U utorak, 24. travnja, u Ministarstvu obrane Slovenije otvorene su ponude za kupovinu tenkova M-55S. Otvaranje ponude i nije bilo naročito spektakularno, jer je za kupovinu ukupno 27 tenkova stigla tek jedna jedina ponuda, i to za paket – jedan tenk i streljivo – s početnom cijenom od 820.000 eura.

Nakon pokušaja prodaje iz ljeta 2016. godine, na ponavljanje javnog poziva za prodaju tenkova M-55S (ovoga puta njih 27 komada) MORS se odlučio početkom veljače ove godine, a javni natječaj bio je objavljen 29. ožujka 2018. godine, među ostalim i na web-stranici slovenskog Ministarstva obrane. Kao predmet prodaje navode se „tenkovi M-55S s pripadajućim rezervnim dijelovima i alatom, streljivom, dimnim granatama, i zamjenskim ERA pločama“. Iako je bilo moguće kupiti i samo jednu mašinu, prodaja je bila podijeljena u 3 grupe: (1) 13 tenkova M-55S i rezervni dijelovi, specijalni alati, ERA ploče (Explosive Reactive Armour) – početna cijena za ovu grupu bila je 2.650.000 eura, (2) 13 tenkova M-55S – početna cijena 2.600.000 eura, te (3) jedan tenk M-55S sa streljivom (105 mm: 1.496 komada I-HEAT-T, i još 1.475 komada HESH-T) te dimnim granatama (CL-3030, 1.908 komada) – početna cijena 820.000 eura. Pritom je izričito navedeno da je prodaja grupe (1) i (3) planirana tijekom 2018. godine, a prodaja grupe (2) – tijekom 2019. godine. Streljivo, dimne granate, rezervni dijelovi, alati i ERA ploče prodavale su se isključivo u cjelovitom paketu s tenkovima.

Prodaja je provođena po načelu „viđeno-kupljeno“, a ozbiljnost namjere ponuditelji su trebali potkrijepiti uplatom osiguranja u iznosu od 200.000,00 eura. U natječaju je još stajalo da kupac cijeli iznos treba platiti u jednoj rati, i to najkasnije do 30 dana po ispostavi računa. Rok za predaju ponuda bio je ponedjeljak, 23. travnja, do 12.00 sati, da bi već narednog dana ponude (tj. jedina pristigla ponuda) bile javno otvorene.

Tenkovi oglašeni na prodaju datiraju iz doba JNA, a Slovenija ih je remontirala i modernizirala u suradnji s Izraelom još davne 2001. godine. Tada je remont prošlo ukupno 30 tenkova, što je Sloveniju koštalo ne baš malih 52 milijuna eura. Iako je bilo planirano da će biti u upotrebi u Slovenskoj vojsci do 2015. godine, ovi remontirani tenkovi povučeni su iz aktivne uporabe i „konzervirani“ već 2006. godine. Prema podacima s web-stranice Slovenske vojske, tenk M-55S proteklo desetljeće proveo je u formalnome sastavu pričuvnih jedinica.

Iako se na prvi pogled prodaja jednog od 27 oglašenih tenkova čini kao neuspjeh, pogleda li se hrvatsko iskustvo javne prodaje – slovenski primjer daleko je uspješniji. Imajući u vidu razinu egzotičnosti slovenske pregradnje tenka tenk M-55S, vjerojatno je da se taj jedan primjerak prvenstveno prodalo kao uzorak za provjeru, čiji bi rezultat mogla biti i neka ozbiljnija ponuda za preostatak njihove raspoložive kvote. Uz to, tijekom proteklih 10-ak godina, slovensko Ministarstvo obrane uspješno je prodalo zrakoplove Pilatus, radare AN-TPS/70, protuoklopna sredstva i rakete, različita vozila, dijelove odora, otpisano pješačko naoružanje, te različite strojeve i alate. Za ovu godinu je, osim tenkova, predviđena i prodaja ostataka sustava protuzračne obrane Roland II (čije su zastarjele rakete u rujnu 2016. uništene u hrvatskom poduzeću ISL Spreewerk, d.o.o. u Gospiću), a nastavit će se i s prodajom neformacijske opreme, streljiva, eksploziva te druge opreme koju će se trajno otpisati tijekom 2018. godine.

Za razliku od slovenskog Ministarstva obrane, MORH je preko Agencije Alan prodavao zrakoplove – 6 Pilatusa (3 PC-9 i 3 PC-9M), 7 helikoptera Mi-24V, te 2 transportna AN-32B. Natječaj nije bio naročito uspješan – nije bilo previše zaintersiranih za kupovinu ove zrakoplovne tehnike, a u javnosti se spominjala prodaja tek 3 školska Pilatusa, no za to nije bilo službene potvrde. Nakon toga, natječaj više nije obnavljan. Što se tiče ostalog naoružanja, MORH je najveći dio pješačkog naoružanja prodao sumnjivim kanalima prema Jordanu i Saudijskoj Arabiji, nešto malo je poklonio partnerima te prijateljskim državama (SAD-u, Maliju), a dio veće opreme uglavnom poklanja raznim braniteljskim i drugim zainteresiranim udrugama.

Četiri godine za redom spremnost Slovenske vojske u nacionalnim godišnjim izvješćima o obrani ocjenjivana je najnižom mogućom ocjenom, uz dijagnozu kako je SV dostigla najnižu razinu operativnih mogućnosti. I tako iz godine u godinu, a državni vrh za takvo je stanje krivio konstantna smanjenja obrambenog proračuna. Zato se u Godišnjem izvješću o spremnosti Slovenske vojske u 2014. godini kao posebna pozitivna točka naglasila certifikacija borbene skupine razine bojne namijenjene za djelovanje u okviru NATO saveza.

Ako je Slovenska vojska na najnižoj mogućoj razini djelovanja, može li ona uopće sudjelovati u ijednoj međunarodnoj operaciji ili misiji, pitala se javnost. Pa je prošle godine, uoči slanja prvog kontingenta SV u misiju NATO ojačanja Prednje prisutnosti u Latviji, spremnost ocijenjena s jedva pozitivnom dvojkom. Kako su vijesti iz Latvije bile dobre, tako se donekle stišala i javna zabrinutost oko stanja u SV. A i obrambeni proračun krenuo je lagano uzlazno… I tako sve do jučer.

Bataljunska borbena skupina 72. brigade SV uoči početka ocjenjivanja spremnosti (Photo: SV/desetnik Luka Mitrović/72. brigada)

Jučer je portal 24ur.com objavio kako je na prošlotjednoj provjeri spremnosti “Bataljunske bojne skupine” (BBSk) 72. brigade po metodi CREVAL došlo do općeg kaosa, koji je u konačnici rezultirao negativnom ocjenom, odnosno padom na provjeri. Prošloga utorka, 13. veljače, u mariborskoj Vojarni generala Maistra i na Središnjem poligonu SV kod Postojne međunarodni ocjenjivači započeli su s postupkom ocjenjivanja spremnosti 74. pukovnije 72. brigade kao zadnjom fazom provjere za djelovanje. Spomenuta BBSk 72. brigade broji oko 820 pripadnika Slovenske vojske (74. pukovnija i njoj pridodane jedinice), raspoređenih u zapovjedništvo, 3 manevarske motorizirane satnije, zapovjedno-logističku satniju, satniju za razminiranje, obavještajno-izvidničku satniju i modul za CIMIC. Skupina raspolaže različitim vrstama osobnog naoružanja, specijalističke opreme, te ukupno više od 140 različitih terenskih i borbenih vozila (HMMWV 4×4, Valuk 6×6, Svarun 8×8). Planirano je da BBSk do 1. travnja bude spremna za izvršavanje zadaća, kako bi zamijenila 36. slovenski kontingent u misiji KFOR na Kosovu, te da do 2022. godine posluži i kao temelj za izgradnju Mehanizirane borbene skupine razine bojne. Vojnici – pripadnici BBSk trebali bi biti raspoređeni i u mirovne misije u Libanonu, Afganistanu, te u Latviji. Prilikom svečanog početka ocjenjivanja spremnosti moglo se čuti i da su se pripadnici BBSk 72. brigade punih 18 mjeseci obučavali i osposobljavali na brojnim vježbama, kako u Sloveniji, tako i u Njemačkoj, Češkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj te Gruziji, gdje su dosegli „visoki stupanj osposobljenosti i spremnosti za široki spektar djelovanja u raznim vojnim zadaćama.“

Oprema nije dugo izdržala (Photo: Siol.net)

Hladan tuš uslijedio je po završetku ocjenjivanja, kada je ustanovljeno da BBSk nije dostigla potrebne operativne sposobnosti, te je trenutno nesposobna za ozbiljno djelovanje na terenu. CREVAL se ocjenjuje na 5 područja (planiranje, djelovanje, logistička potpora, komunikacija i informatika, administracija – kroz odgovore na ukupno 1600 pitanja), a da bi skupina bila uspješna, odnosno ocijenjena kao „combat ready“ – mora iz minimalno 3 područja biti ocijenjena s ocjenom većom od 2. Iako su konkretni rezultati ocjenjivanja tajni, iz NATO-a se saznalo da su slovenski vojnici iz 4 područja ocijenjeni s dvojkom, što je dovelo do konačne ocjene „combat not ready“. Prema onome što je procurilo u javnost, vojnici su na terenu bilo potpuno nekoordinirani, nisu znali manevrirati na bojištu, raspadala im se oprema, dio vojnika se zbog dužeg čekanja u vozilima Valuk pregrijao i preznojio, što je po izlasku na hladnoću dovelo do zdravstvenih problema, a 6 vojnika je zbog ozeblina na rukama i nogama zatražilo liječničku pomoć. Ministarstvo obrane Republike Slovenije nedavno je nabavljalo novu obuću, no izgleda da se ona pokazala potpuno neprimjerenom za djelovanje u zimskim uvjetima. Dijelu vojnika koji su zadužili novu obuću navodno su otpali potplati već nakon 2 tjedna korištenja. U javnost su procurile i naznake da je spomenuta ojačana 74. pukovnija iz sastava 72. brigade u potponosti bila oformljena tek oko mjesec dana prije ocjenjivanja, zbog čega je i nije bilo moguće zajedničko uvježbavanje, pa da u tome leži mogući razlog spominjanih nekoordiniranosti na terenu. „Na individualnoj razini vojnici su bili dobro osposobljeni, ali u sinhronizaciji cjelokupnog spektra djelovanja jedinica nije bila uspješna“, tvrde anonimni izvori iz SV. Razlog ovakvom prikupljanju vojnika u SV vide u nedovoljnom ukupnom broju pripadnika SV – umjesto željenih 7.600 vojnika, SV trenutno broji tek njih 6.700.

Slovenska ministrica obrane prošli je tjedan bila na NATO sastanku u Bruxellesu (Photo: NATO)

Kao da sve to nije bilo dovoljno, ispostavilo se da Generalštab Slovenske vojske nije s lošim rezultatima ocjenjivanja upoznao ministricu obrane Andreju Katič, koja je prošli tjedan provela na NATO-sastancima u Bruxellesu, već je ona cijelu priču saznala od novinara. To je samo dolilo ulje na vatru, budući Katičeva već neko vrijeme nije u dobrim odnosima s načelnikom GS SV generalom Andrejom Ostermanom, ni njegovim zamjenikom generalom Alanom Gederom, koji je nekoliko puta javno, u medijima i na sjednicama Odbora za obranu Državnoga zbora, upozoravao na neodrživo stanje u Slovenskoj vojsci.

Slovenska vojska jutros je održala press-konferenciju, na kojoj je glasnogovornik Simon Korez rekao kako to „nije prvi primjer u NATO-u koji je dobio ocjenu ‘nespreman’“, kao i da SV „nije prva koja će tu ocjenu popraviti u dogledno vrijeme.“ Korez je otkrio i da je 18 mjeseci, koliko su se vojnici iz sastava BBSk trebali obučavati i uvježbavati, uglavnom potrošeno za nabavu opreme i naoružanja neophodnih za međunarodne misije te osiguravanje granica, zbog čega vježbe i nisu mogle biti adekvatno zakazivane i provođene. „Nismo išli na Igmanski marš, već smo provodili uobičajenu vježbu u zimskim uvjetima“, rekao je Korez, dodajući kako medicinski pregledi nakon vježbe nisu potvrdili ozebline kod vojnika.

Glasnogovornik SV Simon Korez na press-konferenciji (Photo: SV/Bruno Toič)

Načelnik Generalštaba general Andrej Osterman zatražio je analizu nedostataka, a izdao je i zapovijed o pripremi polaznih točaka za doosposobljavanje pripadnika planirane BBSk. Na pitanje zašto o svemu nije na vrijeme bila obaviještena i ministrica obrane, glasnogovornik SV Korez je odgovorio da „generali ne reagiraju panično, i ne rade krizu tamo gdje je nema. U ovom slučaju je nije bilo“, dodajući kako je načelnik GS SV s analizom stanja i zaključcima ministricu Katič upoznao tek danas.

„Nakon 3 dana je nezgodno govoriti o odgovornosti. Ni u koga nećemo uprijeti prstom. Protekle dvije godine smo upozoravali da ovakva potkapacitiranost i nedovoljna opremljenost nije izdrživa. Ukazali smo da smo financijski i kadrovski pothranjeni, da se naše obveze povećavaju, i da na dugi rok to nije izdrživo. Naša dužnost je da upozoravamo za postojeće stanje one koji imaju resurse to promijeniti, i to smo počeli raditi“,

rekao je Simon Korez, glasnogovornik SV. I zaista, u posljednje se vrijeme iz vojnih krugova često čulo da se nije dovoljno osloniti na vojnika, odnosno čovjeka kao na temelj opstojnosti i funkcioniranja Slovenske vojske. Vojnički je poziv postao nekonkurentan, a plaće su i niže nego drugdje u javnoj upravi Slovenije – tako da je krajnje vrijeme za otpočinjanje ozbiljnog ulaganja i u opremu i u naoružanje.

Tko će još, osim SV, morati na popravni? (Photo: SV/desetnik Luka Mitrović/72. brigada)

Premijer Miro Cerar od ministrice obrane Andreje Katič očekuje provođenje unutarnje kontrole i poduzimanje drugih hitnih koraka. Cerar očekuje od ministrice da pripremi izvješće za Vladinu sjednicu u četvrtak, u kojem će pojasniti kako je došlo do toga da, unatoč osiguranim financijskim sredstvima, pripadnici Slovenske vojske budu opremljeni neprimjerenom opremom i tko snosi odgovornost za nedovoljnu spremnost vojnika 74. pukovnije SV. S obzirom na dosadašnje loše odnose, za očekivati je da Andreja Katič zatraži razrješenje načelnika GS SV generala Andreja Ostermana.

Nakon sjednice Vlade, ministrica će o prošlotjednim događajima izvijestiti i predsjednika Slovenije, Boruta Pahora, koji se jučer vratio iz Južne Koreje, a nakon toga se očekuje da Pahor zatraži od premijera Cerara da ga do predstojećih parlamentarnih izbora ministrica Andreja Katič te načelnik GS SV Osterman osobno, na mjesečnoj bazi, informiraju o stanju u SV i o poduzetim mjerama za njegovo poboljšanje. Ministrica Katič (ispred SD) krivnju prebacuje na vrh Slovenske vojske, odnosno na načelnika Generalštaba. Opozicija, prije svega SDS i NSi, u Državnom je zboru uložila zahtjev za sazivanje izvanredne sjednice parlamenta na kojoj bi se raspravljalo o stanju u SV. Predsjednik Odbora za obranu, Žan Mahnič (SDS), kao glavnog krivca vidi upravo ministricu obrane. A parlamentarni izbori nisu daleko…

Odmah po povratku iz Izraela, hrvatski ministar obrane Damir Krstičević otišao je u Sloveniju, gdje su ga dočekali slovenska ministrica obrane Andreja Katič, predsjednik Republike Slovenije Borut Pahor, članovi Odbora za obranu Državnoga zbora, te čelni ljudi NATO Centra izvrsnosti za brdsko ratovanje. To je vrlo slična tura onoj koju je sredinom studenog prošle godine imao načelnik GS OS RH general Mirko Šundov, jedino što je umjesto u NATO Centar Šundov otišao u Generalštab Slovenske vojske na susret sa svojim kolegom, načelnikom Andrejem Ostermanom. Kako se čini iz priopćenja Ministarstva obrane Republike Slovenije, Krstičević je, za razliku od Šundova, imao ipak ponešto sadržajnije razgovore, koji su se uglavnom doticali niza zajedničkih hrvatsko-slovenskih projekata intenziviranih još u vrijeme bivših ministara obrane Ante Kotromanovića i Romana Jakiča.

Ministrica obrane Slovenije Andreja Katič posebno je izdvojila odličnu suradnju dvije zemlje na području izvođenja vojnih vježbi i obuke (Jadranski udar, Immediate Response, Štit, Delfin), kao i sudjelovanje Hrvatske u NATO Centru izvrsnosti za brdsko ratovanje, u kojem je Hrvatska jedna od sponzorskih država, te sudjeluje u strukturi Centra s jednim pripadnikom OS RH, odgovornim za područje obuke. Katič je pritom svog hrvatskog kolegu pozvala na bolje iskorištavanje tečajeva i obuke u organizaciji centra izvrsnosti. Krstičević je uzvratio zadovoljstvom činjenicom što se pripadnici Slovenske vojske već godinama školuju na Visokoj školi za dočasnike, Zapovjedno-stožernoj školi i tečajevima za vojne diplomate, dok je Katič obećala da će zbog kvalitete osposobljavanja i obuke Slovenija i nadalje slati svoje vojnike na spomenute programe. Ministar Krstičević je istaknuo kako hrvatska strana podržava razvoj te suradnje u narednom razdoblju, te njeno proširenje na području mornarica.

Oba ministra zauzela su se za jačanje suradnje na 3 područja: (1) na intenziviranje suradnje u okviru NATO Centra izvrsnosti za brdsko ratovanje, (2) na području obuke prednjih zračnih motritelja, posebno zato što Slovenska vojska na aerodromu Cerklje ob Krki uspostavlja regionalnu školu AGOS koja bi trebala biti akreditirana od strane SAD-a i NATO-saveza, te (3) na području obrambene industrije. Ministar Krstičević u izjavi nakon susreta posebno je izdvojio jednu vježbu koja će pokazati prijateljstvo između Lijepe naše i Dežele:

„Mogu najaviti jednu dobru vježbu – to je Štit – ta je vježba u funkciji spremnosti i Slovenske vojske i Hrvatske vojske, ona je u funkciji interoperabilnosti. Mislim da bi se ona trebala i ove godine održati u 4. mjesecu i, po informacijama, i predsjednik Slovenije gospodin Pahor i predsjednica Hrvatske gđa Kolinda Grabar Kitarović su dogovorili da bi zajedno prisustvovali toj jednoj vježbi. Mislim da je to ukupna potvrda dobrih, prijateljskih odnosa“.

Andreja Katič i Damir Krstičević razgovarali su i o regionalnoj suradnji te multilateralnim projektima, izričito pritom spomenuvši suradnju dvije države u Multinacionalnim kopnenim snagama (Multinational Land Force – MLF). Slovenija već godinama kao pridružena članica sudjeluje u radu centra RACVIAC, što namjerava i ubuduće, pri čemu bi se posebno fokusirala na područje rodne perspektive. Slovenski bi stručnjaci predstavili značenje tog termina za oružane snage, budući da Slovenija na tom području ima puno znanja i iskustva, prepoznatih i u okviru NATO saveza. Ministar obrane RH taj je prijedlog prihvatio, naročito uzme li se u obzir da i u Hrvatskoj raste svijest o toj temi.

Hrvatska i slovenska obrambena delegacija – puno tema za razgovor

Zanimljivost današnjeg susreta je u tome što su se oba ministra obrane pohvalila svojim dosadašnjim dosezima na obrambeno-političkom planu. Tako su i Katič i Krstičević spomenuli kako su svaki u svojoj Vladi uspjeli zaustaviti pad obrambenog proračuna, kao i da su pokrenuli reforme sigurnosno-obrambenog sustava. Slovenija je prošle godine napravila Strateški pregled obrane, koji nužno zahtijeva izmjene postojećih strategija i doktrina, sustavne promjene i zaustavljanje negativnog trenda na kadrovskom području, te je okončan projekt nadogradnje sustava kriznog upravljanja u državi. Na temelju toga, u Ministarstvu obrane Slovenije pripremili su dva nacrta najvažnijih obrambenih zakona – Zakona o obrani i Zakona o službi u Slovenskoj vojsci, koji su upravo u javnoj raspravi. Početkom ovog mjeseca Slovenija i NATO uskladili su prijedloge ciljeva sposobnosti NATO-a u 2017. godini. Hrvatski ministar obrane, osim pohvale povećanju proračuna za obranu, također je izvijestio o programu Vlade RH i osnaživanju sposobnosti na području obrane i sigurnosti, kao i o izradi novih strateških dokumenata.

Krstičević na Odboru za obranu Državnoga zbora

Slovenska Vlada prošloga je tjedna iznijela namjeru da u sklopu tzv. ojačane Prednje prisutnosti (enhanced Forward presence – eFP) NATO-a u Latviju pošalje do 50 pripadnika Slovenske vojske, no konačnu odluku će se o tome donijeti nakon rasprave u Državnom zboru. Upravo jutros, prije Krstičevićevog posjeta, Odbor za obranu Državnoga zbora to je pitanje raspravljao na 45. hitnoj sjednici. S hrvatske strane, ministar Krstičević najavio je da će Hrvatska ove godine u međunarodne operacije i misije uputiti najveći broj pripadnika hrvatskih Oružanih snaga, kao i da za potrebe eFP priprema kontingent koji će djelovati pod zapovjedništvom Njemačke.

Dok se hrvatska javnost zabavlja ishodima izbora i nagađanjem tko će s kim, kako i za koliko, susjedna Slovenija jutros je na granici s Hrvatskom započela s razvlačenjem bodljikave žice i postavljanjem ograde. Kako je jučer najavio slovenski premijer Miro Cerar, tehničke zapreke postavit će se „radi sprečavanja nekontroliranog ulaska migranata, odnosno humanitarne katastrofe u Sloveniji“. Slovenski mediji javljaju da Slovenska vojska od jutra postavlja ogradu u Velikom Obrežu kod mjesta Rigonce (neposredno uz rijeku Sutlu), te oko graničnog prijelaza Gibina u općini Razkrižje. Župan Stanko Ivanušič izjavio je kako se žica postavlja preko poljoprivrednih površina, zbog čega očekuje da će vlasnici dobiti odštetu od države. Župan Zavrča Miran Vuk jučer je rekao da će se ograda postaviti duž zelene granice, kako bi se spriječio nekontrolirani ulazak migranata i kako bi ih se preusmjerilo na prijelaze uz koje su organizirani centri za prihvat i registraciju. Najavio je i da će se razgovarati s vlasnicima zemljišta na kojima se postavlja ograda, kako ne bi bilo problema pri prolasku poljoprivrednim strojevima po lokalnim putovima.

U Dobovu su jutros malo nakon 8 sati pristigli vojni kamioni puni žice, a o svim današnjim aktivnostima slovenska Vlada oglasit će se poslije podne. Još jučer je najavljeno da će u postavljanju ograde sudjelovati vojska, policija i civilna zaštita, pri čemu će policija prije svega brinuti o sigurnosti onih koji postavljaju prepreke. Slovenska vojska o radovima šuti, a s hrvatska strane moguće je vidjeti da su na terenu pripadnici vojne inženjerske jedinice. Slovenska policija objavila je da su, unatoč postavljanju ograda, svi granični prijelazi s Hrvatskom otvoreni, te se prometuje bez većih poteškoća.

Šefica zastupničke grupe vladajuće SMC (Stranka modernega centra) Simona Kustec Kipicer je nakon jutrošnjeg sastanka vrha vladajuće koalicije izjavila da se na granici postavljaju tehničke prepreke što se „nikako ne može shvatiti kao postavljanje bodljikave žice“, dok „Delo“ piše da se postavlja varijanta bodljikave žice, ona koja nema klasične bodlje već oštre pločice nalik britvicama – baš onakva kakvu su prije koji mjesec po granici razvlačili i Mađari. Slovenska verzija ograde bi trebala biti visoka oko 1,8 metara, i postavljat će se privremeno i prema potrebi. Postavlja se tako da se najprije u zemlju zabiju oko 2,5 metra visoke metalne šipke, preko kojih se napne žičana konstrukcija, i potom se na to nižu koluti bodljikave žice. Prvi takav kolut razvija se u visini od 1 metra, a u planu je da se postave dvije razine, odnosno da ograda bude ukupno visoka 1,8 do 2 metra. Dakle, na prvi pogled se tu radi o ponešto oslabljenome „bratu križancu“ mađarske i bugarske varijante graničnog ograđivanja.

Premijer Cerar i ministrica unutarnjih poslova Žnidar

Odluku o postavljanju „tehničke prepreke“ slovenska je Vlada donijela na 62. redovnoj sjednici održanoj u ponedjeljak, 9. studenog, a premijer Cerar objasnio ju je na jučerašnjoj press-konferenciji. Miro Cerar se pritom pozivao na to da je aktualno na putu iz Grčke prema Sloveniji oko 30.000 migranata (otpuštenih odjednom po završetku posljednjeg u nizu štrajkova grčkih lučkih radnika, od 2. do 6. studenog rano ujutro), zbog čega je nužno na schengenskoj granici postaviti tehničke prepreke kako bi se „osigurala sigurnost građana Slovenije i migranata, spriječila humanitarna katastrofa i osigurala schengenska granica“. Osim toga, Cerar „ne želi Europu koja bi se zatvarala“! Austrija i Njemačka već su smanjile ulazak migranata – Austrija je objavila da će dnevno primati najviše 6.000 migranata, slično će poduzeti i Njemačka, pa je lako moguće da će tisuće ljudi ostati u Sloveniji, pojasnio je Cerar, dodavši kako Dežela nema dovoljno kapaciteta za dnevni smještaj, hrane, pića, odjeće i potrepština za njegu tog nadolazećeg, trećeg vala migranata. S postavljanjem ograde, rekao je Cerar, upoznat je hrvatski premijer Zoran Milanović i austrijski kancelar Werner Faymann. Hrvatska Vlada jučer je samo kratko priopćila da je:

„predsjednik Vlade RH Zoran Milanović razgovarao s predsjednikom Vlade RS Mirom Cerarom o izbjegličkoj krizi i najnovijim odlukama Vlade RS o zaštiti slovenske granice, te da su predsjednici Vlada dogovorili nastavak suradnje dviju država na prihvatu i protoku migranata i izbjeglica. Vlada RH poduzet će sve potrebne mjere da zaštiti hrvatske državne interese. Građani RH mogu biti mirni jer je Vlada spremna reagirati na svaku situaciju“,

… dok na današnju situaciju još nema nikakve službene hrvatske reakcije. Jučer je slovenska ministrica obrane Andreja Katič primila europskog povjerenika za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu Christosa Stylianidesa, koji je nakon sastanka izjavio da na postavljanje ograde na granici s Hrvatskom „svakako ne gleda kao na uspostavljanje novih granica u Europi i nada se da ih na taj način neće shvatiti ni šira javnost“.

Slovenska ministrica unutarnjih poslova Vesna Györkös Žnidar upozorila je kako je protok migranata kroz Sloveniju prevelik, te da migranti dolaze bez kontrole, prolazeći kroz dvije vanjske granice EU. Kroz Sloveniju je do sada prošlo oko 180.000 migranata, što je 8% stanovništva Slovenije, rekla je ministrica Žnidar. S druge strane, od svih država na balkanskoj ruti, Slovenija ima najmanje kapaciteta i mogućnosti za upravljanje migrantskom krizom. S ove strane granice, prema podacima MUP-a RH od jutros u 09:35 sati, u Hrvatsku je od početka migracijske krize ušlo 358.506 migranata – što čini 8,37 posto stanovništva Hrvatske (prema ukupnih 4.284.889 stanovnika, popis 2011. godine), ali ovdje nije predmetom političke drame.

Broj migranata koji je ušao i izašao kroz Sloveniju (izvor: www.policija.si)

Upravo se danas i sutra, 11. i 12. studenog, u glavnom gradu Malte Valetti održava međunarodni summit lidera država Europske unije i afričkih i drugih zainteresiranih zemalja o pitanjima migracija. Na summit su, osim država-članica EU, pozvane države-članice Rabatskog i Khartoumskog procesa, promatrači Rabatskog procesa, predstavnici Komisije Afričke unije i Komisije Gospodarske zajednice zapadnoafričkih država, Ujedinjeni narodi i Međunarodna organizacija za migracije (IOM). U Valetti će se također naći i slovenski te hrvatski premijeri, Cerar i Milanović.

Ovlasti i učinak vojske

Slovenska vojska je u ponedjeljak, 9. studenog, objavila da od 19. listopada pomaže policiji u rješavanju migrantske krize, te da obavlja zadaće za koje nisu potrebne policijske ovlasti. Primjena policijskih ovlasti u postupanju Slovenske vojske, temeljem izmjena Zakona o obrani, još uvijek nije počela, i to ponajprije zbog Radio Študenta koji je mobilizirao svoje slušatelje i slovenske građane protiv takvih promjena. Predstavnici Radio Študenta donijeli su u Državni zbor potpise više od 3.000 građana koji traže referendum o dopunama Zakona o obrani, odnosno o proširenju ovlasti za pripadnike SV. Budući je Državni zbor odbacio zahtjev za raspisivanjem referenduma, potpisnici su se odlučili za ustavno pobijanje ove odluke.

Do prekjučer ukupno je kao pomoć policiji bilo angažirano 12.001 pripadnik Slovenske vojske (naravno, u rotacijama), a vojna su vozila ukupno prevalila 83.308 kilometara. Državna granica nadgleda se pomoću helikoptera Bell 206 iz sastava SV, koji je do sada na toj zadaći skupio 11 sati naleta. Helikoptere Ministarstva unutarnjih poslova snabdjeli su i s 8.453 litre goriva. Od 16. rujna ove godine Slovenska vojska logistički potpomaže i Civilnu zaštitu, te prema potrebi uređuje smještajne centre, priprema i dijeli tople obroke te napitke, priprema i obavlja utovar tereta, obavlja dezinfekciju i deratizaciju prostora, te organizira i obavlja različite prijevoze. Do ponedjeljka su u rotacijama logističke potpore Civilnoj zaštiti sudjelovala 2.903 pripadnika Slovenske vojske, koji su svojim vozilima ukupno prešli 66.397 kilometara. Vojni kuharski timovi pripremili su i podijelili 91.924 topla obroka.

Sindikat vojnika Slovenije u otvorenom pismu ministrici obrane Andreji Katič pita tko će sve to platiti, upozoravajući da Ministarstvo angažmanom Slovenske vojske u migrantskoj krizi krši Direktivu o radnom vremenu EU br. 2003/88 ES. Ministarstvo obrane uzvratilo je udarac Sindikatu, optužujući ga za namjernu manipulaciju i proizvoljno tumačenje propisa i odluka, jer su pripadnici SV do sada primili plaću za sve izvršene radne obveze, a radno je vrijeme privremeno preraspodijeljeno na način da dnevna radna obveza ne prelazi 12 sati dnevno, odnosno 56 sati tjedno. Ako se dogodi da radni sati prelaze mjesečno radno vrijeme, vojnici navodno mogu koristiti slobodne sate ili slobodne dane u roku od 6 mjeseci od njihova nastanka. Ako ni to ne mogu, tvrdi MORS, onda im se obračunavaju prekovremeni sati, zajedno s drugim dodacima u skladu s Kolektivnim ugovorom za javni sektor. U to se ubraja noćni dodatak u visini od 30% (u trenutku efektivnog rada od 23 sata do 6 sati narednoga dana), nedjeljni dodatak u visini od 75%, ili dodatak za rad na blagdane u visini od 90%, dodatak za rad u neujednačeno raspoređeno radno vrijeme u visini od 10% za sate rada u 6. ili 7. uzastopnom radnom danu, te dodatak za sate stanja pripravnosti u iznosu od 20% (ako je pripravnost određena). Koliki su u konačnici troškovi angažmana pripadnika SV – Ministarstvo obrane Republike Slovenije nije objavilo (kao što ni Ministarstvo obrane RH nije izašlo s ikakvim sređenim podacima o učinku, vrijednosti ili troškovima ukupnog djelovanja Hrvatske vojske na temu migracija).

Slovensko Ministarstvo obrane donijelo je konačnu odluku o kupovini bespilotnih letjelica – dobavljač 3 letjelice za potrebe Slovenske vojske, kao i za potrebe zaštite i spašavanja, bit će slovensko poduzeće C-ASTRAL iz Ajdovščine. Njihova je ponuda u konačnici bila najjeftinija, i iznosila je 307.622 eura bez PDV-a, što je bilo za čak 30 posto jeftinije od prve sljedeće ponude. U cijenu ove ponude ulazi komplet od 3 letjelice tipa BRAMOR s opremom, osposobljavanje korisnika i održavatelja, tehnička dokumentacije i rezervni dijelovi.

Natječaj je bio otvoren do sredine svibnja ove godine, a među 5 ponuđača našao se i hrvatski TeamNet Croatia. Štoviše, hrvatska je ponuda tada bila najjeftinija, no pri pregledu tehničke dokumentacije ustanovljeno je da je ona manjkava, zbog čega je TeamNet Croatia otpao iz nastavka javne nabave. Preostali ponuđači potom su pozvani da predaju konačnu ponudu – do 10. kolovoza to su učinile 3 tvrtke: AERONAUTICS LTD., MICOS d.o.o. i C-ASTRAL d.o.o., dok ranije najskuplji SURVEY COPTER nije predao ponudu, i time je odustao od daljnjeg sudjelovanja. Uoči testnih letova odstupio je i izraelski AERONAUTICS, pa su 17. kolovoza testiranju pristupili tek MICOS i C-ASTRAL. Potom je povjerenstvo MORS-a ustanovilo da MICOS-ova letjelica ne zadovoljava tehničkim zahtjevima iz natječajne dokumentacije, pa je odlučeno da se njihova konačna ponuda neće ni otvarati, već će im se takva, neotvorena, i vratiti. Tako je, slučajno ili ne, na stolu ostala jedna jedina ponuda, koja je u cijelosti odgovarala zahtjevima iz natječaja, i to baš slovenskog C-ASTRAL-a.

Sutra ističe rok do kada ponuđači imaju pravo uvida u dokumentaciju tvrtke koja je dobila natječaj, a ne bude li prigovora i zahtjeva za revizijom cijeloga postupka, Ministarstvo obrane bi već u drugoj polovici rujna moglo potpisati ugovor sa C-ASTRAL-om. Kako se već i prije najavljivalo, ova nabava od 3 kompleta bespilotnih letjelica samo je uvod za daljnju nabavu još i dodatna 4 kompleta takvih letjelica.

Dok je slovensko Ministarstvo obrane pitanje bespilotnih sustava visokih performansi i dugog letnog vremena riješilo zajedničkom kupnjom s partnerima i saveznicima – manje bespilotne sustave Slovenija rješava samostalno. Prvi komplet novog sustava namjerava se naručiti uskoro po sklapanju okvirnog sporazuma, uz isporuku do kraja ove ili početkom sljedeće godine. Te bespilotne letjelice razreda „Mini“ bit će raspoređene u 1. i 72. brigadu Slovenske vojske, a u prvo vrijeme će se upotrebljavati za izviđanje u mirovnim misijama. Kao dobar razlog za ovu nabavu, osim obveza prema NATO-savezu, navodi se primjer iz Afganistana, kada su se slovenski vojnici upravo prilikom izviđanja našli na miniranom području.

Za razliku od hrvatskog Godišnjeg izvješća o obrani, koje se trudi naglasiti dobre momente, slovenski takav dokument, nazvan Godišnje izvješće o spremnosti Slovenske vojske, mogao bi se komotno opisati kao „sve je k’o i lani, pa još i lošije“. I tako iz godine u godinu. U skladu s općim pogoršanjem stanja susjedne nam vojske, tako je ove godine kasnilo čak i predstavljanje izvješća za prošlu, 2014. godinu, najprije kod predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika SV Boruta Pahora. Naime, za razliku od hrvatskih običaja, u Sloveniji se Godišnje izvješće najprije javno predstavlja predsjedniku države, da bi tek onda bilo upućeno na raspravu u Državni zbog. Dok su prošle godine tadašnji ministar obrane Roman Jakič i načelnik Generalštaba general Dobran Božič predstavljali Izvješće za 2013. predsjedniku Pahoru još 07. travnja, ove je godine nova postava Ministarstva obrane i Slovenske vojske, ministrica obrane Andreja Katič i general Andrej Osterman, to učinila tek 29. svibnja. No Pahora to nije razveselilo, dapače, natjeralo ga je na konstatiranje neveselog stanja u  SV:

„S obzirom na postojeću strukturu i nepromijenjene zadaće, kao i na raspoloživa sredstva, Slovenska vojska ostala je na najnižoj mogućoj razini mogućeg djelovanja. Razlozi za takvu ocjenu su nedostatna visina sredstava za modernizaciju, za osposobljavanje pojedinaca i jedinica, za održavanje vojne tehnike i za popunjenost jedinica.“

U usporedbi s 2013., prošle, 2014. godine stalni sastav Slovenske vojske smanjio se za 5%, dok se ugovorna pričuva smanjila za čak 16,5%. S druge pak strane, povećala se prosječna životna dob pripadnika SV, kao i potreba za socijalnom skrbi pripadnika stalnog sastava. Životni vijek istekao je za čak 50% borbenih i neborbenih vozila. Realizacija planiranih vojnih vježbi u 2014. bila je tek 70%. Zapovjedništva i jedinice nisu u potpunosti osposobljeni s obzirom na popis bitnih zadaća. U usporedbi s 2013., prošle su se godine financijska sredstva za održavanje smanjila za 12%, što je u konačnici dovelo do toga da je upotrebljivo 75% raspoložive tehnike, dok je četvrtina tehnike potpuno neupotrebljiva. Čak 80%  novca iz obrambenog proračuna odlazi na plaće. Za operativno djelovanje, koje uključuje troškove obuke, održavanja i djelovanja, namijenjeno je 17% sredstava iz proračuna, dok je ostatak namijenjen modernizaciji i nabavi određene opreme i naoružanja. Da se za opremanje i modernizaciju u Sloveniji izdvaja tek 3% proračunskog novca, potvrdio je i u intervjuu za Obris.org danas bivši ministar obrane Roman Jakič.

Kako ipak ne bi bilo sve tako crno, u Godišnjem izvješću o spremnosti Slovenske vojske u 2014. godini navode se i neke pozitivne stvari. Tako je, npr., certificirana bataljunska bojna skupina za djelovanje u okviru NATO saveza, te se, kao druga pozitivna promjena, bitno poboljšala spremnost Slovenske vojske za djelovanje u slučaju prirodnih nepogoda. No stanje u kojem se našla Slovenska vojska, kao i cjelokupni sigurnosni sustav slovenske države, Pahora je uvjerilo da je vrijeme za neke zaokrete na tom području, pa je najavio:

„Po pitanju spremnosti Slovenske vojske, nije moguće, a nije ni pošteno, oslanjati se samo na ljudski faktor. Potrebno je osigurati opremu i uvjete za njeno osposobljavanje. Zato procjenjujem da je nastupio trenutak za postizanje političkog suglasja o osiguranju više proračunskih sredstava za uspješan rad SV i sigurnosnog sustava u cjelini.“

Kako bi i sam poradio na političkom konsenzusu, Pahor je najavio kako će se u narednim tjednima sastati s predsjednikom Vlade, nadležnim ministrima i predstavnicima parlamentarnog Odbora za obranu, kojima je već ranije obećao da će na jesen doći na jednu od sjednica Odbora kada će se govoriti o obrambenim pitanjima od strateške važnosti. U sklopu sveopće rasprave o budućnosti Slovenije, koja se odvija kao dio projekta „Slovenija 2030“, naglašena su i neka pitanja o budućnosti nacionalne sigurnosti. Tako se moglo čuti i da je u skoroj budućnosti neophodna modernizacija postojećeg koncepta obrambene organizacije, doktrine, strukture i sastava Slovenske vojske. To će nužno zahtijevati i promjene zakonodavnog okvira u obrambeno-sigurnosnom resoru, do kojeg ne bi trebalo doći bez barem elementarnih smjernica modernizacije SV-a, zaključio je Pahor. Prilikom obilježavanja Dana Slovenske vojske 15. svibnja na alarmantnu situaciju upozorio je i načelnik Generalštaba SV general Andrej Osterman, koji je upozorio da postojeću razinu spremnosti SV neće moći održati bez povećanja financijskih sredstava. Lani su raspolagali s 265 milijuna eura, dok ove godine imaju 5 milijuna eura manje.

Samo dan prije negoli je obrambeni vrh Pahoru prezentirao Godišnje izvješće, Odbor za obranu Državnoga zbora razmatrao je izvješće o provedbi osnovnih razvojnih programa Slovenske vojske u razdoblju od 2008. do 2015. za lanjsku godinu. Prema izvješću, najintenzivnije razdoblje bilo je od 2008. do 2012. godine, kada su kupljena oklopna vozila 8×8 Patria, laka oklopna vozila za radiološku, biološku i kemijsku obranu (RKBO), te dva dalekometna radara. Osnovni je problem taj što je razvojni program rađen u trenutku gospodarske ekspanzije u Sloveniji, pa se isplaniralo da će se tijekom tog razdoblja za vojsku  potrošiti 710 milijuna eura, dok se ustvari potrošilo nešto manje od 122 milijuna eura.

Trenutno je u pripremi srednjoročni razvojni program do 2020. godine, za koji su čelnici SV pripremili vojni dio programa, na temelju projekcija financijskih sredstava do 2020., a uzimajući u obzir obveze prema NATO-u (odn. obvezu o 2% BDP-a za obranu). Osterman je najavio da se, prema postojećim planovima, namjerava uspostaviti regionalna škola za navođenje združene vatre (obuka za „Joint Terminal Attack Controller“ – JTAC), te nabava određene opreme, veća pažnja bi se posvetila komunikacijskom i informacijskom sustavu, te je nesumnjivo da će biti potrebna veća ulaganja u sustav vođenja i zapovijedanja. Sve to, naravno, bude li sreće i novaca.

Bespilotna letjelica sustava Hirrus

Hrvatski ponuđač TeamNet Croatia jedan je od 5 kandidata koji su se javili na javni natječaj slovenskog Ministarstva obrane za kupovinu bespilotnih letjelica. Ponude su otvorene 15. svibnja u prostorijama Direktorata za logistiku MORS-a, a hrvatska je ponuda, kako saznaje slovenski Dnevnik, bila najjeftinija. TeamNet Croatia nudi komplet od 3 male bespilotne letjelice, osnovne rezervne dijelove, navigaciju i osposobljavanje korisnika, sve za 400 tisuća eura (bez PDV-a). Ponuda slovenskog zastupnika za izraelske bespilotne letjelice Micos iznosi 437.500 eura, 4 tisuće eura skuplja je ponuda slovenskog poduzeća C-Astral (koje razvija i izrađuje vlastite bespilotne letjelice, i do sada su na međunarodnom tržištu prodali oko 80 primjeraka). Ponuda izraelskog Aeronauticsa vrijedna je 530 tisuća eura, a najskuplja je ponuda Airbusove tvrtke-kćeri Survey Copter, koja iznosi čak 1,124 milijuna eura.

Bespilotna letjelica Bramor UAS slovenske tvrtke C-Astral Aerospace Ltd. na sajmu ASDA 2015

Komplet koji nudi TeamNet Croatia (hrvatska podružnica rumunjske TeamNet Grupe) sastavni je dio njihovog sustava Hirrus, koji prema podacima s web-stranice tvrtke, uključuje 3 bespilotne letjelice, terensku kontrolnu postaju i antene za slanje te prijem. Letjelica ima autonomiju od oko 3 sata i, ovisno o teretu, može dosegnuti brzinu od preko 110 km/h.

Ministarstvo obrane Slovenija sada će pregledali i ocijeniti prispjele ponude, s naglaskom na ispunjavanju zadanih tehničkih kriterija. Potom će pozvati ponuđače da predstave svoje letjelice u praksi, na slovenskom tlu i u zadanim uvjetima, što bi se trebalo dogoditi negdje krajem lipnja. Potom bi trebala uslijediti odluka o kupovini, koja bi se realizirala tek sljedeće godine, nakon što za to budu osigurana sredstva u proračunu. Prema planu MORS-a, komplet od 3 bespilotne letjelice trebao bi biti tek uvod u veću nabavu od ukupno 4 kompleta, odnosno 12 bespilotnih letjelica, iako je pitanje hoće li za takvo nešto biti dovoljno novaca, pa novinari Dnevnika predviđaju da je najizglednija kupovina tek ovog jednog kompleta.

Nabava bespilotnih letjelica zacrtana je u Srednjoročnom obrambenom programu Republike Slovenije 2013-2018, kojeg je slovenska Vlada usvojila 1. veljače 2013. godine, dok je još na čelu MORS-a bio Aleš Hojs, a na čelu Slovenske vojske tada još brigadir Dobran Božič (unaprijeđen u generala 18. studenog 2013. godine, a politički smijenjen 9. listopada 2014.). Nedavno također smijenjeni ministar obrane Janko Veber objavio je javni natječaj, uz objašnjenje da je komplet bespilotnih letjelica namijenjen „nadzoru prostora na taktičkoj razini, s ciljem osiguranja zaštite snaga pri obavljaju zadaća u misijama“. No s obzirom na tanka obrambena financijska sredstva, posljednjih se mjeseci u slovenskoj javnosti sve češće može čuti o „skupim i neupotrebljivim igračkama“. To se, istina, do sada odnosilo uglavnom na planove Slovenske vojske da ove godine zamijeni dio svog voznog parka, što bi trebalo koštati oko 3 milijuna eura (s PDV-om). U planu je i nabava minobacačkih mina, ručnog protuoklopnog oružja, terenskih vozila i opreme za uklanjanje neeksplodiranih ubojnih sredstava – naravno, bude li za to dovoljno novaca.

Na adresu Generalštaba Slovenske vojske nedavno je pristigla anonimna dojava o tome da vojnici u oklopnim vozilima Valuk (slovenska verzija vozila Steyr Pandur I 6×6) dobivaju čudan osjećaj omamljenosti. Na isti neugodan osjećaj ljudstva upozorio je i Sindikat vojnika Slovenije, pa je 19 oklopnjaka iz predostrožnosti za sada povučeno s aktivne službe radi provođenja detaljnog pregleda. Svih tih 19 vozila prošloga je četvrtka, 05. ožujka, odvezeno na tehnički pregled u Celje, gdje će prvo pokušat pronaći mogući kvar, a onda obaviti i redovni servis ovih vojnih vozila.

Kako piše slovenski Dnevnik, u Generalštabu pretpostavljaju da je anonimna prijava došla iz 20. pješačkog puka iz Celja, gdje se vrši preduputna obuka vojnika za sudjelovanje u misiji KFOR na Kosovu, i gdje se spomenutih 19 oklopnih vozila aktivno upotrebljava upravo za spomenutu obuku. Štoviše, od ukupno 85 vozila tipa Valuk iz sastava Slovenske vojske, njih 6 je i trenutno na terenu, u sastavu slovenskog kontingenta pri KFOR-u.

U Generalštabu SV za sada tek nagađaju o uzroku neobičnog osjećaja kod vojnika. Kao glavni uzrok spominje se moguća greška na cijevima sustava za grijanje. U Sindikatu vojnika Slovenije sumnjaju na neredovito servisiranje naprava za prozračivanje, zbog čega bi onda dolazilo do povišene koncentracije škodljivih plinova i u unutrašnjosti oklopnjaka. Sindikat ide i dalje, pa postavlja pitanje što bi se dogodilo kad bi vojnik-vozač Valuka zbog utjecaja plinova zaspao u vožnji, budući da se ta vozila često može sresti i na slovenskim cestama, u normalnome prometu. Dok iz slovenskog kontingenta u KFOR-u za sada nije stigla niti jedna pritužba na Valuk, izgleda da ni trenutni problemi s vozilima neće utjecati na planirani skori odlazak slovenskih vojnika na Kosovo. Prema izjavama nadležnih, ukoliko se na kojem vozilu pronađe greška zbog koje bi se vojnici osjećali omamljeno, pregledat će se i sva preostala takva vozila.

Dnevnik napominje da ovo nije jedini problem Slovenske vojske s opremom. Naime, nakon više godina planiranja i najava, Ministarstvo obrane Slovenije na čelu s tadašnjim ministrom Romanom Jakićem potpisalo je krajem rujna 2013. godine ugovor o nabavi 6 tisuća vojnih kaciga. Nakon međunarodnog natječaja na koji se javilo ukupno 9 ponuđača (8 domaćih iz Slovenije i jedan strani), posao je dobilo ljubljansko poduzeće “Bene Commerce d.o.o.” ugovorivši prodaju tri tranše po 2000 kaciga, za 326.960 eura svaku. O tom poslu ukupne vrijednosti 980.880 eura uskoro se krenulo čuti brojne prigovore – među ostalim, javnost je nabavu novih kaciga smatrala potpuno suvišnom, dok je MORS, naravno, tvrdio da je nužna, budući je postojećim kacigama (od 2002. godine pribavljanim kacigama tipa ČV 610) istekao životni vijek određen certifikatom proizvođača, pa time i službena garancija sigurnosti njihove uporabe.

No, pred kraj prošle 2014. godine u medijima su se pojavile vijesti kako će Slovenska vojska zbog neupotrebljivosti spomenutih kaciga biti prisiljena aktivirati jamstva za njih svih 6 tisuća. Pokazalo se da su se kacige u upotrebi jednostavno počele raspadati, sigurnosne kopče se otvaraju kad ne treba, a unutrašnji dio kaciga se pri vožnji avionom jednostavno napuhne. Prema jamstvu proizvođača, kaciga bi morala izdržati pritisak do 12 tisuća metara, no vojnici su zbog nepodnošljivog pritiska i napuhavanja unutarnjeg dijela počeli te kacige skidati s glava već na 2 tisuće metara. Nakon što je Ministarstvo obrane reklamiralo kacige, proizvođač im je obećao zamijeniti ih o svom trošku, na što se još uvijek čeka.

Za manje od 10 minuta Slovenska je vojska prošloga tjedna zaradila 1,7 milijuna eura. U četvrtak, 19. veljače, na javnoj dražbi Ministarstvo obrane Slovenije i Slovenska vojska prodali su 23.050 komada rashodovanog pješačkog oružja austrijskoj tvrtki Limex i za taj paket dobili 1.700.184,00 milijuna eura. Većinu oružja činili su pištolji (11 tisuća komada), razne puške (8 000 komada, od čega 5852 poluautomatske puške i 404 automatske puške SAR), strojnice (oko tisuću komada), te 273 mitraljeza.

Ruska strojnica M 41 PPŠ prodana je za 240 eura po komadu

Željko Kralj iz Direktorata za logistiku MORS-a okupljenim je novinarima pojasnio da se radi o starom i neperspektivnom oružju koje samo generira nove troškove – zauzima ogroman skladišni prostor i zahtijeva posebno osiguranje, te redoviti godišnji pregled, popis i ponovnu konzervaciju. Zato je prije nekoliko godina donesena odluka da se staro oružje, budući da nije isplativo, trajno onesposobi i odnese na komisijsko uništenje. No kako ni to nije besplatno, a staro je oružje trenutno jako u trendu, susjedi Slovenci odlučili su se za komercijalnije rješenje – određenu količinu oružja (180 komada) predali su Vojnom muzeju u Pivki, koji je dio prodao dalje, registriranim otkupljivačima i kolekcionarima. Drugih 130 komada MORS je pokusno prodao prošle godine, i zaradio 25 tisuća eura. Potom su u jesen 2014. održane dvije dražbe – na prvoj je prodano svih ponuđenih 25 komada, a na drugoj nešto više – 675 komada. Nakon toga su u MORS-u detaljno popisali svo preostalo staro oružje.

Iznenađeni velikim interesom, u MORS-u su odlučili 19. veljače ove godine organizirati veliku javnu dražbu, najobimniju do sada, pozvavši na nju 14 registriranih poduzeća u Europi i SAD-u (uz obvezu registracije koja je morala biti obavljena do 16. veljače). U konačnici je austrijski Limex kupio 4 od ukupno 8 paketa, odnosno 20 tisuća od ukupno 46.629 komada oružja koliko MORS namjerava prodati tijekom godine. Osim austrijskog poduzeća, ozbiljan kandidat bila je i jedna češka tvrtka, no Austrijanci su ocijenjeni kao ozbiljniji – kao poznati kupci oružja po Njemačkoj, Italiji, BiH, Srbiji i Ukrajini, s vlastitim iznimno dobro čuvanim kompleksom za skladištenje velikih količina oružja. „To je ozbiljno poduzeće, koje poštuje strogo europsko zakonodavstvo. Niti jedan komad njihovog oružja ne može doći na krizna žarišta, kako bi se upotrebljavalo za rat“, objasnio je Željko Kralj konačni odabir Ministarstva obrane Republike Slovenije. Nakon deaktivacije, Limex će slovensko oružje dalje prodati kolekcionarima i filmskoj industriji. Neki komadi prodanog oružja već imaju filmskoga „iskustva“, pa se tako među otpisanim primjercima našla i gomila legendarnih jugoslavenskih “Šaraca” M53, kao i originalnih puškomitraljeza MG 34 te MG 42, masovno viđenih i u filmu „Sutjeska“ (1973. godina, režija: Stipe Delić) – koji kada su ispravni na aukcijama povijesnog vojnog naoružanja u SAD dostižu i od 3500 USD po komadu.

Iz MORS-a su već najavili novu dražbu, na kojoj će ponuditi haubice M2A1 1055, 30 tenkova M-55S, 10 tenkova M84 i oklopna vozila BVP M-80. Ti su sustavi iz različitih razloga uklonjeni iz operativne uporabe u Slovenskoj vojsci, ali su ipak uskladišteni kao neka strateška rezerva. Nakon što su okončane dražbe za prodaju starih otpisanih vozila, a sada i ova za staro oružje, do 20. veljače je bio aktivan i natječaj za otkup dva mostopolagača (tovarna vozila KRAZ s škarastim mostnim blokom TMM-3M). Sav prikupljeni prihod susjedi Slovenci namjeravaju preusmjeriti na kupovinu opreme za usmjeravanje zračne potpore, opremu za uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava, te za kupovinu terenskih i kombiniranih vojnih vozila.

Nakon što je Hrvatska krajem prošle godine oglasila prodaju nekoliko zrakoplova (od pilatusa do helikoptera), te najavila zanimljivu nabavu nekoliko novih vojnih igračaka, trend kupovine nove i prodaje stare vojne opreme zahvatio je i susjedne zemlje. Naši slovenski susjedi bacili su se na nabavu vozila. Ministarstvo obrane Slovenije 30. siječnja objavilo je natječaj za kupovinu terenskih i osobnih vojnih vozila – ukupno njih 272 za potrebe Vojske i Ministarstva, u ukupnoj vrijednosti od 5 milijuna eura.

Slovenija – staro za novo

Prosječna starost vozila SV je između 20 i 30 godina

Putem natječaja koji završavaju polovicom ožujka kupuje se 180 osobnih vozila srednje klase, 12 vozila gornjeg srednjeg razreda, 25 manjih i 15 srednjih kombiniranih vozila, te 40 vojnih terenskih vozila. Iako ova najava u javnosti nije baš dobro prihvaćena, iz Ministarstva obrane Slovenije objasnili su da nije riječ o nepotrebnom trošku u vrijeme gospodarske krize, već o uštedi sredstava koja bi se inače potrošila na uzdržavanje i popravak postojećih starih vozila. Taj će novac biti preusmjeren za nabavu novih vozila, a ostatak sredstava namaknut će se od prodaje starih otpisanih vozila i druge pokretne te nepokretne vojne imovine. No lako je na taj način štedjeti uzme li se u obzir činjenica da je obrambeni sektor u Sloveniji u upravo aktualnom rebalansu proračuna za ovu godinu dobio dodatnih 6,3 milijuna eura, što je (iako mikroskopsko) povećanje proračuna obrane kakvo se u toj državi ne pamti posljednjih pet godina. Opravdanje za rebalans na samom početku ove godine je da se proračun za 2015. slagao još tamo 2012. godine (budući Slovenija planira državne financije u trogodišnjem ritmu, ona je sad pri kraju proračunskog perioda 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2016. godine), kada su prioriteti, ali i gospodarska kretanja, ipak bili ponešto drugačiji. No, kako se ovom kupovinom vozila neće u potpunosti obnoviti vozni park Slovenske vojske i upravnog dijela Ministarstva obrane, ona se računa tek kao početak obnove tog do sada prilično zanemarenog dijela slovenskog obrambenog sustava.

Letjelica “Shadow” na aerodromu u Postojni

Dodatno negodovanje u javnosti izazvala je i najava kupovine bespilotnih letjelica, koje slovensko Ministarstvo obrane namjerava nabaviti tijekom ove godine. Sukladno aktualnom srednjeročnom obrambenom programu i ciljevima sposobnosti deklariranim pri NATO-savezu, naši slovenski susjedi namjeravaju nabaviti komplet bespilotnih letjelica razreda mini, budući da su veće takve sustave osigurali suradnjom s partnerima. Kako piše slovenski Dnevnik, a na temelju očitovanja Ministarstva obrane RS, cijena jednog kompleta bespilotnih letjelica (a u kompletu se nalaze 3 letjelice s pripadajućom opremom, rezervnim dijelovima i osposobljavanjem rukovoditelja) je oko 400 tisuća eura, a sredstva za to osigurat će se u okviru financijskog plana Slovenske vojske za 2016. i 2017. godinu. Kako bi se barem malo smanjilo gunđanje javnosti, iz obrambenog sektora poručili su da se bespilotne letjelice, tzv. „dronovi“, neće upotrebljavati isključivo za misije, već je „moguća njihova upotreba i u sustavu zaštite i spašavanja“.

Srbija – od puške do tenka

Modernizirani tenk T-55, sajam Partner 2007 u Beogradu

Iako (kao i Slovenija) ni Srbija baš nema novaca za kupovinu nove opreme, vlasti u Beogradu prvenstveno se pouzdaju u razvoj domaće vojne industrije – uz to što i Ministarstvo obrane Srbije dio potrebnog novca misli namaknuti sveopćom prodajom razne (pra)stare vojne opreme. Uz dosadašnje napore, Direkcija za nabavu i prodaju Uprave za snabdijevanje Sektora za materijalne resurse Ministarstva obrane (ajme naziva!) najavila je 27. siječnja ove godine i skoru dodatnu prodaju raznoga naoružanja te vojne opreme. Uz objavu popisa stvari koje su predmet prodaje, napominje se da će „pisani pozivi za sudjelovanje u javnom nadmetanju biti upućeni svim pravnim osobama koje imaju zakonsko pravo sudjelovanja“. Na popisu za prodaju ističe se nešto više od 16.700 pištolja (7,65 mm M61, M70 i M84), preko 3.500 automatskih pušaka M70 i M70 B, 5.200 ručnih bacača granata RBR 90 mm M79 Osa, 185 bestrzajnih topova 82 mm M60 A1, više od 1.000 raznih protuavionskih topova kalibra 20mm (M75, M55 A3B1 i M55 A4), te čitava niska topničkog oružja NATO kalibara (ukupno 65 komada 105 mm, te još 136 u kalibru 155 mm). Ipak, najveću pozornost privlači oglašena prodaja 282 tenka T-55, T-55 A i T-55 AK, za koju se dio upućene javnosti s nostalgijom prisjeća izuzetne terenske izdržljivosti i pouzdanosti ove tehnike. Tu je još i niz oklopnih transportera na gusjenicama i kotačima – od prastarih OT M60 (10 komada), preko ruskih BTR-50 PK, zapovjednih vozila BTR-50 PU i BTR-60 PU12 (ukupno 50 komada), pa sve do još uporabivih BVP M80 (99 komada) i 48 komada sustava 302 M53/59 na vozilu Praga V3-2 (s priborom te oko 27,5 tisuća metaka). Uz sve to, dodano je i nešto raznog streljiva za dobru mjeru – 73 tisuća metaka 12,7*99 mm, 42,5 tisuće metaka 7,62*39, kao i 110.000  tromblonskih mina (kumulativne M60 P2 i osvjetljavajuće M62, upaljač DI M84), te još 1.400 raketa 90 mm za M79 Osa (kumulativna M79, upaljač UT PE M79).

LRSVM „Morava“

I dok se šuška kako je ova prodaja oglašena tek reda radi, zbog zadovoljenja zakonske procedure, te da se kupac ove robe već odavno zna – Ministarstvo obrane Srbije u posebnom priopćenju napominje kako je tu riječ o viškovima zastarjele opreme, s isteklim resursima i vijekom trajanja, te da s njihovom prodajom neće doći do slabljenja obrambene moći Republike Srbije, budući da Vojska Srbije raspolaže dovoljnim brojem modernijih sredstava iste klase i namjene. Štoviše, sav prihod od ove i buduće prodaje viškova naoružanja i vojne opreme ići će u novoosnovani Budžetski fond za naoružanje i koristit će se isključivo za istraživanje, razvoj i nabavu novog naoružanja za potrebe Vojske Srbije. Zato nije nimalo slučajno da je samo 3 dana nakon najave prodaje ovih viškova opreme u Centru za ispitivanje naoružanja i vojne opreme Tehničkog opitnog centra u Nikincima predstavljen novi domaći raketni sustav – lanser raketa samohodni višecjevni modularni LRSVM „Morava“. Taj sustav s dva različita lansirna modula – „Oganj“ i „Grad“ – razvijan je punih 5 godina (započeo je 2010. godine), a ove se godine očekuje i uvođenje prototipa u naoružanje Vojske Srbije. Ministar obrane Bratislav Gašić pohvalio se kako je „ovo proizvod srpske pameti i srpske vojne industrije, jer su 98 posto elemenata radile tvornice u Srbiji – „14. oktobar“, „Prva petoletka“, FAP, ‘Krušik’.“

Crna Gora – prodaj jedan, popravi četiri

Nekadašnje drugo oko u glavi, Crna Gora, krenula je sličnim putem. Doduše, vojnoj im industriji nema ni traga, ali stare opreme kao da imaju k’o pljeve. Krajem prošle godine, Ministarstvo obrane CG putem tvrtki „Simon-PS“ iz Herceg Novog i beogradskog „Yugoimporta SDPR“ prodalo je Ministarstvu obrane Kenije jednu od ukupno 5 tamošnjih raketnih topovnjača tipa 401, koje su prije nekoliko godina povučene iz operativne upotrebe u Mornarici VCG, i za to inkasiralo 2,45 milijuna dolara.

RTOP-401 u Baru čeka odlazak za Keniju

Kako su pisale crnogorske „Vijesti“, Keniji je prodana topovnjača RTOP-401 „Rade Končar“ – prvi brod iz serije od ukupno 6 raketnih topovnjača tog tipa koje su se od 1978. do 1983. za JRM gradile u brodogradilištu Kraljevica. Kenija za RTOP-401 ima zanimljive planove –s jedne strane, poslužit će kao donator ključnih dijelova naoružanja za najveći kenijski ratni brod, korvetu P-3214 „Jasiri“. Ostatak „Končara“ će ići na remont i prenaoružavanje, nakon čega bi trebala zaploviti kao kenijski patrolni brod vodama Indijskog oceana. Srbijanski „Yugoimport“ angažirao je tvrtku „Arsenal REM“ iz Kraljeva (koju vode i čine uglavnom iskusni bivši mornaričko-tehnički časnici, inženjeri i majstori nekadašnjeg tivatskog vojnog brodogradilišta Arsenal) da u vojnom dijelu Luke Bar s RTOP-401 skinu glavni top „Bofors“ tipa YU SAK/L70 Mk.1 i kalibra 57 mm, potom 6-cijevni top za PZO i proturaketnu obranu, tipa AK-630M i kalibra 30 mm, kao i glavni brodski sustav za upravljanje vatrom (SUV) tipa 9LV-202 proizveden davno (kad se time još bavila švedska podružnica tvrtke „Philips“). Dotični SUV će se u Mombasi modernizirati dodavanjem termovizijskih kamera i laserskih daljinomjera, nakon čega će biti ugrađen na korvetu „Jasiri“ koja je izgrađena prije punih 10 godina (2005. u Španjolskoj), ali nikada nije bila odgovarajuće naoružana. Ostatku RTOP-401 u Crnoj Gori će se ugraditi pramčani top kalibra 40 mm i 2 manja topa ili mitraljeza na krmi, te će ga prilagoditi za potrebe klasičnog patrolnog broda. Oružje s Končara prebačeno je u Keniju u četvrtak, 29. siječnja navečer, ukrajinskim zrakoplovom Antonov An-124, koji je poletio iz Beograda zajedno s dijelovima i stručnjacima iz Arsenala. Oni će u Mombasi ugraditi naoružanje i elektroničku opremu na kenijski „Jasiri“, a neslužbeno se nagađa da su Kenijci zainteresirani za kupovinu još jedne rashodovane crnogorske raketne topovnjače – RTOP-404 „Hasan Zahirović-Laca“. Naravno, oba ova vojna broda samo su uvjetno crnogorska, budući su i nadalje dio sukcesijske mase bivše JNA, koja postoji samo na papiru, a od koje je Hrvatska očito prešutno odustala.

P-33 “Kotor” čeka red za remont

Dio novca dobiven od unosnog posla s Kenijcima već je potrošen na obnovu 2 broda iz sastava Mornarice Vojske Crne Gore. U crnogorskom brodogradilištu Bijela kraju se privodi dokovanje i remont raketne topovnjače RTOP-405, nekadašnji „Jordan Nikolov Orce“, na kojem su obavljeni i značajni brodoželjezni radovi na obnovi trupa. Odrađeni su i neophodni radovi na propelerskim osovinama i propelerima, a kompletan brod, nadgrađe i naoružanje je prefarbano. Slični radovi obavljeni su i na patrolnom brodu (fregati) P-33 „Kotor“, kojem je dokovanje u Bijeloj bilo prvo nakon gotovo punih 15 godina, pišu crnogorske „Vijesti“. Sličan tretman čeka još 2 broda Mornarice VCG – raketnu topovnjaču RTOP-406 (nekadašnji „Ante Banina“) i patrolni brod P-34 (ex „Pula“). I njihov remont bit će plaćen od dijela 2,45 milijuna dolara koliko je Ministarstvo obrane CG dobilo od prodaje RTOP-401 „Rade Končar“ kenijskom Ministarstvu obrane. Po obimu posla i veličini ulaganja, ovo je najznačajnija investicija u održavanju ratnih brodova MVCG od proglašenja nezavisnosti Crne Gore 2006. godine.

No nije raketna topovnjača jedina koja je poboljšala prihode obrambenog sustava Crne Gore. Vlada CG na sjednici održanoj 29. siječnja ove godine amenovala je prodaju poduzeća „Montenegro Defence Industry“ na temelju javnog natječaja objavljenog u rujnu 2014. godine. Novi, stopostotni vlasnik ovog donedavno državnog poduzeća je konzorcij kompanija D.O.O. „CPR-IMPEX“ iz Beograda i „A.T.L. – ATLANTIC TECHNOLOGIES Ltd.“ iz Tel Aviva. No prodaja „Montenegro defence industry“ bitno je manje unosna od prodaje stare topovnjače – za to je poduzeće postignuta cijena od tek 680 tisuća eura,  uključujući tu i već uplaćeni depozit od 200 tisuća eura, te troškove odvjetničkog ureda i Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte CG, koji iznose malo više od 40 tisuća eura.

Oglašavanje prodaje MDI-a popratili su medijski napisi o namještanju natječaja i tek dva zainteresirana ponuđača – beogradskog „CPR-Impexa“ i bugarskog „Aheloja“, što je Vlada CG oštro demantirala. Inače, poduzeće „Montenegro Defence Industry“ osnovano je još 1997. godine, kako bi se bavilo trgovinom i izvozom naoružanja i vojne opreme, veleprodajom, maloprodajom i poslovima inženjeringa. Inače, ova se grupacija sastoji od pet entiteta: (1) „Jugoimport-Mont d.o.o.“ (trgovina naoružanjem i vojnom opremom), (2) „Krušik 4. novembar“ (raketni motori, detonatori i oprema), (3) „FET 1. decembar“ (elektronički i komunikacijski sustavi), (4) „Poliex a. d.“ (eksplozivi), te (5) „Prva Petoletka Namenska“  (hidraulički i pneumatski sustavi). No, kako je Crna Gora ionako većinu takvih poslova radila preko srbijanskog „Yugoimporta“ gubitak ovog poduzeća iz državnoga portfelja neće biti veliki gubitak. Zanimljiv dodatak crnogorskoj zavisnosti o Srbiji je i činjenica da je na čelu novog suvlasnika MDI-a, „CPR-Impexa“, Petar Crnogorac, sin nekadašnjeg direktora „Zastava oružja“ iz Kragujevca.