Nakon više od tjedan dana bez vlade, ciparski je predsjednik Demetris Christofias u petak 5. kolovoza zaprisegnuo novu vladu grčkoga dijela otoka. No, iako je to korak u pravcu stabilizacije političkoga stanja u toj državi, to ni iz bliza ne znači da je stanje ondje postalo iole bolje.
Iako je Christofias uspio na mjesta ministra vanjskih poslova i financija postaviti nove i relativno iskusne ljude, upućeni se izvori slažu kako nije privukao onoliko nestranačkih stručnjaka koliko se nadao. Posebno je važno mjesto ministra financija, na koje je došao iskusni ekonomist Kikis Kazamias. Samo tjedan dana nakon što je Standard & Poor’s snizio kreditni rejting Cipra, novi ministar financijau svom prvom javnome istupu ustvrdio je da Cipar ne treba europskog financijskog spašavanja, usprkos sve lošijem kretanju proračunskoga deficita. Svaka čast optimizmu!
Budući je samo dva dana prije prisege nove vlade, u srijedu 3. kolovoza, iz vladajuće koalicije na grčkome Cipru istupila centristička Demokratske stranke (Dimokratikon Komma – DIKO) – ona manja od dvije stranke koalicije, Cipar sada ima manjinsku vladu koju podupire samo 19 0d 56 parlamentarnih zastupnika. Formalni je razlog raspada koalicije bio nemogućnost dogovora o daljnjoj suradnji i provođenju reformi, što sad nipošto neće biti lakše nego prije.
Demetris Christofias – predsjednik i premijer u jednoj osobi, kojem mandat traje do 2013. godine – teško da može provesti išta od teških reformi specificiranih u programu koji je Vlada donijela 1. srpnja, kad bi to i poželio. Naime, posljednji su sukobi u vrhu vlasti na grčkome dijelu Cipra poprilični dio svojih uzroka našli upravo u oklijevanju predsjednika i njegove komunističke Progresivne stranke radnoga naroda (Anorthotikon Komma Ergazomenou Laou – AKEL) da se sukobe sa moćnim sindikatima koji ih tradicionalno podupiru.
Novog ministra financija čeka posao iz pakla!
Dio je neslaganja unutar bivše vladajuće koalicije imao veze i sa pregovorima oko ujedinjenja otoka, u kojima je odnedavno koalicija sudjelovala s turskim predstavnikom, a pod pokroviteljstvom UN. Dok se AKEL pokušavala dogovoriti, pa i po cijenu nekih ustupaka, DIKO je tu stvari gledala oštrije – tražili su odustajanje od predloženog sustava rotirajućeg predsjedništva države (između grčkog i turskog predstavnika), odustajanje od ponderiranja težine glasova u otočkim glasovanjima, ali i povlačenje pristanka za ostanak na otoku oko 50 tisuća Turaka naseljenih na Cipru nakon podjele 1974. godine. Ostali su i prijepori oko imovinskih tražbina, a Grci i Turci su se načelno usaglasili tek da ujedinjeni Cipar bude bi-komunalna zajednica, sastavljena od dvije zasebne zone.
Ujedinjeni narodi nastoje nekakav kompromis oko ujedinjenja Cipra postići do srpnja 2012. godine, kada je utanačeno da bi Cipar trebao preuzeti šestomjesečno predsjedavanje EU-om. U slučaju izostanka kompromisa, već se čulo da Turska misli u tom periodu zamrznuti sve svoje kontakte s EU.
