Aktualna pitanja vala migranata s Bliskog istoka, njihovog zbrinjavanja, transfera na Zapad, pripremljenosti za posao i izbora za to zaduženih državnih službi u Hrvatskoj posljednjih su se dana utopila u predizbornoj močvari. No, ono što je tu zapravo opasno – je činjenica da, dok za praktični dio ovoga problema ipak izgleda da je uspješno saniran nakon prvih štucanja, oko hrvatskog postupanja u ovoj kriznoj situaciji tek predstoji velika politička borba pred EU forumima. Kao prvo je tu na redu današnji sastanak ministara unutarnjih poslova EU zemalja u Bruxellesu, da bi se dan kasnije u istome gradu o tome onda izvanredno okupili i šefovi država i Vlada zemalja Europske unije. Konačno, u četvrtak, 24. rujna, u Berlinu se predviđa i njemački nacionalni sastanak na vrhu, na kojem će Savezna Republika Njemačka odlučivati o izmjenama svog nacionalnog zakonodavstva o azilu, ali i općenito o načinima suočavanja s predstojećim poslom, te oblicima financiranja čitavog tog poduhvata.
Četvrtak – ministri unutarnjih poslova
Višegradska skupina
U ponedjeljak, 14. rujna, na sličnome sastanku nije bio postignut sporazum o prijemu izbjeglica, kvotama i metodama njihove raspodjele među državama članicama. Naime prijedlog kojeg je podržavala Njemačka nasukao se na čvrstom protivljenju zemalja tzv. Višegradske skupine, kojima su smetale predložene kvote migranata koje se mora primiti. Oni su takve kvote gledali i kao faktičan poziv na dolazak u EU, ali i kao prijetnju svojim društvima nenaviknutima na migracijske valove širega opsega, dok su predlagači ovoga koncepta tvrdili kako bi njegovo neusvajanje nužno vodilo praktičnome slomu Schengenskoga sustava. Kada do suglasja nije došlo, rasprave se odgodilo do daljnjeg – što je značilo ili izvanredni sastanak opet ministara unutarnjih poslova (što je najavio sazvati predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk) ili odgodu do njihova redovitog skupa najavljivanog za 8. listopada ove godine.
Nakon što je postalo jasno da do usuglašavanja vjerojatno neće doći, Njemačka je povećala pritisak po ovome pitanju, uvođenjem nacionalnih kontrola na svoje granice prema Austriji – i tu je onda krenuo svojevrsni domino-efekt. Na kraju, samo koji dan kasnije, i Hrvatska se našla na poprištu krize, da bi onda tzv. “Plan B” hrvatske Vlade odigrao stvari baš u njemačkome smjeru – dovodeći u pitanje Schengenski sustav, i prisiljavajući njegove rubne zemlje Mađarsku te Sloveniju da pod pritiskom ipak krenu primati te propuštati migrante u njihovom kretanju prema unutrašnjosti Europske unije. No, iako time nije ujedno i riješeno pitanje s kojim se već neko vrijeme hrvaju ministri unutarnjih poslova EU, ova je situacija ipak donijela i novu satnicu daljnjih razgovora na te teme.
Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas da Maiziere
U utorak, 22. rujna, u Bruxellesu se očekuje rasprava o modificiranome planu prijema migranata u Europsku uniju. Dok je prilično jasno da ekonomskim migrantima europska vrata i dalje ostaju zatvorena, po pitanju izbjeglica i tražitelja azila izgleda da su na stol ipak stavljeni neki novi, modificirani prijedlozi. Dok se još nedavno inzistiralo na fiksnim kvotama primanja, sada bi ti brojevi bili ponešto manje obvezujući i više dragovoljni. Naime, navodno se uz pojedine nacionalne kvote uspostavlja i svojevrsni sustav “mrkve i batine” – tko prihvati migrante iz kvote, od EU dobiva oko 6000 eura po glavi migranta – dok onaj tko to odbije sada dobiva mogućnost nacionalnog otkupljivanja od ove obveze, uz iznos od oko 6500 eura po svakom pojedinom migrantu zaobiđenom na određeni period (vjerojatno šest mjeseci izuzetka). Pri tome, izgleda da se stvarno primanje migranata očekuje od oko 19 ili 20 zemalja članica, dok bi ostali vjerojatno onda mogli pribjeći otkupu svoje kvote. Nije baš izgledno ni da će dovoljno podrške zadobiti prijedlog njemačkog ministra unutarnjih poslova Thomasa da Maizierea, koji je uz stvarno primanje migranata nastojao ipak državama postaviti neke maksimalne kvote potencijalne raspoloživosti za prijem – budući da to u osnovi opet iznimno liči na tematske prijedloge koji su propali proteklih tjedana i mjeseci.
Podaci UN-a o nedavnom migracijskome prometu na mediteranskim rutama
Uz to, na repertoaru će vjerojatno biti i određeno konkretiziranje zaključka donesenog 14. rujna o načelnom primanju i raspodjeli 120.000 izbjeglica i potencijalnih azilanata. Iako su za provedbu ovog zaključka ostavljene dvije godine, sada bi na repertoaru opet trebalo osvanuti pitanje njihove konkretne podjele po nacijama – što je kao tema nedavno bilo odgođeno “na koji tjedan“.
Srijeda – čelnici država i Vlada u Bruxellesu
Samo dan kasnije, u srijedu 23. rujna, u Bruxellesu bi se na ove teme trebao izvanredno sastati i politički vrh Europske unije, čelnici pojedinih država te Vlada zemalja članica. Materijali za njihov sastanak donekle će biti pripremljeni dan ranije, na već spomenutome sastanku europskih ministara unutarnjih poslova, a glavne teme bi tu trebale biti srodne. Riječ će biti o boljem razlikovanju izbjeglica i tražitelja azila od ekonomskih migranata, o boljoj zaštiti granica EU, kao i o financijskoj pomoći Unije državama koje trenutno zbrinjavaju najveći broj izbjeglica iz Sirije, u za to posebno uspostavljenim logorima organizacije UN. Riječ je tu prvenstveno o Jordanu, Libanonu i Turskoj – državama koje su ujedno i polazišta migrantskog vala koji posljednje vrijeme zapljuskuje Europu.
Poljska premijerka Ewa Kopacz
Dok se zemlje itekako dvoume o ovim pitanjima, zanimljiv je tu stav Poljske koja, iako spada u Višegradsku skupinu, posljednje vrijeme aktivno promišlja svoja stajališta pred summit u srijedu. Dok se od poljske premijerke Ewe Kopacz moglo čuti da njena zemlja planira primiti tek simboličan broj migranata, i ovdje su bile postavljene jasne granice – samo izbjeglice i tražitelji azila, a nipošto ne ekonomski migranti. Ujedno, napomenula je i “To će u svakome slučaju biti bitno manja brojka od onih 80.000 Čečena, koje je Poljska prihvatila tijekom 1990-tih godina” – gdje je bilo spomena i o više od 2.000 ljudi, ali pod strogim uvjetima. Pri tome, nije sporno da su do prije koju godinu migrantskim tokovima prema EU vladali ekonomski migranti – da bi se tek u posljednje vrijeme situacija izmijenila u korist izbjeglica i potencijalnih azilanata (koji bi danas mogli činiti i do dvije trećine registriranoga toka, s naglaskom na Siriju s udjelom od 51 posto, Afganistan s 14 posto, Eritreju s 8 posto, i Nigeriju s oko 4 posto, prema podacima UN-a). Uz to, poseban problem predstavljaju i tzv. “šverceri ljudima”, kojih oko 30.000 izgleda da iz pozadine rukovodi ovim kretanjem naroda, ubirući pri tome i visoke profite
“Ovi ljudi dolaze iz Schengena i mi ćemo ih u Schengen vratiti !”, Ranko Ostojić 21.9.2015. godine
Treba napomenuti kako će i u srijedu u Bruxellesu posebice biti riječi o Hrvatskoj, koja je svojim ponašanjem i izjavama nacionalnih čelnika zadnjih dana opet izbila na samu političku oštricu ove tematike. Naime, teško je otvoriti teme nadzora granica i pitanje zemalja susjednih Siriji, a da se u obzir ne uzmu stavovi hrvatskog premijera Milanovića te ministra unutarnjih poslova Ostojića – o tome da posebnu odgovornost za migrantsku krizu u Hrvatskoj i njoj okolnim zemljama snosi Grčka, država koja je u Schengenskome režimu, ali koja stotine tisuća migranata posljednje vrijeme propušta preko svog teritorija bez ikakve ozbiljne registracije ili kontrole. Hrvatski je stav da se tu radi o problemu kojeg treba rješavati na njegovome izvorištu – na međunarodnoj granici Grčke i Turske.
Praktični problemi iza političkih manevara
Dok tako traju međudržavna nadmetanja i pregovaranja oko migranata i njihove raspodjele u Europskoj uniji – izgleda da tu problemi ipak nisu samo politički i društveni, već su i operativni. Naime, i iz smjera agencije FRONTEX, tijela Europske unije zaduženog za kontrolu granica, na vidjelo su došle neke poteškoće koje treba riješiti na brzinu. Naime, kako izgleda iz izjava čelnika ove institucije Fabricea Leggerija, bez toga neće biti ništa ni od ovakvog ili onakvog političkog kompromisa, ako on uopće i bude postignut.
S jedne strane on je izjavio: “Ono što mogu reći sa sigurnošću je da trebamo više kadrovske podrške od strane zemalja članica. Sada trebamo još ljudi, koje možemo otposlati na teren“. Naime, FRONTEX sada raspolaže sa preko 65 “gostujućih kontrolora”, koje pojedine države članice ovoj agenciji stavljaju na raspolaganje uz osobni mandat od šest mjeseci. Prijedlog kojeg je Leggeri iznio, obuhvatio bi produljenje tih kadrovskih mandata pri FRONTEX-u na ukupno po godinu dana – čime bi se navodno bitno poboljšala fleksibilnost djelovanja čitave ove organizacije.
S druge strane, za uspješno izvršavanje raspodjele i dinamike kretanja ikakvih nacionalnih kvota za migrante raspodijeljene po zemljama EU agencija FRONTEX navodno nužno treba poraditi na jedinstvenosti sustava upravljanja granicama EU. Među ostalim, to podrazumijeva i novi informatički sustav za registraciju – koji ujedno mora biti i kompatibilan s već postojećom opremom u zemljama EU. Kako stvari stoje, Leggeri je tu izjavio; “Moja je vizija da FRONTEX ubuduće bude u stanju ponuditi zaokruženi registracijski paket: tehnologiju, sve potrebne uređaje, ali i one koji će tim uređajima raditi“. Takvi bi sustavi za registraciju činili i tehnološku osnovicu kojom bi se sustavno raspodjeljivalo izbjeglice u slučaju usuglašavanja o nekome obliku EU-kvota.
Pri tome, a kako se već iz FRONTEX-a i ranije moglo čuti, ova agencija ne očekuje opadanje vala migranata na putu u Europu. “Brzina i dinamika kretanja pritoka izbjeglica će i nadalje ostati iznimno visoka“, kazao je Leggeri. Pri tome, u idućim tjednima se tako očekuje više obitelji s djecom, koje će pokušati iskoristiti razdoblje do trenutka kada zimsko vrijeme bitno ne oteža ionako težak put. Posebno je spomena vrijedna procjena agencije FRONTEX da trenutno još oko 500.000 migranata čeka na zapadnoj obali Turske, ne bi li krenuli prema grčkim otocima i onda dalje u smjeru Europske unije.
