Slika prva!

Hrvatski ministri unutarnjih poslova hodočaste u Bruxelles. Sredinom 2011. godine bio je tamo tadašnji unutarnjeposlovnjak Tomislav Karamarko. U razgovoru s Cecilijom Malström, tadašnjom i sadašnjom povjerenicom EU za unutarnje poslove, riječ je bila i o Hrvatskoj i Schengenu – europskome sustavu nadzora granica. Naša javnost tada saznaje da se u njegove okvire nadamo ući dvije godine nakon ulaska države u EU – dakle, u optimalnom slučaju, 1. srpnja 2015. godine. Za razliku od Bugarske i Rumunjske, koje su članice EU još od 1. siječnja 2007. godine, ali za Schengen još nisu skupile uvjete.

Stotine milijuna eura i godine reformi – to je cijena RH ulaska u Schengen-zonu

Od tada se i nije promijenilo mnogo – treba dodati modernih graničnih prijelaza, treba dodati policajaca (budući da je njihov ukupan broj manji od prosječno potrebnoga po svakom od 1377 kilometara naših granica), treba dodati opreme razne. Sve je to navodno već godinama u postupku, a po pitanju cijene spominju se nekakve stotine milijuna eura – što utrošenih, što nadolazećih iz europskih blagajni. Od sadašnjih 189 graničnih prijelaza, na budućoj će vanjskoj granici biti njih 98 (otpadaju oni na granici s Mađarskom i Slovenijom), od kojih će 68 biti međunarodnih, a 30 otvorenih samo za pogranični promet. Carinski nadzor tada bi trebao biti organiziran kroz sustav graničnih prijelaza različitih kategorija – o čijem se rasporedu i vrsti navodno vode pregovori sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom. Sve je to manje ili više podržao i sadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić prilikom posjete Bruxellesu 8. ožujka ove godine.

Od oko 6000 navodno potrebnih policajaca, njih oko tri četvrtine i dalje nedostaje – jednako kao i termovizijskih uređaja, vozila i druge opreme. No, to sve se navodno ubrzano nabavlja već godinama. Manje se nabavljalo helikoptera, čijom bi flotom MUP za oko 120 milijuna eura želio  kontrolirati kopnenu granicu RH. Dok će ta kupovina navodno ipak pričekati ulazak u EU, sada financijski pomažu IPA projekti »Nadzor plave granice faza II«, »Modernizacija kontrole državne granice« i »Integrirano upravljanje granicom«. Ukupno se, neslužbeno, barata troškovima od oko 300 milijuna eura za Schengen u Hrvata.

Prema Bosni i Hercegovini na jugu Hrvatske glavna prijelazna točka na kopnu trebao bi biti prijelaz “Metković 2”, jedan od sedam takvih velikih međunarodnih prijelaza – ujedno i jedna od ukupno četiri velike kopnene inspekcijske kontrolne točke, tzv. BIP-prijelaza (“Border Inspection Posts“), opremljena i fitosanitarnom te veterinarskom službom za kontrolu sve robe u prolazu (ostala tri kopnena BIP-prijelaza su Bajakovo, Stara Gradiška i Karasovići – na moru će  takve granične kontrole biti u lukama Rijeka i Ploče, te u Zračnoj luci Zagreb za ukupni zračni robni promet). Radovi na prijelazu kod Metkovića procjenjuju se na 61,4 milijuna kuna, a financirani su kreditom Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj.

No, kako tu stvari zapravo stoje danas? To nam kazuje slika druga!

I onda da netko veli kako poznato lice željezna vrata ne otvara!

Kad je 30. lipnja u Baškome polju kod Makarske, na plaži, od zatajenja srca umro Mijo Grizelj (58), počela je svojevrsna crna komedija. Naime, obitelji se nisu sviđali troškovi prijevoza pokojnika bilo do mjesta Zmijavci kod Imotskog, ili u susjednu BiH, do Sovića u općini Grude, gdje je pokojnik inače navodno živio. I što su ucviljeni rođaci pokojnoga napravili? Pa, logično – utovarili su mrtvog oca u osobno vozilo, malo ga maskirali, i s njim mrtvim – a “kao živim” – krenuli na granični prijelaz Donji Vinjani – Gorica. Krenuli, stigli, a onda tamošnjim policajcima s obje strane granice prodali priču da ocu nije dobro – i prošli! Pokojnik je onda navodno i pokopan u rodnim Sovićima. Dok hrvatska policija nagađa o sudbini tijela, najavljuje moguću istragu, te trabunja o nekakvom kažnjavanju pokojnikova sina i šofera ovog zanimljivog transporta – BiH policija otvoreno izjavljuje da tu osobu nema temeljem čega goniti ili kazniti. I to nije katastrofa!

Ono što je katastrofa – tišina je koja je uslijedila po pitanju hrvatskog osoblja na graničnome prijelazu Donji Vinjani (nedaleko od budućeg “Metković 2” prijelaza), te nesuđene schengenske točke, punkta na “vanjskome bedemu EU u Hrvatskoj”. Jedne dnevne novine navode:

“Iz PU splitsko-dalmatinske potvrdili su da provode istraživanje te da će policija obaviti obavijesne razgovore s članovima Mijine obitelji, nadležnima u makarskoj mrtvačnici, a pregledat će i svu raspoloživu dokumentaciju. Nije isključena kaznena odgovornost, no u policiji još ne mogu pouzdano reći hoće li biti prekršajna ili kaznena prijava. Utvrdit će i je li možda bilo propusta policije”.

Uz samo malo nepažnje, hollywoodska se komedija lako pretvori u hrvatsku realnost

Je li možda bilo propusta tamošnje policije, ili je normalno mrtvacu staviti kapu i naočale te ga takvog vozati preko granice? Pa bila ta granica općinska, međudržavna ili kakva god…

I tu dolazimo do ključnoga problema. Naime, nikakvi milijuni kuna ili eura sami po sebi ne bi riješili situaciju koja se dogodila 30. lipnja na graničnome prijelazu Donji Vinjani. Ne bi pomogao ni omjer od jednog policajca na dva kilometra granice ili schengenskome standardu bližih dva policajca po jednome kilometru granice. Ni helikopteri, ni policijske brodice, ni terenska vozila ni termovizijske kamere ne mogu popraviti situaciju u kojoj granično osoblje ne pogleda dobro u automobil koji uredno dolazi na prijelaz. Ili, kada pogledaju, pa u njemu vide poznato lice lokalnoga čovjeka – i onda mu dopuste prolaz, mimo svake provjere i zadane procedure – samo zato što je tu nekome poznata osoba u pitanju. I tada, kada sva procedura bude bačena kroz prozor – i mrtvac može s naočalama i maramom ili kapom na glavi mirno proći granični prijelaz. U istome trenutku, Hrvatska temeljito i potpuno pada već i pri pomisli ikakve kontrole granica, a kamoli na pomisao o nekavom ozbiljnom sustavu, kakav bi navodno trebao biti onaj schengenski.