Hrvatski vojnik sigurno je danas evakuiran iz misije Ujedinjenih naroda UNIFIL u Libanonu, priopćilo je večeras Ministarstvo obrane RH. Povlačenje pripadnika OS RH iz ratne zone provedeno je u sklopu operacije izvlačenja njemačkih vojnika koju je pokrenula Savezna Republika Njemačka. Ministar obrane Ivan Anušić prethodno je zatražio i dobio potporu njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa za sigurno povlačenje našeg pripadnika u koordiniranoj evakuaciji iz Libanona, zbog čega mu se posebno zahvalio.

“Njemačka potpora Hrvatskoj odraz je bliskog partnerstva te savezničkog uvažavanja i solidarnosti koje proizlaze iz političkih odnosa na razini naših vlada, ali i naših ministarstava obrane”,

poručio je ministar Anušić.

Njemačka je svoje vojnike raspoređene u raznim misijama na kriznom Bliskom istoku počela pojačano povlačiti, a posljednje povlačenje je upravo ovo iz UN-ove misije UNIFIL u Libanonu. Prethodno su pripadnici Bundeswehra drastično reducirali svoju prisutnost u Erbilu na sjeveru Iraka, njemački vojnici stacionirani u Bahreinu već su se vratili kući, a u tijeku su i pripreme za povlačenje iz Kuvajta.

Nakon evakuacije iz Libanona, pripadnik OS RH sletio je večeras u francuski grad Orleans – odakle će se vratiti u Hrvatsku.

Nakon što je predsjednik RH i Vrhovni zapovjednik OS RH  Zoran Milanović prošlog ponedjeljka zapovjedio načelniku Glavnog stožera OS RH generalu Tihomiru Kundidu pokretanje povlačenja hrvatskih vojnika iz Libanona i Iraka, Ministarstvo obrane RH poduzelo je sve potrebne formalne aktivnosti bez kojih izvlačenje naših vojnika ne bi bilo moguće. Pokrenuti su i formalni postupci za izvlačenje sedmorice hrvatskih vojnika iz NATO misije u Iraku. Ta operacija povlačenja provest će se kada se steknu uvjeti za sigurnu evakuaciju, a nakon njenog završetka MORH će obavijestiti javnost.

Sabor  je (napokon) potvrdio odliku o slanju naših vojnika u NATO misije, ali ne i u NSATU! Možemo reći “napokon”, jer je Hrvatski sabor  u petak, na Sv. Nikolu, potvrdio dvanaest Vladinih prijedloga o slanju hrvatskih vojnika u misije, operacije i aktivnosti u druge države, dok se o odluci o slanju časnika u NATO aktivnost za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU) nije glasalo, te je ona i dalje na čekanju. Za aktivnost NSATU, koja se održava u njemačkom Wiesbadenu, predsjednik Republike Zoran Milanović nije dao prethodnu suglasnost, pa je Vlada tu odluku morala prebaciti na 2/3 većinu saborskih zastupnika, odnosno na njih 101 koji bi morali dignuti ruku za Vladin prijedlog, a kontra mišljenja predsjednika RH. “Još se nisu stekli uvjeti za glasovanje o NATO-ovoj aktivnosti NSATU, očito da treba dodatnih pojašnjenja predstavnicima oporbe da razumiju o čemu se radi“, poručio je nedavno premijer Andrej Plenković. Sukob na relaciji Predsjednik Vlade i Predsjednik Republike tj.  vladajućih s oporbom oko te teme traje od početka listopada, a nije pomogao ni dolazak v.d. zamjenika Gladnog tajnika NATO-a Borisa Rugea u Sabor na pojašnjenja o NSATU aktivnosti.

Portal Obris.org još je 28. studenoga upozoravao da su misije pripadnika Oružanih snaga RH u biti talac političkih igara oko NSATU-a. Naročito smo tada naglasili da je hrvatska Vlada još na svojoj 28 sjednici, 3. listopada usvojila nacrte odluka o sudjelovanju pripadnika naših Oružanih snaga u inozemstvu, dok ih je Sabor stavio ad acta. I samo glasanje u Saboru 06. prosinca ostalo je u sjeni političkih igara oko imenovanja sudaca Ustavnog suda, izglasavanja povjerenja Vladi Andreja Plenkovića te predizborne kampanje za Predsjednika Republike krajem godina. Ne trebamo podsjećati da je Predsjednik RH ujedno i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga.

Sabor je 06.prosinca jednoglasno potvrdio sudjelovanje Oružanih snaga Republike Hrvatske u sklopu NATO-ove aktivnosti prednjih kopnenih snaga, u operaciji potpore miru KFOR na Kosovu i u misiji potpore miru “NATO misiji u Iraku”. Točka o NSATU nije ni uvrštena u glasovanje, no jest 12 ostalih odluka o slanju hrvatskih vojnika u međunarodne misije, za koje je predsjednik Republike dao suglasnost. Potvrđeno je i sudjelovanje u operaciji potpore miru “Sea Guardian” u Sredozemlju, u aktivnosti Stalne NATO skupine protuminskih snaga 2, u operaciji koalicijskih snaga “Inherent Resolve”, u operaciji Europske unije “EUNAVFOR – ATALANTA“, u operaciji Europske unije “EUNAVFOR MED IRINI“, kao i u operacijama potpore miru Ujedinjenih naroda. Potvrđena je također odluka o prelasku granice Hrvatske oružanih snaga država članica NATO-a i Oružanih snaga RH angažiranih u okviru modela snaga NATO-a u 2025. i 2026. godini, kao i odluka o prelasku granice Republike Hrvatske oružanih snaga država članica Europske unije i Oružanih snaga Republike Hrvatske angažiranih u okviru kapaciteta za brzo raspoređivanje Europske unije u 2025. i 2026. godini. Temeljem saborske potvrde, hrvatski vojnici bit će upućeni i na dužnosti u NATO zapovjednoj strukturi, NATO strukturi snaga i drugim nacionalnim (multinacionalnim) zapovjedništvima u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a.

Misije, operacije i aktivnosti – što je Sabor izglasao

Sudjelovanje OS RH u sklopu aktivnosti NATO prednjih kopnenih snaga: tijekom 2025. i 2026. do 170 pripadnika OS RH s borbenim oklopnim vozilima, razmješteni u Republici Poljskoj pod vodstvom SAD-a. Jednako tako, izglasano je u ovom vremenskom razdoblju i upućivanje do 120 pripadnika OS RH, uključujući i haubičku bitnicu, u Litvu, i to pod vodstvom SR Njemačke. U Mađarskoj može biti razmješteno do 220 hrvatskih vojnika (pod vodstvom Mađarske), a MORH predlaže povećanje broja pripadnika kako bi se omogućilo “povremeno slanje pješačke satnije radi  uvježbavanja i integracija snaga.” U Bugarsku se upućuje do 10 pripadnika OS RH pod vodstvom Italije, i to je ujedno i najmanji angažman u okviru aktivnosti NATO prednjih kopnenih snaga (NATO forward Land Forces), što je naziv zanekadašnje aktivnosti ojačanja Prednje prisutnosti (eFP).

Sudjelovanje OS RH u misiji potpore miru,,NATO MISIJI U IRAKU”: upućuje se do deset pripadnika OS RH, koji mogu biti razmješteni u Iraku tijekom 2025. i 2026. godine s mogućnošću rotacije.

Sudjelovanje OS RH u operaciji potpore miru KFOR na Kosovu: nastavak angažmana do 200 pripadnika OS RH s do dva helikoptera Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, uz mogućnost rotacije.

Sudjelovanje OS RH u  aktivnosti  Stalne NATO skupine protuminskih snaga 2: do pet pripadnika OS RH, uz mogućnost rotacije. Angažman u ovoj skupini nastavlja se po istom modelu kao i do sada – u suradnji s Mornaricom Talijanske Republike.

Sudjelovanje OS RH u operaciji potpore miru,,SEA GUARDIAN” u Sredozemlju: kao i do sada, i u narednom 2-godišnjem razdoblju predviđeno je upućivanje do 35 pripadnika OS RH i brod Hrvatske ratne mornarice.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Europske unije ,,EUNAVFOR – ATALANTA”: do 25 pripadnika Oružanih snaga RH/HRM u 2025. i 2026. godini, uz mogućnost rotacije.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Koalicijskih snaga,,INHERENT RESOLVE”: popunjavanje do tri stožerne pozicije u zapovjedništvu operacije u Kuvajtu i Iraku.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Europske unije ,,EU NAVFOR MED IRINI”: do pet pripadnika OS RH, uz mogućnost rotacije.

Što se tiče operacija potpore miru Ujedinjenih naroda, jednoglasno je podržano sudjelovanje OS RH u operaciji UNIFIL (Libanon) – do 3 pripadnika OS RH, u operaciji MINURSO (Zapadna Sahara) – do 5 pripadnika, te u operaciji UNMOGIP (Indija i Pakistan) – do 9 pripadnika OS RH.

Sabor je također izglasao i odluku o o prelasku granice RH oružanih snaga država članica NATO i OS RH angažiranih u
okviru modela snaga NATO-a u 2025.  i 2026. godini, i to za one snage koje su u spremnosti u roku do 10 dana. Jednako tako je izglasana i slična odluka o prelasku granice RH za oružane  snage članica EU i RH angažiranih u okviru Kapaciteta za brzo raspoređivanje Europske unije u 2025. i 2026. godini.

Konačno, kako je već praksa nekoliko godina, uz misije i operacije veže se i odluka o upućivanju pripadnika OS RH na dužnosti u NATO zapovjednoj strukturi, NATO strukturi snaga i drugim nacionalnim (multinacionalnim) zapovjedništvima u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a. Tako se, prema odluci Sabora, u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a može istodobno uputiti najviše 120 pripadnika OS RH.

Povratak iz “Sea Guardiana”

Doček RTOP “Dubrovnik” u luci Lora (Photo.HRM)

Inače, istovremeno dok se u Saboru glasalo o nastavku misija, u petak, 6. prosinca dolaskom raketne topovnjače RTOP-42 “Dubrovnik” u luku Lora u Splitu završilo je sudjelovanje 10. hrvatskog kontingenta u NATO vođenoj operaciji “Sea Guardian”. U prilog doprinosu Republike Hrvatske savezničkim naporima osiguranja zajedničke sigurnosti na moru, 10. hrvatski kontingent je u području srednjeg Mediterana od početka studenog ove godine sudjelovao u aktivnostima podupiranja borbe protiv terorizma, stvaranja cjelovite pomorske situacijske slike, identifikacije potencijalnih prijetnji, njihovog praćenja i otkrivanja te razmjene podataka. Zapovjednik raketne topovnjače RTOP-42 “Dubrovnik” je poručnik bojnog broda Dino Čobo, dok je u svojstvu zapovjednika 10. hrvatskog kontingenta, u čijem sastavu je bilo 33 pripadnika, bio kapetan korvete Silvijo Bosančić. On je tom prilikom rekao kako je “u protekla četiri tjedna i nakon prevaljenih 4,500 NM raketna topovnjača “Dubrovnik” i pripadnici kontingenta uspješno su ostvarili zadane ciljeve na području srednjeg Mediterana. Hrvatski mornari pod hrvatskim stijegom još jednom su dokazali da imaju zahtijevane sposobnosti izvršenja zadaća u NATO vođenim operacijama.”

U večernjim satima ponedjeljka 21. listopada Ministarstvo obrane RH priopćilo je o povratku hrvatskog časnika iz misije Ujedinjenih naroda UNIFIL u Libanonu. On se vratio nakon odrađenog jednogodinjeg mandata, u vrijeme radikalnog pogoršanja sigurnosne situacije u Libanonu radi vojnih aktivnosti susjednog Izraela. Dapače. radi aktualno loše tamošnje sigurnosne situacije, do daljnjeg je odgođeno i daljnje upućivanje pripadnika Oružanih snaga RH u operaciju UNIFIL.

Naravno, o svemu tome se nije moglo čuti ni riječ na današnjoj sjednici saborskog Odbora za obranu – iako je barem formalno na njoj bila satima raspravljana tematika mirovnih misija u inozemstvu. Sve se ondje koncentriralo na političko prepucavanje oko sudbine NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU) – dok je u jednom trenutku samo stavljeno na glasanje i preostalih 12 misija o kojima se tražilo mišljenje Odbora za obranu (i koje nisu bile sporne ni Vrhovnom zapovjedniku Zoranu Milanoviću). Bez ikakve rasprave o sadržaju pojedinih odluka, o njima se glasalo – u pravilu s 11 glasova “ZA” i jednim suzdržanim glasom zastupnika Josipa Jurčevića, kojeg je navodno smetalo takvo skraćeno postupanje.

Misija UNIFIL u Libanonu

U misiji Ujedinjenih naroda UNIFIL (United Nations Interim Force in Lebanon) Republika Hrvatska sudjeluje od srpnja 2007. godine – u pravilu s dopuštenih do tri pripadnika OS RH, dok se ondje zapravo redovito šalje samo jednog časnika kao osobu za vezu u zapovjedništvu misije.

Riječ je o misiji koja u siromašnom te politički radikalno podijeljenom Libanonu traje od ožujka 1978. godine, kada je krenula s verificiranjem izraelskog povlačenja s libanonskog teritorija, uz nastojanja za potporu lokalnim vlastima. Među ostalim, ta misija danas brine i o održavanju mira (što je posljednjih tjedana postalo posebno teško), o humanitarnoj pomoći lokalnom stanovništvu (čije potrebe stalno rastu u okolnostima privrednog zaostajanja te ponovnog oživljavanja izraleskih napada), ali i osiguravanjem povratka raseljenih osoba – što je također krenulo nizbrdo masovnih bijegom stanovništva iz dijelova države pod učestalim izraelskim vojnim djelovanjima.

Naravno, nije tu mnogo pomogla ni činjenica da u Libanonu ozbiljnu političku ulogu igra stranka Hezbollah, koju mnogi međunarodni akteri smatraju terorističkom organizacijom – dok je njihovo političko i vojno solidariziranje s palestinskim Hamasom dovelo i do oživljavanja žestokih sukoba s Izraelom, vojnom velesilom u neposrednom susjedstvu. Sve se to posebno odražava i na samu UN misiju UNIFIL koja je koncentrirana na crtu razdvajanja između Libanona i Izraela. Zadnjih su tjedana pripadnici UNIFIL-a bili i neposredno izloženi izraelskim napadima – o čemu se na Odboru za obranu Hrvatskog sabora nije našlo vremena raspravljati. Dapače, usprkos ranjavanju barem pet pripadnika ove UN misije  tijekom 10. i 11. listopada – u obrazloženju Vlade RH ipak mirno stoji da “pripadnici u operaciji UNIFIL nisu izravno izloženi ugrozi, a sve aktivnosti provode se redovito u skladu sa sigurnosnom situacijom i planovima zapovjedništva operacije u području odgovornosti” – dok je UN tek 15. listopada objavio odluku da se ipak ostane na terenu u Libanonu.

Dakle, bez obzira na tamošnje stanje stvari Vlada RH i MORH nadalje predlažu nastavak hrvatskog djelovanja u misiji UNIFIL – s ovlaštenjem za uputu do tri pripadnika OS RH u 2025. i 2026. godini – iako se baš danas iz Ministarstva obrane čulo da stvarnog upućivanja onamo neće biti do daljnjega “zbog aktualne sigurnosne situacije“.

Manje je od dva tjedna do krajnjeg roka do kojeg Hrvatska treba (ponovno) odlučiti hoće li nabavljati borbena vozila pješaštva M2A2 Bradley za potrebe HKoV-a, ili će se SAD-u zahvaliti na ponudi. Sudeći prema izjavama hrvatskih dužnosnika, vodi se intenzivna komunikacija na relaciji Zagreb-Buzin-Washington ne bi li se došlo do nekakvog kompromisa. To je u razgovoru za Hrvatski radio u subotu, 15. siječnja, potvrdio i premijer Andrej Plenković:

„Dakle, opremanje Hrvatske kopnene vojske Bradleyima je projekt naše Vlade. Dakle, nije to projekt kojeg se sjetio Milanović, ili netko od njegovih savjetnika, ili… ne znam, netko drugi. To je projekt koji traje od 2017. Vidjet ćete uskoro, mi smo intenzivirali razgovore sa američkom stranom, i mislim da ćemo postići rješenje koje je puno bolje nego inicijalna… inicijalna potvrda. Ja sam angažirao ljude koji su tu direktno, u mom kabinetu, bili zaduženi za to da preuzmemo te… tu komunikaciju u tišini. I, ono što mislim da ćemo postići… biti jako dobro za Hrvatsku vojsku, i Kopnenu vojsku. A, kad gledate da je proračun Hrvatske vojske 7,3… 7,2, odnosno, Ministarstva obrane, veći nego ikada… da ćemo Rafale ovdje imati za dvije godine, i manje… I da ćemo nabaviti… borbena vozila pješaštva… tako se oni zovu… Onda će Hrvatska vojska biti još respektabilnija nego što je danas. To je naš cilj, i to je konstanta naše politike”.

Uz MORH, sada je, dakle, u razgovore sa SAD-om uključen i sam Kabinet predsjednika Vlade. Pogleda li se nedavna fotografija s video-konferencije s predstavnicima Pentagona, tu se dobro vide osobe od Plenkovićevog povjerenja – njegov šef ureda Zvonimir Frka-Petešić, te premijerovi savjetnici Damir Krstučević (savjetnik za obranu), Vladimir Drobnjak (savjetnik za vanjsku politiku), te Robert Kopal (posebni savjetnik za nacionalnu sigurnost) – pri čemu je dio njih sudjelovao i u nedavnom poslu odlučivanja o nabavi VBA, što bi prema ministru obrane Mariju Banožiću trebala biti „špranca” i za nabavu borbenih vozila pješaštva.

Video-konferencija s predstavnicima Pentagona 05.01.2022.

Donacije SAD se ipak nastavljaju

U međuvremenu, Veleposlanstvo SAD u Republici Hrvatskoj objavilo je na društvenim mrežama još jednu donaciju za RH. Iste te subote, 15. siječnja, u Zagreb su pristigla 2 oklopna patrolna vozila Jeep J8 (Jeep J8 Armored Patrol Vehicles) kao dio Inicijative za globalne mirovne operacije (Global Peace Keeping Operations Initiative – GPOI) pod okriljem US Department of State. Ova donacija dio je većeg donacijskog paketa u vrijednosti od ukupno 3,3 milijuna USD, odnosno gotovo 22 milijuna kuna, sačinjenog od zapovjednih vozila i kamiona. Ukupno 6 novih Ford Cargo kipera s pripadajućom opremom predana su Hrvatskoj još u svibnju 2019. godine, a namijenjeni su inženjerijskoj postrojbi HKoV-a koja se pripremala za odlazak u UN-ovu misiju u Libanonu. Bilo je planirano da do kraja 2019. u sklopu te donacije u Hrvatsku pristigne još i 5 zapovjednih oklopnih vozila Jeep J8 (militarizirana verzija vozila Jeep Wrangler), no to se očito proteglo barem do ovoga vikenda.

Jedan od ukupno dva pristigla oklopna J8 (Photo: US Embassy Zagreb)

Šire smanjenje opsega poslova

Nažalost, ovakva otezanja ne čude ako se iole baci pogled na aktualne podatke iz Povijesne knjige prodaja za fiskalne godine 1950-2021 (Historical Sales Book – HSB) pri američkoj Agenciji za obrambeno-sigurnosnu suradnju (DSCA), kojima to tijelo prati međunarodno poslovanje Sjedinjenih Država iz okvira Foreign Military Sales (FMS). Za razliku od dosadašnjih godina, koje smo analizirali prije godinu dana i koje su redom bile pozitivne, ovaj pregled u posljednjih godinu dana jasno pokazuje zahlađenje odnosa SAD i RH, koje je uzrokovalo i naglo smanjenje nabava opreme iz Sjedinjenih Država. No, dok je donedavno bilo godina u kojima su takve nabave bile male ili simbolične, promjena u 2021. je bila toliko radikalna da Hrvatska ne samo da nije ništa novoga planirala, ili je ostvarila malo poslova – već su brojevi ostvarenih odnosa ispali ukupno manji od ičega što se planiralo te najavljivalo prethodnih godina, tako da je bilateralna suradnja kroz FMS program tu kliznula u negativne brojke.

Konkretno, nakon što je od neovisnosti pa do 2016. kroz FMS ostvareno poslova u vrijednosti od oko 70,02 milijuna USD, slijede pojedinačni podaci za 2017. (7,678,053 USD), 2018. (6,131,175 USD), 2019. (3,425,044) i 2020. godinu (čak 85,068,480 USD, zahvaljujući poslu kupovine helikoptera Black Hawk). No, onda dolazi saldo američke fiskalne godine 2021. – koja je trajala od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021. godine, i koja kompletno ulazi u vrijeme ministarskog mandata Marija Banožića u resoru obrane. Učinak FMS programa za Hrvatsku u 2021. godini je negativan, te iznosi -419,212 USD.

Kad pogledamo objašnjenja za brojke prometa u tablicama DSCA, o tome stoji:

„Brojčani podaci o prodajama uključuju ne samo provedene nove prodaje u danoj fiskalnoj godini, već i sve prilagodbe (povećanja i smanjenja) postojećih programa putem amandmana ili modifikacija, koji budu provedeni u toj fiskalnoj godini. Negativne prodajne brojke za pojedinu državu u fiskalnoj godini označavaju da se opseg programa smanjivao (putem amandmana i modifikacija) i to više od kombinirane vrijednosti novih prodaja i pozitivnih prilagodbi”.

Dakle, za Republiku Hrvatsku je u toj fiskalnoj godini 2021. došlo do takvog smanjivanja provedbe planiranih i provođenih programa iz okvira FMS da je u tom poslovanju probijena nula i vrijednost je, barem računovodstveno, prešla u sferu negativnih brojeva. To je itekako bitno u svjetlu zabilježenog skepticizma aktualne Vlade prema SAD kao strateškom partneru prve kategorije. No, ove će brojke biti potrebno posebno pratiti u nadolazećim godinama (kako god se u praksi razvijali poslovi pribavljanja helikopter Black Hawk, a možda i borbenih vozila pješaštva Bradley) – budući bi nastavak ovakvih negativnih trendova bio dubinski zabrinjavajuć za obrambeni sektor RH i hrvatske sposobnosti kao NATO partnera, što su sve fraze i ciljevi kojima aktualna Vlada navodno poklanja posebnu pažnju.

Vlada je na jutrošnjoj 21. sjednici donijela niz odluka o sudjelovanju pripadnika OS RH u međunarodnim misijama i operacijama za 2021. i 2022. godinu. Kao što je već najavljeno, predloženo je značajno povećanje hrvatskog angažmana u NATO operaciji na Kosovu, a na popis aktivnosti uvrštena je i jedna nova – „Standing NATO Mine Countermeasures Group 2“. Obrazlagatelj ove objedinjene točke Vladinog dnevnog reda bio je ministar obrane Mario Banožić, koji je rekao:

„Sudjelovanje OS RH u operacijama potpore miru, misijama i drugim aktivnostima važan je instrument vanjske i sigurnosne politike Republike Hrvatske koji osigurava ispunjavanje nacionalnih interesa i vanjskopolitičkih prioriteta. To je jedna od triju misija Hrvatske vojske koja trenutno sudjeluje u 9 operacija, misija i aktivnosti s ukupno 142 pripadnika. Uzevši u obzir vanjskopolitičke prioritete, kao i iskazane potrebe na području misija, operacija i aktivnosti radi doprinosa međunarodnoj sigurnosti i ulozi odgovorne članice EU, NATO-a i Ujedinjenih naroda, predlaže se donošenje odluke o sudjelovanju OS RH uz mogućnost rotacija, i to u:

• operaciji potpore mira KFOR na Kosovu – prijedlog je da se u 2021./2022. godini može uputiti do 150 pripadnika uz korištenje do 2 helikoptera HRZ-a, povećanje bi se odnosilo na deklariranje lake pješačke satnije u sektoru ‘Zapad’;
• operacija potpore mira ‘Sea Guardian’ u Sredozemlju – predlaže se mogućnost upućivanja u ovu operaciju u 2021. godini do 35 pripadnika OS brodom HRM;
• aktivnosti ojačane prednje prisutnosti u Poljskoj – prijedlog je da se u 2021. godini može uputiti u ovu aktivnost do 90 pripadnika;
• aktivnost ‘Stalna NATO skupina protuminskih snaga 2’ – to je aktivnost mornaričkih snaga za saveznička protuminska djelovanja na moru, težišno angažirane na području Sredozemlja i Crnoga mora koji pridonosi razini sigurnosti na moru. To je prvo sudjelovanje Hrvatske vojske u ovoj aktivnosti i provelo bi se ustrojavanjem hrvatsko-talijanskog tima protuminskih ronitelja koji bi se nalazio na brodu Ratne mornarice Talijanske Republike. Predlaže se donošenje odluke o sudjelovanju u aktivnosti u 2021./2022. godini s do 5 pripadnika;
• operacija Europske unije EU NAVOR (umjesto NAVFOR, op.a.) Somalia ATALANTA – predlaže se mogućnost upućivanja u ovu operaciju 2021./2022. do 25 pripadnika;
• u operacije potpore miru UN-a predlaže se u 2021./2022. godini mogućnost upućivanja do 9 pripadnika u operaciju u Indiji i Pakistanu, u Zapadnu Saharu do 5 pripadnika, te u Libanon do 3 pripadnika.

Financijska sredstva za provedbu ovih odluka planirana su u Državnom proračunu RH za 2021. godinu i u projekcijama za 2022. godinu na razdjelu Ministarstva obrane“.

Vlada je jednoglasno uputila ovaj prijedlog prema Hrvatskom Saboru.

Neugodna novina

No ono što Banožić nije rekao je novost uvedena ove godine – Vlada, odnosno MORH, potiho su ukinuli podrobnije izvještavanje Hrvatskog sabora i nadležnog saborskog Odbora za obranu o sudjelovanju OS RH u međunarodnim misijama i operacijama. S ovogodišnjim odlukama o angažmanu OS RH uvedena je nova formulacija – „Izvješće o sudjelovanju Oružanih snaga Republike Hrvatske u operaciji  potpore miru biti će dio Godišnjeg izvješća o obrani koje Vlada Republike Hrvatske podnosi Hrvatskome saboru“. Time se od Odbora za obranu i Hrvatskog sabora traži odgovornost za slanje hrvatskih vojnika van granica Lijepe naše bez ikakve obveze nadležnog obrambenog resora da saborske zastupnike podrobnije obavijesti o rezultatima i posljedicama takve odluke. Nakon što se već godinama prakticiralo Saboru jednostavno ne dostavljati obvezna izvješća, na ovaj se način dodatno učvršćuje praksa gotovo potpune konspirativnosti po pitanju inozemnih aktivnosti OS RH. Dapače, provedba nacionalnih odluka o međunarodnim misijama, kao STVARNO BITNOM vanjskopolitičkom i vojnom alatu države – odluka koje se obično donose širokim političkim konsenzusom – kroz Godišnje izvješće dobiva isti status kao i pitanja ravnopravnosti spolova ili djelovanje Vojnog ordinarijata u OS RH. Ovime se i dodatno marginalizira nadležno saborsko tijelo, kao i sam Sabor, koji su već do sada davali odobrenja na sudjelovanje u misijama ili za pojedine velike vojne nabave tek kada je cijela stvar već odavno dogovorena, a zeleno svjetlo parlamenta je tek dosadna formalistička točka na i.

Jačanje snaga u KFOR-u na Kosovu

Ispraćaj 34. HRVCON-a za Kosovo (Photo: OSRH/F. Klen)

Za povlačenje OS RH iz Afganistana bila je najavljena kompenzacija u nekoj drugoj NATO misiji ili operaciji. Prošloga je mjeseca jasno rečeno da će se ojačati hrvatski angažman na Kosovu, u NATO operaciji KFOR, a ovakvo povećanje snaga MORH obrazlaže zahtjevom Savezničkog zapovjedništva za operacije. Naime, kako stoji u popratnom dokumentu ovog Vladinog prijedloga, „budući da je Zapovjedništvo operacije KFOR putem nadređenog Savezničkog zapovjedništva za operacije učestalo izvještavalo saveznice o potrebi odgovarajuće popune operacije KFOR, Republika Hrvatska predlaže povećati hrvatski kontingent u operaciji potpore miru KFOR s dosadašnjih 40 na 150 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske s do dva helikoptera Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, uz mogućnost rotacije“. Glavni razlog ovakve hrvatske odluke je podrška naporima NATO saveza u održavanju sigurnosti na Kosovu i široj regiji: „sigurnosna situacija u Republici Kosovo, koja ovisi o narušenim međuetničkim odnosima, neregularnim migracijama te regrutiranju boraca tzv. Islamske Države i njihovu povratku, od iznimne je važnosti zbog izravnih posljedica na odnose država jugoistočne Europe i stabilnosti cijelog područja. Narušavanje sigurnosti u Republici Kosovo može imati implikacije i na hrvatsko gospodarstvo“. Trenutačno je u operaciji KFOR raspoređen 33. hrvatski kontingent s 38 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske i dva helikoptera Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva. Područja razmještaja su Priština, Ferizaj/Uroševac i kamp Villaggio pokraj Peći. U srijedu, 18. studenog, iz Zagreba je put Kosova ispraćen 34. hrvatski kontingent – za razliku od svojih ranijih kolega, 20 pripadnika 34. HRVCON-a krenulo je cestovnim putem prema Kosovu, preko Crne Gore i Albanije.

Koliko će koštati tri puta veći kontingent za Kosovo, Ministarstvo obrane i Vlada RH ne navode, već se pozivaju na uobičajenu frazu o tome da su „Financijska sredstva za provedbu ove Odluke osigurana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2020. godinu i projekcijama za 2021. i 2022. godinu i u okviru su limita određenih za Ministarstvo obrane Smjernicama za izradu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. i projekcijama za 2022. i 2023.“. Ova namjerno mutna formulacija prati i odluke za sve ostale operacije, odnosno misije.

Operacije na Sredozemlju – „Sea Guardian“ i SNMCMG 2

Kod operacije „Sea Guardian“ ništa se ne mijenja – Hrvatska nastavlja svoje sudjelovanje u ovoj NATO operaciji s jednim brodom Hrvatske ratne mornarice i s timom za pregled isključivo nevojnih brodova koji odobrava zapovjednik broda. U ovoj operaciji bilo bi angažirano do 35 pripadnika OS RH iz sastava HRM s mogućnošću rotacije. Kako smo već pisali, u rujnu ove godine brod HRM-a RTOP-42 „Dubrovnik“ bio je i zapovjedni brod u ovoj sredozemnoj operaciji.

FGS RHEIN, zapovjedni brod SNMCMG2, 2018. posjetio je Split (Photo: HRM/M.Siriščević)

Od sljedeće godine OS RH bi trebale ući u novu NATO aktivnost – u onu pod okriljem „Stalne NATO skupine protuminskih snaga 2“, odnosno „Standing NATO Mine Countermeasure Group 2“ (SNMCMG 2), koja je inače sastavnica Snaga brzog odgovora. Kako je već ministar Banožić rekao, radi se o namjenski organiziranim mornaričkim snagama trenutačno raspoloživim za saveznička protuminska djelovanja na moru, i težišno angažiranima u području Sredozemlja i Crnog mora, u kojima bi Hrvatska doprinosila do 5 pripadnika HRM-a. Unutar plana angažiranja za 2021. i 2022. predviđeno je angažiranje na širem području Jadranskog mora (Otrantska vrata), Crnom moru, te središnjem dijelu Sredozemlja, unutar teritorijalnog mora država članica NATO-a. Kako piše u Vladinom obrazloženju, „sudjelovanje u ‘Stalnoj NATO skupini protuminskih snaga 2’ podrazumijeva provedbu zadaća neborbenih djelovanja s težištem na zajedničkom uvježbavanju i održavanju sposobnosti snaga te doprinos stvaranju cjelovite pomorske situacijske slike u realnom vremenu. Osim toga, ‘Stalna NATO skupina protuminskih snaga 2’  ostvaruje značajan doprinos vidljivosti Saveza kao primjer suradnje u svrhu ostvarivanja zajedničkih interesa u području pomorske sigurnosti“, a nije na odmet spomenuti ni da su visoki zahtjevi interoperabilnosti i kompatibilnosti za angažiranje mornaričkih snaga u Stalnim pomorskim snagama NATO-a dio ciljeva razvoja sposobnosti Hrvatske ratne mornarice. OS RH do sada nisu sudjelovale u operativnoj aktivnosti SNMCMG 2, ali je njihova dosadašnja suradnja bila uspješna i provodila se godinama zajedničkim uvježbavanjima tijekom posjeta „Stalne NATO skupine protuminskih snaga 2“ Republici Hrvatskoj i sudjelovanjem na NATO mornaričkim vježbama. O ustrojavanju kombiniranog hrvatsko-talijanskog tima protuminskih ronitelja, stacioniranog na brodu Talijanske Ratne mornarice sklopit će se poseban bilateralni sporazum između Hrvatske i Italije. Pri tome, s obzirom na kombiniranu prirodu ove aktivnosti, dug zapovjedni lanac od pripadnika OS RH do samih OS RH, i izuzetno široko određen prostor djelovanja, ovo je aktivnost za koju posebno brine smanjeno izvještavanje kako javnosti, tako i Hrvatskoga sabora.

eFP Poljska i ATALANTA – bez promjena

I sljedeće godine u NATO aktivnosti „ojačane Prednje prisutnosti“ (eFP) u Poljskoj Hrvatska namjerava sudjelovati s najviše 90 pripadnika OS RH, i to – kao i do sada – u multinacionalnoj borbenoj skupini pod vodstvom SAD-a. I nadalje će to biti bitnica samohodnih višecijevnih lansera raketa, koja je u Poljskoj protekle 3 godine bila vrlo zapažena.

S novim prijedlozima o angažmanu OS RH u NATO aktivnostima, Poljska i Kosovo će postati dvije zemlje s najvećim udjelom hrvatskih vojnika. U listopadu 2017. u sastavu prvoga hrvatskoga kontingenta u Poljsku je upućena bitnica samohodnih višecijevnih lansera raketa i 78 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske. Od listopada 2017. godine do listopada 2020. provedeno je ukupno šest rotacija, a trenutno je u Poljskoj raspoređen 6. HRVCON s 80 pripadnika OS RH.

Ništa novoga nema ni u hrvatskom sudjelovanju u EU operaciji NAVFOR ATALANTA u Somaliji. Hrvatska će se i sljedeće godine protiv piratstva u južnom Crvenom moru, Adenskom zaljevu i dijelu Indijskog oceana boriti s najviše 25 pripadnika OS RH (uz mogućnost rotacije), što opet znači i mogućnost upućivanja novog AVPD tima na neki od brodova iz sastava UN-ovog Svjetskog programa za hranu. Posljednji hrvatski AVPD tim vratio se iz operacije ATALANTA početkom studenog ove godine.  Uz to, časnici OS RH nekoliko su puta popunjavali pozicije na vojnim brodovima drugih zemalja te u logističkoj bazi u Džibutiju, kao i jednu poziciju u Operativnom zapovjedništvu operacije u španjolskoj Roti, i to modelom stalne šestomjesečne rotacije (što je tip djelovanja o kojem se opet zasebno ne izvještava Hrvatski sabor).

Operacije UN-a – čista simbolika

Donacija HRVCON-a u misiji UNMOGIP 2015. godine lokalnoj školi u Pakistanu (Photo: HR UNMOGIP Tim)

Kao i posljednje dvije, tako će i naredne dvije godine OS RH biti angažirane u operaciji UN-a u Indiji i Pakistanu (UNMOGIP), u Zapadnoj Sahari (MINURSO), te u Libanonu (UNIFIL), s ukupno 17 pripadnika OS RH. Iako su svojedobno UNMOGIP i UNIFIL bile operacije s dosta brojnim hrvatskim kontingentima, to je posljednjih godina opet svedeno na simbolični angažman do najviše 9, odnosno do 3 pripadnika OS RH, što će se nastaviti i 2021./2022. godine (uz mogućnost rotacije). Sudjelovanje OS RH u operaciji u Zapadnoj Sahari smanjilo se još i više – odlukom Vlade RH od 31. listopada 2018. u operaciju se moglo uputiti do osam pripadnika OS RH, dok je stvarno upućeno po sedam pripadnika u jednoj rotaciji. Od listopada 2019. u operaciji MINURSO sudjeluje šest pripadnika OS RH u svojstvu vojnih promatrača, a od rujna 2020. sudjeluje pet pripadnika po rotaciji. Potvrdi li Sabor Vladin današnji prijedlog, naredne dvije godine nastavit će se upućivati do 5 hrvatskih vojnika u Zapadnu Saharu. No razlog ovakvog smanjivanja ne leži u Hrvatskoj, nego u Ujedinjenim narodima – naime, tijekom 2019. godine došlo je do preustroja strukture snaga u operaciji MINURSO, čime je smanjen broj međunarodnih vojnih promatrača za 15 posto, a uslijedilo je i daljnje smanjenje proračuna operacije. To je opet dovelo do novog smanjenja broja međunarodnih vojnih promatrača za još 10 posto, što u 2020. predstavlja ukupno smanjenje za 25 posto. Budući da Hrvatska ne sudjeluje ni u jednoj drugoj misiji ili operaciji na afričkom kontinentu, nastavit će svoje simbolično sudjelovanje u UN-ovoj sve manjoj operaciji MINURSO.

Odbor za obranu Hrvatskog sabora prošloga je tjedna, u srijedu 24. listopada, na dnevni red svoje 19. sjednice uvrstio temu sudjelovanja RH u međunarodnim misijama i operacijama – temu koja je izglasana na 119. sjednici Vlade RH od 17. listopada. Radi se o misijama i operacijama NATO-saveza, Europske unije i Ujedinjenih naroda, u kojime će OS RH sudjelovati tijekom 2019. i 2020. godina. Odboru za obranu trebalo je tek 20-ak minuta da jednoglasno, gotovo bez rasprave, prihvati Vladine prijedloge.

Obrazlagatelj je ispred Ministarstva obrane bio državni tajnik Tomislav Ivić, koji je na prijedlog predsjednika Odbora za obranu Igora Dragovana objedinio sve prijedloge angažmana u međunarodnim misijama. Nije se tu čulo ništa novo u odnosu na 119. sjednicu Vlade i tadašnja obrazloženja ministra obrane Damira Krstičevića, osim troškova sudjelovanja u pojedinim misijama i operacijama. Tako se čulo sljedeće:

1. sudjelovanje do 110 pripadnika OS RH u operaciji „Resolute Support“ u Afganistanu – „na godišnjoj razini iznosi 55 milijuna kuna“,

2. sudjelovanje do 3 pripadnika OS RH u operaciji EU „SOPHIA“ – „na godišnjoj razini iznosi oko 2 milijuna kuna“,

3. sudjelovanje do 90 pripadnika OS RH u aktivnosti ojačanje prednje prisutnosti NATO u Poljskoj – „godišnje to iznosi oko 33 milijuna kuna“,

4. sudjelovanje do 40 pripadnika OS RH s do 2 helikoptera u misiji KFOR na Kosovu – „sredstva iznose na godišnjoj razini 24 milijuna kuna“,

5. sudjelovanje do 10 pripadnika OS RH u novoj NATO misiji u Iraku, „NATO mission in Iraq – NMI“ – „za 2018. godinu to je iznos od 660.000,00 kuna, a u 2019. – to je 4,3 milijuna kuna“,

6. sudjelovanje do 25 pripadnika OS RH u EU operaciji „EU NAVFOR Somalia – ATALANTA“ – „sredstva predviđena u državnom proračunu na razdjelu Ministarstva obrane na godišnjoj razini iznose 3,5 milijuna kuna“,

7. ukupno 3 misije Ujedinjenih naroda: (a) sudjelovanje u misiji UNIFIL (Libanon): 2019. godine do 70 pripadnika i u 2020. do 3 pripadnika OS RH; (b) sudjelovanje u misiji MINURSO u Zapadnoj Sahari do 8 pripadnika OS RH; (c) sudjelovanje u operaciji UNMOGIP u Indiji i Pakistanu do 10 pripadnika OS RH – „financijska sredstva za ove 3 operacije su predviđena u državnom proračunu. U 2019. godini to bi bilo oko 13 milijuna kuna, a u 2020. – 2 milijuna kuna“.

Završavajući ovo obrazlaganje, državni tajnik Ivić podvukao je da se radi i misijama i operacijama u kojima je Hrvatska i do sada sudjelovala, ali i o jednoj novoj misiji – onoj u Iraku, koja je neborbenog karaktera i nova je čak i za NATO članice. Članovi Odbora za obranu, kao ni vanjski „stručnjaci“, nisu imali nikakvih pitanja ili sugestija, osim Franka Vidovića (SDP) koji je od Ivića tražio da pojasni sudjelovanje u novoj NATO misiji u Iraku, krivo shvativši da će MORH tamo poslati čak 110 vojnika, a ne samo do 10 ljudi.

„Kao što sam rekao u prijedlogu, riječ je o neborbenoj misiji NATO saveza. Odluka o sudjelovanju, odnosno o otvaranju nove operacije, je donesena na summitu u Bruxellesu u srpnju 2018. godine. Tamo bi pripadnici Hrvatske vojske sudjelovali kao savjetno…savjetnici, obučavatelji, mentori, te bi vršili različite potporne dužnosti. Inače, da kažem da bi u toj misiji sudjelovalo 18 država-članica EU i 19 država-članica NATO saveza. Mogu Vam to i pročitati, ako Vas zanima koje bi države sudjelovale: uz Hrvatsku (naravno, ako Sabor donese takvu odluku), Australija, Republika Bugarska, Kanada, Češka Republika, Danska, Španjolska, Estonija, Finska, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Grčka, Mađarska, Italija, Litva, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Švedska, Turska i SAD“,

nabrojio je Ivić, ispravivši ovdje i krivi navod Vlade RH, koja je 17. listopada ove godine u popis zemalja sudionica NATO misije u Iraku umjesto Australije bila navela Republiku Austriju. Inače, ovim je prijedlozima obuhvaćeno sudjelovanje ukupno 366 pripadnika OS RH u međunarodnim misijama i operacijama, uz mogućnost rotacije.

Članovi Odbora za obranu jednoglasno su poduprli Vladine prijedloge, i uputili ih na raspravu na plenarnu sjednicu Hrvatskog sabora. Iako su sve ove točke po kratkom postupku bile raspravljene u petak, 26. listopada, o njim se još nije glasovalo. To izgleda ostaje za ovaj tjedan, iako zbog blagdana Svih svetih uvaženi saborski zastupnici tu imaju ponešto skraćeni radni tjedan.

O raspravi koja je nešto više od sat vremena trajala pred plenarnom sjednicom Sabora može se napomenuti nekoliko stvari. Kao prvo, velik dio ukupnog vremena uzeo je zastupnik Pernar (Živi zid, SNAGA), ispred Kluba i u osobnim raspravama. Iako on tu ima stav o tematici, taj je stav sustavno temeljen na populizmu, namjernom miješanju pojmova i podataka iz zadnjih nekoliko desetljeća rata u kriznim žarištima svijeta, te iskustvima iz njegovog nedavnog posjeta Moskvi. S druge strane, bilo je zamorno slušati i rasprave većine preostalih stranačkih klubova – koje u pravilu samo iznova prepričavaju pojedine dijelove službenih pisanih obrazloženja pojedinih točaka dnevnoga reda, bez da ih se kritički preispita ili iole dopuni ikakvim stavom. Tom praksom, koju je prije nekoliko godina spektakularno prakticirala tadašnja zastupnica SDP-a Dunja Špoljar, ovog je petka polupraznu sabornicu posebno uveselio Franko Vidović (SDP), citirajući opsežno pisanje MORH-a, da bi na kraju samo zaključio kako će njegova stranka podržati slanje hrvatskih snaga u misije. Nažalost, nije različit bio ni zastupnik Josip Đakić (HDZ), čijim se naporom u pojedinačnoj raspravi velike dijelove tih jednih te istih službenih obrazloženja u Saboru čulo još jednom iznova. U takvoj situaciji, kad se uopće ne prati situacija u dalekim krajevima u koje odlaze pripadnici OS RH, popunjava se vrijeme za rasprave masom citata i pričama na opće teme, otužno demonstrirajući manjak truda i pažnje za teme rasprava – te dajući populistima, kao što je Ivan Pernar, priliku za jednostavno poetiranje na teme koje i sami ne prate ili ne razumiju.

U vojarni “Kamensko” u Karlovcu održan je u petak, 19. listopada 2018. godine, svečani ispraćaj 2. hrvatskog kontingenta u operaciju potpore miru Ujedinjenih naroda u Libanonu – UNIFIL (United Nations Interim Force in Lebanon).

U operaciju UNIFIL u Libanonsku Republiku upućuje se 2. HRVCON, koji čine 52 pripadnika Inženjerijske pukovnije Hrvatske kopnene vojske. Tijekom sedmomjesečne rotacije, oni će u suradnji s talijanskim Oružanim snagama provoditi mjere zaštite snaga, podupirati pokretljivost u području operacije, osiguravati nesmetanu stratešku i taktičku komunikaciju te pružati i sve ostale oblike potpore snagama u sektoru Zapad UNIFIL-a.

Zapovjednik Inženjerijske satnije 2. HRVCON-a UNIFILje  satnik Ivan Dodig, koji je na svečanom ispraćaju rekao:

“Uspravne glave i vođeni duhom pobjedničke Hrvatske vojske nastavljamo stopama naših kolega u operaciji UNIFIL. Odlazak u operaciju očuvanja mira za nas predstavlja izazov, ali i priliku da se još jednom dokažemo kao postrojba koja zna i može”.

Prema planu koji je u srijedu, 17. listopada, prihvatila Vlada RH, u svibnju sljedeće godine put Libanona će ići još jedna, 3. po redu rotacija pripadnika OS RH, da bi nakon toga ovakvo veće sudjelovanje u UNIFIL-u završilo krajem 2019. godine. Potom su hrvatski angažman u UNIFIL-u vraća u svoje ranije okvire, s najviše 3 pripadnika OS RH.

*Photo: MORH/J.Kopi

Iako je prvi dio današnje 119. Vladine sjednice bio u znaku buduće mirovinske reforme, kroz dnevni red se uspjelo provući i nekoliko obrambenih tema, prvenstveno onih koje se tiču sudjelovanja OS RH u NATO, EU i UN misijama i operacijama. Tako je Vlada jednoglasno potvrdila daljnje aktivnosti hrvatskih vojnika u misijama „Resolute Support“ u Afganistanu i „NATO Mission“ u Iraku, u operacijama „EU NAVFOR Med SOPHIA“, „KFOR“, „EU NAVFOR Somalia ATALANTA“, kao i u dosadašnjim UN-operacijama. Podržan je i nastavak angažmana u okviru NATO aktivnosti ojačanje Prednje prisutnosti u Poljskoj, u borbenoj skupini pod operativnim zapovjedništvom SAD.

Ministar obrane Damir Krstičević ove je točke obrazlagao objedinjeno:

“Hrvatska vojska uz primarnu misiju obrane suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH, te pružanja potpore i pomoći civilnim institucijama, u suradnji sa saveznicima aktivno pridonosi stabilnosti međunarodnog okružja sudjelovanjem u operacijama i misijama u inozemstvu. Takvo sudjelovanje u okviru je međunarodnih organizacija kojih je član, čime ostvaruju savezničke i partnerske veze, te istodobno unapređuje cijeli spektar vlastitih sposobnosti. RH ostaje čvrsto predana savezničkim naporima u pružanju potpore Afganistanu te usvojenim načelima solidarnosti ‘Zajedno unutra, zajedno van’. Okosnica našeg dosadašnjeg angažmana bilo je upućivanje mentorskih i savjetodavnih timova za obuku afganistanske vojske i civilne policije. Predlažemo i u 2019. i 2020. godini u misiji potpore miru u Afganistanu sudjelovanje do 110 pripadnika Hrvatske vojske.

NATO operacija KFOR na Kosovu od samog početka ima posebni značaj za RH, jer se nalazi u našem neposrednom susjedstvu. Hrvatski kontingent je fokusiran na izvršavanje zadaća zračnog transporta, rad stožernog osoblja u stožeru operacije, u savjetničkom timu na razini ministarstava i Kosovskih snaga sigurnosti. Predlažemo i u 2019. i 2020. u operaciji KFOR na Kosovu sudjelovanje do 40 pripadnika OS i 2 helikoptera.

RH je na održanom NATO summitu u Varšavi poduprla odluku o jačanju nazočnosti Saveza u Litvi, Latviji, Estoniji i Poljskoj, te je sudjelovanje u sklopu ojačane prednje prisutnosti komplementarno s našim nastojanjem u izgradnji i održavanju vlastite međunarodne vjerodostojnosti i odgovornosti. Predlažemo i u 2019. i u 2020. godini nastavak sudjelovanja naših OS u sklopu borbene skupine pod vodstvom SAD-a s do 90 pripadnika u Poljskoj.

Operacija SOPHIA je važan doprinos EU borbi protiv nestabilnosti u središnjem Sredozemlju. Sudjelovanje OS korisno je i s aspekta stjecanja praktičnih znanja i iskustava, te predstavlja doprinos jednom od dugoročnih ciljeva Zajedničke vanjske sigurnosne politike EU, a to je potpora miru i sigurnosti. Predlažem i u 2019. i 2020. godini nastavak sudjelovanja naših OS u ovoj operaciji do 3 pripadnika.

Sudjelovanjem u operaciji ATALANTA RH doprinosi borbi protiv piratstva, kao i pružanju podrške drugim misijama i operacijama EU s ciljem jačanja pomorske sigurnosti. Trenutno u operaciji sudjeluje 13 pripadnika, od toga 1 pripadnik u zapovjedništvu operacije, a 12 pripadnika je u timu na brodu. Ovime dokazujemo spremnost za aktivni doprinos jednom od dugoročnih ciljeva Zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU, a to je potpora miru i sigurnosti na području Afrike. Predlažem i u 2019. i u 2020. godini nastavak sudjelovanja u operaciji EU NAVFOR Somalia ATALANTA s do 25 pripadnika.

U odgovoru na sigurnosne izazove, promjene globalnog sigurnosnog okruženja, RH je aktivno poduprla globalnu kampanju UN za jačanje doprinosa država-davateljica snaga, jačanje sposobnosti i kapaciteta operacija UN-a. Posljednja rotacija u operaciji u Libanonu obavit će se u studenom 2018., inženjerijska satnija na rok od 6 mjeseci, te stoga se predlaže sudjelovanje u ovoj operaciji u 2019. godini s do 70 pripadnika, a u 2020. godini do 3 pripadnika. U Zapadnoj Sahari nastavak sudjelovanja u 2019. i 2020. kao i do sada do 8 pripadnika, te u Indiji i Pakistanu do 10 pripadnika OS.

Na NATO summitu u Bruxellesu u srpnju 2018. šefovi država i vlada članica NATO-a donijeli su na zahtjev iračke vlade odluku o uspostavi NATO neborbene misije u Iraku. RH će sudjelovanjem u ovoj misiji pridonositi naporima međunarodne zajednice u izgradnji stabilnosti Iraka, jačajući sposobnosti iračkih institucija i sigurnosnih snaga u postizanju srednjoročne i dugoročne stabilizacije i sigurnosti. Hrvatski časnici i dočasnici u ovoj misiji obavljat će dužnosti savjetnika, obučavatelja i mentora, te potporne dužnosti, te predlažemo sudjelovanje u neborbenoj misiji u Iraku do 10 pripadnika OS RH u ovoj i 2019. godini.

Financijska sredstva za provedbu ovih odluka planirana su i osigurana u državnom proračunu na razdjelu Ministarstva obrane“.

Predsjednica Republike već je dala suglasnost na ove prijedloge odluka, a nakon što su ih danas i ministri jednoglasno poduprli, svi ovi prijedlozi o angažmanu OS RH u međunarodnim misijama i operacijama otišli su put Sabora. Pri tome, kako je u posljednje vrijeme postao neugodan običaj u Ministarstvu obrane RH, nije naveden konkretan iznos troškova za bilo koju od ovih misija. Nažalost, riječ je o manjku transparentnosti koji je teško uskladiti s činjenicom da ove aktivnosti nisu politički, sigurnosno ili ekonomski sporne, te da njihovo dizanje ugleda OS RH u svijetu zasigurno vrijedi novaca, koliki god oni bili.

NATO aktivnosti

Dodjela medalje pukovniku Ivici Kolobariću (Photo: 9. HRVCON/RSM)

Na prvi pogled čini se kao da u ovim prijedlozima i nema nekih promjena. Nakon što je početkom studenog prošle godine Vlada donijela odluku o jačanju hrvatskog angažmana u NATO misiji „Resolute Support“ na maksimalno 110 pripadnika OS RH, u tim se okvirima kretala veličina 8. i aktualnog 9. HRVCON-a. Trenutačno se u području operacije nalazi 9. hrvatski kontingent sa 106 pripadnika OS RH, iz kojeg je 22. rujna došla lijepa vijest o odlikovanju pukovnika Ivice Kolobarića Medaljom časti Islamske Republike Afganistan. Pukovnik Kolobarić je prvi pripadnik OS RH koji je dobio ovo priznanje, i to za međusobnu suradnju Specijalnih snaga RH i Specijalne policije Afganistana, za unapređenje međuljudskih odnosa i sigurnosti, te časno obnašanje službe u dalekoj zemlji podno Hindukuša.

NATO aktivnost u Poljskoj nastavit će se i u narednom 2-godišnjem razdoblju. Prije točno godinu dana, 1. HRVCON otišao je u Poljsku u sklopu aktivnosti ojačane prednje prisutnosti NATO-a na istoku Europe, a upravo sutra put Poljske se u Benkovcu ispraćaju pripadnici 3. HRVCON-a. Prvi HRVCON u eFP brojio je 78 pripadnika, 2. je obuhvatio 73 pripadnika OS RH, a sutra će se znati i veličina 3. HRVCON-a. Kao i do sada, i ubuduće Hrvatska namjerava u Poljsku slati do 90 pripadnika OS RH.

Otkako se 2016. povećao broj pripadnika OS RH na Kosovu, u operaciju KFOR se redovno šalje do 40 hrvatskih vojnika, a tako će biti i nadalje. U KFOR-u je trenutno razmješten 28. HRVCON od ukupno 35 pripadnika OS RH i dva transportna helikoptera Mi-8 MTV-1, te s letačkim, logističkim, obavještajnim i stožernim osobljem i savjetnicima. Područje razmještaja je Priština (Camp Film City), Ferizaj/Uroševac (Camp Bondsteel) i Peć (Camp Villagio). Zračni transport i rad savjetničkih timova (NALT) bit će osnovne zadaće HRVCON-a i u narednom razdoblju.

Glavni tajnik NATO u posjeti Iraku, ožujak 2018. godine

Što se Iraka tiče – to je zasigurno najveća novost, proizašla s NATO summita održanog u Bruxellesu 2018. Tu se više ne govori o operaciji „Inherent Resolve“, već o NMI (NATO Mission Iraq), sa zapovjedništvom u Bagdadu (Camp Union II) i provođenjem obuke na 2 lokacije u okolici Bagdada (Taji i Basmaya). Radi se o neborbenoj misiji sa zadaćom obučavanja iračkih snaga sigurnosti, a za sudjelovanje pod kanadskim zapovjedništvom obvezale su se Austrija, Bugarska, Češka, Danska, Hrvatska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Italija, Litva, Mađarska, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Španjolska, Švedska, Turska, UK i SAD. Ako Sabor dozvoli sudjelovanje do 10 pripadnika OS RH, Hrvatska će u NMI popunjavati 7 pozicija, od čega je jedna brigadirska (na mjestu savjetnika na razini Ministarstva obrane Iraka). Ostali hrvatski vojnici imat će dužnosti savjetnika, obučavatelja i mentora, te potporne dužnosti.

EU aktivnosti

U EU operaciji SOPHIA OS RH sudjeluju od rujna 2017. godine, popunjavanjem jedne pozicije na bazi rotacije u Zapovjedništvu snaga, a to će se očito i nastaviti u narednom razdoblju. Nema promjene ni u drugoj EU operaciji, onoj na rogu Afrike, u kojoj trenutno djeluje 3. AVPD tim ukrcan na brod Petra II. Kao i prošlih godina, prisutnost OS RH u operaciji ATALANTA definirana je na maksimum do 25 pripadnika OS RH. Za sada se ne spominje novi, 4. hrvatski AVPD tim.

UN aktivnosti

Dio HRVCON-a u UNIFIL-u (Photo: 1. HRVCON UNIFIL)

Pripadnici OS RH u 2018. godini sudjeluju u 3 operacije UN-a na području Azije, Afrike i Bliskog istoka: UNMOGIP u Indiji i Pakistanu s 9 pripadnika, MINURSO u Zapadnoj Sahari sa 7 pripadnika, i UNIFIL u Libanonu s 53 pripadnika OS. Angažman u UNMOGIP-u i MINURSO-u bit će kao i do sada, a UNIFIL će kroz nešto više od godinu dana opet doživjeti promjene. Jačanje angažmana u Libanonu bila je prošlogodišnja velika promjena, koja se nakon MORH-ovog bi-ne bi vrludanja ipak realizirala u formi slanja inženjerijske postrojbe, časnika za vezu i časnika zdravstvene struke. Pripadnici satnije za opću inženjerijsku potporu završavaju svoj angažman u UNIFIL-u u svibnju 2019. godine, nakon čega MORH, kako se čini, namjerava uputiti još jednu rotaciju s najviše 70 vojnika. Nakon toga, u 2020. godini, hrvatsko prisustvo u Libanonu ponovno bi se vratilo na negdašnjih maksimalno 3 pripadnika OS RH.

Ministar obrane Damir Krstičević današnje je sudjelovanje na Vladi i obrazloženje angažmana OS RH u pojedinim misijama i operacijama popratio i prikazom karte s ucrtanim sudjelovanjem u pojedinim dijelovima svijeta. No ti se podaci u nekim brojevima pomalo i razlikuju od tablice koja se može vidjeti na web-stranici OS RH. Možda je razlog u tome da je u spomenutoj tablici prikazano stanje od 31. srpnja ove godine.

Karta rasporeda OS RH u međunarodnim misijama i operacijama sa sjednice Vlade 17. listopada 2018. godine

Tablica o sudjelovanju OS RH u međunarodnim misijama na internetskim stranicama OS RH

Na margini ovogodišnjeg 73. zasjedanja Opće skupštine Un-a, jučer (25. rujna) održan je sastanak o akciji glavnog tajnika UN-a Antonia Guterresa za očuvanje mira – „Action for Peacekeeping“ (A4P). Na sastanku je sudjelovala i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, koja je potvrdila da Hrvatska podržava ovu inicijativu i pridružuje se „Izjavi o zajedničkim obvezama prema mirovnim operacijama Ujedinjenih naroda“ (Declaration of Shared Commitments on United Nations Peacekeeping Operations). Ovom Izjavom potvrđuje se primat političkog rješavanja sukoba, kao i uloga mirovnih misija kao potpore političkom procesu, ali od država-članica UN-a (barem zasad) ne zahtijeva dodatne obveze prema UN-u osim onih u kojima već sudjeluju.

Na prošlotjednoj 115. sjednici Vlade (od 20. rujna) usvojen je zaključak o prihvaćanju teksta „Izjave o zajedničkim obvezama prema mirovnim operacijama UN-a“, a državna tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova Zdravka Bušić pročitala je obrazloženje ove odluke. „Izjavom se također naglašava važnost pristanka svih sukobljenih strana na mirno rješenje, nepristranost, te suzdržavanje od uporabe sile, osim u slučaju obrane mandata mirovnih misija. Ujedno se sve države-članice obvezuju na promoviranje i davanje potpore političkom, odnosno mirnom rješavanju sukoba, te jačanju uloge mirovnih operacija u pogledu zaštite civila, poboljšanju sigurnosti, zaštite pripadnika, kao i primjereno ponašanje osoblja mirovnih operacija, te jačanja partnerstva među državama. Također, EU odnosno EEAS, posebno Francuska i Nizozemska, se snažno zauzimaju za podržavanje ove izjave, a više od polovine država-članica Europske unije, kao i brojne članice UN-a, su zapravo se već službeno izjasnile o pridruživanju.“

Vlada je to jednoglasno prihvatila, te zadužila stalnog predstavnika pri UN-u Vladimira Drobnjaka da pismom obavijesti glavnog tajnika o hrvatskom pridruživanju spomenutoj Izjavi.

Zaključno s jučerašnjim datumom, „Izjavu o zajedničkim obvezama prema mirovnim operacijama Ujedinjenih naroda“ podržalo je ukupno 145 država-članica UN-a, kao i 4 međunarodne i regionalne organizacije (EU, NATO, Afrička unija i Međunarodna organizacija Frankofonije). Jučerašnji sastanak na tu temu otvorio je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, hvaleći svoju inicijativu pokrenutu u ožujku ove godine, nakon što je uočio veliki broj smrtnih slučajeva u redovima UN-ovih „mirovnjaka“ i nakon preporuke izvješća „Poboljšanje sigurnosti mirovnih snaga UN-a“. Guterresova inicijativa „Action for Peacekeeping“ usmjerena je, tvrdi sam inicijator, na okretanje mirovnih snaga prema realnijim očekivanjima, sigurnost misija, mobilizaciju više političke podrške i nabavu bolje opreme i obuke za pripadnike „plavih kaciga“.

Odlazak posljednjeg, 10. HRVCON-a iz misije UNDOF (Photo: MORH)

Kako to zapravo izgleda na terenu, nedavno su se uvjerili slovenski „mirovnjaci“ u Libanonu, ali svojedobno i hrvatski vojnici na Golanu. No dok su Slovenci nastavili s ranije planiranim aktivnostima u UN-ovoj misiji u Libanonu, hrvatska je Vlada u proljeće 2013. odlučila povući oveći hrvatski kontingent iz misije UNDOF. Potom je i drastično smanjeno sudjelovanje hrvatskih vojnika u misijama Ujedinjenih naroda (a u korist misija i operacija EU i NATO). Stanje je donekle promijenjeno odlukom aktualne Vlade o osnaživanju hrvatskog sudjelovanja u UN-ovoj misiji u Libanonu (UNIFIL), u kojoj se trenutno nalazi čak 50 pripadnika OS RH.

Dvadeset rupa od metaka na vozilima slovenskih mirovnjaka, devet hitaca upozorenja, molotovljevi kokteli, oduzete jurišne puške i još uvijek nedostajući pištolji, te skoro ubijen ili otet vojnik iz patrole slovenskog kontingenta u misiji UNIFIL. To su detalji napada na slovenske vojnike 4. kolovoza ove godine u Libanonu, ali to ujedno nije i kraj priče. Još nije jasno u kojim su okolnostima Slovence  na cjedilu ostavili talijanski vojnici, kao ni zašto srpski stražari svojim slovenskim kolegama nisu otvorili vrata baze, ne bi li se ovi sklonili na sigurno.

Trenutno teku barem tri istrage napada na slovenske vojnike u sastavu snaga Plavih kaciga Ujedinjenih naroda i ni jedna od njih još nije završena. Mediji su ipak pronašli informacije o incidentu, kao i pojedinosti koje ukazuju da je ovaj napad lako mogao završiti i bitno lošije – budući je samo hrabra reakcija dijela slovenske patrole spriječila da 4. kolovoza 2018. postane najcrnji dan u novijoj povijesti Slovenske vojske. Iz više izvora potvrđene su informacije da je slovensko vozilo dobilo oko 20 metaka pobunjenika, te da su kolege iz redova misije UNIFIL Slovencima u ključnom trenutku okrenule leđa.

Tog je dana miješana talijansko-slovenska patrola krenula u izviđanje na jugu Libanona. Slovenaca je, prema podacima iz Generalštaba Slovenske vojske, bilo 8, vozili su se u dva bijela vozila HMMWV, i iz baze Shama kretali su po Zelenoj zoni, za koju su obavještajci tvrdili da je sigurna. Još nije jasno što je to tako razbjesnilo domaće stanovništvo da su krenuli u napad na konvoj Plavih kaciga. No, napadači su dobro znali što rade, i napad nije bio slučajan. Naime, oni su vidjeli da vojnici u bijelim vozilima HMMWV promatraju i fotografiraju – a baš su to napadači i čekali. Tražili su fotografske aparate i fotografije. U koloni su se prvo zaustavili Talijani, i predali im puške i pištolje. Izvori slovenskih medija sumnjaju da su pripadnici Slovenske vojske uopće i imali radijsku vezu s talijanskim dijelom konvoja, a odlučili su se pokušati probiti iz zaustavljene kolone na sigurno, u jednu drugu bazu misije UNIFIL. Proboj im nije u potpunosti uspio, budući su ih lokalni napadači slijedili na motorima, te iznova napali tik pred samom bazom Ujedinjenih naroda.

Slovenci su radijskom vezom javili da stižu prema UN bazi, no dočekala su ih zatvorena vrata, na čijoj su drugoj strani bili stražari iz srpskog kontinenta u misiji UNIFIL. Zašto oni nisu otvorili vrata sada istražuju posebne istražne skupine Ujedinjenih naroda, same misije UNIFIL i slovenske obavještajno-sigurnosne službe.

Pred tako zatvorenim vratima napadači su bacili molotovljev koktel na prvo slovensko vozilo HMMWV i zapalili ga. U njemu se aktivirao protupožarni sustav, no tri vojnika posade su napustila vozilo. Tada su ih uhvatili, oduzeli im oružje, te ih počeli tući. Jednom od slovenskih vojnika na glavu su prislonili pištolj, te ga pokušali odvući s mjesta događaja, pri čemu je on zadobio i oko 30 udaraca. Tada je posada drugog slovenskog HMMWV-a napustila sigurnost svog vozila, te krenula spašavati svoje suborce. Njihov je zapovjednik izdao zapovjed da se ispale i hici upozorenja, njih ukupno devet. Na to su se napadači razbježali.

Dok je ovakav tijek događanja medijima potvrdilo više neovisnih izvora, Slovenska vojska događanja ne komentira sve dok traju istrage. Službeno su potvrdili samo da su puške vraćene, ali ne i pištolji, iako su predstavnici misije UNIFIL odmah po okončanju incidenta za slovenske medije tvrdili kako je sva oduzeta oprema i vraćena. Zapaljena i propucana vozila čekaju okončanje istraga u bazi UN u Libanonu, dok ljudstvo pod zapovjedništvom pukovnika Tadeja Sedlara nastavlja s obavljanjem svojih zadaća, kako su to potvrdili iz Slovenske vojske.

Sugovornici slovenskih medija spominju da bi se umješane vojnike trebalo odlikovati za hrabrost, a tek treba raščistiti kako je moguće da je talijanski zapovjednik u misiji UNIFIL uopće Slovence i slao na teren, budući su oni bili predviđeni za Snage brzog odgovora (QRF), koje su trebale biti spremne kao pričuva u rezervnoj bazi, ne bi li djelovale u spašavanju drugih postrojbi UN u slučaju da ove budu napadnute. Ovako se patrolu poslalo na teren bez pričuve ili pojačanja u nedalekim bazama, čime je navodno zapovjednik prekršio osnovna taktička pravila postupanja.

Iako istrage još nisu okončane, sve ukazuje na činjenicu kako nitko uoće nije ni bio svjestan mogućnosti da se prije koji tjedan moglo brojati prve mrtve slovenske vojnike od osamostaljenja Republike Slovenije.

Photo: Slovenska vojska (vježba Steel Storm 2017)

* Ovaj tekst je autor Jure Tepina objavio 23. kolovoza 2018. godine na slovenskom portalu 24ur.com (https://www.24ur.com/), pod originalnim naslovom „Peklenska patrulja slovenskih vojakov v Libanonu“. Članak je u izvorniku dostupan na internetskoj adresi: https://www.24ur.com/peklenska-patrulja-slovenskih-vojakov-v-libanonu.html 

Svečani ispraćaj 24. kontingenta SV u Libanon, svibanj 2018. godine (Photo: Slovenska vojska)

Inače, Slovenska vojska je 6. kolovoza o cijelom incidentu objavila tek kratko priopćenje, u kojem kaže da pripadnici 24. slovenskog kontingenta u misiji UNIFIL u Libanonu nastavljaju provoditi planirane zadaće. Što se samog događaja tiče, u priopćenju stoji tek da je pripadnike kontingenta “u subotu, 04. kolovoza, tijekom redovne ophodnje, napala veća skupina ljudi. U prvom napadau, patrola je bila opkoljena, a vozilo im je razbijeno, dok je u drugom, intenzivnijem napadu, pri povratku u bazu vozilo poliveno benzinom i zapaljeno. Pripadnici Slovenske vojske ispalili su nekoliko hitaca upozorenja, nakon čega su uspješno pobjegli i vratili se u bazu. Pripadnici Slovenske vojske, uključeni u napad, djelovali su u skladu s pravilima postupanja i uspješno su uzmaknuli“.

Slovenski kontingent u misiji UNIFIL u Libanonu broji ukupno 15 pripadnika iz različitih jedinica Slovenske vojske, većinom ipak iz sastava 132. gorske pukovnije 1. brigade.