Danas je iz vojarne 1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia svečano ispraćen 6. hrvatski kontingent u područje aktivnosti NATO prednjih kopnenih snaga u Mađarsku. U sastavu 6. hrvatskog kontingenta se nalazi ukupno 64 pripadnika, od čega je osam žena. No ono po čemu će ovaj kontingent ući u povijest Oružanih snaga RH je činjenica da je po prvi put otkako OS RH sudjeluju u nekoj međunarodnoj misiji i aktivnosti na čelu HRVCON-a žena – pukovnica Mirna Bajčetić Šijanski.

“Čast mi je biti zapovjednica ovih profesionalnih ljudi, ovo je samo još jedan u nizu od pozicija danas gdje žene u Hrvatskoj vojsci obnašaju svakodnevne odgovorne dužnosti od vojnikinja u Patrijama do načelnica Uprava. Žene i muškarci u Hrvatskoj vojsci imaju jednaka prava i obveze tako da u našem sustavu razlika između spolova nema”,  

rekla je zapovjednica 6. HRVCON-a u Mađarskoj.

Pukovnica Mirna Bajčetić Šijanski je pripadnica OS RH od 2006. godine, a tijekom 19-godišnje karijere prošla je sve stepenice u OS RH – od vojnikinje do zapovjednice hrvatskog  kontingenta. Novinari je pamte kao odličnu časnicu za odnose s javnošću, a u toj je funkciji bila i na do sada prvoj i posljednjoj velikoj integranskoj vježbi “Velebit 18”. 2022. godine  je završila Intergransku zapovjedno-stožernu školu “Blago Zadro”. Sudjelovala je u NATO aktivnosti ojačane prednje prisutnosti u Republici Poljskoj. Pasionirani je planinar i promotorica planinarskih natjecanja Highlander.

Bez obzira na pozitivne promjene, nažalost i danas, 2025. godine, još uvijek brojimo prve žene na visokim dužnostima u OS RH. Tako je Gordana Garašić i nakon punih 10 godina i nadalje jedina generalica u OS RH, Darija Jurko je od 2022. prva kapetanica bojnog broda u HRM, Nevena Ramić je od početka ove godine prva dočasnica HRZ-a… Njima se danas pridružila i Mirna Bajčetić Šijanski kao prva zapovjednica hrvatskog kontingenta u jednoj NATO aktivnosti. Sretno joj bilo!

*Photo: MORH/F.Klen

Povodom jučer obilježenog Dana Hrvatskog vojnog učilišta, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović donio je odluku o odlikovanjima, promaknućima i pohvalama, te je iste prigodno i uručio na svečanosti na zagrebačkom Črnomercu. Tako je Redom bana Jelačića za iznimno uspješno zapovijedanje postrojbama OS RH te za osobite vojne zasluge u njihovom ustroju odlikovan brigadir Miro Čolić, dok su Redom hrvatskog trolista za osobite zasluge za RH stečene u ratu i u iznimnim okolnostima u miru odlikovani časnički namjesnici Vlado Derdić i Slobodan Sambol. Redom hrvatskog pletera za osobiti doprinos razvitku i ugledu RH i dobrobiti njezinih građana, odlikovani su časnički namjesnici Damir Bakunić i Miroslav Raštegorac. U čin brigadira promaknut je bivši zapovjednik Protupožarne eskadrile, pukovnik Tomislav Vacenovski, u čin bojnice promaknuta je satnica Rebeka Krušelj, u čin satnika promaknut je natporučnik Igor Turk, dok su u čin natporučnika promaknuti poručnici Danijel Ević, Nikolina Sertić i Ivan Šarec. Za ostvarene natprosječne rezultate u izvršavanju postavljenih zadaća, pohvalom Vrhovnog zapovjednika pohvaljena je brigadirka Valentina Ključarić.

No jedno je promaknuće po svom značaju ipak ponešto drugačije i u svakom je slučaju bitan iskorak za Oružane snage. Naime, u čin kapetanice bojnog broda promaknuta je kapetanica fregate Darija Jurko – time je ona ujedno postala prva i zasad jedina kapetanica bojnog broda od osnutka Oružanih snaga RH. Dariji (Gvozdenčević) Jurko to nije prvi puta da probija plafon koji je najvećim dijelom rezerviran za muškarce. Ona je ujedno bila i prva časnica Hrvatske ratne mornarice koja je upućena u pomorsku operaciju EU NAVFOR „ATALANTA“ Somalia – u veljači 2011. godine kao poručnica bojnog broda Darija Jurko (tada Gvozdenčević) bila je upućena u Zapovjedništvo spomenute operacije u Northwoodu, sjeverozapadno od Londona u Velikoj Britaniji.

Iz prigodnog kratkog životopisa kojeg je tom prilikom objavilo Ministarstvo obrane očito je da se radi o iznimnoj časnici. Prva hrvatska kapetanica bojnog broda rođena je 31. listopada 1975. u Zagrebu, gdje je i nakon 3 godine studije Elektrotehnike i računarstva 1996. otišla u SAD na US Naval Academy u Annapolisu (savezna država Maryland). Završila ju je među najboljih 10 posto studenata u klasi (kao 60. od ukupno 1.000 kadeta) i stekla zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike. Nakon završene Mornaričke akademije, Darija Jurko vraća se u Hrvatsku i postaje djelatna vojna osoba u Hrvatskoj ratnoj mornarici. U HRM kbb Jurko završila je temeljnu i naprednu časničku školu, ispit za samostalno obnašanje dužnosti zapovjednice oružnog brodskog odreda na raketnoj topovnjači, te Vojno-diplomatsku školu u Zagrebu. U svojoj vojnoj karijeri Darija Jurko obnašala je dužnost zapovjednice oružnog brodskog odreda na tada novoj raketnoj topovnjači „Kralj Dmitar Zvonimir“, bila je časnica za međunarodnu vojnu suradnju u Odjelu za međunarodne odnose zapovjedništva HRM, kao i časnica za NATO i PfP u istom Odjelu zapovjedništva HRM. Posljednjih nekoliko godina kbb Jurko je Hrvatsku ratnu mornaricu zamijenila za Hrvatsko vojno učilište. Aktivno se bavi sportom – bila je natjecateljica za Hrvatsku ratnu mornaricu u mornaričkom petoboju, golfu i plivanju, gdje je ostvarila vrhunske rezultate.

Kbb Jurko jedna je od ukupno tri žene – pripadnice OS RH (uz Dianu Doboš i Vlastu Zekulić), o čijem se životnom pozivu govori u HTV-ovom dokumentarnom filmu „Kad žena kaže ‘pozor’“ iz 2014. godine. Iako je tada priznala da je na samome početku bilo otpora njezinom razmještaju na brod, svjesna je da je to postala stvar prošlosti: „Prije se govorilo da je žena na brodu nesreća, ali sada imamo puno žena u mornarici. Nikada nisam osjetila predrasude, vremena se mijenjaju!“. No da li se stvarno mijenjaju?

Primijetit ćemo da promaknuće prve žene iz sastava OS RH u kapetanicu bojnog broda za Ministarstvo obrane nije nikakva vijest – iako je ranije, u transparentnijoj i manje konspirativnoj garnituri u Ministarstvu obrane, itekako bilo popraćeno i za medije otvoreno postavljenje prve hrvatske generalice Gordane Garašić. Promaknuće Darije Jurko u kapetanicu bojnog broda ne može se naći ni u galeriji slika na službenoj stranici predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OS RH, no i uz te više ili manje protokolarne greške može se reći „Eppur si muove“ kada se radi o ženama u vojsci. Sporo, ali ipak dostižno!

Nakon godinu dana provedbe, danas su u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici prezentirani rezultati projekta „Osnaživanje žena i podrška u vojnim snagama i mirovnim misijama Republike Hrvatske“. Idejna začetnica i nositeljica projekta je bivša saborska zastupnica, a danas državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova Irena Petrijevčanin Vuksanović, a financirala ga je Vlada SAD-a uz podršku Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu. Projekt je jedan od 11 izabranih u konkurenciji više od 300 prijavljenih projekata iz cijelog svijeta. U sklopu projekta održane su i dvije edukacijske radionice – jedna na Hrvatskom vojnom učilištu i druga u Pomorskoj bazi „Lora“ u Splitu.

„Izuzetno mi je drago da je došlo do završetka ovog projekta koji je specifičan i originalan po tome što je po prvi puta došlo do suradnje i sinergije između Ministarstva unutarnjih poslova, Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ministarstva obrane Republike Hrvatske i američke ambasade, odnosno američke Vlade posredstvom američke ambasade. Ovo je specifičan projekt zato što prvi puta u Hrvatskoj u 30 godina mi dobivamo analitičku introspekciju položaja i statusa žena unutar sustava sigurnosno-obrambenog“,

naglasila je nositeljica projekta Irena Petrijevčanin Vuksanović.

Davor Božinović – potpredsjednik Vlade, Višnja Ljubičić – pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Irena Petrijevčanin Vuksanović – nositeljica projekta, i Caitlin S. Piper – Veleposlanstvo SAD u RH

U projektnom dijelu anketnih ispitivanja sudjelovalo više od 500 ispitanika, od toga 156 iz MORH-a i oko 360 iz MUP RH, a analiza je pokazala da „postoje određene prepreke u postizanju uravnoteženog sudjelovanja žena, posebice na višim i visokim pozicijama odlučivanja, a jednako tako i određene prepreke vezano uz prepoznavanje i suzbijanje diskriminacije, odnosno uznemiravanja“, rekla je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. Ono što je važno instituciji Pravobraniteljice je da ovi sigurnosno-obrambeni sustavi, zajedno s primjerice vatrogastvom, koji su tradicionalno „muški sustavi“, budu uključivi i otvoreni prema prepoznavanju ustavnog načela ravnopravnosti spolova i prema većoj uključivosti žena, kako u civilnoj sektoru, tako i u djelatnom vojnom sektoru. Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović zato se može pohvaliti kako se na nekima od najodgovornijih pozicija u MUP-u nalaze upravo žene: „To je dodatno jamstvo da ova vrlo važna pitanja prava i ravnopravnosti, općenito humanizma, su visoko na listi prioriteta u našem svakodnevnom radu“.

Zastupljenost žena u ukupnom broju zaposlenih u Ministarstvu unutarnjih poslova iznosi 30,96 posto, ali je samo njih 10% na rukovodećim položajima. Udio žena u ukupnom broju policijskih službenika trenutačno iznosi 20,39 posto, dok je udio žena u ukupnom broju zaposlenih državnih službenika i namještenika (u MUP-u) 72,79 posto. Udio žena na rukovodećim radnim mjestima državnih službenika i namještenika u MUP-u iznosi gotovo 54 posto. Kontinuirano se radi na jačanju kompetencija policijskih službenika i službenica na temu rodne perspektive kroz programe obuke i obrazovanja. Tijekom prošle i pretprošle godine kroz zasebne programe specijalizacije na Policijskoj je akademiji educirano ukupno 504 policijskih službenica i službenika. U zadnje četiri godine udio žena koje su upisale program prekvalifikacije za zanimanje policajke porastao je za 14 posto. U školskoj godini 2019./2020. udio ženskih polaznica u programu obrazovanja iznosio je 32 posto.

A MORH?

Od 14.836 djelatnih vojnih osoba zaposlenih u Ministarstvu obrane RH na dan 31. prosinca 2020. bilo je 1936, odnosno 13% žena – od toga 19,19% časnica, 10,84% dočasnica i 11,49% vojnikinja. No puno je veći omjer ako se pogleda udio žena u kategoriji državnih službenika i namještenika – 0d 2048 državnih službenika i namještenika žena je na posljednji dan prošle godine bilo 1028 ili 50,2%. Na voditeljskim dužnostima u MORH-u tijekom prošle godine bilo je raspoređeno 36,4% žena, dok je na zapovjednim dužnostima u OS RH bilo 10,4% žena. Među 30 generala samo je jedna generalica, dok je među visokim časnicima razine brigadira samo 6,73% žena (ukupno njih 23). Tijekom 2020. godine programa Slijedno rastuće izobrazbe časničkog i dočasničkog kadra na HVU završilo je 12,2% žena (odnosno njih 84), a udio žena među kadetima prošle je godine iznosio čak 24,75% (odnosno 107 žena).

„Iako se Hrvatska vojska nalazi u gornjem dijelu, ajmo je nazvati NATO-ve tablice po broju zastupljenosti žena u Oružanim snagama, njihova zastupljenost na vodećim dužnostima ipak još nije na zadovoljavajućoj razini. Svjesni smo toga, i radimo i ulažemo mnogo kako bismo povećali njihovu zastupljenost upravo na tim zapovjednim i rukovodećim dužnostima. Nastavit ćemo i dalje sustavno, kontinuirano i intenzivno raditi u području rodne ravnopravnosti i osnaživanja položaja žena u Hrvatskoj vojsci“.

obećao je general-pukovnik Siniša Jurković, dok se savjetnik Predsjednika Republike za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić prisjetio anegdote iz 2003. godine, kada je kao načelnik Uprave za međunarodnu vojnu suradnju pred ministricom obrane Željkom Antunović, pomoćnicom ministrice za obrambenu politiku i planiranje Jelenom Grčić Polić i tadašnjom šeficom kabineta pomoćnice ministrice Gordanom Garašić, te Mirom Ricardel – šeficom visoke američke delegacije i pomoćnica tadašnjeg američkog ministra obrane, držao brifing o hrvatskom doprinosu u Afganistanu.

„Jedan moj djelatnik je držao brifing za njih o našem doprinosu u Afganistanu, i sve je išlo dobro dok nije došao do 3. ili 4. slajda gdje smo konkretno govorili o našem doprinosu. I ‘Bullet’ broj 1 je bio da smo tamo imali jedan vod Vojne policije. ‘Bullet’ broj 2 – imali smo tamo 3 terenska vozila. ‘Bullet’ broj 3 – jedan mali sanitetni dio. Broj 4 – 2 psa, i broj 5 – 3 žene. Kad sam to vidio htio sam se nekako sakriti, misleći – ‘možda neće nitko ništa primijetiti’, kad odjednom počele su se sve žene smijati u sobi. I na kraju je ispala jedna zanimljiva šala, možda koincidentno ili ne, mene su nakon toga poslali na re-edukaciju u Veliku Britaniju, na školovanje“.

Kasnije, kao ravnatelj SOA-e, Lozančić je ustanovio kako pitanje rodne ravnopravnosti treba proširiti i van obrambenog sektora, prije svega na sigurnosno-obavještajno polje gdje je, tvrdi, uspio napraviti značajne pomake. O tome smo na portalu Obris.org pisali prošle godine, kada je prema podacima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova položaj žena u obavještajnim službama bio bolji nego u drugim dijelovima sigurnosno-obrambenog resora – u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, npr., od ukupnog broja zaposlenih bilo je čak 39% žena, dok ih je na višim i čelnim radnim mjestima bilo 25%. MORH se već ranije izjasnio da se pri promaknućima vodi načelom tzv. „pozitivne diskriminacije“, što je prema jednima dobra, a prema drugima loša mjera. Za nositeljicu projekta o osnaživanju žena u vojnim snagama i mirovnim misijama to je ipak dvojbeno:

„Čim je riječ ‘diskriminacija’ u pitanju ne vidim ništa pozitivno, tako da se moram ovdje ipak ograditi. Pozitivno bi bilo da je pola-pola, ajmo reći, da je 50% muškaraca, 50% žena, ako govorimo u tim kategorijama, naravno kada govorimo o upravljačkim pozicijama. Sve dok nismo barem na polovici, ja smatram da nismo postigli naš cilj“.

Prema istraživanju Irene Petrijevčanin Vuksanović, od 150 ispitanika iz Oružanih snaga skoro 1/3 bila je izložena nekom obliku diskriminacije u području ravnopravnosti spolova (najčešće kao mete ogovaranja i širenja glasina, žrtve seksističkih komentara i neprimjerenog komentiranja izgleda), od čega su značajnije bile izložene žene (38,7%). Više od polovice ispitanika bilo je izloženo nekom obliku uznemiravanja i nasilja, pri čemu su žene bilo izloženije nego muškarci (61,3% u odnosu na 50%). Među počiniteljima diskriminacije, uznemiravanja ili nasilja najzastupljeniji su nadređeni (46,6%), te kolege i kolegice (36,9%). Međutim, manje od 11% osoba prijavilo je doživljenu diskriminaciju ili uznemiravanja.

U MUP-u je, pak, nešto više od 1/5 ispitanika bilo izloženo nekom obliku diskriminacije, od čega je više od 1/3 žena izjavilo da su bile žrtve diskriminacije. Gotovo polovica ispitanika bila je izložena nekom obliku uznemiravanja i nasilja, pri čemu je bilo čak 65,25% žena, dakle gotovo 2/3 ispitanica u MUP-u je bilo izloženo nekom obliku uznemiravanja ili nasilja (ogovaranju/širenju glasina, ignoriranju, verbalnom vrijeđanju,ili seksističkim komentarima). Samo 8,15% osoba prijavilo je doživljenu diskriminaciju ili uznemiravanja. To je zabrinjavajući podatak koji pokazuje nedostatak povjerenja u kontrolne mehanizme, što se može popraviti, kako kaže Irena Petrijevčanin Vuksanović,

„(…) samo kroz edukaciju i prevenciju. A čuli smo postotak i došli smo do tog postotka anketom na više od 500 ispitanica i ispitanika – samo 11 posto njih ima povjerenja u prijavu nekog oblika nasilja, mobbing, zlostavljanja, itd. To je jako loš postotak i mislim da taj postotak također trebamo početi osvješćivati i trebamo podizati razinu svijesti i povjerenja u institucije i u osobe kojima treba prijaviti svaki oblik zlostavljanja“.

Krajnji rezultat projekta je 10 preporuka koje mogu značajno unaprijediti položaj i status žena u sigurnosno-obrambenom sustavu.

„Svakako da se preporuke mogu implementirati kroz naše interne akte. Mi imamo jako dobru legislativu na razini Vlade, znači imamo sve zakone koji suzbijaju diskriminaciju i potiču ravnopravnost spolova. Tu je, čuli smo, i članak 3 Ustava RH gdje je ravnopravnost spolova jedna od temeljnih vrednota, a sada je zapravo ovaj project otvorio i dodatne mogućnosti da se kroz interne akte sustavi poput MUP-a i MORH-a, a čuli smo da ovdje treba uključiti i sigurnosno-obavještajni sustav, dovedu na razinu da zaista ta ravnopravnost spolova, a prije svega govorimo o upravljačkim pozicijama, dovede na još bolju razinu nego što je sada“.

zaključuje Irena Petrijevčanin Vuksanović.

Dosadašnjim uvidom ustanovili smo da je Hrvatska u zlatnoj sredini NATO članica po udjelu žena u svojim Oružanim snagama, kao i to da je posljednjih godina povećan interes žena za vojnički poziv. Međutim, kako je obrambeni sustav i inače prilično trom i spor, tako su i pomaci koji se rade po pitanju ravnopravnosti spolova zapravo prilično mali i spori. U Ministarstvu obrane ističu da je žena na voditeljskim, odnosno zapovjednim dužnostima u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama ukupno 12 posto, odnosno u OS RH je 10% žena na voditeljskim odnosno zapovjednim dužnostima, dok je u MORH-u 37% žena na voditeljskim dužnostima. I to, ne treba zaboraviti, u godini kada je zabilježen blagi porast žena na zapovjednim i voditeljskim dužnostima. Prema podacima ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, udio žena na zapovjednim i voditeljskim dužnostima u MORH/OSRH iznosio je 10,95 %, odnosno  u upravnom dijelu MORH-a na voditeljskim dužnostima je bio 34,22% žena dok ih je u OSRH na zapovjednim dužnostima bio 9,45% (što je, ponovimo, blagi porast u odnosu prethodne godine!). Ukupno je promaknuto 12,27% žena, od toga je među časnicama bilo 18,75% i među dočasnicama 9,25 posto.

Dunja Bujan – rijetka žena pri vrhu Ministarstva obrane

Pogledamo li sam vrh Ministarstva obrane, najviše pozicije rezervirane su za muškarce, dok se među ženama ističe tek Dunja Bujan, obnašateljica poslova ravnatelja Uprave za obrambenu politiku, te glasnogovornica ministra, što je posljednjih 5-6 godina na određeni način posao rezerviran za žene. Posljednji put su žene u Ministarstvu obrane prevladavale u vrijeme ministra Ante Kotromanovića. U njegovom mandatu (2011.-2015.) u vrhu Ministarstva bila je zamjenica ministra obrane, glasnogovornica, te dvije pomoćnica ministra – jedna za financije, a druga za kadrovska pitanja. U vrhu Oružanih snaga situacija je još i gora, pa je promaknuće prve hrvatske generalice Gordane Garašić na čelo Uprave za planiranje u Glavnom stožeru OS RH bila zaista rijetka, rijetka iznimka. Čini se kao da MORH i OS RH ne znaju i ne mogu prepoznati prilike koje imaju, a kao izgovor često se čuju riječi „pravilnici“, „kriteriji“, „uvjeti“… Pogledajmo dva primjera.

Bojnica Diana Doboš, kopilotkinja na protupožarnom avionu CL-415, prema pisanju i domaćih /hrvatskih) i izraelskih medija, odigrala je bitnu ulogu u privlačenju pažnje javnosti i najviših izraelskih političara na hrvatski angažman u gašenju požara u Izraelu 2016. godine. Iako Hrvatska tada nije bila jedina koja je uskočila u pomoć, pažnju izraelskog premijera Benjamina Netanyahua privukla je činjenica da žena upravlja ogromnim protupožarnim zrakoplovom – bojnica Doboš je ne samo jedina žena pilotkinja protupožarnog aviona u Hrvatskoj, nego jedna od ukupno dvije takve žene u svijetu. No vojna diplomacija ne prepoznaje ovakve vrijednosti. Nedugo nakon hrvatskog protupožarnog angažmana u Izraelu, za hrvatskog vojnog izaslanika u toj zemlji imenovan je muškarac. Razlog za to djelomično je i političke prirode, no ni na drugim vojno-izaslaničkim pozicijama nema previše mejsta za žene. „Na dužnostima vojnih izaslanika je trenutno imenovano 15% žena“, odgovorili su nam iz Ministarstva obrane na pitanje o udjelu žena na pozicijama vojnih izaslanika. Točnije, od 18 hrvatskih vojnih izaslanika, 3 su žene, i to je zapravo priličan napredak, kaže pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.

„Što se tiče mjere povećanja broja žena među vojnim izaslanicama, prema dostavljenom izvješću, u MO i OS RH aktivno se radi na poticanju prijavljivanja žena na sve natječaje za međunarodne pozicije, tako da se natječaj za dužnost vojnih izaslanika/ca prijavilo 5 žena, od kojih su 3 zadovoljile formalne uvjete natječaja. Prepreka za zainteresiranost i prijavljivanje žena za navedene dužnosti svako treba tražiti u nemogućnosti usklađivanja privatnog života i profesionalne karijere, naime u 2019. po prvi puta je zabilježen interes jedne časnice za sudjelovanje u UN misiji. U tom dijelu, Pravobraniteljica podržava posebne kriterije koji se odnose na žene. Osim što je ženama iznimno teško uspjeti u poslovima u kojima su tradicionalno dominantni muškarci, ženama je teško usklađivati posao s obiteljskim obvezama. S tim u vezi, nedostaju pokazatelji o programima i politikama koje daju podršku usklađivanju poslovnog i privatnog života, odnosno programi i mjere za podršku onim ženama koje su zaposlenice oružanih snaga, kao i roditeljima koji su, oboje, zaposlenici/e oružanih snaga“,

kaže pravobraniteljica Ljubičić.

Tek se nedavno čulo za jednu od hrvatskih vojnih diplomatkinja, brigadirku Marijanu Plešu Čadonić, vojnu izaslanicu u Sjevernoj Makedoniji. No ona je u fokus javnosti dospjela zahvaljujući predsjedniku RH i vrhovnom zapovjedniku Zoranu Milanoviću, koji ju je spomenuo kao dio hrvatske delegacije s kojom je otišao u posjet Albaniji u kolovozu ove godine, ne bi li opravdao korištenje državnim resursa za (polu)privatni posjet.

Drugi negativan primjer odnosi se na hrvatske kontingente u međunarodnim misijama potpore miru. Udio žena pripadnica OS RH u mirovnim misijama je nešto viši od 6 posto. Na temelju dokumenta Tajništva UN-a iz kolovoza 2017., upućenom državama davateljicama snaga radi povećanja zastupljenosti žena u mirovnim misijama, ženama je olakšan angažman u mirovnim misijama i operacijama, podsjećaju iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, i to na način da se u natječajima za prijavu za sudjelovanje u mirovnim misijama UN-a (uz ispunjavanje ostalih standardnih uvjeta), omogućuje sudjelovanje u svojstvu vojnog/e promatrača/ice časnicama osobnog čina natporučnik/ca s najmanje 5 godina službe u OS RH (standardni kriterij osobnog čina za vojne promatrače/ice: satnik-pukovnik), dok se časnicama čija su djeca mlađa od 7 godina omogućuje upućivanje u području misije na skraćene rotacije od 6 mjeseci (umjesto redovne rotacije od 12 mjeseci). No do sada niti jedna žena nije bila zapovjednica kontingenta (ne samo u UN-ovoj, nego i u bilo kojoj drugoj misiji ili operaciji), što priznaju i u Ministarstvu obrane.

„U okviru međunarodnih operacija potpore miru značajan broj žena bio je raspoređen na zapovjednim dužnostima svih razina (do generalske dužnosti), iako do sada nije bilo časnice raspoređene na dužnost zapovjednika nacionalnog kontingenta (HRVCON). Razlog  je u činjenici da se upućivanje u operacije potpore miru provodi na osnovi dragovoljnosti, a žene u operacijama potpore miru su se do sada prijavljivale za dužnosti stožernih časnika/ca u okviru nacionalnih kontingenata. Posebno ističemo kako je časnica OS RH, prva generalica – brigadna generalica, služila u svojstvu savjetnice za rodnu perspektivu (GENAD – Gender Advisor) zapovjedniku NATO operacije u Afganistanu (ISAF/RSM. 2014.)“,

stoji u odgovoru Samostalne službe za odnose s javnošću Ministarstva obrane.

Brigadna generalica Garašić kao GENAD u ISAF-u

Međutim, i na tu prvu generalicu čekalo se jako dugo, a nakon njenog promaknuća – tijekom posljednjih 5 godina bilo je promaknuća žena do čina brigadirke, ali ne i u najviši, generalski čin. S jednom ženom generalicom, u odnosu na broj generala, jedna generalica čini udio od 3,45%. Iako se neslužbeno moglo čuti o nepravednoj dodjeli promaknuća za žene u OS RH, pravobraniteljica Ljubičić ne može sa sigurnošću reći da li je zaista tu došlo do diskriminacije: „Kako su kriteriji za promicanje propisani Zakonom o službi u OS RH, kao i godišnjim kvotama za promicanje u određeni čin te unutarnjim aktima MO RH-a, Pravobraniteljica ne raspolaže podatkom koliko žena eventualno ispunjava uvjete i kriterije za promicanje u više činove za žene pripadnice MO i OS RH pa bez dublje analitike i raščlambe u dijelu promicanja ne može se sa sigurnošću tvrditi da se žene ne promiču u više činove“.

U oba ova slučaja – sudjelovanje žena u mirovnim misijama i operacijama, te dodjeli promaknuća – kao i u drugim slučajevima, formalno se primjenjuje tzv. pozitivna diskriminacija. Naime, u MORH-u i OS RH propisani su postupci u okviru kojih se mogu prepoznati obilježja tzv. „pozitivne diskriminacije“, potvrđuju nam iz Ministarstva obrane, a oni se očituju „kroz obveze kadrovskih i odabirnih vijeća ili savjeta na svim razinama odlučivanja u području upravljanja ljudskim potencijalima na davanje razumne prednosti, između kandidata koji ispunjavaju sve propisane uvjete i u okviru mogućnosti, kandidatima podzastupljenog spola na radnim mjestima koja se popunjavaju, u planovima promaknuća, pohvala i nagrada, u razmjernoj zastupljenosti žena i muškaraca kao polaznika međunarodnih vojnih izobrazbi, u obvezi poštivanja uravnotežene zastupljenosti žena i muškaraca pri sastavljanju i imenovanju predstavnika i predstavnica u izaslanstva, povjerenstva i druga tijela“.

Međutim, raskoraka između teorije i prakse ima i u drugim segmentima. Na svečanom obilježavanju 29. obljetnice Hrvatskog vojnog učilišta, seksistički ispad imao je nitko drugi nego rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras. On je na promociji kadeta najboljoj polaznici u naraštaju, Anđeli Matković, rekao neka skine masku kako bi ispala bolje na slici. „Samo skinite malo ovo da vas vidim. Krasno. Evo, slikajte ovu našu lijepu kadetkinju, ne samo pametnu nego i lijepu. Je l’ tako? He he he…“, rekao je Boras, što je kadetkinja s nelagodom i poslušala. Istodobno, dvojica kadeta koja su stajala pokraj bila su pošteđena ovakvog Borasovog komentara. Nakon što je izbio skandal, rektor Boras se pravdao da nije riječ o diskriminaciji, nego o „načelu iz grčke filozofije od prije 3000 godina, da su dobri ljudi lijepi ljudi, da joj je duša lijepa“. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić Borasov je istup ocijenila „uobičajenom diskriminatornom praksom prema kojoj se samo žene ističe prvenstveno ili isključivo temeljem fizičkog izgleda“, a njegovo negiranje da se radi o diskriminaciji temeljem spola Ljubičić je komentirala kao posljedicu njegovog nerazumijevanja što je zapravo diskriminacija temeljem spola.

Nešto slično na svojoj je koži osjetio i dio žena u OS RH, upravo one kojima je ponekad objašnjavano da su žene „ljepši“ ili „slabiji“ spol, te da nikako „nisu za vojsku“. Diskriminaciju temeljem spola pripadnici i pripadnice Ministarstva obrane i OS RH mogu prijaviti nekolicini odbora kojima je zadatak utvrditi činjenično stanje u slučaju moguće povrede prava ili dostojanstva. Za to su zaduženi Odbor za ravnopravnost spolova i Odbor za zaštitu dostojanstva vojne osobe, kao i Koordinatorica za ravnopravnost spolova, no žaliti se može i standardnim postupkom podnošenja pritužbi putem nadređenih osoba ili pak Vojnoj policiji. No generalno, pritužbi je malo – Odbor za ravnopravnost spolova tijekom godine zaprimi do 5 predmeta, dok Odbor za zaštitu dostojanstva vojne osobe tijekom godine zaprimi 12 do 15 predmeta. „Od pristiglih predmeta odnosno pritužbi u oba odbora prosjek utemeljenih pritužbi za koje odbori propisuju mjere za otklanjanje je oko 15%,“ kažu u Ministarstvu obrane. Mali broj pritužbi u strogo hijerarhijskom sustavu niti ne čudi, a tome vjerojatno pogoduje i neohrabrujuće okončanje ovakvih pritužbi. U razgovoru za Nacional u listopadu ove godine, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić prisjetila se jednog takvog negativnog slučaja iz svoje prakse:

„Svako muško hijerarhijsko okruženje u kojem se nalaze žene vrlo je izazovno za razumijevanje ravnopravnih odnosa. Ono svuda otvara prostor za različite seksizme i korištenje rodnih stereotipa, pa i u Hrvatskoj vojsci. U posljednjih devet godina mi smo imali slučajeve seksualnog uznemiravanja u Ministarstvu obrane i u Oružanim snagama i to smo uspješno riješili medijacijom, s obzirom na to da je ispitni postupak u MORH-u kroz razne instance trajao oko dvije godine. Jedna od žrtava koje su nam se obratile već je bila prilično psihički i emocionalno devastirana i zato se naš ured uključio u medijaciju. Uspjeli smo postići da je ministar obrane kroz kadrovsku službu proveo razdvajanje počinitelja od žrtve, na drugo radno mjesto. Nažalost, izostala je primjerena sankcija za počinitelja koja bi odaslala poruku da je tako nešto nedopustivo. Ipak, uvjerena sam kako u današnje vrijeme takva primjerena sankcija za počinitelja ne bi izostala“.

Zato, kaže za portal Obris.org pravobraniteljica Ljubičić, nije isključeno da je stvarni broj slučajeva spolne diskriminacije veći onog iskazanog kroz pritužbe.

„Pravobraniteljica ne bilježi povećan broj pritužbi za uznemiravanje odnosno spolnu diskriminaciju, smatrajući da se radi o određenoj vrsti tabua o kojem nisu sklone govoriti niti žrtve (koje primarno žele očuvati svoj posao i svoju privatnost uslijed straha za egzistenciju i straha od izlaganja poruzi, prijeziru i/ili izrugivanju), a niti svjedoci/kinje. Pretpostavka je da je siva brojka ovih slučajeva veća od one prijavljene, jer žrtve se teško odlučuju na podnošenje pritužbi ili kaznenih prijava iz straha za svoju egzistenciju, osude okoline, srama i slično. Takvom trendu na ruku ide sustav koji je u osnovi spor i neučinkovit u smislu zaštite prava žrtava, te brze i oštre osude počinitelja“.

Koliko je sustav spor i neučinkovit na svojoj je koži osjetio i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, koji je u siječnju 2017. Pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović i Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova Višnji Ljubičić uputio zahtjev za postupanje zbog diskriminacije na temelju dobi i spola. Naime, nekoliko djelatnica Ministarstva obrane žalilo se na diskriminirajuću Odluku o visini otpremine za državne službenike i namještenike MO i OS RH kojima služba prestaje zbog preustroja ili smanjenja snaga (NN 121/16), smatrajući da su zbog različitih odrednica za starosnu mirovinu za žene i muškarce „onemogućene u konzumiranju prava na uvećanu/poticajnu otpremninu“. Pritom se, smatrali su u Sindikatu, žene teško diskriminira i po dobi i po spolu, dok se muškarce diskriminira „samo“ po dobi. Nakon što je ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova pažljivo razmotrio ovaj slučaj, ustanovljeno je da „sporni model poticajnih otpremnina Ministarstva obrane predstavlja izravnu diskriminaciju temeljem spola, suprotnu jamstvu plaća za rad jednake vrijednosti žena i muškaraca iz čl. 13 st. 4 Zakona o ravnopravnosti spolova i jamstva zabrane izravne diskriminacije iz čl. 7. istog Zakona, odnosno čl. 83. Zakona o radu“. Ovakvoj ocjeni doprinjelo je i samo Ministarstvo obrane, koje je na upite Pravobraniteljice odgovorilo vrlo šturo, nabrajajući tek odredbe Odluke koja su osporavala pritužbama djelatnika MORH-a, te odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, pa je Pravobraniteljica zaključila da „Ministarstvo obrane nije zadovoljilo dokazni prag koji je pred njega stavilo jamstvo preraspodjele tereta dokazivanja, čime je po sili zakona zadovoljena pretpostavka da sporno postupanje predstavlja diskriminatorno postupanje suprotno Zakonu o ravnopravnosti spolova“.

Nažalost, ova dva primjera dobro oslikavaju praksu Ministarstva obrane i u mnogim drugim slučajevima.

Unatoč ignoriranju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u ovom konkretnom slučaju, generalna suradnja ova dva tijela je dobra. Temeljem sporazuma s Ministarstvom obrane, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova održava edukacije za pripadnike MO i OS RH – edukacija se odnosi na upoznavanje polaznika s temeljnim pojmovima i ovlastima vezanim uz ustroj pravobraniteljskih institucija u Republici Hrvatskoj, zakonskim okvirom koji regulira obiteljsko nasilje i uzroke koje mu pogoduju, individualnim slučajevima iz prakse Pravobraniteljice, te dinamikom nasilja u obitelji, faktorima rizika, posljedicama, kao i pomoći i podršci žrtvama nasilja i programima za počinitelje. Uz to, na Hrvatskom vojnom učilištu se kroz sve oblike vojne izobrazbe i obuke radi na podizanju svijesti o nultoj toleranciji prema seksualnom nasilju, pri čemu se posebna pozornost pridaje obradi ove teme kroz preduputne obuke za misije i operacije potpore miru te edukaciji pripadnika/ca OSRH o RVSUN 1325(2000) o ženama, miru i sigurnosti i srodnim rezolucijama te povezanim dokumentima i politikama UN-a, NATO-a i EU-a. Prošle godine je u nastavni plan i program izobrazbe časnika i dočasnika iz područja psihologije na HVU „Dr. Franjo Tuđman“ uvedena i obavezna izobrazba s temom prevencije nasilja u obitelji.

Edukacije se kontinuirano provode od strane certificiranih instruktora na HVU „Dr. Franjo Tuđman“, u Središtu za međunarodne vojne operacije „Josip Briški“ i na vojnim poligonima OS RH, napominju iz Ministarstva obrane, budući da MO i OS RH raspolažu s velikim brojem certificiranih instruktora (48) za područje rodne perspektive u skladu s propisanim standardima za oružane snage (Standardi NATO, EU i UN). Također, u okviru Ministarstva obrane i OS RH dodatno je osam osoba educirano i certificirano za kompleksnije savjetničke dužnosti u području rodne perspektive.

Puno se nade polaže i u nedavno pokrenuti projekt pod nazivom „Osnaživanje žena i podrška u vojnim snagama i mirovnim misijama Republike Hrvatske – Strengthening and supporting women in the army force and in the peace missions of the Republic of Croatia“. Projekt – čija je idejna začetnica i nositeljica projekta Irena Petrijevčanin Vuksanović (državna tajnica u MUP RH) – financira Vlada Sjedinjenih Američkih Država uz podršku Veleposlanstva SAD u RH. Njime bi se po prvi puta treba dobiti analitički uvid u položaj žena u vojnim snagama i mirovnim misijama. Upravo je na predstavljanju tog projekta 20. listopada ove godine načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj ustvrdio da zastupljenost žena na vodećim i zapovjednim dužnostima još uvijek nije zadovoljavajuća, ali i da je „pitanje osviještenosti i rodne ravnopravnosti u temeljima Hrvatske vojske, kao i nulta tolerancija za sve oblike ugrožavanja, maltretiranja i nasilja“. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je partnerska institucija u ovom projektu, a na inicijativu ureda bit će uključena i nevladina udruga CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje) koja će kreirati i provesti edukacijski program za 30 kadetkinja  i time „izravno utjecati na podizanje razine osviještenosti, informiranosti, znanja sudionica kadetkinja Hrvatske vojske, utjecaj na uklanjanje slabosti unutar sustava, jačanje rodne ravnopravnosti, kao i prevencija te suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja, mobbinga i ostalih oblika zlostavljanja“. U CESI-ju su, kažu, iznimno zainteresirani za ovaj projekt budući da on ima „izravan utjecaj na Nacionalni akcijski plan za provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti i srodne rezolucije (2019. do 2023.) (NAP II) u području prevencija – uvođenje rodne ravnoteže u aktivnosti sigurnosnog i obrambenog sustava te na području zaštite i oporavka nakon sukoba – u promicanju zaštite prava žena i djevojaka – žrtava rodno uvjetovanog nasilja u sukobima. Smatramo da je i važno dobiti uvid analize o položaju žena u hrvatskoj vojsci i mirovnim misijama“.

Iz Ministarstva obrane poručuju da je i u MORH-u i u OS RH planiran nastavak provedbe mjera koje se odnose na razmjernu zastupljenost muškaraca i žena prilikom raspoređivanja na dužnosti, kod izobrazbi, promaknuća, pohvala i nagrada, te raspoređivanja na dužnosti više razine, kod upućivanja na aktivnosti međunarodne vojne izobrazbe te sudjelovanja u mirovnim operacijama, prilikom imenovanja predstavnika OS RH u izaslanstvima, odborima te drugim privremenim tijelima,  itd. No odgovor na pitanje kakav je konkretan plan za poboljšanje participacije žena – Ministarstvo obrane je izbjeglo.

Kako je u jednoj nedavnoj američkoj studiji zaključeno, nije problem u ženama nego u zastarjelim i neprilagođenim vojnim standardima. Jednako tako, pravobraniteljica Višnja Ljubičić naglašava da je važno postaviti nove prioritete, koji će uključivati jačanje napora na povećanju sudjelovanja žena u sprečavanju i rješavanju kriznih situacija koje proizlaze iz oružanih sukoba. „Potrebno je sve više uključivati sveobuhvatni i rodno osjetljiv pristup miru i sigurnosti koji uključuje jačanje uloga žena u mirovnoj politici i obrambeno-sigurnosnom sektoru, ali potrebno je odgovoriti i na nove izazove kao što su to klimatske promjene, katastrofe, uključujući i zdravstvene i masovne migracije“, smatra Ljubičić.

Pripadnica osiguranja bivše predsjednice RH

Unatoč pravilnicima, mjerama i naporima, obrambeni resor bitno kaska za drugim dijelovima sigurnosnog sustava. Prema podacima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, položaj žena u obavještajnim službama je prema postocima bolji u odnosu na MO i OS RH – u odnosu na ukupni broj zaposlenika u Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS) zaposleno je 52% žena, dok na višim/čelnim položajima žene participiraju u 54%, uključujući i predstojnicu UVNS-a Maju Čavlović. U SOA-i od ukupnog broja zaposlenih žene čine 39%, a na višim i čelnim radnim mjestima ih je 25%. U MUP-u, pak, žene čine gotovo 30% ukupnog broja zaposlenih, pri čemu je broj policijskih službenica oko 18%, ali samo 10% na rukovodećim položajima. Žena je više nego muškaraca i u svim diplomatskim zvanjima, osim u najvišem – veleposlaničkom.

Što je funkcija statusno viša – to je manje žena na takvim položajima, zaključuje Višnja Ljubičić. Zato je jedan od glavnih ciljeva rodne politike u razdoblju od 2018. do 2022., napominje Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, “uvođenje rodne ravnoteže u aktivnosti borbenog sustava, a u idućem razdoblju primjene NAP-a treba uložiti dodatni napor na ‘probijanju staklenog stropa’ kako bi se žene što više uključile u procese donošenja odluka na svim razinama“. Ljubičić preporučuje da se u sve vježbe (simulacijske i terenske) uvedu aktivnosti vezane uz rodnu perspektivu u vojnim operacijama, te povećaju broj vojnih izaslanica u veleposlanstvima i stalnim misijama RH. To je mali korak, ali i on je korak prema naprijed.

*Ovaj tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije

Prije punih 10 godina u hrvatskim je medijima bila velika vijest o prvoj ženi – zapovjednici raketne topovnjače u Hrvatskoj ratnoj mornarici. Tada poručnica fregate Antonija Didović bila je prva zapovjednica nekog broda Hrvatske ratne mornarice, štoviše ne bilo kojeg broda, već raketne topovnjače „Kralj Petar Krešimir IV“. „Nije ništa spektakularno to što sam zapovjednica“, govorila je tada poručnica fregate Didović, tvrdeći da u HRM-u nitko ne gleda tko je žena, a tko muškarac: „Bitne su škola i sposobnost. Dolazak žena na ratni brod isključivo je tehnički problem, zbog nedostatka sanitarija. Sve mentalne barijere oko muških i ženskih poslova danas su razbijene“. Deset godina kasnije – jednako čuđenje u medijima. Razlog tome je samom svojom pojavom bila kapetanica korvete Ivana Ćosić, koja je sada već davne 2005. godine primljena u Ratnu mornaricu kao jedina žena među 18 kandidata. „Iako nas žena u HRM-ovoj bazi ima samo 15 posto, taj omjer se ne osjeti. Nekako ne razmišljate tako. Fokusirate se na vašu zadaću i s kime trebate koordinirati da nešto odradite, a je li to muškarac ili žena, to vam i ne prođe kroz glavu,“ izjavila je kk Ivana Ćosić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, u listopadu ove godine.

Benjamin Netanyahu i bojnica Diana Doboš (Screenshot YT)

Antonija Didović bila je samo jedna od tih „prvih“. U hrvatskim Oružanim snagama bilježe se mnoge prve – bojnica Diana Doboš prva je i za sada jedina žena koja je letjela u hrvatskoj akro-skupini „Krila Oluje“. Biti pilot u akro-skupini privilegij je i za muške pilote, a kamoli za ženu, pilotkinju, jednu od rijetkih u svijetu koja je aktivno prakticirala akrobatsko letenje. Danas je bojnica Doboš jedna od ukupno dvije žene u svijetu koja leti na protupožarnom avionu Canadair CL-415. To je svojedobno bilo iznimno zanimljivo i izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, kada su hrvatski protupožarni avioni pritekli Izraelu u pomoć, a Netanyahu je kao iznimnu rijetkost prepoznao prisutnost pilotkinje u protupožarnoj grdosiji od aviona.

Natporučnica Andrea Lipovac – najspremnija pripadnica OS RH 2016.

Natporučnica Andrea Lipovac iz Pukovnije vojne policije bila je 2016. godine prva žena koja je uspješno završila natjecanje za najspremnijeg pripadnika OS RH pod nazivom „Prvi za Hrvatsku“. Da bi postala najspremnija pripadnica Oružanih snaga, natporučnica Lipovac trebala je u propisanom vremenskom roku prijeći zahtjevnu stazu od 40 kilometara s 11 radnih i 13 kontrolnih točaka, i to pod punom vojničkom opremom minimalne mase od 17,6 kg. U travnju 2018. godine poručnica Martina Radnić, inače zapovjednica Voda za selekciju, uzgoj i preddresuru u Satniji za obuku vodiča i službenih pasa (SOVSP) „Satnik Krešimir Ivošević“, postala je prva žena koja je završila Tečaj za vodiča službenog psa.

Tanja Lovrić, Monika Čizmek i Katarina Cagarić članice su prve ženske posade u borbenom oklopnom vozilu Patria – Lovrić kao zapovjednica vozila, Čizmek kao vozačica i Cagarić kao „gunnerica“. „Odmalena volim vojsku i oružje, ovisnik sam o adrenalinu, a roditeljima i nije baš bilo drago da idem u vojsku. Mislim, tata me odmah podržao, a mama je bila malo skeptična jer je mislila da je to muški posao. Govorila mi je zašto ne bih radije išla u policiju, ako već to toliko želim, ali kada je vidjela da sam ja već odlučila, onda me podržala“, ispričala je Katarina Cagarić za Jutarnji list u prosincu prošle godine, te time potvrdila predrasude s kojim se izgleda srela svaka vojnikinja, dočasnica i časnica u Oružanim snagama RH.

Sve su one, naime, u nekom trenutku svog vojnog obrazovanja čule onu famoznu rečenicu – „nije žena za vojsku“. Nažalost, takvi komentari ne dolaze samo iz sfere najužeg kruga obitelji i prijatelja, čule su to i od svojih kolega s obuke ili iz postrojbe. Takvi, pomalo skeptični komentari dolazili su i nakon što su uspješno završile vojnu obuku i afirmirale se u zadaćama koje su postavljene pred njih – od toga nisu cijepljeni ni novinari, pa su se pripadnice OS RH itekako naslušale opaski o „nježnijem spolu“ i pitanja tipa „Otkud vi u vojsci?“ i „Nije li to preteško za žene?“. No bojnica Doboš ima univerzalni odgovor – „Avion ne poznaje spol, samo osobu koja njime upravlja“. To jednako vrijedi i za raketne topovnjače, i za oklopna vozila, i za službene pse. Većina njihovih muških kolega ipak će priznati da su žene – vojnikinje, časnice i dočasnice – ponos Oružanih snaga RH i njihova osobna motivacija.

Godišnje izvješće o obrani u 2019. – zlatni NATO standard

U HRM ima oko 15 posto žena

Pogledaju li se podaci o brojčanom stanju, žene u vojsci još su uvijek prije iznimka nego pravilo. Uzme li se u obzir posljednje Godišnje izvješće o obrani, ono za 2019. godinu, koje je u rujnu ove godine najprije usvojila Vlada, a onda i Hrvatski sabor, ravnopravnosti spolova posvećeno je jedno poglavlje s ukupno 5 rečenica, kojima se konstatira da je: „Udio žena na voditeljskim i zapovjednim dužnostima u Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci u 2019. iznosio 10,95%. Na voditeljskim dužnostima u Ministarstvu obrane bilo je raspoređeno 34,22%  žena, dok je na zapovjednim dužnostima u Hrvatskoj vojsci bilo raspoređeno 9,45%. U 2019. promaknuto je 11,71% žena, a u operacijama potpore miru i misijama u inozemstvu 2019. udio žena iznosio je 6,58%“. Jednaki način izvještavanja primijenjen je i u Godišnjem izvješću o obrani u 2018. godini – ponovno jedno poglavlje, 5 rečenica: „Udio žena na voditeljskim i zapovjednim dužnostima u Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci u 2018. godini iznosio je 10,35%. Na voditeljskim dužnostima u Ministarstvu obrane bilo je raspoređeno 36,70% žena, dok ih je na zapovjednim dužnostima u Hrvatskoj vojsci bilo 8,58%. U 2018. godini promaknuto je 12,15% žena, a u operacijama potpore miru i misijama 2018. godine udio žena iznosio je 5,11 %“.

O ikakvim podrobnijim analizama i objašnjenjima nema ni riječi – barem na prvi pogled, jer ako se pažljivo krene čitati 156 stranica dugačko Godišnje izvješće o obrani u 2019. godini, lako se ustanovi da su podaci o ženskoj zastupljenosti zapravo razlomljeni kroz cijelo Izvješće, u nekoliko raznih poglavlja. Tako se u poglavlju o ljudskim resursima, točka 1.4.1. „Postojeća struktura osoblja“, navodi da je broj i udio žena u Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci u porastu: „Od 14.962 djelatne vojne osobe zaposlene u Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci na dan 31. prosinca 2019. žena je bilo 1.910 ili 12,8%. Konstantno se održava visoki postotak udjela žena u kategorijama državnih službenika i namještenika. Od 2.146 državnih službenika i namještenika na dan 31.prosinca 2019., žena je bilo 1.055 ili 49,2%“.

U blagom je porastu i broj kadetkinja na preddiplomskim i diplomskim studijima – tako je u akademskoj godini 2018./2019. na studiju  „Vojno pomorstvo“ Sveučilišta u Splitu sa školovanjem započelo 30 kadeta (5 žena i 25 muškaraca), dok se u akademskoj godini 2019/2020. na istom tom studiju školuje ukupno 55 kadeta (10 žena i 45 muškaraca). Upisom 6. generacije kadeta u akademskoj godini 2019./2020. nastavljeno je školovanje na četverogodišnjim preddiplomskim sveučilišnim vojnim studijima u organizaciji Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“ i Sveučilišta u Zagrebu – u akademskoj godini 2019./2020. školuje se 395 kadeta (100 žena i 295 muškaraca), uključivši i 30 pilota (3 žene i 27 muškaraca), dok je u 2019. školovanje završilo 70 kadeta (20 žena i 50 muškaraca). U MORH-u ne kriju zadovoljstvo jer je trenutna zastupljenost kadetkinja 25%, te kontinuirano raste. Tako je primjerice taj udio kadetkinja u 2017. i 2018. godine iznosio 24%, da bi prošle godine narastao za 1 posto.

Jedino područje na kojem žene drže priličnu prevagu je vojno zdravstvo – specijalizaciju zdravstvenih djelatnika doktora medicine u 2019. pohađalo je ukupno 8 djelatnika (6 žena i 2 muškarca),

Slijedno-rastuće izobrazbe u inozemstvu u 2019. završila su 22 polaznika (2 žene i 20 muškaraca), dok je funkcionalne izobrazbe završilo 38 polaznika (9 žena i 29 muškaraca). Na temelju odluke ministra obrane o provedbi međunarodne vojne izobrazbe, tijekom 2019. na različite oblike izobrazbe upućeno je 76 polaznika, od čega 14 žena. Za potrebe ovoga teksta, u Ministarstvu obrane izračunali su koliko je to u postotcima:

„Postotak žena pripadnica OS RH na različitim razinama studija i profesionalnih vojnih izobrazbi koje se provode na HVU „Dr. Franjo Tuđman“ je sljedeći:

• 25% kadetkinja – programi sveučilišnih vojnih studija: Vojno inženjerstvo 24%, Vojno vođenje i upravljanje 34%, Vojno pomorstvo 18%, Aeronautika – vojni pilot 10%, 
• 25% časnica – slijedno-rastuće profesionalne vojne izobrazbe časnika: Zapovjedno stožerna izobrazba 20%, Vojno-strukovna izobrazba 32%, Napredna časnička izobrazba 26%, Temeljna časnička izobrazba 22%,
• 9% dočasnica – slijedno-rastuće profesionalne vojne izobrazbe dočasnika: Visoka dočasnička izobrazba 8%, Napredna dočasnička izobrazba 8%, Temeljna dočasnička izobrazba 7%, Izobrazba za razvoj vođa 11%,
• 13% pripadnica MO i OSRH – učenje stranih jezika: engleski jezik 12%, njemački jezik 9%, francuski jezik 56%,
• 7% pripadnica MO i OSRH – funkcionalne izobrazbe: Tečaj strategijskog planiranja 27%, Funkcionalne izobrazbe dočasnika 3%, Ostali funkcionalni tečajevi 7%, Tečajevi u Središtu za međunarodne vojne operacije 7%.

Postotak žena pripadnica OS RH koje su bila na obuci ili školovanju u inozemstvu je sljedeći:

• Slijedno-rastuće profesionalne vojne izobrazbe u inozemstvu (školovanja) tijekom 2019. završilo je ukupno 14% žena pripadnica OS RH, 10% u 2018. godini a  19% u 2017. godini.
• Funkcionalne izobrazbe u inozemstvu (tečajevi) tijekom 2019. završilo je ukupno 25% žena pripadnica OS RH, 19% u 2018. godini a  20% u 2017. godini“.

Tijekom 2020. većina vojnih izobrazbi u inozemstvu je otkazana ili odgođena za 2021. godinu, pa će u skladu s time i ovi brojevi biti puno manji, no kako tu zapravo stoje stvari – trebalo bi se vidjeti tek negdje sredinom sljedeće godine.

Dragovoljnom vojnom osposobljavanju prošle je godine pristupilo 908 kandidata (184 žene i 724 muškaraca), dok je njih 865 taj program i uspješno završilo, pri čemu Ministarstvo obrane tu nije napravilo razliku između ročnika i ročnica Pogleda li se razdoblje tijekom posljednjih 5 godina, od 2015. do 2020. godine kontinuirano raste broj žena zainteresiranih za dragovoljno vojno osposobljavanje. U 2015. godini zastupljenost žena iznosila je 9,78 posto, dok je u ovoj 2020. iznosila 15,64 posto.

Pripadnici i pripadnice posljednjeg HRVCON-a u misiji “Resolute Support”

Udio žena u vojnim kontingentima koje Hrvatska upućuje u međunarodne operacije potpore miru u prosjeku iznosi oko 6 posto. Od 2003. godine, kad su se prve pripadnice Oružanih snaga RH priključile prvom hrvatskom kontingentu NATO misije ISAF (International Security Assistance Force) u Afganistanu, nešto više od 400 vojnikinja sudjelovalo je u raznim međunarodnim misijama. Tijekom prošle godine, u NATO misiji „Odlučna potpora“ („Resolute Support“, misiji koja je u Afganistanu naslijedila misiju ISAF) sudjelovala su kroz rotacije ukupno 323 pripadnika OS RH, od toga 26 pripadnica. Na Kosovu u NATO operaciji KFOR (Kosovo Force) u 2019. angažirano je 156 pripadnika, od toga 10 pripadnica OS RH. U opsežnoj NATO aktivnosti ojačane Prednje prisutnosti (enhanced Forward Presence – eFP) u Poljskoj, u sastavu multinacionalne borbene skupine pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država kroz 3 rotacije prošao je ukupno 241 pripadnik OS RH, od toga 11 žena. U NATO misiji u Iraku (NATO Mission Iraq – NMI) od 20 hrvatskih vojnika bila je jedna vojnikinja.

Što se UN-ovih misija tiče, u operaciji UNMOGIP (United Nations Military Observer Group) u Indiji i Pakistanu tijekom prošle godine sudjelovale su dvije žene (od ukupno 18 hrvatskih vojnika), u operaciji MINURSO (United Nation Mission for the Referendum in Western Sahara) u Zapadnoj Sahari također dvije žene (od 12 pripadnika OS RH), dok je operacija UNIFIL (United Nations Interim Force in Lebanon) u Libanonu bila rezervirana primarno za muške pripadnike OS RH (54 pripadnika, od toga samo jedna žena).

U operaciji Europske unije EU NAVFOR MED Sophia (European Union Naval Force Mediterranean  Sophia) Hrvatska je dijelom časnika doprinosila novoustrojenom Zapovjedništvu pomorskih snaga u Rimu. U ovoj su operaciji tijekom 2019. sudjelovala četiri pripadnika, od kojih jedna žena.

Parlamentarni nadzor – slika i prilika

Usporede li se Godišnja izvješća o obrani u 2018. i 2019. godini, lako se vidi da je prošle 2019. godine ipak zabilježen neznatan pad u udjelu žena u obrani u odnosu na 2018. godinu (osim u postotku žena na zapovjednim dužnostima). No parlamentarni nadzor koji se po ovom pitanju provodi ne samo kroz resorni Odbor za obranu, nego i kroz Odbor za ravnopravnost spolova, nije primijetio razliku. Štoviše, saborski Odbor za ravnopravnost spolova, koji redovito svake godine raspravlja o ravnopravnosti spolova u obrambenom resoru, u raspravi o Godišnjem izvješću za 2019. godinu (na svojoj 2. sjednici održanoj 24. rujna 2020. godine), izražava „zadovoljstvo zbog pozitivnih promjena te sve većeg udjela žena u ovom tradicionalno muškom resoru“. Odbor za ravnopravnost spolova jednoglasno je (s 9 glasova „ZA“) prihvatio MORH-ovo Godišnje izvješće za 2019. godinu, no dao je predstavnicima Ministarstva i nekoliko sugestija. Najprije je zatraženo da se podaci vezani za ravnopravnost spolova (koji se protežu kroz cijelo Izvješće) u idućim godinama ipak objedine u jednom zajedničkom poglavlju. Potom je državnom tajniku Zdravku Jakopu kao predstavniku Ministarstva obrane dan i jedan hitniji zadatak – budući da Izvješće ne sadrži opis provedenih mjera iz Nacionalnog akcijskog plana za provedbu rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000.) i srodnih rezolucija u 2019. godini za koje je Ministarstvo obrane nositelj, Odbor za ravnopravnost spolova pozvao je MORH na dostavu tih podataka, kako bi Odbor na svojoj sjednici obilježio 20. godišnjicu od donošenja navedene Rezolucije.

U pojedinačnoj raspravi na plenarnoj sjednici Hrvatskog sabora samo se jedan zastupnik, točnije zastupnica Zeleno-lijeve koalicije, Rada Borić, dotaknula teme ravnopravnosti spolova u Oružanim snagama RH.

„Ono što bih htjela pohvaliti je doista… u Izvješću je velika pažnja data položaju žena u Hrvatskoj vojsci (sad ću i ja tom terminologijom), dakle u Oružanim snagama. Ali, nažalost, i gospodinu Jakopu (državnom tajniku u Ministarstvu obrane, op.a.) sam tako počela današnje izlaganje na Odboru za ravnopravnost spolova… pogledate cijelo veliko Izvješće na 52. stranici postoji jedva 9 redaka koja su posvećena ženama. Neću reći da o dušebrižništvu ima 29. Dakle, nema kompeticije oko toga, ali kada pogledamo cijelo Izvješće ono ima puno više sadržaja vezano uz žene i vrlo dobre analitike. Pa bih htjela, zato što netko tko neće čitati cijelo Izvješće, kako uvijek imate sadržaj pa pogledate „Ravnopravnost spolova“ i doista vidite 9 redaka, a mi imamo na drugim mjestima – posebice oko obrazovanja – odličnu analitiku i statistiku, i mislim da bi druga – a budući da znam, kako sama pratim rodnu statistiku, mislim da bi se moglo naučiti od Ministarstva obrane upravo kako se to radi, da mi doista znamo koliko je ove godine, ne znam, bilo kadeta, koliko od njih je bilo kadetkinja… da znamo ako je bilo 27 pilota onda su 3 ovog trena pilotkinje vojne…

Dakle, jako važno je da može, i to je rekla bih dobronamjerna sugestija, da u sljedećem Izvješću na jednome mjestu bude mrvicu opširnije. Znači, neće se povećati – netko je rekao: svaka tema bi sigurno mogla imati više stranica, pa ne bi bilo 200 stranica nego 300 Izvješća – ali ako imamo izvješće o NATO-u od 300 stranica i sudjelovanja onda bismo mogli imati, ne znam, i ovdje nekako na jednom mjestu da imamo i stavljeno ono što smatramo sudjelovanjem žena u obrani. Dodatno, htjela bih reći, kad pogledate tih 9 redaka to je upravo to – kaže se da se temelji i bavljenje temom ravnopravnosti spolova da je temeljeno na jednoj ključnoj rezoluciji koju je Republika Hrvatska potpisala, evo, i prošle godine u rujnu napravljeni drugi nacionalni akcijski plan o provedbi UN-ove rezolucije 1325 i nekoliko još drugih (88, 620 koje su specifične oko ratnih sukoba i seksualnog nasilja u ratu), ali ova je specifična jer govori upravo o ženama, miru i sigurnosti i podrazumijeva ovo o čemu smo danas govorili i kao ljudsku sigurnost i posebno ulogu žena, a to se vidjelo i u Izvješću, žena koje sudjeluju u mirovnim misijama, i što znači žene koje u lokalnim zajednicama onda zajedno sa ženama i predsukobe i postsukobe i moguće sukobe u tim zajednicama rade na način da u toj zajednici osnažuju i žene i samu zajednicu. I mislim da je jako važno da se upravo posveti i pažnja tome što zovemo ljudska sigurnost u zajednici.

Ono što me dodatno zanimalo, pa ću i tražiti i neke dodatne informacije – to je da u Izvješću treba vidjeti tko i kako se bavi temom nasilja nad ženama, ne dakle temom upravo tih žena koje u mirovnim misijama rade s nekim drugim ženama, nego kakva je pozicija žene – vrlo dobro znamo da je diskriminacija žena na drugim mjestima, znamo da je to – uvjetno rečeno – muško područje pa je jako važno znati da li ima seksualnog uznemiravanja, i mislim da i o tome treba legitimno govoriti. Treba govoriti o tome tko u stvari radi edukaciju vezano uz ravnopravnost spolova“.

Ovo petominutno izlaganje zastupnice Borić odmah je izazvalo i replike, koje su svojim sadržajem simbolično pokazale pravo stanje stvari. Prvi se tako javio zastupnik Mosta Miro Bulj, koji je rekao: „Slažem se, to jest mogu kazati da žene, poglavito u Oružanim snagama u Domovinskom ratu su dale veliki obol, to moramo naglašavati. Primjer u mom Sinju je poginula jedna Snježana Jurić Šolto, i znane moje suborkinje i neznane ovim putem pozdravljam, i treba tu ulogu i u sustavu napredovanja žena unutar Ministarstva obrane, poglavito Hrvatske vojske“. No više od ove teme Bulja je zapravo zanimalo da li je zastupnica Borić suglasna s izjavom zastupnice Radničke fronte Katarina Peović o „Domovinskom ratu kao zločinačkom poduhvatu“. Nakon Bulja za riječ je javio HDZ-ov zastupnik Ante Deur. Njega je pak zanimalo da li je zastupnica Borić imala „suradnju sa ženama žrtvama Domovinskog rata“, spomenuo je braniteljicu Nevenku Topalušić koja je preminula tijekom prosvjeda tzv. „šatoraša“ ispred Ministarstva branitelja 2014. godine, i vratio se na Buljevo pitanje o izjavi zastupnice Peović o Domovinskom ratu. Treća replika došla je od Marina Miletića, također člana Mosta, koji je svoju minutu uspio iskoristiti kako bi govorio o ženama u Domovinskom ratu, a bez da je ijednom riječju spomenuo zastupnicu Radničke fronte.

To je ujedno bio i kraj rasprave o ravnopravnosti spolova u Oružanim snagama RH, u inače višesatnoj raspravi o Godišnjem izvješću o obrani u 2019. godini. Sasvim simbolično, raspravu su – bez ikakvog interesa za temu o kojoj se raspravljalo – minirala trojica muškaraca, i to uglavnom napadom i etiketiranjem svojih kolegica saborskih zastupnica.

Ravnopravnost spolova – prvo PR pa onda ostalo

Ministarstvo obrane i Oružane snage RH donijeli su 2013. godine dokument pod nazivom „Plan djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova u MORH i OS RH“. Ovaj akcijski plan napravljen je na temelju analize stanja položaja muškaraca i žena u ova dva dijela obrambenoga resora, te u sebi implementira i mjere iz Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2011.-2015., iz dijela nadležnosti Ministarstva obrane i Oružanih snaga.

Pripadnica Bojne za opću logističku potporu

Jedan od prvih simboličnih koraka bilo je promicanje rodno osjetljivog jezika, pa su tako u redovnu uporabu ušli termini vojnik-vojnikinja, mornar-mornarica, bojnik-bojnica, pukovnik-pukovnica, itd. Potom se započelo s integracijom rodne perspektive u međunarodne aktivnosti, kao i u programe edukacije i izobrazbe, dok je uvođenje rodne ravnoteže u aktivnosti obrambenog i sigurnosnog sustava (uključujući i povećavanje broja žena na višim i čelnim položajima, te povećanje udjela žena pri promaknućima, pohvalama i nagradama) postavljeno kao trajni cilj na kojem treba ustrajno i predano raditi. Da bi pokazalo da misli ozbiljno, Ministarstvo obrane je 2014. godine rodnu komponentu proglasilo središnjim dijelom glavne svečanost obilježavanja 23. obljetnice OS RH, Dana OS RH i Dana Hrvatske kopnene vojske (HKoV). Poklopilo se to i s promocijom prve hrvatske generalice Gordane Garašić, koja je baš u to vrijeme u Afganistanu obnašala dužnost savjetnice zapovjednika operacije ISAF za rodna pitanja (tzv. GENAD – „Gender Advisor“).

Od tada do danas dio mjera iz „Plana djelovanja“ uspješno je implementiran, no još je više mjera koje se realiziraju vrlo sporo i u malim koracima. Jer kada i načelnik GS OS RH, admiral Robert Hranj, nedavno javno prizna da „zastupljenost žena na vodećim dužnostima – na najvišim upravljačkim i zapovjednim dužnostima – ipak još uvijek nije zadovoljavajuća“, onda je to vrlo ozbiljna izjava, koja zahtijeva ne samo preispitivanje postojećih mjera i ciljeva, nego i pomno planiranje neophodnih promjena.

* Ovaj tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije

Krajem srpnja ove godine u Glavnom stožeru OS RH održana je primopredaja dužnosti načelnika Uprave za planiranje. Dotadašnji načelnik, general-bojnik Denis Tretinjak otišao je, kako smo već pisali, na mjesto zapovjednika Multinacionalnog divizijskog zapovjedništva – Centar (HQ MND-C) u Mađarskoj, a na njegovo mjesto načelnika Uprave za planiranje GS OS RH došla je brigadna generalica Gordana Garašić. Ona je službeno stupila na tu dužnost 1. kolovoza ove godine i time je postala najviše pozicionirana žena u Oružanim snagama RH. No to nije prvi puta da Gordana Garašić ruši stakleni strop u strogo hijerarhijskoj i prilično patrijarhalnoj vojnoj strukturi. Ona je najprije zbog potrebe službe u NATO misiji u Afganistanu imenovana privremenom brigadnom generalicom, da bi onda kojih 14 mjeseci kasnije i službeno postala prva žena s generalskim činom u OS RH. Tijekom svoje druge misije u Afganistanu, brigadna generalica Garašić bila je savjetnica zapovjednika misije ISAF za rodna pitanja, te joj je glavni zadatak bio pronaći načine rodne integracije u afganistanskoj vojsci i policiji, što je uključivalo i obuku, potporu te rad s lokalnim vlastima u cilju integracije rodne perspektive u sve aspekte života i rada afganistanskog društva. Kao savjetnica zapovjednika misije ISAF ona je ujedno postala i drugi najviše pozicionirani pripadnik OS RH u nekoj međunarodnoj misiji – do njenog imenovanja to je bio samo general bojnik Dragutin Repinc kao zapovjednik misije UN-a u Indiji i Pakistanu.

Po povratku iz misije u Afganistanu, Garašić je promaknuta u stalni čin brigadne generalice, te je dvije godine kasnije imenovana za pročelnicu Vojnog kabineta Predsjednice RH. No tijekom zadnjih 5 godina, generalica Garašić bila je i ostala najviše pozicionirana žena u OS RH, te jedina generalica u dosadašnjoj povijesti Hrvatske vojske. Prilikom promocije novoimenovane privremene brigadne generalice 2014. godine, tadašnji ministar obrane Ante Kotromanović taj je primjer istaknuo kao način poštivanja i promoviranja rodne ravnopravnosti u hrvatskim Oružanim snagama: „Mi imamo jako puno pozitivnih primjera jer jako brinemo u OS o ravnopravnosti između muškarca i žene, tako da imamo oko 6 posto žena u OS RH, a recimo u Ministarstvu na najvišim dužnostima – od zamjenica ministra, pomoćnika ministara – je 40 posto žena. Tako da smo tu u vrhu, top među članicama NATO-a, i to je dobro. To je dobro zato što sam iz osobnog iskustva vidio da raditi sa ženama je sjajno, da su odgovorne, uporne, istrajne, mudrije često puta od nas muškaraca, i nadam se da će tako u budućnosti i Ministarstvo obrane i Oružane snage imati jednu takvu dobru politiku gdje će im pružiti priliku da se dokažu“. I sama generalica Garašić istaknula je tom prilikom kako se stvari ipak mijenjaju: „Situacija prije 15 godina je u svakom slučaju bila drugačija nego danas. Međutim, ja osobno nisam osjetila – možda sam imala sreće – nikakvu diskriminaciju po tom pitanju. Ono što je najbitnije, što je na prvom mjestu, da bilo koji posao koji radite – radite profesionalno, da ste za njega kvalificirani, da ste kompetentni, i ako ga radite dobro kao i vaš kolega, bez obzir da li je on muško ili žensko, kolege će vas cijeniti, nadređeni će to prepoznati, i to je najbolji put“.

Norveška generalica – prva žena na čelu UN-ove mirovne misije (Photo: UNFICYP)

No mijenjaju li se stvari dovoljno brzo? U posljednjih 5 godina OS RH dobile su brojne nove generale, ali među njima nije bilo niti jedne žene. Niti jedna žena nije bila zapovjednica hrvatskog kontingenta u nekoj međunarodnoj misiji potpore mira. Za razliku od Hrvatske, susjedna Slovenija donedavno je imala ženu na čelu Slovenske vojske – general bojnica Alenka Ermenc krajem 2018. godine postala je prva načelnica Generalštaba Slovenske vojske. Doduše, daleko je to od primjera Norveške, koja je još 1980-tih otvorila kompletnu vojsku za žene, da bi 2014. godine osnovala prvu kompletno žensku postrojbu specijalne namjene (tzv. Jegertroppen) i te iste godine imenovala Kristin Lund, general bojnicu Norveške vojske, prvom ženom na čelu UN-ove misije, pri mirovnim snagama na Cipru (UNFICYP). Taj je trend nastavljen 2016. godine, kada je Norveška postala prva NATO zemlja s obveznom vojnom službom i za žene. Iako po nekim stvarima iza, i Hrvatska i Slovenija ipak su zajedno s Norveškom iznad NATO prosjeka po udjelu žena u svojim oružanim snagama.

Kako stoji NATO?

Od 2013. godine zemlje članice i zemlje partneri NATO saveza podnose Nacionalna izvješća o rodnim perspektivama, te se jednom godišnje objavljuje njihov sažetak u jednom velikom preglednom dokumentu (The Summary of the National Reports of NATO Member and Partner Nations to the NATO Committee on Gender Perspectives/NCGP). Posljednji objavljeni sažetak je onaj za 2018. godinu, što se poklapa i sa trenutno zadnjim javno dostupnim hrvatskim Godišnjem izvješćem o obrani, budući da takvo hrvatsko Izvješće za 2019. uvelike kasni i još uvijek nije objavljeno. Tako je na temelju izvješća 22 od 28 NATO članica ustanovljeno da je 2018. godine u oružanim snagama zemalja članica Saveza bilo ukupno 11,3 posto žena u odnosu na 88,7 posto muškaraca. To je do sada najviši postotak žena u vojsci, iako je rast njihovog udjela u posljednjih 14 godina bio vrlo spor – 2006. udio žena u OS bio je 10,2 posto, 2009. pao je na 9,9 posto, 2012. i 2013. bio je 10,5 posto, da bi do 2018. dostigao 11,3 posto udjela.

Kretanje udjela žena u OS NATO saveza 1999.-2018. (Izvor: NATO)

Žene u mađarskoj dobrovoljnoj pričuvi (Photo: Honvedelem.hu)

Četrnaest NATO članica je 2018. bilo iznad ili jednako NATO-prosjeku udjela žena u oružanim snagama – pritom je veliko iznenađenje da je najveći udio tada bilježila Mađarska (19,9%), no tu treba uzeti u obzir da nije bilo podataka za SAD, koje su do sada uvijek držale prvo mjesto prema sudjelovanju žena u vojsci. Sa 16,1% slijedile su Bugarska i Kanada, dok je na 6. mjestu bila Francuska (15,0%) – jedina zemlja s 18 žena s generalskim činom u raznim granama svojih Oružanih snaga, kao i u policiji (4 generalice). Odmah iza Francuske slijedila je Slovenija (14,7%), dok se Hrvatska nalazila na 12. mjestu s 11,9% žena u Oružanim snagama RH. Hrvatska se tada ujedno nalazila i u grupi NATO članica u kojima je udio žena u vojsci bio u porastu – u odnosu na 2017. godinu, Hrvatska, Litva, Luxemburg i Italija bilježile su porast broja vojnikinja od 0,4%, dok su primjerice i Francuska i Slovenija tada zabilježile pad udjela žena od -0,2%, odnosno -1,8 posto. Pogledaju li se brojke za pričuvni sastav, tu su stvari stajale ponešto drugačije. Ukupan udio žena u vojskama NATO članica 2018. godine iznosio je 14,4 posto (NATO prosjek bio je 12,1%), dok je udio muškaraca bio 85,6 posto. Iako je tu Francuska držala 1. mjesto s udjelom od 18,1%, najveći porast žena u pričuvnom sastavu zabilježila je Mađarska (3,9% porasta u odnosu na 2017. godinu, do ukupnog udjela od 14,6 posto). Za razliku od toga, hrvatska statistika nije se mijenjala, pa je i 2018., baš kao i prethodne 2017. godine, Hrvatska bila na posljednjem mjestu s tek 0,1% žena u pričuvnom sastavu. Hrvatska se, međutim, može pohvaliti povećanjem interesa žena za pristupanje vojsci – 2018. udio žena kandidatkinja za vojnu službu iznosio je 19,5%, čime je Hrvatska dospjela na 10. mjesto od ukupno 24 navedene zemlje članice i partnera NATO saveza. Bio je to i veliki skok u odnosu na godinu dana ranije – 2017. za službu u OS RH apliciralo je 16 % žena, a zabilježen je bio i porast broja kandidatkinja za vojne škole (na ukupno 28,8% žena u 2018. godini). S druge strane, Hrvatska je 2018. bila pri samom dnu liste NATO članica i partnera po broju žena koje su te godine napustile vojsku. Te je godine OS RH napustilo samo 3,5% žena (manje od toga zabilježile su samo Poljska, Crna Gora i Turska).

Izvor: NATO

Podaci iz Hrvatske

Za razliku od posebnog NATO izvješća koje obuhvaća preko 330 stranica za 2018. godinu, ravnopravnost spolova u hrvatskom Godišnjem izvješću o obrani zauzima niti pola stranice tog donedavno redovno objavljivanog dokumenta. U za sada posljednjem Izvješću, onom za 2018. godinu, konstatira se da je broj i udio žena među djelatnim vojnim osobljem u porastu – od 14.640 djelatnih vojnih osoba na dan 31. prosinca 2018. bilo je 1.772 žena, odnosno njih 12,1 posto. Stanje istoga dana kaže da je od 2.241 državnog službenika i namještenika u obrani, žena bilo 1.060 ili 47,3 posto. Udio žena na voditeljskim i zapovjednim dužnostima u MORH-u i OS RH u 2018. godini iznosio je 10,35%. Pritom je na voditeljskim dužnostima u Ministarstvu obrane bilo 36,70% žena, dok ih je na zapovjednim dužnostima u OS RH bilo njih 8,58 posto. U 2018. godini promaknuto je 12,15% žena, a u operacijama potpore miru i misijama udio žena iznosio je 5,11 posto. U ovim brojkama krije se i tužna istina o ravnopravnosti žena i muškaraca koja se „pumpa“ većim raspoređivanjem žena na uredske poslove u Ministarstvu, i favoriziranjem statusa državnih službenika i namještenika pred statusom djelatne vojne osobe. Ni najnoviji podaci, koje su na svojoj internetskoj stranici OS RH ažurirale 11. svibnja 2020., nisu bolji. Tako je u Oružanim snagama čak 78,18 posto žena među državnim službenicima (točnije, 240 žena od ukupno 307 državnih službenika), te 27,34% namještenica (266 od 973 ukupno). Udio časnica u OS RH iznosi 17,41% (odnosno 528 žena od ukupno 3.033 časnika u OS RH), udio dočasnica je 10,11% (ili 561 žena od ukupno 5.549 dočasnika), te udio vojnikinja – 10,95% (ili 571 žena od ukupno 5.214 vojnika), i još 21,74% u relativno novoj kategoriji vojnih specijalista (115 žena od ukupno 529). Ukupno gledajući, prema podacima iz svibnja ove godine OS RH brojile su 15.605 pripadnika, od čega je žena bilo 2.281 (udio od 14,62%) – no, tu se skriva velika razlika između službe u uniformi gdje na ukupno 14.325 ljudi žena ima 1.775 (odnosno, 12,39 posto), dok je u civilnom dijelu OS RH od ukupno 1.280 djelatnika žena 506 – odnosno 39,53 posto.

Izvor: OS RH

* Ovaj tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije