Sabor  je (napokon) potvrdio odliku o slanju naših vojnika u NATO misije, ali ne i u NSATU! Možemo reći “napokon”, jer je Hrvatski sabor  u petak, na Sv. Nikolu, potvrdio dvanaest Vladinih prijedloga o slanju hrvatskih vojnika u misije, operacije i aktivnosti u druge države, dok se o odluci o slanju časnika u NATO aktivnost za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU) nije glasalo, te je ona i dalje na čekanju. Za aktivnost NSATU, koja se održava u njemačkom Wiesbadenu, predsjednik Republike Zoran Milanović nije dao prethodnu suglasnost, pa je Vlada tu odluku morala prebaciti na 2/3 većinu saborskih zastupnika, odnosno na njih 101 koji bi morali dignuti ruku za Vladin prijedlog, a kontra mišljenja predsjednika RH. “Još se nisu stekli uvjeti za glasovanje o NATO-ovoj aktivnosti NSATU, očito da treba dodatnih pojašnjenja predstavnicima oporbe da razumiju o čemu se radi“, poručio je nedavno premijer Andrej Plenković. Sukob na relaciji Predsjednik Vlade i Predsjednik Republike tj.  vladajućih s oporbom oko te teme traje od početka listopada, a nije pomogao ni dolazak v.d. zamjenika Gladnog tajnika NATO-a Borisa Rugea u Sabor na pojašnjenja o NSATU aktivnosti.

Portal Obris.org još je 28. studenoga upozoravao da su misije pripadnika Oružanih snaga RH u biti talac političkih igara oko NSATU-a. Naročito smo tada naglasili da je hrvatska Vlada još na svojoj 28 sjednici, 3. listopada usvojila nacrte odluka o sudjelovanju pripadnika naših Oružanih snaga u inozemstvu, dok ih je Sabor stavio ad acta. I samo glasanje u Saboru 06. prosinca ostalo je u sjeni političkih igara oko imenovanja sudaca Ustavnog suda, izglasavanja povjerenja Vladi Andreja Plenkovića te predizborne kampanje za Predsjednika Republike krajem godina. Ne trebamo podsjećati da je Predsjednik RH ujedno i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga.

Sabor je 06.prosinca jednoglasno potvrdio sudjelovanje Oružanih snaga Republike Hrvatske u sklopu NATO-ove aktivnosti prednjih kopnenih snaga, u operaciji potpore miru KFOR na Kosovu i u misiji potpore miru “NATO misiji u Iraku”. Točka o NSATU nije ni uvrštena u glasovanje, no jest 12 ostalih odluka o slanju hrvatskih vojnika u međunarodne misije, za koje je predsjednik Republike dao suglasnost. Potvrđeno je i sudjelovanje u operaciji potpore miru “Sea Guardian” u Sredozemlju, u aktivnosti Stalne NATO skupine protuminskih snaga 2, u operaciji koalicijskih snaga “Inherent Resolve”, u operaciji Europske unije “EUNAVFOR – ATALANTA“, u operaciji Europske unije “EUNAVFOR MED IRINI“, kao i u operacijama potpore miru Ujedinjenih naroda. Potvrđena je također odluka o prelasku granice Hrvatske oružanih snaga država članica NATO-a i Oružanih snaga RH angažiranih u okviru modela snaga NATO-a u 2025. i 2026. godini, kao i odluka o prelasku granice Republike Hrvatske oružanih snaga država članica Europske unije i Oružanih snaga Republike Hrvatske angažiranih u okviru kapaciteta za brzo raspoređivanje Europske unije u 2025. i 2026. godini. Temeljem saborske potvrde, hrvatski vojnici bit će upućeni i na dužnosti u NATO zapovjednoj strukturi, NATO strukturi snaga i drugim nacionalnim (multinacionalnim) zapovjedništvima u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a.

Misije, operacije i aktivnosti – što je Sabor izglasao

Sudjelovanje OS RH u sklopu aktivnosti NATO prednjih kopnenih snaga: tijekom 2025. i 2026. do 170 pripadnika OS RH s borbenim oklopnim vozilima, razmješteni u Republici Poljskoj pod vodstvom SAD-a. Jednako tako, izglasano je u ovom vremenskom razdoblju i upućivanje do 120 pripadnika OS RH, uključujući i haubičku bitnicu, u Litvu, i to pod vodstvom SR Njemačke. U Mađarskoj može biti razmješteno do 220 hrvatskih vojnika (pod vodstvom Mađarske), a MORH predlaže povećanje broja pripadnika kako bi se omogućilo “povremeno slanje pješačke satnije radi  uvježbavanja i integracija snaga.” U Bugarsku se upućuje do 10 pripadnika OS RH pod vodstvom Italije, i to je ujedno i najmanji angažman u okviru aktivnosti NATO prednjih kopnenih snaga (NATO forward Land Forces), što je naziv zanekadašnje aktivnosti ojačanja Prednje prisutnosti (eFP).

Sudjelovanje OS RH u misiji potpore miru,,NATO MISIJI U IRAKU”: upućuje se do deset pripadnika OS RH, koji mogu biti razmješteni u Iraku tijekom 2025. i 2026. godine s mogućnošću rotacije.

Sudjelovanje OS RH u operaciji potpore miru KFOR na Kosovu: nastavak angažmana do 200 pripadnika OS RH s do dva helikoptera Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, uz mogućnost rotacije.

Sudjelovanje OS RH u  aktivnosti  Stalne NATO skupine protuminskih snaga 2: do pet pripadnika OS RH, uz mogućnost rotacije. Angažman u ovoj skupini nastavlja se po istom modelu kao i do sada – u suradnji s Mornaricom Talijanske Republike.

Sudjelovanje OS RH u operaciji potpore miru,,SEA GUARDIAN” u Sredozemlju: kao i do sada, i u narednom 2-godišnjem razdoblju predviđeno je upućivanje do 35 pripadnika OS RH i brod Hrvatske ratne mornarice.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Europske unije ,,EUNAVFOR – ATALANTA”: do 25 pripadnika Oružanih snaga RH/HRM u 2025. i 2026. godini, uz mogućnost rotacije.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Koalicijskih snaga,,INHERENT RESOLVE”: popunjavanje do tri stožerne pozicije u zapovjedništvu operacije u Kuvajtu i Iraku.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Europske unije ,,EU NAVFOR MED IRINI”: do pet pripadnika OS RH, uz mogućnost rotacije.

Što se tiče operacija potpore miru Ujedinjenih naroda, jednoglasno je podržano sudjelovanje OS RH u operaciji UNIFIL (Libanon) – do 3 pripadnika OS RH, u operaciji MINURSO (Zapadna Sahara) – do 5 pripadnika, te u operaciji UNMOGIP (Indija i Pakistan) – do 9 pripadnika OS RH.

Sabor je također izglasao i odluku o o prelasku granice RH oružanih snaga država članica NATO i OS RH angažiranih u
okviru modela snaga NATO-a u 2025.  i 2026. godini, i to za one snage koje su u spremnosti u roku do 10 dana. Jednako tako je izglasana i slična odluka o prelasku granice RH za oružane  snage članica EU i RH angažiranih u okviru Kapaciteta za brzo raspoređivanje Europske unije u 2025. i 2026. godini.

Konačno, kako je već praksa nekoliko godina, uz misije i operacije veže se i odluka o upućivanju pripadnika OS RH na dužnosti u NATO zapovjednoj strukturi, NATO strukturi snaga i drugim nacionalnim (multinacionalnim) zapovjedništvima u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a. Tako se, prema odluci Sabora, u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a može istodobno uputiti najviše 120 pripadnika OS RH.

Povratak iz “Sea Guardiana”

Doček RTOP “Dubrovnik” u luci Lora (Photo.HRM)

Inače, istovremeno dok se u Saboru glasalo o nastavku misija, u petak, 6. prosinca dolaskom raketne topovnjače RTOP-42 “Dubrovnik” u luku Lora u Splitu završilo je sudjelovanje 10. hrvatskog kontingenta u NATO vođenoj operaciji “Sea Guardian”. U prilog doprinosu Republike Hrvatske savezničkim naporima osiguranja zajedničke sigurnosti na moru, 10. hrvatski kontingent je u području srednjeg Mediterana od početka studenog ove godine sudjelovao u aktivnostima podupiranja borbe protiv terorizma, stvaranja cjelovite pomorske situacijske slike, identifikacije potencijalnih prijetnji, njihovog praćenja i otkrivanja te razmjene podataka. Zapovjednik raketne topovnjače RTOP-42 “Dubrovnik” je poručnik bojnog broda Dino Čobo, dok je u svojstvu zapovjednika 10. hrvatskog kontingenta, u čijem sastavu je bilo 33 pripadnika, bio kapetan korvete Silvijo Bosančić. On je tom prilikom rekao kako je “u protekla četiri tjedna i nakon prevaljenih 4,500 NM raketna topovnjača “Dubrovnik” i pripadnici kontingenta uspješno su ostvarili zadane ciljeve na području srednjeg Mediterana. Hrvatski mornari pod hrvatskim stijegom još jednom su dokazali da imaju zahtijevane sposobnosti izvršenja zadaća u NATO vođenim operacijama.”

Hrvatski je Sabor jučer, svog posljednjeg radnog dana u 9. sazivu, usvojio Vladin prijedlog o sudjelovanju pripadnika OS RH u EU operaciji „EU NAVFOR MED IRINI“, i to sa 99 glasova „ZA“, 7 „PROTIV“ i 1 „SUZDRŽANIM“. Vlada RH ovaj je prijedlog uputila u saborsku proceduru prije samo 11 dana, odnosno na svojoj 229. sjednici, 7. svibnja ove godine. Tadašnji obrazlagatelj bio je sada već bivši ministar obrane Damir Krstičević, koji je rekao:

„Europska unija pokrenila je 25. ožujka 2020. godine operaciju ‘Europska unija Naval for Med Irini’ na Sredozemlju, otvoreno more oko Libije, kao dio sveobuhvatnih napora usmjerenih na pronalazak rješenja i uspostavu mira i stabilnosti u Libiji. Upućivanjem u ovu operaciju osigurao bi se nastavak i jačanje doprinosa RH u operacijama Europske unije. Ovo je posebno važno u trenutku kada Hrvatska predsjeda Vijećem EU, te nakon zatvaranja pomorske operacije ‘SOPHIA’ 31. ožujka 2020. godine. Visoki predstavnik EU Josep Borrell u više je navrata pozvao države članice na doprinos operaciji, te ukazao na važnost koju ova operacija ima u političkom, ali i sigurnosnom smislu za Europu. Uzimajući u obzir strateške nacionalne i vanjskopolitičke ciljeve RH, ciljeve Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU, te ciljeve ove operacije, predlaže se uključivanje Republike Hrvatske u provedbu operacije upućivanjem do 3 pripadnika Hrvatske vojske u 2020. i 2021. godini u ovu operaciju uz mogućnost rotacije“.

Vlada je potom jednoglasnim „ZA“ prijedlog ove odluke uputila u Sabor.

Kao što smo već ranije pisali, visoki povjerenik Borell naEU-ministarskom sastanku u Zagrebu početkom ožujka ove godine najavio je novu operaciju koja će naslijediti postojeću operaciju EU NAVFOR MED Sophia, oko koje su se u tom trenutku još lomila koplja među članicama EU. U konačnici je dogovoreno nekoliko ciljeva te operacije: (1) provedba embarga na oružje Libiji, uz pomoć zračnih, satelitskih i pomorskih resursa zemalja-članica EU, (2) doprinos provedbi mjera UN-a za sprečavanje nezakonitog izvoza nafte iz Libije, (3) izgradnja kapaciteta i osposobljavanje libijske obalne straže i mornarice, te (4) sprečavanje poslovnog modela mreža za krijumčarenje ljudi i trgovinu ljudima.

Ovdje spomenuti treći cilj bio je proteklih godina i u hrvatskom fokusu – iako je Hrvatska započela s angažmanom u EU NAVFOR MED Sophia u rujnu 2017. godine, i to upućivanjem 3 pripadnika HRM-a, s obučavanjem pripadnika libijske obalne straže započelo se nešto kasnije. U studenom 2018. u splitsku bazu Lora stigla je prva grupa pripadnika libijske ratne mornarice i obalne straže, druga grupa je na obuku stigla u veljači 2019., dok je treća grupa došla na 5 tjedana dugu obuku u lipnju 2019. Tri mjeseca kasnije, u rujnu prošle godine, u Split je stigla prva grupa libijskih mornara na napredni tečaj, no to je ujedno bio i posljednji tečaj u okviru operacije „Sophia“. Ukupno je kroz 4 održana tečaja obučeno 25 pripadnika libijske obalne straže i mornarice.

Kao što je prije 3 godine Hrvatska počela sudjelovanje u EU NAVFOR MED Sophia s 3 pripadnika HRM, tako će sada, odlukom Sabora, simbolično započeti i angažman u nasljednoj operaciji, EU NAVFOR MED IRINI. Iako su u prvom ovogodišnjem rebalansu obrambenog proračuna na stavku “EU misije i operacije” (A545067) bila dodana 2 milijuna kuna, državni tajnik Tomislav Ivić je kao predstavnik MORH-a u raspravi održanoj 15. svibnja saborskim zastupnicima rekao kako se 2020. u ovu operaciju predviđa slanje tek jednog časnika HRM, i to u njeno zapovjedništvo u Rimu. Toliko o važnosti ove operacije, hrvatskim strateškim ciljevima i važnosti hrvatskog predsjedanja Europskom unijom!

No ova operacija, iako je službeno zvono za početak odjeknulo 31. ožujka, još uvijek trpi porođajne muke. Tek su početkom svibnja pojedine zemlje-članice EU deklarirale svoje brodove za potrebe operacije IRINI – inicijalno, Francuska, Grčka i Italija doprinijet će operaciji svojim vojnim brodovima, Malta s jednim timom ljudi na brodu, dok će Njemačka, Luksemburg i Poljska sudjelovati s 3 izvidnička zrakoplova. Iako se od Njemačke očekivalo da igra jednu od ključnih uloga u operaciji, jednaku kao i u operaciji „Sophia“, njemačka ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer jasno je rekla da Njemačka nema namjeru slati ikakve brodove u operaciju IRINI. Konačno, 4. svibnja luksemburški avion SW3 Merlin III i francuski brod „Jean Bart“ (D615) započeli su s prvim aktivnostima na moru ispred Libije. Za razliku od Hrvatske, Slovenija je početkom svibnja odlučila da će sudjelovati u novoj operaciji IRINI u jednakom obimu kao što je sudjelovala u operaciji „Sophia“ – s do 12 pripadnika Slovenske vojske, višenamjenskim brodom VNL-11 „Triglav“ i posadom do 43 vojnika. No za početak, Slovenska vojska u zapovjedništvo operacije u Rimu šalje 2 svoja pripadnika.

SW3 Merlin III nije čudotvorac koji može spasiti operaciju “Irini”

Međutim, kasni početak nove operacije nije jedini problem – tu je i novouspostavljeni mehanizam kontrole – za razliku od dosadašnjih operacija koje se provode u okviru Zajedničke sigurnosne i obrambene politike, operacija IRINI svaka četiri mjeseca mora na potvrdu kod Političkog i sigurnosnog odbora Vijeća EU, ili se bez te potvrde operacija automatski prekida.  Tu je i cijeli niz „osigurača“ kako ova operacija ne bi bila fokusirana na spašavanje migranata na Sredozemlju – među ostalim, svakoj pojedinačnoj zemlji koja sudjeluje u operaciji IRINI omogućeno je da napusti određeno morsko područje odmah i na rok od 8 dana. Ovo je po mnogo čemu specifičnija operacija od dosadašnjih EU-aktivnosti na Sredozemlju, što je rezultat i neslaganja pojedinih EU članica – prvenstveno Italije – prema dosadašnjoj EU-politici prema migrantima na Mediteranu. Članice Europske unije prilično su se podijelile oko pitanja što napraviti s migrantima koje se spasi tijekom trajanja operacije IRINI,a koje Italija rezolutno odbija prihvatiti. Na kraju je Grčka pristala postati prihvatilište za takve spašene migrante, iako je ostalo nedorečeno što će se s njima događati nakon pristizanja u grčke luke. Jednako tako, EU nema odgovor na to kako osigurati kopnenu granicu između Egipta i Libije, kroz koju oružje i dalje ulazi u „Gadafijevu“ zemlju. To je priznao i sam Borrell, uz objašnjenje kako „IRINI nije rješenje, nego dio rješenja“.

Zajedničkom press-konferencijom visokog povjerenika EK za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepa Borrella i ministra obrane RH Damira Krstičevića okončan je dvodnevni neformalni sastanak ministara obrane EU. Press-konferenciji prethodilo je radno jutro europskih ministara obrane, tijekom kojeg se kroz dvije radne sjednice razgovaralo o obrambenim prioritetima, te o smjernicama za daljnji razvoj strateških inicijativa koje će dominirati .

Zaključke s obje radne sjednice sažeo je povjerenik Borrell, ujedno i predsjedavajući ovog neformalnog sastanka, u svom završnom izlasku pred brojne predstavnike medija. On se najprije dotaknuo radne večere, održane prvog radnog dana (srijeda, 4. ožujka), kojoj je prisustvovao i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, te na kojoj su se, među ostalim, razmatrali i operativni prioriteti i vojne operacije EU.

„Njih ima 6, i one mobiliziraju više od 5.000 ljudi širom svijeta. Pitam se da li građani Europe znaju za to da mi svi zajedno, Europljani, održavamo prisutnost od Somalije, do Srednjoafričke Republike, i u mnogim operacijama koje su vrlo korisne za osiguravanje naše sigurnosti, i za stabiliziranje raznolikih regija svijeta. Da vam dam primjer… Na primjer, Operacija SOPHIA, koja dolazi do svog završetka do kraja ovoga mjeseca. Ova operacija nam je omogućila da uništimo više od 500 brodica švercera ljudima. Uhitili smo 151 takvog švercera, i doveli ga pred lice pravosuđa, i spasili smo iz mora 41.000 ljudi. Samo kao primjer, koliko je važno upravljati takvom vrstom operacije, u kojoj smo mi Europljani sastavili naše pojedine sposobnosti“.

Inače, operaciju EU NAVFOR MED Sophia naslijedit će nova operacija fokusirana na embargo na oružje, oko čijeg karaktera su se lomila koplja unutar članica EU, i koja je potom dogovorena kao svojevrsno kompromisno rješenje.

„Politički sporazum je postignut na prošlom sastanku Vijeća za vanjske poslove, i sada Politički i Vojni odbori rade na dovršavanju zadnjih operativnih definicija, pravila postupanja, i dostupnosti plovila, ne bi li se popunilo sve resurse koje trebamo za njenu implementaciju. Ja se nadam da će na idućem Vijeću za vanjske poslove… na idućem formalnom Vijeću za vanjske poslove, u ožujku, da ćemo biti sposobni definitivno zaključiti i odobriti tu operativnu misiju, ne bi li bili u stanju i pokrenuti tu misiju tijekom mjeseca travnja. Pa ipak, ima tu još nekih stvari za riješiti – i ja ne bi želio objavljivati pobjedu prije nego li je izborena. Bit će teško. Prije nekoliko tjedana nitko nije još ni vjerovao da je to moguće, a sada izgleda da će to biti moguće. Ali, nadajmo se da ćemo biti u stanju nadići te zadnje poteškoće“,

rekao je Josep Borrell. Ujedno, tijekom jučerašnjih radnih sjednica, ministri obrane EU dogovorile su se o pokretanju nove strateške incijative nazvane „Strateški kompas“ i koja bi, kako je najavio Borrell –

„(…) pokrivala upravljanje krizama, sposobnosti, alate i instrumente, partnerstva, te zaštitu i otpornost. Trebat će nam nekoliko godina da razvijemo ovu novu inicijativu, koja će biti orijentirana prema identificiranim glavnim prijetnjama i izazovima, s kojima ćemo se suočavati – i kako naše sposobnosti mogu biti mobilizirane ne bi li se sučelili s tim izazovima“.

Bez obzira na povijesne, pa i društvene različitosti unutar Europske unije, kao i razlike u načinima doživljavanja pojedinih prijetnji, stav je da je unutar EU potrebna jedna zajednička strateška kultura:

„Mi moramo razumjeti da postoji određena nedjeljivost tih prijetnji, koje dolaze s istoka ili sa juga – one utječu na Europljane, sve zajedno. I, to traži jedno dublje razumijevanje opasnog svijeta u kojem živimo, da bi bili u stanju pružiti zajednički odgovor, okupljanjem naših sposobnosti, njihovim razvijanjem na koordiniran način – da bi izbjegli dupliciranje, da bi popunili praznine, i bili spremni za suočavanje… kao što sam rekao, svijet koji je svakoga dana sve izazovniji i opasniji. Kada počnemo o tome promišljati, ni koronavirus nije postojao. A o teškoj situaciji u kojoj živimo na istočnom Mediteranu – nitko nije očekivao da će se morati sa time suočiti. Dakle, svaki dan nosi neki novi izazov, i mi moramo izgraditi tu zajedničku stratešku kulturu, da bi se sa njima mogli nositi, jednim europskim pristupom“.

Treća velika tema bio je tekući strateški pregled projekata unutar Stalne strukturirane suradnje, odnosno PESCO-a, kako je to i istaknuo Josep Borrell:

„Prije dvije godine mi smo pokrenuli PESCO, a danas je gotovo 50 projekata u razvoju. I sad je vrijeme da zastanemo, odmaknemo se korak, pogledamo što radimo dobro, i gdje postoji potreba da to prilagodimo, ne bi li osigurali postizanje boljih rezultata“,

Upravo je tijekom zagrebačkog sastanka ministara obrane EU potpisan jedan od PESCO projekata – ministri obrane Hrvatske, Litve, Poljske, Estonije i Nizozemske potpisali su Memorandum o suglasnosti za PESCO projekt „Kibernetički timovi za brzi odgovor i međusobnu pomoć u kibernetičkoj sigurnosti“.

„Ovaj PESCO projekat je značajan i zbog europskih, ali i naših nacionalnih sposobnosti koje razvijamo u sklopu Zapovjedništva za kibernetički prostor“,

ponovio je jučer ministar obrane Repubike Hrvatske Damir Krstičević, na svom zaključnom obraćanju javnosti nakon okončanja neformalnog sastanka ministara obrane država Europske unije u Zagrebu.

Rezovi, proračunski rezovi…

Europski obrambeni fond je još jedna od inicijativa EU o kojoj se rubno razgovaralo na ministarskom sastanku. On je trenutno zaglavio u pregovorima o višegodišnjem financiranju, i mogao bi biti znatno manji od prvotno planiranog. Toga je svjestan i povjerenik Borrell, koji je na novinarsko pitanje hoće li smanjivanje novca ograničiti i EU ambicije po pitanju obrane, odgovorio:

Photo: Miroslav Ambruš-Kiš

„Ja mislim da su svi ministri pokazali svoju zabrinutost oko ovog pitanja. Mi bi trebali imati resurse u skladu s našim ambicijama. Ne možemo tvrditi kako želimo razviti Zajedničku obrambenu politiku, i biti prisutni geopolitički u teškim scenarijima… kao što je to u Sahelu, na primjer… ako nemamo resurse potrebne… potrebne da financiramo svoju prisutnost, i da razvijamo svoje sposobnosti. Točno je da su Obrambeni fond, Vojna pokretljivost, te Europski instrument mirovne pomoći (European Peace Facility – EPF) bili smanjivani, prema prijedlozima o kojima je Vijeće do sada raspravljalo, ali tu nije bilo suglasja i sporazuma, do sada. Za sada ništa nije usuglašeno – dakle, sve je tu otvoreno. I, ja se nadam da će ministri obrane pokazati svojim kolegama s financijske strane, koliko je važno pružiti sredstva, ne bi li se… Na primjer, da bi se pružilo sposobnosti, vojne sposobnosti, vojskama koje mi obučavamo u Sahelu. Mi obučavamo vojnike, ali danas nismo u stanju pružiti im i vojnu opremu koja je potrebna da bi te vojske bile i stvarno efikasne na terenu. Europski instrument mirovne pomoći bi bio jedan od putova da se nadiđe te teškoće, i ja mislim da ćemo na kraju priče imati dovoljno resursa… Mislim, dovoljno – znate, resursa nikad nema dovoljno, ali recimo… Oni će zadovoljavati onaj minimum potreban da bi dostigli naše razine ambicija“.

Na jednoj od radnih sjednica upravo je ministar Damir Krstičević istaknuo ulogu Europskog obrambenog fonda (European Defence Fund – EDF) koji bi u narednom financijskom razdoblju 2021.-2027. godine trebao osigurati značajna sredstva za ulaganje u istraživanje i razvoj ključnih sposobnosti EU poručivši:

„Programi Fonda ujedno predstavljaju izvrsnu priliku za hrvatsku obrambenu industriju čiji su kvalitetni proizvodi prepoznati širom svijeta. Upravo je razvoj industrijske i istraživačke dimenzije EU obrane jedan od prioriteta hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a“.

To je i jedan od prioriteta u području obrane za koji se  Hrvatska zalaže tijekom svog 6-mjesečnog predsjedanja. Krstičević je podsjetio da su ukupno 4 obrambena prioriteta: (1) provedba aktualnih europskih obrambenih inicijativa kao što su PESCO, vojna pokretljivost i Europski obrambeni fond; (2) nastavak suradnje NATO-a i EU; (3) jačanje obrambene industrije i malog i srednjeg poduzetništva; i (4) daljnje napore EU na jugoistoku Europe, pri čemu je od izuzetne važnosti usklađeno i komplementarno djelovanje s partnerima i zadržavanje fokusa na području jugoistoka Europe.

Optimistični planovi s početka EU proračunskog procesa 2021.-2027. bez šanse za ostvarenje

Nažalost, svi ovi lijepi planovi već su upali u probleme krajem prošle godine, kada su se zahuktali pregovori oko donošenja Višegodišnjeg financijskog okvira EU (Multiannual Financial Framework – MFF) za period od 2021. do 2027. godine, u kojima se obrambene stavke predlagalo rezati za oko 50 posto, dok bi teme vezane uz nadzor granica gubile oko 33 posto početno planiranih sredstava. Tako je od 2018. za Europski obrambeni fond (EDF) predviđanih oko 11.5 milijardi eura (odnosno 13 milijardi prema aktualnom tečaju), do prosinca 2019. u finskome prijedlogu EU proračuna na stolu ostalo tek oko 6 milijardi. Jednako se oštro krenulo i prema ostalim obrambenim stavkama – jačanje Vojne mobilnosti s 5,76 milijardi (6,5 milijardi prema aktualnom tečaju) u prijedlogu je završilo na oko 2,5 milijardi, već spominjani Europski instrument mirovne pomoći (EU fond za savladavanje vanjskopolitičkih kriza) bi s 2018. planiranih 9,2 milijarde (10,5 milijardi eura prema aktualnom tečaju) mogao završiti na 4,5 milijardi eura, dok se agenciji FRONTEX smiješi rez od 32 posto (sa prvotnih oko 9 na 6,15 milijardi eura). Ponešto bolje bi mogao proći EU Fond za unutarnju sigurnost (Internal Security Fund), kojeg se predlagalo smanjiti od 2,2 milijarde na oko 1,7 milijardi eura (rez od 22,7 posto). Iako, kako kaže visoki povjerenik EK za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell, „Za sada ništa nije usuglašeno – dakle, sve je tu otvoreno“ – gledajući pojedine nacionalne prakse upravljanja obrambenim troškovima, teško je biti optimista.

*Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta „Towards an open, fair and sustainable Europe in the world – EU Presidency Project 2019 – 2021“. Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija portala Obris.org i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.

Jedanaest pripadnika Libijske ratne mornarice i obalne straže polazi napredni tečaj ronjenja (Advanced Diving Course) u Središtu za obuku HRM-a „Petar Krešimir IV“ u Lori, priopćili su iz Oružanih snaga RH. Nakon temeljnog tečaja ronjenja, kakvog se već više puta izvodilo za ove polaznike, ovo je prvi puta da HRM u okviru hrvatskog angažmana u operaciji EU NAVFOR MED Sophia provodi i napredni tečaj ronjenja za libijske mornare. Napredni tečaj ronjenja traje pet tjedana, a sastoji se od šest modula teorijske i praktične obuke u moru: (1) podvodna medicina, (2) pravilo ronjenja, (3) pomorstvo i meteorologija, (4) hiperbarična i ronilačka oprema, (5) vježbe ronjenja i (6) roniteljske procedure. Libijski polaznici se osposobljavaju za ronjenje napredne razine na dubinama do 50 metara u različitim uvjetima, uz korištenje podvodnih hidrauličkih alata, podizanje tereta, pretraživanje dna i provedbu podvodnih iskapanja uporabom opreme za podvodne iskope, servisiranje roniteljske opreme, provedbu jednostavnijih popravaka, pružanje prve pomoći u slučaju potrebe te provedbu lakih roniteljskih radova u sklopu održavanja brodskog trupa. Zanimljivo je da je Zapovjedništvo operacije EU NAVFOR MED Sophia još 27. kolovoza objavilo vijest o početku naprednog tečaja ronjenja za libijske mornare, navodeći da se radi o 12 polaznika (a ne 11, kako kažu iz OS  RH) – za koje se napomenulo da bi obuku trebali završiti 27. rujna ove godine.

Do ovog tečaja, pripadnici HRM-a su u tri navrata provodili Temeljni tečaj ronjenja (Basic Ship’s Divers Course) za pripadnike Libijske ratne mornarice i obalne straže. Posljednji takav tečaj održan je tijekom lipnja i srpnja 2019. godine i okončan je 19. srpnja ove godine. U njegovom okviru su libijski polaznici tijekom 5 tjedana obuke prošli teorijski i praktični dio (ronjenje na dubinama do 30 metara), kao i završni ispit nakon kojeg su bili osposobljeni za dužnost brodskog ronitelja. Tijekom tečaja, pripadnici Libijske mornarice i obalne straže dobili su uvid i u osnove međunarodnog humanitarnog prava, pružanja prve pomoći i rodne politike.

Novi tečaj u HRM-u obišli su i pripadnici Zapovjedništva operacije EU NAVFOR MED SOPHIA (Photo: HRM/B.Gaćina Bilin)

O tijeku naprednog tečaja ronjenja u utorak, 17. rujna, na licu mjesta – u Središtu za obuku HRM-a – uvjerili su se časnici Zapovjedništva operacije Europske unije EU NAVFOR MED SOPHIA, načelnik Odjela za obuku CJ-7 kapetan bojnog broda Alberto Mancini i zamjenik načelnika Odjela za odnose s javnošću pukovnik Angel Brufau, u pratnji novinara francuskog “Le Mondea”.  Razgled kapaciteta Središta za obuku HRM-a, a posebno dijela kojeg koristi Odjel za obuku ronjenja, obuhvatio je sve faze jednog dana tečaja: od jutarnjeg sažetka, podvodnih aktivnosti te na kraju raščlambe aktivnosti. Razgovori su se vodili i o planiranju obučnih aktivnosti koje Središte za obuku ima namjeru pripremiti, a onda i ponuditi inozemnim saveznicima te partnerima. U razgovorima su sudjelovali kapetan bojnog broda Ivan Vuković (zapovjednik SzO HRM-a), kapetan fregate Dražen Guć (voditelj Odsjeka za obuku i doktrinu Odjela N-3 ZHRM), kapetan fregate Boris Kartelo (zapovjednik Odjela za obuku ronjenja), časnički namjesnik Tihomir Roso (instruktor ronjenja) te polaznici tečaja.

Od početka rujna i Talijanska mornarica pruža nove tipove obuke za pripadnike Libijske mornarice u okviru operacije EU NAVFOR MED SOPHIA. U Obučnom centru Talijanske mornarice u bazama La Maddalena i Taranto trenutno 78 libijskih časnika polazi modularnu obuku – modul temeljne obuke za mornaričke časnike (“Deck Officer Course”), časnike stroja (“Mechanical Engineer Officer Course”), te temeljni modul časničke obuke za brodske elektro-sustave (“Electrical Basic Engineer Officer Course”). Sve spomenute obuke traju po 4 tjedna, a njihov završetak planiran je također za 27. rujna ove godine.

Kroz obuku koju provode zemlje-sudionice u operaciji EU NAVFOR MED SOPHIA do sada je ukupno prošlo više od 500 pripadnika Libijske ratne mornarice i obalne straže.

Četiri mjeseca nakon početka drugog tečaja, u vojarni „Admiral flote Sveto Letica-Barba“ u Splitu, u ponedjeljak 17. lipnja 2019. godine, započeo je treći ciklus Temeljnog tečaja ronjenja („Basic Ship’s Divers Course“) za pripadnike Libijske ratne mornarice i obalne straže. Riječ je o aktivnosti koja se provodi u okviru operacije Europske unije EUNAVFOR MED SOPHIA, a čiji je načelni cilj borba protiv trgovine i krijumčarenja ljudi morskim putem, te presijecanje krijumčarskih ruta u južnom Mediteranu.

Kao i do sada, cilj tečaja je obuka za ronjenje na dubinama do 30 m i osposobljavanje za obnašanje dužnosti brodskog ronioca. Tečaj u trajanju od pet tjedana sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela (obuka na moru), te završnog ispita.

Gotovo istodobno, u Italiji je započeo i novi ciklus obuke pripadnika Libijske obalne straže u komunikaciji i odnosima s javnošću, koji već na prvi pogled ima bitno više polaznika od hrvatskog tečaja ronjenja.

Kako smo već ranije pisali, u Središtu za obuku HRM-a prvi ovakav tečaj za pripadnike Libijske ratne mornarice i obalne straže proveden je krajem 2018. godine, a drugi je započeo krajem veljače ove godine. Dok se o toj temi u Hrvatskoj više nije mnogo čulo, na internetskoj stranici operacije EUNAVFOR MED SOPHIA ostalo je zabilježeno da su 29. ožujka ove godine pripadnici Libijske obalne straže uspješno završili tečaj u Hrvatskoj, koji je bio fokusiran na procedure i tehnike pri ronjenju, kako bi Libijci u budućnosti mogli provoditi i podvodno održavanje plovila. Osim obuke ronjenja, 3 pripadnika Obalne straže i 3 pripadnika Libijske ratne mornarice tada su u Hrvatskoj prošla i obuku na teme ljudskih prava, prve pomoći i rodne politike.

U mornaričkoj bazi Lora, sada splitskoj vojarni „Admiral flote Sveto Letica-Barba“, u četvrtak, 21. veljače 2019. godine započela je provedba temeljnog tečaja ronjenja (Basic Ship’s Divers Course) za pripadnike Libijske ratne mornarice i obalne straže. Riječ je o drugom takvom programu, kojeg Hrvatska ratna mornarica provodi zadnjih mjeseci. Naime, prvi takav tečaj za pripadnike Libijske ratne mornarice i obalne straže u Središtu za obuku Hrvatske ratne mornarice uspješno je proveden u studenom i prosincu 2018. godine, kada se u Hrvatskoj obučavalo pet Libijaca.

Nakon sigurnosnih i zdravstvenih provjera polaznika, započet je program obuke polaznika u trajanju od pet tjedana, koji se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela (obuka na moru), te završnog ispita. Cilj tečaja je obučiti libijsko osoblje za ronjenje na dubinama do 30 metara i osposobiti ih za obnašanje dužnosti brodskog ronitelja.

Ovo je nastavak aktivnosti i potpore Republike Hrvatske u okviru operacije Europske unije EUNAVFOR MED SOPHIA, koja za cilj ima borbu protiv trgovine i krijumčarenja ljudi morskim putem, te presijecanje krijumčarskih ruta u južnom Mediteranu.

U ime RH i Hrvatska ratna mornarica neposredno sudjeluje u ovoj EU operaciji od rujna 2017. godine. Do danas je ukupno šest časnika HRM-a bilo upućeno u Zapovjedništvo snaga (na zapovjedni brod) u području operacije, te se izmjenjuju svaka 4 mjeseca.

]]> https://obris.org/hrvatska/hrm-obucava-libijsku-obalnu-strazu/ Wed, 14 Nov 2018 20:39:18 +0000 http://obris.org/?p=52717  

Jedan od ciljeva EU operacije EU NAVFOR MED Sophia je obuka pripadnika Libijske obalne straže, čijem postizanju se prije godinu dana pridružila i HRM, koja je do sada u operaciji sudjelovala s po jednim časnikom u Zapovjedništvu snaga u Rimu. U ponedjeljak, 12. studenog, u vojarni „Admiral Sveto Letica-Barba“ u Splitu započela je ronilačka obuka pripadnika Libijske mornarice i obalne straže.

Pripadnici Libijske mornarice i obalne straže na obuci u Lori (Photo: HRM/D.Mišić)

Ukupno 5 pripadnika Libijske mornarice i obalne straže najprije je moralo proći sigurnosne i zdravstvene provjere, nakon čega su pristupili obuci u trajanju od 5 tjedana. Polaznici će kroz devet modula obuke steći stručna znanja i vještine nužne za obavljanje ronilačkih zadaća, a bit će im održana i predavanja s područja ljudskih prava te pružanja prve pomoći. U MORH-u kažu da provođenjem ove obuke Republika Hrvatska povećava svoj doprinos naporima Europske unije kojima se nastoji doprinijeti jačanju kapaciteta libijskih institucija, kako bi one mogle u što većoj mjeri samostalno obavljati zadaće izgradnje sigurnog i stabilnog okruženja. To je prvi puta da u HRM dolaze pripadnici Libijske mornarice i obalne straže na obuku pod okriljem Europske unije.

Do rujna ove godine, EU-obuku završilo je ukupno 237 pripadnika Libijske obalne straže. Kandidate za obuku najprije izaberu odgovarajuće libijske institucije, nakon čega oni prolaze kroz postupak provjere koji se provodi u nekoliko faza. Njih se provjerava kroz mehanizme prikupljanja i razmjene informacija kojima raspolaže zapovjedništvo operacije EU NAVFOR MED Sophia, kao i kroz odgovarajuće mehanizme i institucije samih EU-članica, te međunarodnih agencija poput Europola i Interpola. Portal EUobserver je sredinom rujna objavio da je za sada nepoznati broj pripadnika Libijske obalne straže pao na ovakvim sigurnosnim provjerama, te nije upućen na obuku u Europsku uniju nego je vraćen na posao u sastav Libijske obalne straže.

Nakon proglašenja sankcija, al-Milad je izbačen iz Libijske obalne straže

Iako se iz Bruxellesa nije moglo čuti ništa o razlozima odbijenica, EUobserver upozorava na glasine o tome da su se pripadnici raznih libijskih milicija i krijumčari ljudima infiltrirali u Libijsku obalnu stražu. Nedavni slučaj zapovjednika postrojbe Libijske obalne straže u mjestu Zawiyah ukazao je na neke od tih spornih veza. Naime, Abd al-Rahmana al-Milada i još 5 pripadnika Libijske obalne straže sankcionirali su Ujedinjeni narodi zbog sumnje na trgovinu ljudima i krijumčarenje migranata. Među ostalim, utvrđeno je da je al-Milad zajedno sa svojim podređenima sudjelovao u namjernom potapanju plovila s migrantima, koristeći pri tome vatreno oružje, kao i druge nasilne metode. Tako “prikupljene” migrante brodolomce on bi predao u sabirni centar al-Nasr u gradu Zawiyah, u kojem su dalje primjenjivali razne brutalne metode prema migrantima. Centar vodi jedna od tamošnjih milicija, s kojom je zapovjednik al-Milad „surađivao“ i na švercu ukradenog goriva iz lokalne rafinerije gdje je šef osiguranja bio njegov bratić. Tijekom istrage, UN je al-Milada povezao s nekolicinom trgovaca ljudima, čiju je zaštitu uživao on sam, ali im ju je i pružao, djelujući kao zapovjednik Obalne straže prema “konkurentskim” trgovcima i krijumčarima.

Čini se kako al-Milad nije prošao EU-obuku, ali je otkriveno da je u svibnju 2017. u Rimu sudjelovao na radionici koju je financirala EU, a organizirala Međunarodna organizacija za migracije (IOM). Time je al-Milad došao pod istragu Ujedinjenih naroda, koji su mu u konačnici izrekli međunarodne sankcije.

Odbor za obranu Hrvatskog sabora prošloga je tjedna, u srijedu 24. listopada, na dnevni red svoje 19. sjednice uvrstio temu sudjelovanja RH u međunarodnim misijama i operacijama – temu koja je izglasana na 119. sjednici Vlade RH od 17. listopada. Radi se o misijama i operacijama NATO-saveza, Europske unije i Ujedinjenih naroda, u kojime će OS RH sudjelovati tijekom 2019. i 2020. godina. Odboru za obranu trebalo je tek 20-ak minuta da jednoglasno, gotovo bez rasprave, prihvati Vladine prijedloge.

Obrazlagatelj je ispred Ministarstva obrane bio državni tajnik Tomislav Ivić, koji je na prijedlog predsjednika Odbora za obranu Igora Dragovana objedinio sve prijedloge angažmana u međunarodnim misijama. Nije se tu čulo ništa novo u odnosu na 119. sjednicu Vlade i tadašnja obrazloženja ministra obrane Damira Krstičevića, osim troškova sudjelovanja u pojedinim misijama i operacijama. Tako se čulo sljedeće:

1. sudjelovanje do 110 pripadnika OS RH u operaciji „Resolute Support“ u Afganistanu – „na godišnjoj razini iznosi 55 milijuna kuna“,

2. sudjelovanje do 3 pripadnika OS RH u operaciji EU „SOPHIA“ – „na godišnjoj razini iznosi oko 2 milijuna kuna“,

3. sudjelovanje do 90 pripadnika OS RH u aktivnosti ojačanje prednje prisutnosti NATO u Poljskoj – „godišnje to iznosi oko 33 milijuna kuna“,

4. sudjelovanje do 40 pripadnika OS RH s do 2 helikoptera u misiji KFOR na Kosovu – „sredstva iznose na godišnjoj razini 24 milijuna kuna“,

5. sudjelovanje do 10 pripadnika OS RH u novoj NATO misiji u Iraku, „NATO mission in Iraq – NMI“ – „za 2018. godinu to je iznos od 660.000,00 kuna, a u 2019. – to je 4,3 milijuna kuna“,

6. sudjelovanje do 25 pripadnika OS RH u EU operaciji „EU NAVFOR Somalia – ATALANTA“ – „sredstva predviđena u državnom proračunu na razdjelu Ministarstva obrane na godišnjoj razini iznose 3,5 milijuna kuna“,

7. ukupno 3 misije Ujedinjenih naroda: (a) sudjelovanje u misiji UNIFIL (Libanon): 2019. godine do 70 pripadnika i u 2020. do 3 pripadnika OS RH; (b) sudjelovanje u misiji MINURSO u Zapadnoj Sahari do 8 pripadnika OS RH; (c) sudjelovanje u operaciji UNMOGIP u Indiji i Pakistanu do 10 pripadnika OS RH – „financijska sredstva za ove 3 operacije su predviđena u državnom proračunu. U 2019. godini to bi bilo oko 13 milijuna kuna, a u 2020. – 2 milijuna kuna“.

Završavajući ovo obrazlaganje, državni tajnik Ivić podvukao je da se radi i misijama i operacijama u kojima je Hrvatska i do sada sudjelovala, ali i o jednoj novoj misiji – onoj u Iraku, koja je neborbenog karaktera i nova je čak i za NATO članice. Članovi Odbora za obranu, kao ni vanjski „stručnjaci“, nisu imali nikakvih pitanja ili sugestija, osim Franka Vidovića (SDP) koji je od Ivića tražio da pojasni sudjelovanje u novoj NATO misiji u Iraku, krivo shvativši da će MORH tamo poslati čak 110 vojnika, a ne samo do 10 ljudi.

„Kao što sam rekao u prijedlogu, riječ je o neborbenoj misiji NATO saveza. Odluka o sudjelovanju, odnosno o otvaranju nove operacije, je donesena na summitu u Bruxellesu u srpnju 2018. godine. Tamo bi pripadnici Hrvatske vojske sudjelovali kao savjetno…savjetnici, obučavatelji, mentori, te bi vršili različite potporne dužnosti. Inače, da kažem da bi u toj misiji sudjelovalo 18 država-članica EU i 19 država-članica NATO saveza. Mogu Vam to i pročitati, ako Vas zanima koje bi države sudjelovale: uz Hrvatsku (naravno, ako Sabor donese takvu odluku), Australija, Republika Bugarska, Kanada, Češka Republika, Danska, Španjolska, Estonija, Finska, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Grčka, Mađarska, Italija, Litva, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Švedska, Turska i SAD“,

nabrojio je Ivić, ispravivši ovdje i krivi navod Vlade RH, koja je 17. listopada ove godine u popis zemalja sudionica NATO misije u Iraku umjesto Australije bila navela Republiku Austriju. Inače, ovim je prijedlozima obuhvaćeno sudjelovanje ukupno 366 pripadnika OS RH u međunarodnim misijama i operacijama, uz mogućnost rotacije.

Članovi Odbora za obranu jednoglasno su poduprli Vladine prijedloge, i uputili ih na raspravu na plenarnu sjednicu Hrvatskog sabora. Iako su sve ove točke po kratkom postupku bile raspravljene u petak, 26. listopada, o njim se još nije glasovalo. To izgleda ostaje za ovaj tjedan, iako zbog blagdana Svih svetih uvaženi saborski zastupnici tu imaju ponešto skraćeni radni tjedan.

O raspravi koja je nešto više od sat vremena trajala pred plenarnom sjednicom Sabora može se napomenuti nekoliko stvari. Kao prvo, velik dio ukupnog vremena uzeo je zastupnik Pernar (Živi zid, SNAGA), ispred Kluba i u osobnim raspravama. Iako on tu ima stav o tematici, taj je stav sustavno temeljen na populizmu, namjernom miješanju pojmova i podataka iz zadnjih nekoliko desetljeća rata u kriznim žarištima svijeta, te iskustvima iz njegovog nedavnog posjeta Moskvi. S druge strane, bilo je zamorno slušati i rasprave većine preostalih stranačkih klubova – koje u pravilu samo iznova prepričavaju pojedine dijelove službenih pisanih obrazloženja pojedinih točaka dnevnoga reda, bez da ih se kritički preispita ili iole dopuni ikakvim stavom. Tom praksom, koju je prije nekoliko godina spektakularno prakticirala tadašnja zastupnica SDP-a Dunja Špoljar, ovog je petka polupraznu sabornicu posebno uveselio Franko Vidović (SDP), citirajući opsežno pisanje MORH-a, da bi na kraju samo zaključio kako će njegova stranka podržati slanje hrvatskih snaga u misije. Nažalost, nije različit bio ni zastupnik Josip Đakić (HDZ), čijim se naporom u pojedinačnoj raspravi velike dijelove tih jednih te istih službenih obrazloženja u Saboru čulo još jednom iznova. U takvoj situaciji, kad se uopće ne prati situacija u dalekim krajevima u koje odlaze pripadnici OS RH, popunjava se vrijeme za rasprave masom citata i pričama na opće teme, otužno demonstrirajući manjak truda i pažnje za teme rasprava – te dajući populistima, kao što je Ivan Pernar, priliku za jednostavno poetiranje na teme koje i sami ne prate ili ne razumiju.

Iako je prvi dio današnje 119. Vladine sjednice bio u znaku buduće mirovinske reforme, kroz dnevni red se uspjelo provući i nekoliko obrambenih tema, prvenstveno onih koje se tiču sudjelovanja OS RH u NATO, EU i UN misijama i operacijama. Tako je Vlada jednoglasno potvrdila daljnje aktivnosti hrvatskih vojnika u misijama „Resolute Support“ u Afganistanu i „NATO Mission“ u Iraku, u operacijama „EU NAVFOR Med SOPHIA“, „KFOR“, „EU NAVFOR Somalia ATALANTA“, kao i u dosadašnjim UN-operacijama. Podržan je i nastavak angažmana u okviru NATO aktivnosti ojačanje Prednje prisutnosti u Poljskoj, u borbenoj skupini pod operativnim zapovjedništvom SAD.

Ministar obrane Damir Krstičević ove je točke obrazlagao objedinjeno:

“Hrvatska vojska uz primarnu misiju obrane suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH, te pružanja potpore i pomoći civilnim institucijama, u suradnji sa saveznicima aktivno pridonosi stabilnosti međunarodnog okružja sudjelovanjem u operacijama i misijama u inozemstvu. Takvo sudjelovanje u okviru je međunarodnih organizacija kojih je član, čime ostvaruju savezničke i partnerske veze, te istodobno unapređuje cijeli spektar vlastitih sposobnosti. RH ostaje čvrsto predana savezničkim naporima u pružanju potpore Afganistanu te usvojenim načelima solidarnosti ‘Zajedno unutra, zajedno van’. Okosnica našeg dosadašnjeg angažmana bilo je upućivanje mentorskih i savjetodavnih timova za obuku afganistanske vojske i civilne policije. Predlažemo i u 2019. i 2020. godini u misiji potpore miru u Afganistanu sudjelovanje do 110 pripadnika Hrvatske vojske.

NATO operacija KFOR na Kosovu od samog početka ima posebni značaj za RH, jer se nalazi u našem neposrednom susjedstvu. Hrvatski kontingent je fokusiran na izvršavanje zadaća zračnog transporta, rad stožernog osoblja u stožeru operacije, u savjetničkom timu na razini ministarstava i Kosovskih snaga sigurnosti. Predlažemo i u 2019. i 2020. u operaciji KFOR na Kosovu sudjelovanje do 40 pripadnika OS i 2 helikoptera.

RH je na održanom NATO summitu u Varšavi poduprla odluku o jačanju nazočnosti Saveza u Litvi, Latviji, Estoniji i Poljskoj, te je sudjelovanje u sklopu ojačane prednje prisutnosti komplementarno s našim nastojanjem u izgradnji i održavanju vlastite međunarodne vjerodostojnosti i odgovornosti. Predlažemo i u 2019. i u 2020. godini nastavak sudjelovanja naših OS u sklopu borbene skupine pod vodstvom SAD-a s do 90 pripadnika u Poljskoj.

Operacija SOPHIA je važan doprinos EU borbi protiv nestabilnosti u središnjem Sredozemlju. Sudjelovanje OS korisno je i s aspekta stjecanja praktičnih znanja i iskustava, te predstavlja doprinos jednom od dugoročnih ciljeva Zajedničke vanjske sigurnosne politike EU, a to je potpora miru i sigurnosti. Predlažem i u 2019. i 2020. godini nastavak sudjelovanja naših OS u ovoj operaciji do 3 pripadnika.

Sudjelovanjem u operaciji ATALANTA RH doprinosi borbi protiv piratstva, kao i pružanju podrške drugim misijama i operacijama EU s ciljem jačanja pomorske sigurnosti. Trenutno u operaciji sudjeluje 13 pripadnika, od toga 1 pripadnik u zapovjedništvu operacije, a 12 pripadnika je u timu na brodu. Ovime dokazujemo spremnost za aktivni doprinos jednom od dugoročnih ciljeva Zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU, a to je potpora miru i sigurnosti na području Afrike. Predlažem i u 2019. i u 2020. godini nastavak sudjelovanja u operaciji EU NAVFOR Somalia ATALANTA s do 25 pripadnika.

U odgovoru na sigurnosne izazove, promjene globalnog sigurnosnog okruženja, RH je aktivno poduprla globalnu kampanju UN za jačanje doprinosa država-davateljica snaga, jačanje sposobnosti i kapaciteta operacija UN-a. Posljednja rotacija u operaciji u Libanonu obavit će se u studenom 2018., inženjerijska satnija na rok od 6 mjeseci, te stoga se predlaže sudjelovanje u ovoj operaciji u 2019. godini s do 70 pripadnika, a u 2020. godini do 3 pripadnika. U Zapadnoj Sahari nastavak sudjelovanja u 2019. i 2020. kao i do sada do 8 pripadnika, te u Indiji i Pakistanu do 10 pripadnika OS.

Na NATO summitu u Bruxellesu u srpnju 2018. šefovi država i vlada članica NATO-a donijeli su na zahtjev iračke vlade odluku o uspostavi NATO neborbene misije u Iraku. RH će sudjelovanjem u ovoj misiji pridonositi naporima međunarodne zajednice u izgradnji stabilnosti Iraka, jačajući sposobnosti iračkih institucija i sigurnosnih snaga u postizanju srednjoročne i dugoročne stabilizacije i sigurnosti. Hrvatski časnici i dočasnici u ovoj misiji obavljat će dužnosti savjetnika, obučavatelja i mentora, te potporne dužnosti, te predlažemo sudjelovanje u neborbenoj misiji u Iraku do 10 pripadnika OS RH u ovoj i 2019. godini.

Financijska sredstva za provedbu ovih odluka planirana su i osigurana u državnom proračunu na razdjelu Ministarstva obrane“.

Predsjednica Republike već je dala suglasnost na ove prijedloge odluka, a nakon što su ih danas i ministri jednoglasno poduprli, svi ovi prijedlozi o angažmanu OS RH u međunarodnim misijama i operacijama otišli su put Sabora. Pri tome, kako je u posljednje vrijeme postao neugodan običaj u Ministarstvu obrane RH, nije naveden konkretan iznos troškova za bilo koju od ovih misija. Nažalost, riječ je o manjku transparentnosti koji je teško uskladiti s činjenicom da ove aktivnosti nisu politički, sigurnosno ili ekonomski sporne, te da njihovo dizanje ugleda OS RH u svijetu zasigurno vrijedi novaca, koliki god oni bili.

NATO aktivnosti

Dodjela medalje pukovniku Ivici Kolobariću (Photo: 9. HRVCON/RSM)

Na prvi pogled čini se kao da u ovim prijedlozima i nema nekih promjena. Nakon što je početkom studenog prošle godine Vlada donijela odluku o jačanju hrvatskog angažmana u NATO misiji „Resolute Support“ na maksimalno 110 pripadnika OS RH, u tim se okvirima kretala veličina 8. i aktualnog 9. HRVCON-a. Trenutačno se u području operacije nalazi 9. hrvatski kontingent sa 106 pripadnika OS RH, iz kojeg je 22. rujna došla lijepa vijest o odlikovanju pukovnika Ivice Kolobarića Medaljom časti Islamske Republike Afganistan. Pukovnik Kolobarić je prvi pripadnik OS RH koji je dobio ovo priznanje, i to za međusobnu suradnju Specijalnih snaga RH i Specijalne policije Afganistana, za unapređenje međuljudskih odnosa i sigurnosti, te časno obnašanje službe u dalekoj zemlji podno Hindukuša.

NATO aktivnost u Poljskoj nastavit će se i u narednom 2-godišnjem razdoblju. Prije točno godinu dana, 1. HRVCON otišao je u Poljsku u sklopu aktivnosti ojačane prednje prisutnosti NATO-a na istoku Europe, a upravo sutra put Poljske se u Benkovcu ispraćaju pripadnici 3. HRVCON-a. Prvi HRVCON u eFP brojio je 78 pripadnika, 2. je obuhvatio 73 pripadnika OS RH, a sutra će se znati i veličina 3. HRVCON-a. Kao i do sada, i ubuduće Hrvatska namjerava u Poljsku slati do 90 pripadnika OS RH.

Otkako se 2016. povećao broj pripadnika OS RH na Kosovu, u operaciju KFOR se redovno šalje do 40 hrvatskih vojnika, a tako će biti i nadalje. U KFOR-u je trenutno razmješten 28. HRVCON od ukupno 35 pripadnika OS RH i dva transportna helikoptera Mi-8 MTV-1, te s letačkim, logističkim, obavještajnim i stožernim osobljem i savjetnicima. Područje razmještaja je Priština (Camp Film City), Ferizaj/Uroševac (Camp Bondsteel) i Peć (Camp Villagio). Zračni transport i rad savjetničkih timova (NALT) bit će osnovne zadaće HRVCON-a i u narednom razdoblju.

Glavni tajnik NATO u posjeti Iraku, ožujak 2018. godine

Što se Iraka tiče – to je zasigurno najveća novost, proizašla s NATO summita održanog u Bruxellesu 2018. Tu se više ne govori o operaciji „Inherent Resolve“, već o NMI (NATO Mission Iraq), sa zapovjedništvom u Bagdadu (Camp Union II) i provođenjem obuke na 2 lokacije u okolici Bagdada (Taji i Basmaya). Radi se o neborbenoj misiji sa zadaćom obučavanja iračkih snaga sigurnosti, a za sudjelovanje pod kanadskim zapovjedništvom obvezale su se Austrija, Bugarska, Češka, Danska, Hrvatska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Italija, Litva, Mađarska, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Španjolska, Švedska, Turska, UK i SAD. Ako Sabor dozvoli sudjelovanje do 10 pripadnika OS RH, Hrvatska će u NMI popunjavati 7 pozicija, od čega je jedna brigadirska (na mjestu savjetnika na razini Ministarstva obrane Iraka). Ostali hrvatski vojnici imat će dužnosti savjetnika, obučavatelja i mentora, te potporne dužnosti.

EU aktivnosti

U EU operaciji SOPHIA OS RH sudjeluju od rujna 2017. godine, popunjavanjem jedne pozicije na bazi rotacije u Zapovjedništvu snaga, a to će se očito i nastaviti u narednom razdoblju. Nema promjene ni u drugoj EU operaciji, onoj na rogu Afrike, u kojoj trenutno djeluje 3. AVPD tim ukrcan na brod Petra II. Kao i prošlih godina, prisutnost OS RH u operaciji ATALANTA definirana je na maksimum do 25 pripadnika OS RH. Za sada se ne spominje novi, 4. hrvatski AVPD tim.

UN aktivnosti

Dio HRVCON-a u UNIFIL-u (Photo: 1. HRVCON UNIFIL)

Pripadnici OS RH u 2018. godini sudjeluju u 3 operacije UN-a na području Azije, Afrike i Bliskog istoka: UNMOGIP u Indiji i Pakistanu s 9 pripadnika, MINURSO u Zapadnoj Sahari sa 7 pripadnika, i UNIFIL u Libanonu s 53 pripadnika OS. Angažman u UNMOGIP-u i MINURSO-u bit će kao i do sada, a UNIFIL će kroz nešto više od godinu dana opet doživjeti promjene. Jačanje angažmana u Libanonu bila je prošlogodišnja velika promjena, koja se nakon MORH-ovog bi-ne bi vrludanja ipak realizirala u formi slanja inženjerijske postrojbe, časnika za vezu i časnika zdravstvene struke. Pripadnici satnije za opću inženjerijsku potporu završavaju svoj angažman u UNIFIL-u u svibnju 2019. godine, nakon čega MORH, kako se čini, namjerava uputiti još jednu rotaciju s najviše 70 vojnika. Nakon toga, u 2020. godini, hrvatsko prisustvo u Libanonu ponovno bi se vratilo na negdašnjih maksimalno 3 pripadnika OS RH.

Ministar obrane Damir Krstičević današnje je sudjelovanje na Vladi i obrazloženje angažmana OS RH u pojedinim misijama i operacijama popratio i prikazom karte s ucrtanim sudjelovanjem u pojedinim dijelovima svijeta. No ti se podaci u nekim brojevima pomalo i razlikuju od tablice koja se može vidjeti na web-stranici OS RH. Možda je razlog u tome da je u spomenutoj tablici prikazano stanje od 31. srpnja ove godine.

Karta rasporeda OS RH u međunarodnim misijama i operacijama sa sjednice Vlade 17. listopada 2018. godine

Tablica o sudjelovanju OS RH u međunarodnim misijama na internetskim stranicama OS RH

Tri godine nakon što je HRM po prvi put otišla na operaciju u Mediteran, priprema se sudjelovanje u novoj operaciji. Vlada je, naime, na jutrošnjoj 103. sjednici, usvojila „Prijedlog Odluke o sudjelovanju Oružanih snaga Republike Hrvatske u operaciji potpore miru ‘Sea Guardian’ u Sredozemlju“. Vladin je prijedlog da se u tu pomorsku sigurnosnu operaciju pošalje do 50 pripadnika OS RH zajedno s brodom HRM-a na razdoblje od 30 dana, a svoju konačnu riječ o ovom prijedlogu dat će, kao i obično, Hrvatski Sabor. Budući da ni do sada Sabor nikad nije imao negativno mišljenje o sudjelovanju OS RH u međunarodnim misijama i operacijama, vjerojatno je da će i ovaj angažman biti glatko odobren. Upućivanje bi se, po svemu sudeći, moglo dogoditi vrlo brzo, odnosno već na jesen ukoliko Sabor uspije dati zeleno svjetlo u naredna dva tjedna – do početka njihove famozne ljetne pauze. Odluka o sudjelovanju u „Sea Guardianu“ obvezuje Vladu RH da do 31. ožujka sljedeće godine izvijesti Sabor o sudjelovanju OS RH u ovoj operaciji.

Na Mediteran će “Vrančić” ili “Vukovar”?

U današnjoj Vladinoj odluci ne spominje se koji će to brod HRM-a biti odaslan put Mediterana – u operaciji „TRITON“ vrlo uspješno je sudjelovao školski brod BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“, a potom su Mediteran od Splita do Španjolske uspješno prevalili i desantni brodovi „Krka“ i „Cetina“. Sljedeći koji se pripremao za operaciju u Mediteranu bio je brod BŠ-73 „Faust Vrančić“, kako nam je to prošle godine u intervjuu za Obris.org potvrdio i tadašnji zapovjednik HRM, kontraadmiral Predrag Stipanović. No prema friškim, ali neslužbenim informacijama, umjesto „Fausta Vrančića“ u Mediteran bi se mogla uputiti raketna topovnjača RTOP-41 „Vukovar“, koja je proteklih mjeseci sudjelovala u nekoliko velikih vježbi HRM-a. Brodu „Vukovar“ ovo ne bi bio prvi izlazak van hrvatskih teritorijalnih voda – prošle godine sudjelovao je na vježbi „ADRION 2017“ u Grčkoj.

Kao razlog angažmana u ovoj pomorskoj operaciji, popratni Vladin dokument navodi: „Sudjelovanje u sekvenci operacije naziva FOCUS OPERATION (FOCOPS) operacije ‘SEA GUARDIAN’ podrazumijeva provedbu zadaća neborbenih djelovanja s težištem na dostizanje učinaka u doprinosu stvaranja cjelovite pomorske situacijske slike iz svih raspoloživih izvora u realnom vremenu uz identifikaciju plovila od interesa te uočljivosti NATO snaga na moru s ciljem odvraćanja mogućih ugroza (terorizam, ilegalne aktivnosti na moru, ugrožavanje slobode i sigurnosti plovidbe) i potpore NATO Strateškog komuniciranja“. Nakon Vladine sjednice, MORH je kratko priopćio: „U operaciji ‘Sea Guardian’ brod Hrvatske ratne mornarice bio bi angažiran oko 30 dana u prostoru ispred Jadranskog mora te bi provodio neborbene zadaće s težištem na doprinos stvaranju cjelovite pomorske situacijske slike uz identifikaciju plovila te uočljivosti snaga na moru radi odvraćanja mogućih ugroza i potpore NATO strateškom komuniciranju“.

NATO operacija „Sea Guardian“ formirana je nakon NATO summita u Varšavi 2016. godine, i to kao tranformacija pomorske protuterorističke operacije „ACTIVE ENDEAVOUR“. Uz to, zemlje-sudionice operativno pomažu operaciji Europske unije „EU NAVFOR Med Sophia“, zamišljenoj kao operaciji za potporu izgradnji sposobnosti libijske obalne straže i sprečavanje krijumčarenja ljudi (prije svega migranata) na Mediteranu.