Danas popodne, krajem radnog vremena, Ministarstvo obrane RH obavijestilo je hrvatsku javnost o dovršenju postupka dugo odgađanih kadrovskih popuna domaćeg obrambenog sektora. Konkretno, sukladno odredbama Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, te prema odlukama Predsjednika Republike Hrvatske i ministra obrane, kao i ranijem dogovoru premijera i predsjednika RH,  na nove dužnosti je imenovano i raspoređeno ukupno 10 visokih časnika. Pri tome, njih ukupno 4 preuzet će dužnosti u Glavnom stožeru OS RH – (1) general-bojnik Krešo Tuškan (direktor GS OS RH), (2) general-bojnik Denis Tretinjak (načelnik Operativne uprave GS OS RH), (3) brigadni general Ivan Zelić (načelnik Personalne uprave GS OS RH), te (4) brigadir Jozo Matković (načelnik Uprave za logistiku GS OS RH). Uz to, (5) Komodor Milan Blažević nakon dvije godine pauze ponovno preuzima dužnost zapovjednika Obalne straže Republike Hrvatske, a (6) general-bojnik Slaven Zdilar postaje zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“ – što je vojna dužnost koja je zapravo trebala polako nestati prelaskom te institucije u civilnu sferu te uspostavom Vojnog svučilišta.

Kontraadmiral Predrag Stipanović – iz Ureda predsjednika u RACVIAC

(7) Kontraadmiral Predrag Stipanović imenovan je na mjesto zamjenika direktora „Centra za sigurnosnu suradnju – RACVIAC“, jedine međunarodne organizacije sa sjedištem u Hrvatskoj – pozicije koja je ondje tradicionalno ostavljena za domaće kadrove radi usklađivanja rada ove institucije sa državnim sustavom zemlje domaćina. (8) Uz to, brigadni general Perica Turalija raspoređen je na dužnost zamjenika glavnog inspektora obrane, gdje bi trebao sudjelovati u boljoj kontroli funkcioniranja onog sustava u kojem je djelovao desetljećima. Konačno, tu su i imenovanja (9) brigadira Mirka Stošića (inače u bliskoj rodbinskoj vezi s jednim od potpredsjednika Vlade RH) na dužnost zapovjednika Gardijske mehanizirane brigade HKoV, te (10) brigadira Tihomira Zebeca na dužnost zapovjednika Počasno-zaštitne bojne – poziciju koja je dugo bila u samome epicentru neslaganja Vrhovnog zapovjednika i ministra obrane.

Svi navedeni časnici Oružanih snaga stupaju na dužnost u petak, 1. rujna 2023. godine.

Zapovjednik HKoV-a general Boris Šerić pakira se za Bruxelles

Na kraju, Ministarstvo obrane RH napominje još i kako je prema odredbama Zakona o obrani nadalje u tijeku postupak imenovanje na dužnost Vojnog predstavnika Republike Hrvatske pri NATO i EU, u Stalnom predstavništvu RH pri Organizaciji Sjevernoatlantskog ugovora (NATO). Za ovo mjesto se (11) predviđa general-pukovnik Boris Šerić, koji bi na tu novu dužnost trebao doći s mjesta zapovjednika Hrvatske kopnene vojske. Time bi HKoV ostao bez zapovjednika, budući da u ovome paketu nema novog imenovanja na tu dužnost.

Nakon dugih mjeseci otezanja, ovim se nizom usuglašenih imenovanja barem donekle otklanja usko grlo nastalo izostankom suradnje ministra obrane Maria Banožića s Vrhovnim zapovjednikom te Predsjednikom RH Zoranom Milanovićem. Iako se nitko nije ozbiljnije u javnosti osvrnuo na posljedice koje je takav zastoj u normalnome radu obrambenog resora u praksi izazvao tijekom zadnjih barem godinu dana, sada treba barem biti zadovoljan kompletiranjem Glavnog stožera i niza dodatnih bitnih vojnih mjesta. Ipak, sve to dolazi u vrijeme kada se primiče i kraj trećeg kvartala 2023. godine, do kada Ministarstvo obrane još nije u saborsku proceduru uspjelo poslati ni Godišnje izvješće o stanju u obrani za prošlu 2022. godinu, a kamoli išta od najavljenih strateških dokumenata više razine ili zakonskih izmjena o kojima se također nebrojeno puta naklapalo. Sve to je posao koji tek predstoji sada kad su elementarne kadrovske praznine na vrhu Oružanih snaga jedva jedvice ipak popunjene.

U prostorima Hrvatskog vojnog učilišta Petar Zrinski u Zagrebu (HVU) održana je 6. veljače ove godine konferencija za tisak – a povodom Seminara o transformaciji vojnog obrazovanja, kojeg su zajedno organizirali RACVIAC i HVU. Tom smo prilikom o radu i planovima organizacije “RACVIAC – Centre for Security Cooperation” porazgovarali s veleposlanikom Branimirom Mandićem, direktorom RACVIAC-a (jedine međunarodne organizacije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj).

U Centru za sigurnosnu suradnju prošle je godine održan niz zanimljivih seminara i predavanja, pa je direktor Mandić optimist i kada je budućnost u pitanju. Štoviše, prošle godine je RACVIAC dobio 2 nove punopravne članice – Rumunjsku i Tursku, stabiliziran je proračun Centra, i ostvareni su određeni strateški ciljevi.

„Sada idemo u drugu fazu – koja će, u stvari, definirati strateški najvažnije oblasti djelovanja što će dovesti do, možda, smanjenja aktivnosti, ali bolje kvalitete – i kad su u pitanju predavači, i kad su u pitanju sudionici na konferencijama. S druge strane, uspjeli smo tijekom prošle godine potpisati 9 memoranduma o razumijevanju s regionalnim i subregionalnim organizacijama i inicijativama koje se bave sigurnošću. Time smo uspjeli smanjiti preklapanja u aktivnostima i umjesto da se gubi energija, da se proizvode konferencije koje s istim ciljem rade različite organizacije, mi smo izbjegli cijelu prošlu godinu… znači, kroz ove memorandume – tako da zajednički radimo, i time postižemo novu sinergiju. S druge strane, u stalnoj komunikaciji sa zemljama-članicama definiramo i stvarne potrebe zemalja. Umjesto da budemo netko tko radi, ajde da kažemo – generalno… mi u permanentnoj komunikaciji točno tražimo programe koji su za zemlje, kad je u pitanju sigurnost, potrebni. Time postižemo da imamo stabilan proračun, da imamo podršku zemalja…  Vidljivo je to i na sudionicima Ono što je možda još jedan od izazova… Naredne godine RACVIAC će slaviti 15 godina postojanja. Tada ćemo predstaviti novi „Strategy paper“, koji će obuhvatiti razdoblje od 2015. do 2020.“

Kada spominjete „suradnju s lokalnim inicijativama“ – na što točno mislite?

„Mi smo potpisali sa svim regionalnim inicijativama koje se bave sigurnošću, a koje su proistekle iz Pakta o stabilnosti, kao i RACVIAC. Prošle godine smo potpisali s UN ODC-jem (The United Nations Office on Drugs and Crime), s NATO školom u Oberammergau, s „Fridrich Ebert Stiftungom“, u postupku je s George Marshall centrom… Što se tiče ovih regionalnih – tu je recimo SEESAC, MARI, DPPI u Sarajevu, i tako redom. Znači, svi oni koji su se do sada bavili temom sigurnosti u širem kontekstu, kad je regija Zapadnog Balkana ili jugoistočna Europa u pitanju.“

Koliko proračun može biti stabilan u ova krizna vremena? Kakav je on u odnosu na ranije godine?

„RACVIAC je postao međunarodna organizacija prije tri godine. Tada su se zemlje obvezale da će svojim financijskim kontribucijama i slanjem svojih predstavnika podržavati rad RACVIAC-a – kao i aktivno sudjelovati u planiranju i sudjelovanju na konferencijama. Prije ovog sporazuma, RACVIAC je dosta zavisio od zemalja donatora. Sada to više nije slučaj, tako da stabilizacija proračuna podrazumijeva da zemlje stvarno ispunjavaju te svoje međunarodne obveze, što nama onda daje jednu bazu za normalan rad, za ostvarivanje onih planiranih aktivnosti. Vi znate da ova financijska i ekonomska kriza udara u sve zemlje, da se državne institucije susreću s različitim restrikcijama…. Međutim, RACVIAC je prepoznat kao institucija koja je od interesa zemalja, tako da mi imamo kontribucije ne samo u toku godine, nego i na vrijeme – što onda daje preduvjet za normalan rad. Ako bi uspoređivali s prethodnim godinama, tad se često događalo da tijekom polovice godine vi niste sigurni možete li izvesti program do kraja godine. A sad – ono što je za pohvalu i to je, naravno, zahvaljujući i pozitivnom odnosu zemalja – mi imamo ove godine dovoljno novca i za narednu godinu. Mislim da to dovoljno zorno pokazuje stabilnost.“

Slovenija je nedavno najavila svoju žešću aktivnost u RACVIAC-u, kao i slanje jednog svog predstavnika. Da li se to već počelo ostvarivati?

„Mi smo imali prvi susret, bilateralni, ove godine sa slovenskim ministrom obrane. Razgovarali smo, među ostalim, i o tome da Slovenija promijeni status „pridruženog člana“ u „stalnog člana“. S obzirom da je okvir zemalja koje bi trebale biti punopravne članice – Proces za suradnju u jugoistočnoj Europi – kojem je Slovenija prišla prije pet godina, u Sloveniji se intenzivno razmišlja da se u toku ove godine donese odluka… Mi smatramo da je to još jedan uspjeh – budući da, kao što sam rekao, prošle godine su nam se pridružile dvije važne zemlje, Rumunjska i Turska. Ove godine očekujemo Sloveniju, ali nije diplomatski da se prejudicira, dok Vlada Republike Slovenije ne donese tu odluku. Mi ovdje imamo predstavnika Slovenije – to će se nastaviti, a planirane su i najmanje dvije aktivnosti ove godine, čiji će koorganizator, odnosno domaćin-zemlja biti Slovenija. Prošle godine je bilo možda, u jednom razdoblju, manje predstavnika Slovenije, ali, evo, na nedavnoj konferenciji o transformaciji vojnog obrazovanja – imali smo i predavača i sudionike iz Republike Slovenije. Taj će se trend nastaviti…“

Čini mi se da je ipak većina događanja u RACVIAC-u, čisto po stručnoj i znanstvenoj razini – iznad, ajmo reći, ove dodiplomske razine…

„Da! Nama su ciljna grupa državni službenici koji, zavisno od toga kako smo dizajnirali seminar, idu do „decision-making“ razine – znači, do pomoćnika ministara, ako želimo proizvesti neke zaključke koji će biti strateški pravci za daljnje djelovanje. Tu bih dao primjer, recimo, što radimo zajedno s DCAF-om, a u pitanju je „border-menagement“. Prošle godine smo imali pet konferencija – ove godine ćemo imati četiri – s točno definiranim temama, u kojima onda predstavnici koji se bave time donose zaključke, a kasnije se na sastancima, odnosno konferencijama ministara unutrašnjih poslova, to ugrađuje u strateške pravce djelovanja tih ministarstava. S takvim pristupom pokušavamo raditi i kad je „cyber-defence“ u pitanju, kad je „energy- security“ u pitanju, i još par projekata… Tako da, različiti su to nivoi… Znači, prvo otvaramo projekt na „decision-making“ razini, a onda nakon toga definiramo s njima pravce, gdje treba obrazovati eksperte, odnosno ljude koji će kasnije implementirati određena područja u svom svakodnevnome djelovanju.“

Time, zapravo, RACVIAC može biti dodatno usavršavanje odabranim kadetima, i odabranim… u krajnjoj liniji, i profesorima?

„Da, može! S tim da mi pokušavamo realno planirati naše aktivnosti, s obzirom na novu dinamiku i na ipak limitirani broj od 30 ljudi. Nećemo ići previše daleko, dok ne ostvarimo kapacitet… RACVIAC ne može zapošljavati ljude…po međunarodnom sporazumu, nama su predstavnici ljudi koji su sekundirani, odnosno, koje su države poslale… Ali, činjenica da smo financijski stabilni ne omogućuje dovoljan broj ljudi… Sad imamo predstavnike devet zemalja, što je dovoljno za aktivnosti koje smo sad planirali. Za neke naše planove morat ćemo sačekati neka vremena kad će zemlje moći slati po dva predstavnika, i gdje ćemo moći ostvariti i ovaj viši nivo suradnje… Međutim, ono što mi sigurno pokušavamo – napravili smo mrežu naših predavača i eksperata, iz zemalja regije i izvan regije. Sa njima ćemo raditi i publikacije, ali i dizajnirati neke specijalističke studije… Ali, to je nešto što treba pričekati još možda godinu ili dvije…“

Vlada je na svojoj jučerašnjoj 141. sjednici primila na znanje postojanje Tehničkog sporazuma između MORH-a i RACVIAC – Centra za sigurnosnu suradnju o potpori koju se pruža RACVIAC-u na ime hrvatskog domaćinstva ove institucije. Sporazum je potpisan prije mjesec dana, 14. siječnja, kada je i stupio na snagu, a Vlada je jučer samo dobila uvid u njegov sadržaj. No i opseg tog uvida je upitan, budući da je cijela ta točka dnevnog reda ponovno riješena za manje-više 30 sekundi – a obrazlagatelj, ministar obrane Ante Kotromanović, bio je više nego štur:

„Ovo je tehnički sporazum između Ministarstva obrane RH i Centra za sigurnosnu suradnju. On obuhvaća i predstavlja određenu vrstu i kvalitetu potpore koju Ministarstvo obrane pruža ovom Centru za sigurnosnu suradnju u osoblju, prostorijama, opremi i objektima koji se koriste u vojarni u Rakitju. Znači, bilo koji spor s primjenom Tehničkog sporazuma rješavat će se između 2 strane. Tehnički sporazum stupa na snagu danom potpisa i ostaje na snazi dok je ugovor o RACVIC-u na snazi, ili do određene izmjene koja će biti dogovorena između stranaka.“

No, u tekstu Tehničkog sporazuma, koji je Vlada imala pred sobom ali ga nije ni taknula, piše da će MORH, kao nacionalnu personalnu potporu RACVIAC-u, stalno osiguravati sljedeće osoblje: operativnog časnika, čelnike Odjela za potporu i Administrativno-financijskog odjela, do 3 časnika/djelatnika za provedbu programa, te po 3 djelatnika za odnose s javnošću i vozača. Za to osoblje, kao i za eventualne dodatne ljude, MORH će podmirivati troškove koji proizlaze iz radnog odnosa. MORH će, također bez naknade, osigurati pružanje organizacijske i akademske potpore za potrebe provedbenih aktivnosti RACVIAC-a, a besplatno će osigurati i opskrbu RACVIAC-a električnom energijom i pitkom vodom, grijanje prostorija, odvoz otpada, uređenje okoliša i osiguranje vojarne „Vitez Damir Martić“ u Rakitju, čije prostore dijelom koristi i Centar za sigurnosnu suradnju. Jedini trošak RACVIAC-a u ovoj stavci su troškovi uvođenja i korištenja komunikacijskih linija za njegove potrebe.

MORH bez naknade za potrebe RACVIAC-a osigurava i korištenje prostora i objekata u vojarni „Vitez Damir Martić“ u Rakitju. Ovisno o svojim mogućnostima i prioritetima, MORH će bez naknade osigurati i prijevoz tijekom posebnih događanja, a na zahtjev RACVIAC-a. MORH plaća i troškove za investicijsko i izvanredno održavanje prostorija i objekata koje koristi RACVIAC, kao i dogradnju nužnu radi usklađivanja s propisima o sigurnosti objekata, dok RACVIAC plaća redovno održavanje, te dogradnju i prilagodbu određenih prostorija i objekata.

Na račun RACVIAC-a idu i neki banalniji troškovi, poput troškova održavanja protupožarnog sustava i punjenje vatrogasnih aparata u dodijeljenim mu prostorijama, kao i nabava pribora za prvu pomoć, te nabava, ugradnja i održavanje pasivnog sigurnosnog sustava (bude li RACVIAC-u potreban). RACVIAC će nabaviti i namještaj i opremu u prostorijama koje koristi. Operativne troškove, troškove službenih putovanja, honorare i slično, kao i troškove za polaznike seminara ili goste u cijelosti snosi RACVIAC, jednako kao i troškove upravljanja i rada ove međunarodne institucije. Svim vojnim osobama na službi u RACVIAC-u Centar će omogućiti provedbu bojevih gađanja pješačkim oružjem u svrhu kondicioniranja, u skladu s odredbama „Sporazuma između država stranaka Sjevernoatlantskog ugovora i ostalih država koje sudjeluju u Partnerstvu za mir o pravnom položaju njihovih snaga“ (NN 14/01).

Slovenski ministar obrane Roman Jakič primio je u utorak, 28. siječnja, novu hrvatsku veleposlanicu Vesnu Terzić, i s njom porazgovarao o bilateralnoj suradnji na području obrane, kao i o aktualnim zbivanjima u RH i Sloveniji, te regiji. Bilateralna suradnja Lijepe naše i Dežele na vojnom i obrambenom području oblikovana je racionalno i razborito, te u smjeru inicijativa i projekata koji imaju konkretne rezultate i visok stupanj realizacije, složili su se Terzić i Jakič. Trenutno je u postupku usvajanja program bilateralne suradnje za 2014. godinu, koji sadrži više od 30 aktivnosti, a glavna područja suradnja su vojno obrazovanje i osposobljavanje, suradnja mornarica, te zajedničko sudjelovanje na vojnim vježbama.

Tu nije nimalo zanemariva ni hrvatska namjera o ulasku u slovenski Multinacionalni Centar izvrsnosti za brdsko ratovanje, kao ni zanimanje za sudjelovanje u tečajevima. S druge strane, Slovenija je pohvalila Hrvatsku za domaćinstvo Središtu za sigurnosnu suradnju RACVIAC koji, po Jakičevim riječima, ima veliki kapacitet i jedna je od najjačih regionalnih organizacija na području sigurnosti i obrane. Slovenija namjerava u RACVIAC-u osnažiti svoje prisustvo, akreditiravši jednu osobu kao voditelja Stupa za reformu sigurnosnog sektora, te nuđenjem stručnih i vjerodostojnih predavača.

Ministar Jakič posebno je zadovoljan intenzivnom i kontinuiranom suradnjom između dva ministarstva, koja je na najvišoj razini otkad su obje države ušle u članstvo NATO-a i EU. U tom kontekstu, Jakič i Terzić su razgovarali o prednostima regionalne suradnje u smjeru koncepta pametne obrane i razmjene sposobnosti, što je posebno važno u vrijeme smanjenja obrambenih proračuna. Razgovaralo se i o ideju akreditiranja tzv. letećih vojnih izaslanika, budući da ni jedna zemlja više nema akreditirane rezidentne VIZ-ove, stoji u priopćenju Ministarstva obrane Slovenije.

U srijedu, 13. kolovoza, održat će se međunarodna konferencija pod nazivom “Regional peacekeeping experiences from ISAF to the Middle East, and the way forward for ‘smart’ peacekeeping“. Ovo zanimljivo događanje zajednički organiziraju Atlantsko vijeće Hrvatske i NATO Odjel za javnu diplomaciju, u prostorima organizacije RACVIAC – Centre for Security Cooperation, u Rakitju kraj Zagreba.

Nakon rada u Afganistanu, John Allen i Kolinda Grabar-Kitarović i u RACVIAC-u

Program koji započinje u 9 ujutro otvorit će umirovljeni američki general John Allen, bivši zapovjednik misije ISAF u Afganistanu i sadašnji savjetnik američkoga predsjednika za pitanja Bliskog istoka, te Kolinda Grabar Kitarović, pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju. Ovakav uvod u temu mirovnih operacija i posebice Afganistana bit će nastavljen diskusijama o iskustvima pojedinih zemalja regije u misiji ISAF, te o jačanju regionalne suradnje – cilju na kojem Hrvatska već duže intenzivno radi.

Nakon radnog ručka, sudionici skupa detaljnije će se pozabaviti regionalnim mogućnostima vojne obuke i suradnje, s naglaskom na sudjelovanje u mirovnim operacijama (iskustva centra RACVIAC, Centra za mirovne operacije Vojske Srbije, kao i “Peace Support Operations Training Centre – PSOTC” iz BiH, te makedonskog “Regional Training Communication Centre – RTCC”). Osim toga, u sklopu diskusije pripadnika akademskih zajednica iz zemalja regije pokušat će se doći do odgovora na pitanje “Pomažu li takva zajednička djelovanja u mirovnim operacijama u inozemstvu ujedno i uklanjanju razlika koje su proteklih desetljeća izrasle među zemljama Zapadnoga Balkana”?

 

Tjedan dana nakon što je Vlada prihvatila Nacrt prijedloga Zakona o potvrđivanju Ugovora o državi domaćinu između Vlade RH i RACVIAC-a, Centra za sigurnosnu suradnju – taj je dokument danas došao i na dnevni red saborskog Odbora za obranu, te odmah potom i pred čitav Sabor. Kako se radi o zakonu koji treba biti usvojen prije ulaska RH u Europsku uniju, ovaj je nacrt prijedloga stigao u Sabor po hitnoj proceduri, s objedinjenim prvim i drugim čitanjem, te je iz istog razloga danas odrađen i na matičnom tijelu i na plenarnoj sjednici. Sutra će, u to nema sumnje, biti i izglasan.

Dubravka Plejić Marković, načelnica Sektora za NATO i međunarodnu sigurnost, MVEP

O važnosti RACVIAC-a i hrvatskoj ulozi pred Odborom za obranu govorila je predstavnica Ministarstva vanjskih i europskih poslova Dubravka Plejić Marković. RACVIAC, Centar za sigurnosnu suradnju, pravni je sljednik Regionalnog centra za pomoć u verifikaciji i provedbi kontrole naoružanja, osnovanog Sporazumom između Vlade RH i Vlade SR Njemačke, sklopljenim 8. ožujka 2001. godine. Tijekom godina, ovom su se tijelu pridruživale i druge zemlje, zahvaljujući čemu je postao pravo mjesto regionalnog susreta i dijaloga. Kako su se poboljšavale sigurnosne prilike, tako je i potreba za dotadašnjim funkcijama koje je obavljao RACVIAC bila sve manje, pa je 2011. godine RACVIAC prerastao u Centar za sigurnosnu suradnju, s ciljem uspješnog odgovaranja na buduće sigurnosne izazove. Tako je RACVIAC od regionalne postao međunarodna organizacija, čiji je domaćin upravo Hrvatska. Točnije, on je ujedno i jedina punopravna međunarodna organizacija sa sjedištem u Lijepoj našoj.

No i tu postoji jedan mali „ali“: Ugovor o RACVIAC-u – Centru za sigurnosnu suradnju Hrvatski je Sabor potvrdio 5. studenog 2010. godine, da bi on na snagu stupio 1. prosinca 2011. godine. Proteklih godinu i pol zakonski nije bilo riješeno pitanje domaćinstva, zbog čega se sada, kroz žurnu proceduru, pokušava progurati upravo ovaj prijedlog Zakona o potvrđivanju Ugovora o državi domaćinu između Vlade RH i RACVIAC-a, Centra za sigurnosnu suradnju.

„Imamo jedan mali problem – teško nas je skupiti“!

Iz vrlo šture i prilično formalističke rasprave na plenarnoj sjednici Sabora jasno je da će taj prijedlog Zakona biti prihvaćen bez ikakvih zadrški. O njemu su se pozitivno izjasnili Klubovi zastupnika SDP-a, HNS-a i HDZ-a koji su, u neprilici da kažu išta suvislo o toj međunarodnoj organizaciji sa sjedištem u Rakitju, očito metodom “copy/paste” izvor informacija i sadržaj svog izlaganja pronašli u istom dokumentu. Tako su se i SDP-ova Dunja Špoljar i HNS-ov Boris Blažeković zapleli u kronologiju osnivanja i razvoja RACVIAC-a, te objašnjavanja važnosti za Hrvatsku, dok je HDZ-ov Zvonko Milas propustio napraviti nužan „update“ pronađenih informacija, zbog čega mu se u izlaganju potkrala i faktična greška. Naime, iako je Milas u izlaganju ustvrdio da je „Njemačka i dalje ostala velika potpora, što u financijskom što u stručnom smislu, dakle u konkretnim projektima, pa je tako u 2012. dala 72 tisuće eura za rad Centra“, činjenica je da se Njemačka krajem 2012. povukla iz RACVIAC-a, uključivši tu i povlačenje svog dotad u Rakitju stacioniranoga predstavnika. Povukla se i Italija, dok je Grčka prešla u status promatrača, prije svega iz financijskih razloga. Rumunjska je Ugovor o RACVIAC-u potpisala još prije 2 godine, ali ga dugo nije ratificirala. To se dogodilo tek u ožujku ove godine, pa sada još „samo“ preostaje da plati članarinu.

Posjet centru RACVIAC bio je otkazan zbog “drugih obveza” saborskih zastupnika

Inače, za članstvo u organizaciji kojoj uvaženi saborski zastupnici ponekad u izlaganjima nisu uspjevali izgovoriti ni ime, Hrvatska godišnje izdvaja 48 tisuća eura. Tu ipak nemalu cijenu upravo bi oni – zastupnici u hrvatskome parlamentu – mogli iskoristiti da se nametnu regiji kao glavni faktor u razvoju demokratske kontrole nad oružanim snagama. Prenoseći svoje iskustvo kolegama iz zemalja u okruženju, oni bi mogli pomoći u demokratskoj transformaciji i drugih obrambeno-sigurnosnih sektora u regiji. Upravo je to članovima saborskog Odbora za obranu i sugerirala Dubravka Plejić Marković, uvjeravajući ih kako bi se kroz RACVIAC mogli povezati s parlamentima drugih država, ponajprije Crne Gore kao najizglednije članice za NATO, prenoseći hrvatska iskustva i u pregovorima i općenito. No čini se da je takva vrsta prosvjetiteljskog djelovanja našim parlamentarcima prilično strana. Tome u prilog ide porazna činjenica da su već dogovoreni posjet RACVIAC-u otkazali gotovo u zadnji tren, što je predsjednik Odbora za obranu Tomislav Ivić prokomentirao riječima: „Imamo jedan mali problem – teško nas je skupiti“! Sada se pokušavaju skupiti za novi posjet, najvjerojatnije ove jeseni, no – o tom-potom.

—————————-

U Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske u četvrtak, 11. travnja, potpisan je Ugovor o državi domaćinu (Host Nation Agreement – HNA) između Vlade Republike Hrvatske i institucije “RACVIAC – Centar za sigurnosnu suradnju”. Radi se o dokumentu čiji je postupak za sklapanje Vlada RH pokrenula na svojoj 83. sjednici (održanoj 28. ožujka ove godine), da bi uglavljeni sporazum onda potpisali Joško Klisović, zamjenik ministrice vanjskih i europskih poslova, ispred Republike Hrvatske, i veleposlanik Branimir Mandić, direktor centra RACVIAC, ispred ove specijalizirane diplomatske institucije.

Zamjenik direktora RACVIAC tradicionalno je iz zemlje domaćina

Spomenutome događaju nazočila je i Vesna Batistić Kos, pomoćnica ministrice vanjskih i europskih poslova za multilateralne poslove i globalna pitanja, te ujedno u ime Hrvatske i predsjedavajuća osoba MAG-a (Multinational Advisory Group, upravljačko tijelo centra RACVIAC) – koja je na tu poziciju izabrana na razdoblje od  godine dana, od studenog 2012. do listopada 2013. godine – kao i Zoran Drča, pomoćnik ministra obrane za obrambenu politiku i planiranje, te hrvatski brigadni general Zdravko Jakop, zamjenik direktora centra RACVIAC. 

Spomenuti Ugovor o državi domaćinu zasnovan je na članku 19. Ugovora o RACVIAC-u – Centru za sigurnosnu suradnju, dokumentu sklopljenom u Budvi 14. travnja 2010. godine. Tada su ga potpisale Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Helenska Republika, Crna Gora, Srbija i Turska, kojima se 18. veljače 2011. godine u Zagrebu pridružila i Rumunjska. Sporazum o državi domaćinu određuje pravnu osobnost, znakovlje, ovlasti te diplomatske privilegije i imunitete koje RACVIAC kao međunarodna organizacija ima u Hrvatskoj, svojoj zemlji sjedišta, kao što određuje i prava te diplomatske imunitete koje u Hrvatskoj uživa njegovo diplomatsko osoblje.

Potpisivanjem novog Ugovora o državi domaćinu, RACVIAC se iz međunarodne inicijative preoblikovao u punu međunarodnu organizaciju regionalnoga karaktera. Ujedno, kako je istaknuo i Joško Klisović, RACVIAC se potvrdio kao važan faktor u poticanju regionalnog sigurnosnog dijaloga i zajedničkih vrijednosti, što je i jedan od glavnih hrvatskih vanjskopolitičkih prioriteta. Ovo svojevrsno daljnje sređivanje statusa centra RACVIAC vjerojatno će biti i dodatan poticaj zemljama članicama ove međunarodne organizacije da u Rakitje kod Zagreba šalju svoje osoblje, ne bi li se njihovim djelovanjem te kvalitetnim obrazovnim programom zaista i nastavilo raditi na intenziviranju sigurnosnoga dijaloga na jugoistoku Europe.

Pri tome, financiranje domaćinstva te jedine međunarodne organizacije sa sjedištem u Hrvatskoj riješeno je na klasično hrvatski način. “Izvršavanje Ugovora o državi domaćinu neće zahtijevati dodatna financijska sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske, već će se ista osigurati u okviru planiranih proračunskih financijskih sredstava na poziciji Ministarstva obrane, i to u okviru redovite djelatnosti“. Dakle – diplomatska institucija, ugovor potpisuje MVEP, ali proračun je vojni. Iako se ova situacija može opravdavati povijesnim razlozima, riječ je o zanimljivome signalu da sređivanje statusa centra RECVIAC ipak ide brže u međunarodnome okolišu nego u samoj Hrvatskoj.

Spomenimo i da je od donošenja “Odluke o pokretanju postupka za sklapanje Ugovora o državi domaćinu između Vlade Republike Hrvatske i RACVIAC-a – Centra za sigurnosnu suradnju” na Vladi RH, pa do svečanoga potpisivanja Ugovora o državi domaćin – prošlo punih 14 dana. U tom je periodu valjda dovršeno i diplomatsko pregovaranje – postupak kojem su posvećena 2 od ukupno 9 odjeljaka Vladine odluke – prije negoli je Ugovor o državi domaćinu stupio na snagu danom potpisivanja.

Programski sadržaji centra RACVIAC

Visoki gosti u Rakitju kraj Zagreba

Značaj i važnost djelovanja centra RACVIAC za Hrvatsku, ali i zemlje regije, najbolje se vidi kroz program obrazovnih aktivnosti koje ova međunarodna institucija provodi. Riječ je tu o jedinstvenom mjestu na kojem se iz usta stručnjaka može čuti aktualnih stvari na teme toliko različite kao: konvencije o kemijskom ili kasetnom oružju te regionalnog razoružanja, cyber-sigurnosti, problematike privatnih vojnih kompanija, upravljanja granicama i izazova Schengena, zaštite i spašavanja, demokratskog i parlamentarnog nadzora na oružanim snagama ili energetske sigurnosti – nabrojivši tek neke od više desetaka predstojećih godišnjih aktivnosti. Ujedno, rijetko je to mjesto gdje se može čuti i hrvatskoga predsjednika da izlaže na temu Hrvatske te njene regionalne sigurnosti i suradnje – kao 18. ožujka ove godine, pred okupljenim zborom veleposlanika akreditiranih u Hrvatskoj. Druga je tu stvar, da ni dobro okružje, kao niti pažljiva publika, zapravo ne mogu neke hrvatske dužnosnike natjerati da barem ponekad budu jasni, konkretni i relevantni.

Tijekom ovoga tjedna (od ponedjeljka 17. pa do srijede 19. rujna) u Rakitju se moglo saznati ponešto o radu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju – OESS (ili u originalu – “Organization for Security and Co-operation in Europe“, OSCE) – a posebice o utjecaju njenog dokumenta “Code of Conduct on Politico-Military Aspects of Security” na sigurnosne sustave zemalja-članica OESS općenito, i Jugoistočne Europe posebice. Budući da malo ljudi na prvi pogled ima neposredan dojam o opsegu učinaka spomenutog dokumenta iz 1994. godine, regionalno obrazovno te stručno središte RACVIAC – Centre for Security Cooperation – napravilo je tu dobar posao u pojašnjavanju aktualnoga stanja stvari.

Sam dokument o kojem se pričalo, poznat i pod skraćenim nazivom “Code of Conduct“, vrlo je kratak komad međunarodne legislative. Donesen je 3. prosinca 1994. godine, da bi na snagu stupio 1. siječnja 1995. godine. Iako svojim dugim te općenitim naslovom ne budi neposredne asocijacije o svome sadržaju, radi se gotovo o popisu dužnosti i prava kojih bi se pop itanju sigurnosne politike države europskoga kruga trebale pridržavati. On je usuglašen i vrijedi među svim članicama OESS (sada govorimo o klubu od 56 država), no bez mnogo naprezanja njegove odredbe obuhvaćaju i opće vrijednosti na kojima počivaju i EU te NATO, sve na području vojno-civilnih, diplomatskih i političkih odnosa.

Konkretno, to je okvir kojim se definiralo nužnost sigurnosno-političke suradnje među članicama OESS, izbjegavanje potpore terorizma i njegovo suzbijanje, izbjegavanje uporabe sile u međudržavnim odnosima (osim u samoobrani), određeno ograničavanje oružanih snaga (u skladu sa sigurnosnim okruženjem i bez težnje za dominaciju nad susjedima), te suradnju u sprečavanju sigurnosnih napetosti među državama-članicama OESS. Time je postavljen jedan opsežan okvir za prevenciju međudržavnih oružanih sukoba. Dodatno na ovo nastojanje, reguliran je niz unutarnjih principa postupanja među državama-članicama OESS – od prvenstva politike nad sigurnosnim strukturama (sva tijela kojima država ostvaruje svoj monopol sile u društvu – vojska, policija, milicije i sigurnosne službe) i njihovog demokratskog nadzora, pa do definiranja mjera kojima se to nastojanje provodi u praksi. Iako pretežito načelne, mjere koje se tu ustanovljavaju ispadaju prilično dalekosežne, recimo -ustanovljenje prava na alternativne načine odsluženja vojnoga roka, podvrgavanje vojnoga proračuna odobravanju od parlamenta, te inzistiranje na punoj i detaljnoj primjeni međunarodnog humanitarnoga prava. Sam se dokument sastoji od preambule i 10 članaka, koji imaju i zasebno numerirane stavke (dakle, ukupno – preambula i 42 stavka odredbi). Od toga se članci 1-6 bave odnosima među državama, 7-8 reguliraju sigurnosno-političke odnose unutar država, dok odredbe članaka 9 i 10 reguliraju primjenu samog dokumenta, njegovo tumačenje i distribuciju.

Dok čitav režim djelovanja OESS-a po pitanju dokumenta Code of Conduct nema pridružene konkretne sankcije, već se više oslanja na ustanovljavanju kršenja prihvaćenih standarda (koje onda sankcioniraju neke druge instance – EU, NATO, MMF…) – on svoje konkretno djelovanje zasniva na podnošenju redovitih nacionalnih izvješća o reguliranim tematskim točkama Centru za prevenciju sukoba (Conflict Prevention Centre) OESS-a u Beču. Konkretno, na temelju zajedničkoga upitnika pojedine zemlje OESS stvaraju svojevrsna godišnja nacionalna izvješća, koje se onda međusobno distribuira svim sudionicama procesa (i objavljuje online). Time se daje osnova za uspoređivanje praksi i dosega na područjima reguliranim dokumentom Code of Conduct. Dok je čitav ovaj mehanizam dogovoren 1994. godine, države se ni tada, a niti do danas, nisu uspjele dogovoriti i o ozbiljnoj centraliziranoj analizi podnesenih odgovora – što uz provođenje tek rudimentarne statističke analize odgovora u Beču ostavlja itekako prostora za daljnje usavršavanje čitavog sustava.

O ovim su temama u Rakitju općenitije govorili Fabian Grass, iz Conflict Prevention Centera OESS, prof. Heinz Vetschera s Bečkog sveučilišta, te prof. Beno Arnejčič iz Kopra i prof. Emir Vajzović iz Sarajeva. Nakon prezentacije poljskih iskustava s izvještavanjem po dokumentu Code of Conduct, riječ je bila i o praksi zemalja jugoistočne Europe u ovome izvještavanju – o čemu se moglo čuti iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i Slovenije.

Posebno je zanimljivo vidjeti i ovaj nastavak aktivnosti OESS na našim prostorima – ovoga puta posredno, sudjelovanjem na zanimljivome skupu – imajući u vidu činjenicu da je krajem prošle godine odlučeno, a početkom ove godine i provedeno zatvaranje zasebnog ureda OESS u Zagrebu. Riječ je o odluci donesenoj sredinom prosinca prošle godine – kojom je odlučeno da se 31. prosinca 2011. godine, zajedno sa istekom određenoga mandata, krene i u zatvaranje spomenutoga ureda misije. Iako je zatvaranje službeno bilo obilježeno već 17. siječnja ove godine, za kraj procesa zatvaranja bio je zadan rok do 31. ožujka 2012. godine. Dok se od tada djelovanje OESS u regiji koncentrira više jugoistočno (posebice Bosna i Hercegovina), i prošlotjedna aktivnost u centru RACVIAC bila je vrlo dobrodošla i zanimljiva.