Dok nije sporno kako “nema za sve”, jasno je da posljednjih dana ipak dolazi u fokus proračunsko dno koje je dotakao hrvatski obrambeni proračun. Dok su mnogi izostanak ministra Krstičevića sa sastanka ministara obrane država članica Obrambene suradnje srednje Europe (CEDC), održan u Sarajevu 8. studenog ove godine, stavili u kontekst spora oko ratnih vremena 1990-tih, odmahnuvši rukom na Krstičevićeve tvrdnje izrečene medijima – “U ovom trenutku razgovaramo o proračunu za sljedeću godinu. Ja ću ići u Sarajevo i ne bojim se odlaska u Bosnu i Hercegovinu. Nisam se bojao u ratu pa se ni sad ne bojim. No, sad mi je prioritet proračun, a moj će pomoćnik Brzica sve odraditi vrlo kvalitetno”, danas se tema povećanja obrambenog proračuna čula i s dvije odvojene adrese – od ministra Zdravka Marića na HTV1, u emisiji “Nedjeljom u 2”, a onda odvojeno od toga i od predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, s jednog od predavanja koje ona održava tijekom svog četverodnevnog puta po Kanadi.
Marić o obrambenom financiranju
U emisiji “Nedjeljom u 2” ministar financija Zdravko Marić dotaknuo se i pitanja upravljanja rashodima u budućem proračunu. Dok je na prošloj sjednici Vlade RH, održanoj u Vukovaru kasno popodne 17. studenog, u proceduru poslan rebalans aktualnog proračuna, ovdje je bilo govora o budućem proračunu, za iduću godinu, koji je još uvijek u izradi. O nekim njegovim osnovnim konturama ministra financija upitao je voditelj Stanković, i za ministra je glavna stvar tu: “Ključ javnih financija u Hrvatskoj je rashodna strana proračuna. Tu treba, naravno, držati kontrolu. Tu treba zauzdati potrošnju…“. No, ne stajući na tome, postavilo se pitanje tko to na rashodnoj strani proračuna treba posebno osjetiti teret…
“Ja ću vam reći vrlo otvoreno… Ove godine smo u proračunu sve izuzev mirovina i plaća dirali. Sve! Doslovce sve. Za iduću godinu mogu odmah reći, bez obzira što nemamo još detalja… Evo, bili su tema umirovljenici, oni nas također gledaju, pa neka računaju da će iduće godine biti negdje oko 600 milijuna kuna predviđenog više sredstava, za dvije indeksacije. Indeksacija, znate i sami, da se vodi ovisno o kretanju plaća, ovisno o kretanju cijena… Cijene su još uvijek u negativnoj kategoriji, dakle, deflacija je u Hrvatskoj još uvijek, ali bit će predviđene dvije indeksacije, u četvrtom i devetom mjesecu, i za to će biti osigurano tih dodatnih 600 milijuna. Sve je na stolu. Sve je na stolu i ja ponavljam opet – mi moramo stvoriti jedan jaki okvir…“
No, uz penzionere, koji su klasično prva kategorija koje se svi sjete kada žele umiriti javnost, nastavak je tu bio ponešto neuobičajeniji…
“To je ono što javnost obično… i obično gledaju ljudi, jer mi tako ne gledamo… Ove godine… Ne, umirovljenici sigurno neće. Sve ostale kategorije… Naravno da ćemo predvidjeti određena povećana sredstva, poglavito u elementu obrane. Mislim da u smislu obrane moramo malo pojačati proračun, jer zaostajemo debelo iza tih prosječnih 2 posto BDP-a, po NATO standardima. A čuli smo sada i na ovoj geopolitičkoj razini, javnoj, zapravo vrlo jasne poruke“.
Nažalost, umjesto dodatnih detalja – gdje je vjerojatno da se pod “jasnim porukama s geopolitičke razine” zapravo misli na gledanja budućeg američkog predsjednika Donalda Trumpa na NATO i pojedina nacionalna izdvajanja u obrambene svrhe NATO članica – tema je skrenula na pitanje kulture, za koju RH izdvaja jednako mizerno kao i za obranu. I tu se pokazala sva težina položaja ministra financija kao čuvara poluprazne državne blagajne pred traženjima brojnih resora gladnih sredstava – što Marić definira ovako:
“Slažem se. Ali, opet gledam… i kulturu i obranu, i znanost i zdravstvo… Svi smo mi opet, nekako, negdje ispod. Opet ponavljam – imamo te neke specifičnosti naše. Parafrazirat ću jednog mog profesora, u Americi kad sam bio, on je rekao da je uspješan ministar financija – koji učini sve jednako nezadovoljnima. Dakle, ja ću probat to isto napraviti sada – da učinim sve jednako nezadovoljnima, ali ne možete nikoga učiniti … ili, ne možete učiniti nikako da svi budu zadovoljni“.
Kolinda u Kanadi
No ovo je samo nastavak priča koje se iz hrvatskog državnoga vrha posljednjih dan čulo o proračunskim sredstvima za sektor obrane. Recimo, tijekom sudjelovanja na priredbi Halifax International Security Forum – konkretno, na predavanju naslovljenom “NATO: Necessary” održanom jučer, 19. studenog popodne, i predsjednica Grabar Kitarović imala je štogod za reći po pitanju nedovoljnog financiranja obrane u Republici Hrvatskoj, doduše s osvrtom na dosadašnje aktivnosti Vlade RH na više apstraktan način…
“Ja dolazim iz Hrvatske, koja je iskusila rat i agresiju tijekom 1990-tih, dok je većina Europe živjela u miru i sigurnosti desetljećima – što se uzima zdravo za gotovo. No, vanjski svijet se mijenjao, tako da i euro-atlantska zajednica mora sagledati te promjene, prigrliti te promjene, i sagledati načine na koje se NATO može prilagoditi aktualnoj situaciji – gledajući ne samo tradicionalne ili konvencionalne prijetnje, koje su i dalje tu, već također i na druge aspekte – kao što je hibridno ratovanje, kibernetička obrana, i drugo. Dakle, mislim da ćemo u budućnosti, u nadolazećem vremenu, naći zajednički jezik – ali se i slažem s činjenicom da se svi moramo pridržavati svojih preuzetih obveza, počevši tu i s mojom zemljom Hrvatskom.
Bila sam na zadnjem summitu, u Varšavi, i nažalost, Hrvatska je bila jedna od malog broja država koje nisu povisile svoja proračunska izdvajanja za obranu. I, za mene, izdvajanje za obranu nije potrošnja, već je investicija… i tu se radi o ispunjavanju naših međunarodnih obveza, o principu solidarnosti, o činjenici da smo kao država preuzeli obveze to učiniti. NO, kao prvo i osnovno, radi se tu o osiguravanju naše vlastite obrane i sigurnosti, o investiranju ne samo u naše Oružane snage, nego i u čitav sigurnosni mehanizam – ne bi li se bili sposobni suočiti s novim prijetnjama koje nadolaze u Europu… s krizama koje utječu na Europu, Europsku uniju i trans-atlantsku zajednicu – od hibridnog ratovanja, od luka nestabilnosti koji se proteže Bliskim istokom na istoku, i s valovima migracije koji su nažalost bili iskorišteni kao sredstvo hibridnog ratovanja protiv Europe i Europske unije“.
Dok smo na portalu Obris.org o tim problemima hrvatskog izdvajanja za obranu upozoravali i prije NATO summita u Varšavi, kada je to otkrila Predsjednica RH (čija je osoba od povjerenja, savjetnik iz baš njenog ureda, početkom tekuće godine vodio baš obrambeni resor u doba donošenje proračuna), zanimljivo je čuti tu i ponešto detalja novog pogleda s Pantovčaka na ove standardno zanemarene nacionalne teme. Na pitanje je li se tu Hrvatska tek našla suočena s Trumpovom logikom, provlačeći se s praznim obećanjima kroz prste prošlih administracija SAD i mijenjajući stav tek pri spomenu sankcija – Kolinda Grabar Kitarović je objasnila…
“Ne mislim da bi se trebali dati dirati takvim argumentima. To je naša vlastita odgovornost, i radi se tu o ugledu vaše države i vašem vlastitom kredibilitetu, o vašoj solidarnosti, i ako želite da se i drugi drže svojih obećanja prema vama – i vi se morate pridržavati svojih obećanja prema drugima. Dakle, svijet postaje sve više međusobno povezan… pa i države kao Hrvatska, koja nije velika po teritoriju, po broju stanovnika ili BDP-u… Mi i dalje možemo doprinositi, i doprinosimo u skladu s našim sposobnostima i raspoloživim sredstvima – imajući na umu, kao što sam rekla, da smo nedavno iskusili rat i agresiju. Ali, mislim da su tu ne samo retoričke poruke, već i poruke koje šaljete djelima – da su vrlo važna i djela, ne samo riječi – da pripadate određenoj obitelji, da to smatrate obitelji, i da ste odlučni stati rame uz rame sa svima koji su u Savezu.
Naravno, smanjivanje obrambenog proračuna bilo je nažalost uvjetovano činjenicom da je Hrvatska iskusila vrlo dugu recesiju, dugu više od šest i pol godina… Ali, drago mi je vidjeti predanost nove vlade, koja to uzima vrlo ozbiljno – te međunarodne obveze, ali također i sustav domovinske sigurnosti, te taj novi koncept… I, ohrabrena sam time da će oni nastaviti ne samo podizati obrambena izdvajanja, već unapređivati i područja koja nam istinski trebaju – tehnološki razvoj, inovacije i harmonizaciju naše opreme sa zapadnim, sa NATO standardima“.
Pri tome publici i sugovornicima u Kanadi možda još i može promaknuti činjenica da je glavnina svih nedavnih rezova u hrvatskom obrambenome sustavu izvedena od 2009. do 2012. godine, i onda opet ovoga proljeća – no to bi zasigurno bilo uneredilo ponešto zaglađenu priču o objektivnim razlozima potopa obrambenog proračuna RH, čijim se umanjivanjem za preko 25 posto u zadnjih devet godina uvelike nadomještalo reforme i redukcije u nekim drugim, socijalno osjetljivijim stavkama – pa i među penzionerima svih vrsta, koji su za ministra Marića i dalje apsolutno nedodirljiva kategorija.
