Nakon Rončevića, Vukelića i Božinovića, i Kotromanović se okušao na temi ophodnih brodava za Obalnu stražu RH
Nakon što su njegova tri politička prethodnika brusila zube na pitanju ophodnih plovila (Offshore Patrol Vessel – OPV) za Obalnu stražu, u ovaj gorak zalogaj zagrizao je i aktualni ministar obrane Ante Kotromanović. Točnije, on je ovih dana u jednim hrvatskim dnevnim novinama iznio detalje projekta koji se u MORH već predugo kuha, ujedno postavivši i rok za konačan početak prvih faza ovoga posla – izgradnje prototipa hrvatskog OPV-a. Kada to bude obavljeno, kreće druga, optimistična faza, u kojoj bi tako izabrani izvođač prototipa trebao dobiti i posao gradnje serije istovrsnih ophodnih brodova.
Po njemu, hrvatska će vlada odobriti obnovljeni zahtjev MORH-a o konačnom raspisivanju natječaja za gradnju prototipa ophodnog broda za potrebe hrvatske Obalne straže. Za natječaj, koji je navodno bio u potpunosti spreman još prošloga ljeta, nije se tijekom mandata prošle vlade našlo političke volje. Sada Kotromanović ističe “Pripremljeni su uvjeti natječaja, očekujem da će ga Vlada 1. rujna raspisati, u trajanju do 4 mjeseca“. Nakon toga, treba izabrati izvođača, sagraditi prototip i testirati ga. O tome je ministar obrane RH već otprije bio prilično jasan i u intervjuu za Obris.org u svibnju ove godine:
“Cilj nam je završiti natječaj do 31.12. ove godine; raspisati ga što prije, i završiti natječaj do kraja ove godine. (Da bi) raspisali natječaj – tender, javni tender – izabrali nama najprihvatljivijeg, i najjeftinijeg i najboljeg – tvrtku koja će proizvodit, koja će to izvesti. I da bi s 1. 1. mi krenuli u izgradnju. I da bi prototip tog broda, recimo, u 2013. bio gotov – da bi on bio na testiranju, da bi on prošao sve faze testiranja; i da bi mi na temelju toga, recimo, krenuli onda u serijsku proizvodnju. Mi smo osigurali sredstva za njega; i, ako smo ga dobro istestirali, ako već znamo što hoćemo, ako smo mu vidjeli nedostatke – mi možemo onda, recimo, 2014.-2015. izbaciti dva do tri broda. I, to je nama ta flotila – mala, u ovom trenutku bi nam bila dovoljna. A poslije ćemo vidjeti, kakve ćemo dobit zadaće kad uđemo u Europsku uniju, s obzirom na Schengen i granice, koje će nam biti dosta duge.“
——————————————-
——————————————-
S obzirom na gotovo tragikomično stanje hrvatskih obrambenih financija, bitan uvjet natječaja navodno bi trebala biti i odredba da izvođač financira gradnju prototipa, kojeg onda MORH otkupljuje kada plovilo prođe predviđena testiranja. Imajući u vidu cijenu izrade prototipa od oko 10 milijuna eura (75 milijuna kuna, po tečaju od 7,5 kuna za euro), kao i činjenicu da su dosad praktično svi koji bi s MORH-om ušli u takav tip posla u pravilu loše prolazili, ovo će biti uvjet kojeg će biti skloni prihvatiti tek iznimno hrabri poduzetnici.
Tko bi mogao biti sretni brodograditelj?
Brodogradilište specijalnih objekata zajedno s čitavim Brodosplitom putuje u neizvjesnost!
Kao i u nedavnoj prošlosti, načelna je ideja da ophodne brodove grade domaća brodogradilišta. No, za razliku od 2011. godine, kada je po ovome pitanju praktično pa došlo do otvorenog sukoba koncepcija – MORH je radio na raspisivanju javnoga natječaja, dok je Jadranka Kosor u ime Vlade gradnju 5 plovila 26. veljače gotovo pa obećala splitskome Brodosplitu – sada su tu stvari ponešto drugačije. Brodogradilište Kraljevica, koje je također računalo na dio kolača, prema odluci Vlade od 22. ožujka 2012. ide u stečaj. Za splitski je Brodosplit u istom navratu donesena odluka o prodaji – čime je obuhvaćen i njegov sastavni dio BSO (Brodogradilište specijalnih objekata), iako je za njega bio objavljen poseban natječaj na koji se niko nije javio (kada je čitav BSO procijenjen na 18.160.100 kn, oko 24 posto vrijednosti traženoga prototipa). Kako je time bitno smanjena snaga političkih pritisaka dvaju glavnih državnih pretendenata na ovaj mornarički posao, ne čudi da po pitanju odabira izvođača Kotromanović sada ima situaciju da može mirne duše reći: “Moramo vidjeti koja su hrvatska brodogradilišta uopće spremna graditi te brodove“! Ne bi čudilo da ozbiljnu priliku konačno dobije i Adria-Mar, brodograđevna tvrtka bez vlastitog brodogradilišta, ali s nedavnim iskustvom gradnje plovila za sigurnosne namjene (šest brzih patrolaca za predrevolucionarnu Libiju).
Usprkos “smaku svijeta” u državnim mastodont-brodogradilištima, u Hrvatskoj navodno postoji barem pet tvrtki koje su sposobne sagraditi tražene brodove. Porasla je i vjerojatnost da se danas, za razliku od prije godinu dana (kada je premijerka Kosor radije zaustavila posao nego da posluje javno i transparentno) stvarno i raspiše natječaj za gradnju ophodnih plovila. A da ih Hrvatska stvarno treba veli i ministar Ante Kotromanović, ističući da ulaskom RH u Europsku uniju i hrvatske granice postaju schengenske granice EU. “Južni Jadran tada postaje izložen, a poslovi ophodnih brodova su zaustavljanje ribarica, krijumčarskih glisera, izbjeglica, upada terorista, ali ima i “javne” funkcije – spašavanje brodolomaca i nadzor nad onečišćenjem, primjerice“, zaključuje ministar obrane.
Projekt ophodnih plovila
Nakon mnogo godina pauze Brodarski se institut ponovo okušao u projektiranju vojnih plovila
Hrvatska se načelno opredijelila za gradnju ophodnih brodova čeličnog trupa i nadgrađa, tako da plovilo u nuždi može služiti i kao ratni brod. Pri tome, MORH ima projekt – izrađen od Brodarskog instituta u Zagrebu, kojeg je obrambeni resor sufinancirao s 5 milijuna kuna (tijekom 3 godine). Prema tom projektu, hrvatski OPV trebao bi biti dug do 42 metra, širok 8 metara, istisnine nešto manje od 300 tona, brzine oko 28 čvorova, s posadom od 14 članova i autonomijom plovidbe od 10 dana. Od naoružanja su predviđene strojnice od 12,7 mm te pramčani top od 20 mm (bitno jeftiniji od Boforsovih topova kalibra 40, odnosno 57 mm, koji već postoje na nekim drugim hrvatskim plovilima; no, nije jasno pričamo li tu o recikliranoj ili novoj instalaciji). Kako spomenuti projekt ne obuhvaća ni platformu za helikoptere – upravo smo o ovom posljednjem nedostatku za mišljenje upitali i ministra Kotromanovića u svibnju ove godine:
“Bilo bi sjajno kad bi imali barem jedno ili dva takva plovila. Na ovome nije predviđena platforma za helikoptere, jer ovi naši helikopteri -koje imamo – su malo preveliki, preglomazni. Ali, ja mislim da moramo razmišljati i u tom smjeru. Zašto? Zato što će biti jedna od bitnih, velikih naših zadaća na moru – zaštita i spašavanje na moru, i kontrola granice mora. Kad ima jedan manji ophodni brod – koji ima, recimo, dva brza glisera, čamca koji se skinu; recimo, ili ako ima platformu za helikopter, koji se dignu – on lako nadomjesti… To je kao mali nosač aviona, u tom trenutku, minijaturni na našem prostoru. Minijaturan, naravno. Autonoman je, ima helikopter… Projekcije 2015.-2020. godina – tko bude, on će morat razmišljati o tome, da dobijemo to!“
——————————————-
——————————————-
Budući je kod uradka Brodarskog instituta riječ tek o projektu – na temelju kojeg još nikad nije i stvarno izvedeno ijedno plovilo – već se neko vrijeme spekulira kakav će on utjecaj imati na predstojeći natječaj. Dok jednu mogućnost predstavlja raspisivanje natječaja za izgradnju broda po strogo zadanom postojećem projektu, druga je mogućnost natječaj – u kojem bi samome izvođaču bilo ostavljeno na izbor hoće li graditi po projektu ili ne (naravno, uz isključenje ili strogo nadziranje te limitiranje dozvoljenih troškova za neko potpuno novo projektiranje). Koju će od ove dvije mogućnosti MORH izabrati, u ovom je trenutku još teško zaključiti iz javno dostupnih podataka.
