Ponešto pažljivijim promatranjem tijekom posljednjih godina moglo se zamijetiti da Hrvatska i Azerbajdžan imaju relativno prijateljske odnose. Prvo je hrvatska delegacija u ožujku 2012. godine, tijekom posjete tamošnjem glavnom gradu Bakuu, potpisala tri sporazuma – Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, Sporazum o ukidanju viza za nositelje diplomatskih i službenih putovnica, te Memorandum o suradnji u području protuminskog djelovanja i humanitarnog razminiravanja. Nakon toga je početkom studenog 2012. tadašnji prvi potpredsjednik Vlade RH Radimir Čačić ugostio izaslanstvo Republike Azerbajdžan, predvođeno njihovim ministrom ekonomskog razvitka Shahinom Mustafayevom, ne bi li ugovorio kakva ulaganja te zemlje u Hrvatsku. Dok se o toj temi više baš i nije čulo, sredinom svibnja ove godine Predsjednik RH Ivo Josipović na Pantovčaku ugostio je predsjednika Parlamenta Republike Azerbajdžan Ogtaja Asadova.
Ponešto je manje vidljivo prošla vojna komponenta suradnje Hrvatske i Azerbaidžana, koju je ozbiljno zavrtio još prethodni ministar obrane Davor Božinović, da bi ti odnosi bili nastavljeni i nakon parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, u studenom 2011. godine. Tu je prvo ministar Ante Kotromanović primio početkom ožujka 2012. godine u nastupni posjet Kamila Khasiyeva, novog veleposlanika Republike Azerbajdžan u RH – da bi istoga dana pri potpisivanju seta godišnjih ugovora za nabavu 32,5 milijuna kn vojne opreme od hrvatskih tvrtki najavio i sudjelovanje hrvatske vojne industrije na “zboru vojne opreme i oružja” u Azerbajdžanu. Ti su odnosi dodatno produbljeni početkom veljače 2013. godine, kada je i sam ministar Kotromanović posjetio Republiku Azerbajdžan, te se ondje sreo s predsjednikom države Ilhamom Alievim, te ministrom obrane Safarom Abievim. Uz razgovore o uspostavljanju i realizaciji bilateralne obrambene suradnje, tada je potpisan i “Memorandum o suglasnosti između ministarstava obrane RH i Republike Azerbajdžan o suradnji na području obrane”, a održana je i gospodarska prezentacija predstavnika hrvatske obrambene industrije. Dok nije jasno koja je konkretna korist od posjete načelnika GS OS RH Drage Lovrića kolegi načelniku GS OS Azerbajdžana Najmaddinu Sadigovu, početkom svibnja ove godine (kada se razgovaralo o vojnoj suradnji, obrambenim reformama i mirovnim operacijama, te mogućnostima vojno-tehničke suradnje, kao i suradnje u području školovanja i obuke) – izgleda da je ipak proklijala biljka vojno-industrijske suradnje dviju država.
Posao za hrvatsku vojnu industriju?
Ruska džepna podmornica tipa Triton-1M
Kako javlja francuski portal “Intelligence Online”, u tekstu “Adria-Mar, bricoleur croate de sous-marins”:
“Hrvatsko brodogradilište Adria-Mar specijalizirano je za remont tehnike proizvedene u SSSR-u. Azerbajdžan je nedavno toj kompaniji dodijelio ugovor za remont svojih podmornica raspoređenih na Kaspijskome moru. Ugledno hrvatsko brodogradilište Adria-Mar, koje se nalazi na obali Jadranskoga mora, započelo je remont malih podmornica ratne mornarice Azerbajdžana. Radi se o malim podmornicama za prijevoz ronitelja Triton-1M (projekt 907) i Triton-2M (projekt 908), sagrađenih u SSSR-u 1970-tih godina. Kompanija Adria-Mar spada u nekoliko brodogradilišta koja posjeduju neophodnu tehnologiju i komponente za ta plovila, koja se nalaze u sastavu flota zemalja bivšeg socijalističkoga bloka. Uz to, Adria-Mar radi i moderne patrolne brodove, računajući na njihov izvoz u Jemen, Ekvador i Bangladeš“.
Naprednija džepna podmornica Triton-2 iz arsenala SSSR
U nastavku oni opisuju i reference koje Adria-Mar ima na polju vojne brodogradnje, ističući kako je u prošlosti glavni kupac proizvoda te tvrtke bila Libija iz doba Gadafijeva režima. U razdoblju od 2005. do 2011. godine ova je kompanija u Libiju isporučila šest ophodnih brodova PV30-LS i provela modernizaciju opreme na raketnim topovnjačama tipa Combattante IIg. Prije pada režima u Libiji, ovo se brodogradilište pripremalo za provedbu remonta spasilačkoga broda Al-Monkhed (bivši jugoslavenski PS-13 “Zlatica”, porinut u Beogradu 1977. i prodan Libiji 1982. godine). U 2012. godini nastavila se suradnja između Libije i Hrvatske. Bivši libijski ministar obrane Mohamed Al-Barghathi posjetio je hrvatska brodogradilišta, a u veljači 2014. godine bio je potpisan ugovor o remontu i modernizaciji šest brodova PV30, u vrijednosti od 10 milijuna USD. Naglasak pri tim radovima bio je na modernizaciji brodske opreme za kontrolu plovidbe, te opreme zapovjednog, komunikacijskog, nadzornog i obavještajnog sustava (C3I).
Ponešto tu saznajemo i o osobi osnivača ove hrvatske brodograđevne tvrtke:
“Poduzeće Adria-Mar je ugledno privatno poduzeće, koje je 2003. godine osnovao Mladen Šarić, bivši pilot civilnog zrakoplovstva. On je imao mnogo veza u hrvatskom Ministarstvu obrane, i dugo se vremena pojavljivao kao predstavnik Libije u hrvatskoj tvrtki INGRA, što mu je omogućilo da tvrtku Adria-Mar uvede na to tržište nakon ukidanja sankcija Libiji 2004. godine. On je bio u dobrim odnosima sa Saifom al-Islamom Gadafijem, sinom libijskog čelnika. Nakon pada režima u Tripoliju, Šarić je tražio nove poslove“.
Za kraj, i spomenuti tekst ulazi u objašnjavanje odnosa Hrvatske i Azerbeidžana, otkrivši kako je Ratna mornarica te države u posao s Adria-Marom ušla temeljem strateškog približavanja Azerbajdžana i Hrvatske. Uz to, “Intelligence Online” dodaje:
“Ministar obrane Azerbaidžana Zakir Hasanov i njegov prethodnik Safar Abiev često su posjećivali Zagreb. Osim oružja za Kopnenu vojsku Azerbajdžana, Hrvatska je službenom Bakuu prodala i mapiranje podataka od tvrtke Geofoto. Ovaj ugovor s Adria-Marom pokazuje da Azerbajdžan nastoji ojačati svoju vojnu prisutnost na prostoru Kaspijskoga mora, gdje je Bakuu stalno u konfliktu sa susjedima Iranom, Turkmenistanom i Ruskom Federacijom, a po pitanju podjele akvatorija“.
