Na današnjoj 181. sjednici Vlade RH ministri su usvojili Odluku o preuzimanju obveza Ministarstva obrane do 2029. za održavanje višenamjenskog borbenog aviona Rafale, što je pobliže objasnio državni tajnik u MORH-u Drago Matanović:

„Kao nastavak projekta opremanja avionima Rafale Ministarstvo obrane ima potrebu za dodatnim robama i uslugama za održavanje aviona Rafale i prateće opreme, kao i za nabavu zemaljske opreme u potpori operativnih sposobnosti aviona, nabavu sustava za pripremu i raščlambu misija elektroničkog ratovanja za avione Rafale koje je obrambeno važno za Republiku Hrvatsku radi osiguranja zahtjevanog stupnja raspoloživosti i operativnih sposobnosti aviona. U skladu s tim, ukupne obveze Ministarstva obrane od 2026. do 2029. godine iznose 64.006.780,00 eura, od čega su iznosi od 2027., 2028. i 2029. godine određeni kako se navodi u ovoj Odluci te se osiguravaju u Državnom proračunu na razdjelu Ministarstva obrane. Stoga se ovom Odlukom predlaže davanje prethodne suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava Državnog proračuna od 2027. Do 2029. Za kontinuirano održavanje višenamjenskog borbenog aviona Rafale i prateće opreme, i nabavu opreme u ukupnom iznosu 28.035.428,00 eura.“

Podijeljeno po godinama, najviše će se iz proračuna izdvojiti već sljedeće, 2027. – čak 18.970.539,92 eura, potom 2028. –   7.615.102,44 eura, te konačno 2029. – „tek“ 1.449.786,16 eura.

Donošenjem današnje odluke ujedno prestaje važiti slična Odluka o davanju suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u razdoblju od 2025. do 2027. godine za kontinuirano održavanje višenamjenskog borbenog aviona Rafale i prateće opreme od 14. studenog 2024. U rujnu 2024. daljnje održavanje i logistička potpora za borbene aviona Rafale prošlo je kroz saborski Odbor za obranu, a dva mjeseca kasnije Vlada je rezervirala sredstva u Državnom proračunu za razdoblje od 2025. do 2027. u iznosu od 24.563.067,10 eura. Ugovor koji je tada bio sklopljen s tvrtkom Dassault Aviation za kontinuirano održavanje aviona Rafale i prateće opreme koji osigurava usluge popravka, remonta, obnove resursa i periodičkih pregleda za komponente aviona i motora vrijedi još svega 3 mjeseca, odnosno do listopada 2026. godine. Za ovu godinu u proračunu je za održavanje i nabavu dodatne opreme osigurano 35.971.351,68 eura. Time je današnja odluka Vlade bila nužna za nastavak održavanja kako samih lovaca, tako i prateće opreme, za naredno razdoblje.

Prijetnja zračnom prostoru koja je u ponedjeljak 8. lipnja, ujutro proglašena u Latviji završila je oko 10:30 sati, izjavile su za latvijske medije Nacionalne oružane snage (NBS). Dron koji je ušao u latvijski zračni prostor oborili su NATO-ovi zrakoplovi, točnije francuski Rafalei . Od travnja, četiri francuska borbena zrakoplova Rafale nalaze se u zračnoj bazi Šiauliai u Litvi u sklopu NATO-ove misije Baltičkog zračnog nadzora. Dron je opisan kao “strana bespilotna letjelica koja je uletjela u Latviju kao rezultat ruskog elektromagnetskog ratovanja”. Ovaj incident malo je prošao „ispod radara“, a naročito nakon razmjene vatre između Irana i Izraela te krhkog primirja u Perzijskom zaljevu.

Govoreći na konferenciji za novinare, latvijski ministar obrane Raivis Melnis pohvalio je ulogu Oružanih snaga i NATO partnera u brzom informiranju javnosti o prijetnji i suočavanju s njom. Potraga za fragmentima drona kako bi se on i njegove sposobnosti detaljnije identificirale je u tijeku. Na pitanje koliko je koštalo podizanje NATO-ovih zrakoplova i obaranje drona, Melnis je odgovorio: “Ne bismo trebali brojati novac o tome koliko košta svaki hitac kada govorimo o našoj sigurnosti”, dodavši da trenutno nema naznaka o ozljedama ili šteti uzrokovanoj incidentom. Drugo upozorenje o dronu ostalo je na snazi ​​čak i dok se održavala konferencija za novinare. Nacionalne oružane snage izdale su oko 9:20 upozorenje koje pokriva općine Ludza, Balvi i Alūksne u vezi s potencijalnom prijetnjom zračnom prostoru.

Rezultat ruskog elektroničkog ratovanja

Brigadni general Kaspars Zdanovskis, zamjenik zapovjednika Latvijskih nacionalnih oružanih snaga, održao je zajedničku konferenciju za novinare s ministrom obrane Raivisom Melnisom o jutrošnjem upadu drona. Senzori su pokazali da je upad uzrokovan ruskim elektroničkim ratovanjem, rekao je Zdanovskis, ali nije potvrdio je li riječ o ruskom ili ukrajinskom dronu kojeg su oborili francuski NATO borbeni zrakoplovi malo iza 10 sati po lokalnom vremenu. Ministar obrane Latvije je rekao da dron nije uzrokovao žrtve ili štetu te dodao da NATO zrakoplovi još uvijek patroliraju graničnim zračnim prostorom.

Ukrajina je optužila Rusiju da stoji iza nekoliko drugih incidenata ulaska dronova u zračni prostor njezinih saveznika zbog elektroničkog ometanja. Nakon današnjeg upada dronovau Latviju, sastao se državni vrh, uključujući i predsjednika Latvije, kako bi analizirao još jednu sigurnosnu prijetnju i donio zaključke o jačanju obrambenih kapaciteta.

Samo nastavak udara

Podsjetimo, latvijska premijerka Evika Silina dala je ostavku prošlog mjeseca nakon političke krize koju su izazvala dva zalutala ukrajinska drona, kao i ministar obrane, o čemu smo u svibnju pisali na portalu Obris.org. Tadašnji  ministar obrane Andris Sprūds (Stranka Progresivci) objavio je ostavku u nedjelju navečer, 10. svibnja, nakon što su dva drona pala na latvijski teritorij u četvrtak te pogodila naftne instalacije. Riječ je bila o ukrajinskim dronovima koji su, prema riječima ukrajinskog ministra vanjskih poslova Andrija Sibihe, pali u Latviju zbog “ruskog elektroničkog ratovanja koje je namjerno preusmjerilo ukrajinske dronove s njihovih ciljeva u Rusiji“.

Ukrajinski napad na Sankt Peterburg

I na portalu Obris. org više puta smo pisali da su baltičke zemlje na meti ruskih hibridnih napada, kao i da su brojni dronovi viđeni na tom području, a neki su i pali na području baltičkih država i Poljske. Ovaj posljednji incident dogodio se nakon što su ukrajinski dronovi tijekom prošlotjednog Ekonomskog foruma na kojem je sudjelovao i ruski predsjednik Vladimir Putin napali Sankt Peterburg. Ruski mediji navode kako su snage protuzračne obrane tada oborile 86 ukrajinskih dronova u regiji oko Sankt Peterburga, grada domaćina velikog investicijskog foruma i Putinovog rodnog grada. “Osamdeset šest dronova srušeno je iznad Lenjingradske regije. Borbene operacije se nastavljaju“, napisao je guverner Aleksandar Drozdenko na Telegramu. Agencije su objavile kako je Ukrajina pogodila terminal za izvoz nafte u Sankt Peterburgu nekoliko sati prije početka godišnjeg ekonomskog foruma predsjednika Vladimira Putina u pokušaju da nanese štetu njegovu ugledu i pokaže koliko su ranjivi veliki ruski gradovi.

Projekt FCAS, tj. naprednog europskog borbenog zrakoplova šeste generacije, kojeg je 2017. započelo nekoliko europskih država očito je u velikom problemima, ako ne i pred potpunom propašću.  Njemački kancelar Friedrich Merz prvi je put izrazio sumnje u zajednički njemačko-francusko-španjolski projekt borbenog zrakoplova FCAS:  “Želim da se ovo pitanje sada razjasni: Hoćemo li nam zapravo i dalje trebati borbeni zrakoplov s posadom za 20 godina?”, upitao se Merz u jednom podcastu, prenosi DW. Zahtjevi Francuske i Njemačke za borbeni zrakoplov sljedeće generacije, jezgru FCAS-a, vrlo su različiti. „Da budem sasvim precizan“, nastavio je Merz: “Francuzima je potreban zrakoplov sposoban za nošenje nuklearnog oružja i nosač zrakoplova u sljedećoj generaciji borbenih zrakoplova. Nama u njemačkom Bundeswehru to trenutno nije potrebno.“ Zahtjevi francuske obrambene tvrtke Dassault da preuzme jasno vodstvo u konzorciju s Airbusom ugrozili su projekt FCAS vrijedan 100 milijardi eura.

FCAS je kratica za “Future Combat Air System” (Budući borbeni zračni sustav). Ako se realizira, ovaj zračni borbeni sustav bio bi najveći i najskuplji europski obrambeni projekt . Ukupni troškovi procjenjuju se na stotine milijardi eura. Zračni borbeni sustav dizajniran je za djelovanje u kombinaciji s nenaoružanim i naoružanim dronovima te je stoga više od pukog borbenog zrakoplova. Prema planovima, trebao bi biti napredniji čak i od američkog F-35. Osim napredne nevidljivosti, trebao bi koristiti umjetnu inteligenciju i letjeti u koordinaciji s rojevima dronova. Plan je bio da od 2040. godine nadalje zamijeni Eurofighter koji trenutno koriste njemačke oružane snage, kao i francuski Rafale, što je u trenutnoj fazi ponovnog uspona ovog francuskog lovca prilično nevjerojatno.

Dva sustava i dva zrakoplova?

Njemačka trenutno sve ozbiljnije razmatra alternativne opcije za razvoj borbenog zrakoplova nove generacije, nakon što su se problemi u zajedničkom francusko-njemačkom projektu FCAS (Future Combat Air System) dodatno produbili. Sporovi između ključnih industrijskih partnera, Airbusa i Dassault Aviationa, doveli su projekt, vrijedan oko 100 milijardi eura, na rub propasti. Dassault inzistira na vodećoj ulozi u projektu, što izaziva nezadovoljstvo u Njemačkoj. Posebno je negativno odjeknula izjava čelnika Dassaulta Érica Trappiera da Njemačka, po njegovu mišljenju, nema ni kapacitete za gradnju borbenih zrakoplova. Lovac FCAS izvorno je bio namijenjen ispunjavanju zahtjeva i njemačke i francuske vojske. Međutim, Francuska želi “praktički prilagoditi zrakoplov specifikacijama koje su potrebne Francuskoj“, prema njemačkom kancelaru Merzu. To, međutim, ne odgovara njemačkim zahtjevima. “I zato ovo nije politički spor; imamo pravi problem s profilom zahtjeva. Ako to ne možemo riješiti, ne možemo održati projekt.”

Konačna odluka vlada Njemačke, Francuske i Španjolske, koja je nekoliko puta odgađana, očekuje se do kraja veljače. Razmatra se alternativa da zemlje razviju zajednički sustav zračne borbe, ali izgrade dva odvojena borbena zrakoplova.

Ako Njemačka zaključi da joj je potreban vlastiti borbeni zrakoplov, “tada ćemo pogledati tko će ga graditi zajedno s nama“, rekao je Merz, dodavši: “Postoje i druge zemlje koje su zainteresirane za razgovor s nama“. Potencijalni partneri za Airbus, čija se obrambena divizija smatra dijelom Njemačke, uključuju britansko-talijanski projekt GCAP ili švedsku tvrtku SAAB. P

Macron je „posvećen uspjehu FCAS-a”

U prvoj reakciji, francuski predsjednik Emmanuel Macron obećao je da će ostati “predan uspjehu FCAS-a“. “S obzirom na strateške izazove s kojima se suočava naša Europa, bilo bi neshvatljivo da se industrijske razlike ne bi mogle prevladati“, izjavio je Macron na marginama posjeta Indiji. Još u utorak je za Süddeutsche Zeitung izjavio: „FCAS je mlažnjak budućnosti. Trebamo takav zrakoplov.(…) Vjerujem da se stvari moraju kretati naprijed“. Međutim, Macron je iznimno zadovoljan kako napreduje proizvodnja i prodaja francuskih borbenih aviona Dasault Rafale. On je upravo ovih dana u Indiji, na marginama AI Impact Summita, najavio novu eru u francusko-indijskoj obrambenoj suradnji. Dok Indija naručuje još 114 novih Rafalea, Macron najavljuje njihovu proizvodnju u kooperaciji s Indijom: “Vrlo jasno, rekao bih da smo iznimno predani tome da imamo maksimalan broj indijskih komponenti i proizvodimo maksimalan broj kritičnih uređaja u Indiji,” rekao je Macron, dok se indijski premijer Modu zadovoljno smješkao.

U ovakvim okolnostimateško da će se Francuska odreći daljnjeg razvoja Rafalea u korist nekakvog zajedničkog europskog borbenog aviona. S druge strane, ocjena je promatrača i vojnih analitičara da bi propast europskog FCAS-a bila bi ozbiljan udarac europskoj obrambenoj suradnji, osobito u trenutku kada Europa nastoji ojačati stratešku autonomiju i smanjiti ovisnost o SAD-u.

Retoričkim prepucavanjem hrvatskog predsjednika i premijera pitanje opremljenosti hrvatskih višenamjenskih lovaca Rafale ponovno je ušlo u medijsku špicu. Štoviše, tema je spuštena na razinu hrvatsko-srpskih rasprava od kojih u posljednje vrijeme gore blogovi i društvene mreže. Pitanje je – čiji je Rafale bolji, hrvatski ili srpski, i tko je s tom nabavom bolje financijski prošao?

Upotpunjena eskadrila hrvatskih borbenih aviona Rafale (Photo: Antonio Prlenda)

Samo po sebi, rasprave i nemaju previše smisla kad prvi od tri srbijanska dvosjedna Rafalea i devet jednosjednih po ugovoru stiže tek 2028. godine, a preostali do 2030. godine. A slično kao i u hrvatskom slučaju, nitko ne zna što u ugovoru zapravo piše za opremu i naoružanje naručenih aparata.

Kupnjom 10 modernih jednosjednih višenamjenskih borbenih aviona Rafale EC i dva dvosjeda Rafale DC Hrvatska je zadržala svoju sposobnost zaštite i nadzora svog zračnog prostora lovačkim zrakoplovstvom (air policing), kojeg ponovno provodi od Nove godine, ojačala sustav nacionalne sigurnosti te postala spremnija ispunjavati obaveze u okviru kolektivne obrane NATO saveza, čijeg je punopravni član. Pa zašto bi onda Hrvatska uopće marila kako se i čime naoružava Srbija?

Vojna ravnoteža

Tvrdnja da OS RH i Vojska Srbije „nisu u istoj kategoriji“ tu se ne pokazuje osobito bitnom. Jer Hrvatska ne može birati svoje susjede. Srbija će uvijek biti tu, a kronični je izvoznik nestabilnosti u čitavoj regiji. Barem dok joj je na čelu konfliktni predsjednik Vučić. Ubrzano moderniziranje i naoružavanje Srbije Vučić na svojim učestalim većim ili manjim vojnim paradama prečesto prati negativnom retorikom prema Hrvatskoj.

Pred samu Novu godinu Vučić je najavio daljnje naoružavanje pravdajući to „okruženjem u kojem se Srbija nalazi“ te da se „ne smije isključiti mogućnost napada na teritorij Srbije i srpski narod“, ponovno aludirajući na sporazum o obrambenoj suradnji Hrvatske, Albanije i Kosova. Pri tome, zanemaruje da slične sporazume sa zemljama oko Hrvatske ima i Srbija. Nešto kasnije, usred susjedne Bosne i Hercegovine, izjavio je da “svi u regiji vode hajku protiv Srbije“, ističući da Beograd “dobro razumije vojni savez Zagreba, Prištine i Tirane“, ali i, kako je naveo, “neistine u Sarajevu i Podgorici“. Pri tome se pohvalio kako je Srbija druga zemlja u svijetu po brzini razvoja svoje vojne vatrene moći. Najavio je tada u Trebinju i da će Srbija „za manje od dvije godine udvostručiti svoje kapacitete“.

Trajan mir se stvara suradnjom. Ali još od napada Putina na Ukrajinu, svima realnima jasno je da je došlo takvo doba da možeš računati da nešto imaš samo ukoliko si spreman to i oružano braniti. Možemo biti miroljubivi koliko hoćemo, ali u slučaju kakva napada – ne možemo se braniti cvijećem. Za zemlju koja ima obalu kakvu ima Hrvatska to vrijedi još i više. Budi jak i sposoban braniti se, pa će ti i putovi suradnje biti još više otvoreni!

Rafale CRO – Dassaultov izložak na izložbi ASDA 2025 (Photo: OBRIS)

Članstvo u NATO-u tu olakšava, ali ne rješava stvar. U situaciji kad američki predsjednik Trump ozbiljno potkopava same temelje NATO saveza, a po zgradama srpskih gradova već odavno se brižljivo održavaju veliki grafiti sa sloganom „Kad se vojska na Kosovo vrati“, nitko pametan ne bi smio biti bezbrižan i isključivati svaku mogućnost u regiji.

Naravno da se ovakvom utrkom u naoružanju dolazi u situaciju koja se u akademskoj teoriji naziva „sigurnosnom dilemom“ – gdje se strahom jednih od drugih gomila oružje, pa se u regiji stvara, zapravo, manje sigurnosti. Rješenje bi se moglo pronaći u osuvremenjivanju regionalnog sustava kontrole vojne ravnoteže i mjerama za izgradnju povjerenja. Međutim, postojeći Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja opasno zastarijeva, jer ne prati razvoj i naoružavanje sve raširenijih besposadnih sustava. Ali za njegovo osuvremenjivanje potrebna je volja svih uključenih aktera.

Iako su besposadni naoružani sustavi sve važniji, vrh koplja svake oružane sile, svojim utjecajem u zraku, moru, tlu i elektromagnetskom spektru, i dalje predstavljaju mlazni lovački avioni. Bez obzira što sami po sebi ne garantiraju sigurnost i nedodirljivost neke zemlje, zaostajanje u razvoju višenamjenskog lovačkog zrakoplovstva može imati teške posljedice na spremnost oružanih snaga. Pri tome, pogrešno je postavljati pitanje koliko se za te novce može podići škola i bolnica. Ne, potrebne su i škole i bolnice i učinkovita vojska koja će pružati obranu građanima. Umijeće je napraviti dobru i priuštivu kombinaciju s kojom se sredstva neće odlijevati na korupciju. Jer tko ne hrani svoju vojsku, hranit će tuđu. A onda ni bolnice niti škole neće više biti tvoje.

U mandatu Zorana Milanovića kao premijera remontirani su MiG-ovi u Ukrajini (Photo: Jadranko Ećimović)

Hrvatska je svoje lovačko zrakoplovstvo sačuvala kakvim takvim (tada jedinim mogućim) remontnom starih lovaca MiG-21 u Ukrajini. Poslije se izgubilo vrijeme neuspjelom nabavom izraelskih rabljenih lovaca F-16 Barak. Odabrani su rabljeni francuski Rafalei, jer se u tom trenutku ocijenilo da su najpriuštivija brza opcija (dugoročnu financijsku vrijednost ukupnog posla tek ćemo vidjeti). Slično poslu nabave američkih izviđačko-jurišnih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior (što je deal Milanovićeve vlade), iz francuskih su aktivnih eskadrila nabavljeni odlični višenamjenski avioni Rafale u tada aktualnom standardu F3-R.

Hrvatska je relativno jeftino kupila rabljene Rafale – 12 aviona skupa sa simulatorom, osnovnim paketom naoružanja i pratećim paketom za održavanjem koštalo je nešto više od milijardu eura. Međutim, niska cijena negativno se odrazila na opremu i mogućnosti ovih aviona. Prema onome što se može vidjeti izvana, na samom avionu, za postizanje svih mogućnosti koje nudi podvarijanta F3-R, Hrvatska će morati nabaviti još neke sustave koje sada taj avion nema. Može se vidjeti da mu još nedostaje infra-crveni senzor za toplinsko detektiranje ciljeve OSF te se bez toga mora oslanjati samo na svoj radar. Time lakše otkriva i svoju prisutnost protivničkim zrakoplovima. Također, na repu mu se ne vidi da ima senzor DDM za detektiranje protivničke rakete. To će za Hrvatsku zahtijevati dodatna ulaganja.

Standard F4

Aparati koje ima Hrvatska mogu se opremiti i dalje od razine F3-R. Mogu do najnovije podvarijante F4.1. Odnedavno svi Rafalei s proizvodnih traka silaze u tom naprednijem standardu. Takve je naručila i Srbija, uoči samog dolaska prvih Rafalea u Hrvatsku. Prije svega se tu radi o softverskim poboljšanjima, nešto većim bočnim ekranima u kokpitu, boljih sposobnosti za „umreženo“ elektroničko ratovanje, mogućnostima za još naprednije naoružanje poput raketa zrak-zrak MICA-NG i većih vođenih bombi AASM 1000 te uvođenju francuske kacige s nišanskim prikaznikom Scorpion preko jednog oka pilota. Takvim ciljnikom na kacigi pilot može usmjeravati svoje naoružanje pokretom glave prema željenom cilju. Novi Rafalei F4 sada se proizvode s poboljšanim radarom RBE-2, koji ima napredniju antenu s aktivnim elektroničkim skeniranjem (AESA), za razliku od standarda F3-R, koji ima takve radare s antenom AESA, ali još uvijek i sa starijom antenom s pasivnim skeniranjem (PESA).

Još uvijek se ne zna kako će biti opremljeni modernizirani hrvatski Rafalei (Photo: OBRIS)

Službeno se ne objavljuje kakva će sve poboljšanja dobiti hrvatski Rafalei. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH) priopćilo je tek da će se ovom nadogradnjom dodatno povećati borbene sposobnosti hrvatskih aviona Rafale F3-R, unaprijediti vatrena moć, poboljšati senzore za prikupljanje i obradu podataka te povećati razinu samozaštite i preživljavanja aviona Rafale u uvjetima suvremenog zračnog ratovanja. Sve kako bi HRZ-ovi Rafalei bili operativno relevantni u narednih 30 i više godina.

Novoimenovani zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadni general Krešimir Ražov, inače pilot helikoptera Kiowa Warrior, u prigodnom intervjuu za Hrvatski vojnik istaknuo je da avion Rafale kao platforma ima velik potencijal za nove sustave i sposobnosti.

„Želimo u avionima razvijati i nadograđivati sustave koji će nam u budućnosti omogućiti još bolje uvezivanje s drugim platformama. A sve to kako bi i nova ulaganja sada u jako sofisticirane sustave za kopnenu vojsku i ratnu mornaricu mogli još bolje integrirati, primjerice na području komunikacijsko-informacijske domene, podatkovnih linkova itd. Tako ćemo moći još učinkovitije podupirati operacije kopnene vojske i ratne mornarice. Modernizacija zrakoplova odvijat će se u Francuskoj i Hrvatskoj u segmentima, po određenoj dinamici koja treba biti ugovorena,“

rekao je Ražov za Hrvatski vojnik.

Ministar o radarima

Sam ministar obrane Ivan Anušić, tijekom 2025. godine se u Francuskoj sastao s tvrtkama s kojima se radi na usavršavanju i modernizaciji Rafalea, a to su Safran, Thales, MBDA i sam Dassault. Na zrakoplovnom sajmu Le Bourget kod Pariza, sredinom godine je izjavio:

„Modernizacija je nešto što smo dogovorili na našem prvom sastanku u Parizu i sadašnjem drugom sastanku gdje ćemo to potvrditi… Govorimo prvenstveno o novom radarskom sustavu koju nove generacije Rafalea imaju i koji se može naravno staviti i koristiti u našim Rafaleima,“

konstatirao je Anušić.

Time je hrvatski ministar neizravno potvrdio i izvješća iz francuskog parlamenta prema kojima su rabljeni Rafalei F3-R Hrvatskoj isporučeni s radarima pasivne antene PESA pa bi se sada modernizirali s aktivnom antenom AESA. Takvi radari omogućuju i punu sposobnost supermodernih dalekometnih raketa zrak-zrak Meteor, za koje se još uvijek službeno ne zna hoće li biti na raspolaganju Hrvatskoj. Nešto određeniji je bio brigadni general Davor Tretinjak iz Uprave za naoružavanje.

„Naši su Rafalei opremljeni raketama zrak-zrak MICA. Ali u međuvremenu su se pojavile nove rakete MICA-NG, dvostruko većeg dometa. I naravno da ćemo mi sada dizati naš Rafale i na taj dio,“

rekao je za hrvatsku TV Nova general Tretinjak.

Autor: Goran Sudar

Za očekivati je da će hrvatski Rafalei biti opremljeni TV/laserskim i IC senzorom OSF, punim sposobnostima sustava za elektroničko ratovanje SPECTRA s novim detektorom približavanja protivničke rakete DDM-NG. Nepoznato je još znači li to i opremanje podvjesnim nišanskim sustavom TALIOS i kacigama s prikaznikom Scorpion, što bi svakako trebalo.

Još uvijek se ne zna ni kada će modernizacija zapravo otpočeti. Jer 8. prosinca u Parizu Hrvatska je potpisala tek Pismo namjere o nadogradnji svojih 12 aviona Rafale sa standarda Rafale F3-R na dodatne sposobnosti standarda Rafale F4.

Kao članici Europske unije, za Hrvatsku je povoljno što bi mogla iskoristiti nešto od europskog projekta SAFE te bi joj trebalo biti lakše iznaći sredstva za dodatno opremanje. Ta su sredstva dostupnija ukoliko jedna članica EU isto traži zajedno s nekom drugom članicom. Možemo pretpostaviti ili se upitati – Da li hrvatska vlada u ovome trenutku možda čeka hoće li u okviru projekta SAFE, svoje modernizacije Rafalea F3-R raditi Grčka, ili možda i sama Francuska? Kako god, iz izjave ministra Anušića može se zaključiti da bi sve moglo biti gotovo do 2028. godine.

„Prve isporuke vojnih kamiona Tatra očekuju se već krajem ove 2025. godine, dok bi protudronski sustavi trebali stići vrlo brzo. Haubice i Leopardi također bi trebali doći prije 2028., a do te bi godine trebala biti završena isporuka i HIMARS-a te dodatnih helikoptera Black Hawk. Hrvatska vojska će do 2028. biti potpuno opremljena tim sustavima. A uz ove najzvučnije nabave, tu su i brojni drugi projekti, uključujući podizanje spremnosti Rafalea na razinu F4,“

ustvrdio je Anušić za Hrvatski radio.

Sudeći po tome, potpuno dizanje hrvatskih lovaca Rafale na standard F4.1 moglo bi se kompletirati upravo do isporuke prvog Rafalea za Srbiju.

Jednosjedni Rafale EC ispred hangara za dežurni borbeni dvojac (Photo: Jadranko Ećimović)

Nedvojbeno je da su novi aparati u startu bolji od rabljenih. Prema službenim francuskim podacima od prije par godina, ispravnost lovaca Rafale u francuskom ratnom zrakoplovstvu iznosi 55 posto, a u francuskom mornaričkom zrakoplovstvu oko 61 posto. Sada francuske zračne snage dobivaju nove avione, a 24 rabljena prodali su Grčkoj i Hrvatskoj pa je taj postotak sada možda nešto malo viši. Ali ako uzmemo da bi Hrvatska sa svojih 12 rabljenih aparata imala ispravnost od 60 posto, ispada da će nam od toga na raspolaganju biti sedam aviona. Budući da po NATO standardu u stalnom neprekidnom borbenom dežurstvu treba biti jedan par aviona, uz još jedan rezervni avion, za obuku i trenažu ostaju četiri aviona, što je minimum za neko kvalitetno razvijanje sposobnosti. Doduše, u tome hoće pomoći simulator letenja za potpune misije Rafalea, kojeg je Hrvatska kupila zajedno s avionima.

Zemlja koja kupi nove aparate taj stupanj ispravnosti trebala bi imati nešto veći, pa bi Srbija u počecima trebala imati ispravnim koji avion više. Iako i ta krivulja ispravnosti kod novih aviona nije uvijek postojana. To ovisi i za kakve će se aranžmane održavanja aviona odlučiti Srbija. Veliko je pitanje kako će biti opremljeni srbijanski Rafalei po naprednijem standardu F4. Izvozne varijante ovog lovca uvijek ovise od toga koliko od te sve opreme zemlja kupac za sebe može priuštiti, što zahtjeva dodatna financijska sredstva. Srbija za svoje nove treba dati barem 2,7 milijardi eura.

Kupac uz avione kupuje i kriptiranu opremu, poput kripto modula za održavanje veze, raspoznavanje svojih od tuđih zrakoplova (IFF) i slično. A za to je sigurno da će zemlja koja je u NATO-u lakše doći do takve opreme nego ona koja nije. Srbija je ipak nabavila francuski IFF za svoje modernizirane lovce MiG-29SM+… Dodatno naoružanje, posebna je stavka. A tu svi prvo pomisle na izvrsnu europsku dalekometnu raketu zrak-zrak Meteor.

Politički uvjeti za Srbiju

U samoj Srbiji promatrači gotovo da i ne obraćaju pažnju na pitanje mogućih političkih uvjeta prodaje Rafalea, kako francuski predsjednik Macron vidi Srbiju i regiju, i hoće li nešto politički tražiti od Srbije kao uvjet isporuke i opremanja Rafalea. Francuski ministar za Europu nedavno je u Zagrebu potvrdio da Francuska i ostali partneri u EU i NATO-u dijele strateški interes da se regija, a osobito Srbija, postupno oslobađa ovisnosti o Rusiji i jača svoje veze sa zapadnim državama. Po svoj prilici, ako Srbija jednog dana prizna Kosovo i odrekne se Rusije u korist EU i Zapada, EU bi joj valjda sve oprostila i omogućila nabavu svega što želi od Zapada, samo je pitanje novca.

Rafale iz sastava francuskih Zračnih snaga (Régiment de Chasse 2/30 Normandie-Niemen) na Plesu (Photo: OBRIS)

Pri prvom ugovaranju kupnje Rafalea, 9. travnja 2024. godine u Parizu, Macron je javno naglasio kako je važno da Srbija nastavi s konkretizacijom svojeg izabranog puta ka članstvu u EU, usklađujući stavove s EU. Na tom putu, spomenuo je važnost liberalizacije medija, te ispunjenja obaveze po pitanju odnosa s Kosovom. Posebno je istaknuo kako mu je važno „da sudionici napada u Banjskoj (na Kosovu) budu privedeni pravdi“, kao i privrženost jedinstvu Bosne i Hercegovine. Do sada ništa od toga nismo vidjeli. A pri potpisivanju ugovora, pet mjeseci kasnije u Beogradu, pred novinarima nije bilo ni riječi o tome. Ostaje za nagađati što je sve izgovoreno iza zatvorenih vrata. Francuska je odbila isporučiti Rusiji naručene desantne bodove klase „Mistral“ kad su nastupile europske sankcije Rusiji. No, teško je povjerovati da bi se tako nešto drastično moglo dogoditi i Srbiji s Rafaleima.

Međutim, kako god bili opremljeni hrvatski i srpski Rafalei, ključno je pitanje obuke i naleta pilota. Jer avion ne leti sam. Pilot i avion jedinstven su sustav. Nabava Rafalea može se pokazati i pravim fijaskom ukoliko se ne bude izdvajalo dovoljno sredstava za održavanje i operativno djelovanje Rafalea. Da bi se potpuno iskoristile mogućnosti lovaca Rafale, piloti će morati imati nalet od 180 sati godišnje, ili barem od 150 sati. I u Hrvatskoj i u Srbiji do sada su imali barem upola manje. Za početak, prvi hrvatski piloti Rafalea u Francuskoj su naletjeli izvrsnih 200 sati naleta. Na zagrebačkom Plesu leti se stalno. 191. eskadrila lovačkih aviona HRZ-a svojim Rafaleima često ima i po dva izlaza dnevno, ujutro i poslijepodne, a ponekad i imaju i treći noćni let. Dogodio se prošloga tjedna i medijski eksponirani problem sa stajnim trapom, ali je pilot situaciju riješio po proceduri, bez ikakvih problema. Sve u svemu, dok Srbija i dođe u poziciju da dobije prvi primjerak Rafalea i počne svoju obuku, hrvatski će piloti već dobrano ovladat tehnologijom i sve imat u malom prstu. Za postizanje pune operativne sposobnosti sa svime što ovaj avion nudi trebat će nekoliko godina, ali i da omjer pilota i aviona u eskadrili bude veći od 1:1, što nije jednostavno niti jeftino.

Taktička upotreba

Tu dolazimo do pitanja taktičke upotrebe aviona. Ona uveliko ovisi od realistične obuke i trenaže, ali i od korištenja svjetskih iskustava i shvaćanja zračne borbe. Prošlogodišnji sukob Indije i Pakistana je to pokazao u praksi, pri čemu su Pakistanci svojim kineskim lovcima J-10C i dalekometnom raketom PL-15 postigli barem jedno potvrđeno obaranje indijskoga lovca Rafale BS. To ne znači da je kineski J-10C bolji avion od Rafalea, kao ni da je PL-15 bolja raketa od Meteora. Jer Pakistanci nisu uspjeli spriječiti Rafale da lansiraju svoje rakete SCALP i HAMMER i pogode ciljeve u Pakistanu. Uspjeli su tek kazniti jednog od njih. No Pakistan je ipak demonstrirao od čega sve ovisi zračno ratovanje danas. Uspješno su objedinili pravovremenu informaciju s različitih radara i senzora na tlu, letećih radara u zraku i izviđačkih satelita, i protuelektroničko djelovanje, te stvorili „ubojni lanac“ (tzv. kill chain), tako da J-10C koji lansira raketu dobije radarsku sliku o protivničkim Rafaleima s drugog zrakoplova, lansira rakete na ciljeve, dalje vođenje raketa preuzme leteći radar, dok ova u terminalnoj fazi ne zahvati sam Rafalea, koji vjerojatno nije ni znao što ga je snašlo. To se danas zove suradnička ili kooperativna borba (collaborative combat). U takvoj borbi će biti uspješan samo onaj koji je dobro razumije i ima sva potrebna sredstva pravovremenog objedinjavanja rada više borbenih platformi u „umreženom ratovanju“ (net-centric warfare). I pripremati se za nju kroz realističnu obuku, iskorištavajući na najbolji način lanac podataka, poput NATO-ovog Link 16.

Autor Antonio Prlenda s hrvatskim Rafaleima (Photo: Davor Perkovac)

Sudeći po prikazanom na posljednjoj velikoj paradi u rujnu prošle godine, kada su uz naoružane dronove predstavljeni pokretni radari i različita sredstva za elektroničko izviđanje i potuelektroničku borbu, srpska vojna misao gleda u dobrom smjeru. A otvoreno je i pitanje hoće li se srbijanski Rafalei F4 moći unapređivati dalje od hrvatskih F4.1, upravo prema učinkovitijem umreženom ratovanju.

Vidjet ćemo koliko će utrka u naoružavanja i tada biti aktualna, a Hrvatska iskoristiti svoju prednost u iskustvu i članstvu u NATO savezu. Bez obzira na to, budući je 12 aviona minimum minimuma za modernu eskadrilu, treba pokušati iskoristiti zajmove projekta SAFE pa kupiti još četiri do šest potpuno novih Rafalea (možda standarda F4.3), od kojih bi polovica bili dvosjedi, koji se mogu iskoristiti kao pravo leteće zapovjedno mjesto u umreženom ratovanju. Samo ih treba čim prije naručiti. Narudžbe francuskom Dassaultu stalno se povećavaju. Čeka se na red. A Hrvatska je u ratu imala dvije lovačke eskadrile. Ne bez razloga.

Gost autor: Antonio PRLENDA, vojni komentator

Tijekom poslijepodneva u četvrtak, 15. siječnja, došlo je do manjeg incidenta zbog kojeg je jedan od borbenih aviona Rafale iz sastava HRZ-a morao prekinuti planirani let i neplanski se vratiti na Pleso.

Kako je 16. siječnja objavio Dnevnik Nove TV, problemi su počeli već pri polijetanju, a neslužbeno se saznaje da je pilot imao problem s uvlačenjem zadnjih kotača. “Ali o razlozima koji su ga prisilili da avion prizemlji nakon što je prije toga kružio na nebu – šute i u HRZ-u i u Ministarstvu obrane. Tek potvrđuju da je sigurno sletio i da je sve odrađeno prema proceduri,” zaključuje Nova TV. Incident nije ništa drugačiji od onih kojih smo se naslušali kod MiG-ova, no MORH na upite Nove TV – je li ovo prvi takav slučaj ili se događalo i prije, što je pokazao tehnički pregled, zašto je došlo do otkazivanja,, kako se održavaju – ne daje odgovor.

Treba podsjetiti da su jamstva na HRZ-ove Rafale istekla – prema ugovoru jamstvo je bilo ograničeno na godinu dana od isporuke svakog pojedinačnog aviona, dok logistička podrška proizvođača traje 3 godine.

Iako mnogi vuku neke paralele, vojna parada koja se u subotu, 20. rujna, mogla vidjeti u Beogradu, praktično je po svemu različita od događanja koje je Republika Hrvatska organizirala 31. srpnja. Dok je bilo jasno da se u Zagrebu obilježavala 30. godišnjica vojno-redarstvene operacije „Oluja“ – Beograd kao da se ne može odlučiti, pa je povod sada bio „Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“, uveden krajem kolovoza 2020. godine (više radi naglašavanja jedinstva s Republikom Srpskom u BiH, nego u sjećanje na proboj Solunskog fronta 15. rujna 1918. godine).

Dok je mimohod u Zagrebu bio više interna priredba (usprkos prisustvu nekoliko država saveznica, čak se propustilo i navesti jednog ministra obrane iz regije koji je osvanuo kao gost), događanje u Beogradu skoro je i napadno okrenuto inozemstvu. Iako se mimohod nije tempirao prema predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu kao 2014. godine, uz predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sada su na počasnim mjestima sjedili predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata šeik Mohamed bin Zajed Al Nahjan te delegacija Bahreina predvođena šeikom Naserom bin Hamadom Al Kalifom. Uz mađarskog ministra obrane Kristófa Szalaya-Bobrovniczkog, u prvom redu sjedio je i američki glumac Steven Seagal (počasni državljanin Srbije od 2016. godine), koji je čitavoj priredbi dao određeni dah sličnih događanja u Moskvi.

Riječna flotila

Naravno, pored stranih vojnih delegacija moglo se uočiti i redovite goste „iz regiona“ prisutne i inače na velikim SNS-događanjima u glavnom gradu Srbije – predsjednica Vlade Vojvodine Maja Gojković, ali i sudskim problemima pritisnuti predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik te srpska članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić te zamjenik premijera Sjeverne Makedonije Ivan Stoilković – što je valjda bila i bit ovogodišnjeg gesla „Snaga jedinstva“.

U isto vrijeme, bila je itekako upitna svaka ozbiljna pomisao na neko opće nacionalno jedinstvo budući se istodobno širom Srbije nastavljaju veliki prosvjedi protiv autoritarne vlasti i njenih koruptivnih poslova, dok je za samu paradu policija, izgleda, radila kontrolu pristupa samo za odabrano građanstvo, ali je i pojedinim predstavnicima medija srpsko Ministarstvo obrane odbilo izdati akreditacije. Uz sve razne političke nesuglasice i sporove, takve su prakse u Hrvatskoj za sada gotovo nezamislive.

Zanimljiv prikaz

U nešto više od dva sata trajanja pokazano je ljudstvo i oprema svih dijelova Vojske Srbije – ukupno oko 10.000 ljudi, 2.500 komada vojne opreme, 600 vozila, 70 zrakoplova i 20 plovila – ali ipak bez sudjelovanja bilo koje druge veće sastavnice tamošnjeg sustava nacionalne sigurnosti. Posebno je to velika razlika prema nedavnom mimohodu u Hrvatskoj kada je praktično polovica programa došla iz okvira Ministarstva unutarnjih poslova te njegovih resora vatrogastva i civilne zaštite. Ujedno, od državnih medija u Srbiji višekratno su se čuli i službeni komentari kako se na paradi pokazuje snaga Vojske Srbije i njezine tehnike – kao prvo radi obrane od nekih potencijalnih napadača (tko god da bi oni mogli biti u državi praktično okruženoj NATO i EU članicama), ali uz naglasak i na pribavljanje ofenzivne tehnike radi odvraćanja opet nekih nepoznatih ugrožavatelja Republike Srbije – države koja se još drži EU-kandidatkinjom, iako nikako ne uspijeva barem svoju vanjsku politiku uskladiti s Europskom unijom.

Iako u paradi „Snaga jedinstva“ nije bilo službenog segmenta sa saveznicima – treba napomenuti prikaz pojedinih tehničkih noviteta iz Izraela, ali i prelet borbenih aviona Rafale iz Francuske – države „strateške saveznice“ aktualne Vlade u Zagrebu, koja krajem srpnja na hrvatski mimohod ipak nije poslala ni zastavu, ni vojsku, a kamoli vlastitu vojnu tehniku na prelet pod francuskom zastavom.

Što se prikazane vojne tehnike u Beogradu tiče – treba napomenuti da je prikaz bio izuzetno zanimljiv. Iako se radi o širokoj mješavini domaće, ruske, kineske, izraelske i američke tehnike – nije teško uočiti gdje je raspadom SFRJ ostao najveći dio sofisticiranog naoružanja, vojno-istraživačkih resursa i vojne industrije. Zato i ne čudi da je glavnina pokazane starije tehnike bila nadograđena, što se nije propuštalo napomenuti u marketinške svrhe. Uz to, jasno se vidi i da zadnjih desetak godina, od prošlog mimohoda 2014. godine, Republika Srbija intenzivno ulaže u svoju vojsku i njezine sposobnosti. Njezina riječna flotila po broju plovila i opremi skoro da može konkurirati uvelike zanemarenoj Hrvatskoj ratnoj mornarici, a i zrakoplovstvo je brojnije te šire opremljeno (uz operativne borbene avione Mig-29 i šaroliku stariju lovačko-bombardersku avijaciju, prikazani su još i transportni avion Airbus C295 te helikopteri – transportni i borbeni, laki, ali i teži – kao i domaći školski avioni Lasta).

Naglasak na dronovima

Uz raznu oklopnu tehniku, posebno je bila široka pokazana paleta sredstava protuzračne obrane, gdje su stari sustavi S-125 Neva i 2K12 Kub doduše pokupili pljesak publike za svoja djelovanja 1999. godine, ali je težište ipak bilo na kineskim sustavima srednjeg dometa FK-3 i kratkog dometa – HQ-17AE (kineska verzija ruskog sustava Tor-M1, ali na vozilima s kotačima), te ruskom kombiniranom raketno-topničkom sustavu Pancir-S1. Sve to ide uz protuzračne rakete vrlo kratkog dometa Mistral 3 iz Francuske i ruskih Strela te Igla, te brojne domaće kombinacije raketnog i topničkog oružja u odvojenoj ili trupnoj PZO. Uz to, pokazani su bili i novopribavljeni francuski radari Thales GM200 i GM403 Alpha, uz već od ranije prisutne američke AN/TPS-70 te licencne M-85M „Žirafa“.

Ujedno, na čitavom se mimohodu redovito naglašavalo razne besposadne sustave i sredstva za zaštitu od takve vojne tehnike (npr. ruska Krasuha-4 i razni domaći sustavi) – gdje uz brojne domaće sustave na kopnu („Mali Miloš“) i u zraku, ipak treba opet napomenuti izraelske letjelice Elbit Hermes 900 i kineske dronove dugog dometa CH-95 i CH-92A, uz kineske kamikaza-letjelice LM Shadow-25 i mlazni LM Shadow-50 (te neke domaće sustave slične namjene). Slično se vidjelo i brojne dorade oklopne tehnike, kako transportera tako i tenkova (prikazani T-72MS te M-84AS2 – kojima je uz daljinski upravljanu oružnu stanicu dodan i reaktivni oklop kakav bi se i u Hrvatskoj očekivalo za svu takvu tehniku, iako to na mimohodu ljetos nije bilo vidljivo).

Uz slične domaće sustave, u Beogradu je bio pokazan i moderni modularni izraelski višecijevni lanser raketa PULS iz proizvodne palete tvrtke Elbit Systems – gdje je tim istim Izraelcima prije koji tjedan u sklopu velikog paketa vojne opreme za Srbiju (vrijednog 1,6 milijardi eura) ujedno povjereno i usklađivanje svog ovog mnoštva oružnih sustava raznog podrijetla i raznih tehnoloških generacija. Među novim oružnim sustavima, koji se tek razmatraju i koji su bili pri kraju mimohoda, treba spomenuti i laka terenska vozila s višecjevnim lanserima raketa, ali i lanserima kamikaza-dronova.

Sve u svemu, u Beogradu je održano iznimno zanimljivo događanje, koje ipak neće na duži rok skrenuti pažnju od praktično svakodnevnih vijesti o sukobima policije i demonstranata širom Srbije – što su događanja u koja se tek treba nadati da Vojska Srbije neće biti uključena.

*Photo: MO RS

** ovaj tekst je pod naslovom “Naš ‘strateški saveznik’ na mimohod u Zagreb nije poslao ni zastavu, a pogledajte što su izveli za Vučića u Srbiji” objavljen na portalu Jutarnjeg lista i može ga se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/nas-strateski-saveznik-na-mimohod-u-zagrebu-nije-poslao-ni-zastavu-a-pogledajte-sto-su-izveli-za-vucica-u-srbiji-15624617

Ministar obrane Ivan Anušić i načelnik GS OS RH general-pukovnik Tihomir Kundid danas borave u službenom posjetu Helenskoj Republici. Hrvatsko izaslanstvo primio je ministar nacionalne obrane Nikos Dendias u Vojnoj akademiji Evelpidon u Ateni. MORH napominje da je riječ o prvom bilateralnom sastanku hrvatskog i grčkog ministra obrane, budući da se do sada sastanci na najvišoj razini nisu održavali: “S obzirom na izazovnu geopolitičku i sigurnosnu situaciju u Europi i svijetu, a Hrvatska je posebno zainteresirana za stabilnost jugoistoka Europe, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić održava bilateralne sastanke s ministrima obrane zemalja s tog područja kako bi se dodatno osnažili bilateralni odnosi, ali i kako bi se uspostavila suradnja naših vojnih industrija budući da je mir i sigurnost na jugoistoku Europe u zajedničkom interesu,” priopćilo je Ministarstvo obrane RH.

Nakon privatnog sastanka dvojice ministara, održani su opsežni razgovori između dvaju izaslanstava. Između ostalog, raspravljalo se o pitanjima vezanim uz jačanje bilateralne obrambene suradnje između Grčke i Hrvatske, razvoju događaja u europskoj obrani i industriji, kao i o regionalnim i međunarodnim pitanjima obrane i sigurnosti.

U izjavama za medije koje su uslijedile nakon bilateralnih sastanaka, grčki ministar Dendias je istaknuo da se danas pružila prilika otvaranja novog poglavlja u obrambenim odnosima između Hrvatske i Grčke.

“Smatram svojom obvezom započeti svoje izlaganje od Zapadnog Balkana. Grčka se vodi tzv. „Solunskom agendom“, odnosno podupire euroatlantski put Zapadnog Balkana. I u tome mislim da Hrvatska i ja imam potpuno isto mišljenje. Također, obje zemlje brane međunarodno pravo i načela Povelje Ujedinjenih naroda, nepovredivost međunarodnih granica i teritorijalni integritet svih država. Vjerujemo da je agresija, a posebno upotreba sile, nešto što je apsolutno zabranjeno međunarodnim ugovorima.”

Što se pak tiče praktičnih pitanja suradnje među Hrvatske i Grčke, ministar Dendias je napomenuo da su obje zemlje prijavile svoje sudjelovanje u EU programu  SAFE, zbog čega se danas razgovaralo o mogućnostima “sinergije i programima o kojima se možemo zajednički dogovoriti.” 

“Također bih želio reći da je područje suradnje široko. Primjer je da i Hrvatska ima Rafale. Ima 12 Rafalea, možemo surađivati ​​i u tom kontekstu, kao i u činjenici da Hrvatska namjerava kupiti tenkove Leopard II koje Grčka već koristi.  Pred nama se otvara okvir u kojem možemo vrlo blisko surađivati, sa zajedničkim razumijevanjem, sa zajedničkim inicijativama, sa spremnošću da razvijamo naše odnose, između naših naroda, između naših Oružanih snaga, između naših gospodarstava, na obostranu korist, u okviru načela i vrijednosti koje obje zemlje zagovaraju unutar EU i unutar NATO-a,”

rekao je grčki ministar obrane.

Ministar Anušić pozvao je svog grčkog domaćina u uzvratni posjet Hrvatskoj te je inicirao sastanak obrambenih tvrtki iz obe zemalja, svojevrsni “Industry day”, kako bi se hrvatske i grčke tvrtke s područja vojne industrije povezale, razmijenile iskustva te pronašle zajednički interes u međusobnoj poslovnoj suradnji.

Predstavnici grčkog Ministarstva obrane i Glavnog stožera grčkih obrambenih snaga prezentirali su hrvatskoj delegaciji veliku reformu grčkih oružanih snaga u okviru „Agende 2030“, kao i područje rada Helenskog centra za obrambene inovacije (ELKAK). Ministar Dendias je također naglasio da je najmanje 40 studenata iz Hrvatske, pripadnika Oružanih snaga Hrvatske, studiralo u vojnim školama Grčke, ali se otvaaraju i nove mogućnosti:

“Također bih želio reći da vjerujemo da se ova suradnja može proširiti, može se povećati, bilo sudjelovanjem više hrvatskih pilota u Centru za obuku Kalamata ili u drugim školama grčkih Oružanih snaga. S druge strane, također se radujem sudjelovanju grčkih pripadnika Oružanih snaga u hrvatskim školama kako bismo mogli imati jasnu sliku o tome kako ova prijateljska zemlja organizira svoje Oružane snage.”

„Drago mi je što smo poslije dugo godina održali sastanak i uspostavili odnose na razini ministara obrane Helenske Republike i Republike Hrvatske. Puno je mogućnosti za našu zajedničku suradnju, dijelimo zajednički interes za mirom i stabilnošću na jugoistoku Europe, a posebno za suradnjom i osnaživanjem naših obrambenih industrija. Zahvaljujem ministru Dendiasu na podršci stabilnosti Zapadnom Balkanu“,

rekao je ministar obrane RH Ivan Anušić koji je tijekom razgovora predstavio hrvatsku obrambenu industriju, istaknuvši da Hrvatska ima manju, ali kvalitetnu obrambenu industriju s inovativnim i jedinstvenim proizvodima koji su već prepoznati na međunarodnom tržištu. Pritom je naglasio ambiciju Hrvatske da preuzme vodeću ulogu unutar Europske unije u proizvodnji i nabavama FPV dronova.

Uz Anušića i Kundida, današnjem posjetu grčkom ministru obrane prisustvovali su i veleposlanik RH u Grčkoj Aleksandar Sunko, pročelnica za obrambenu politiku Nikolina Volf, ravnatelj Uprave za naoružanje Ivica Grebenar, predstojnica Ureda ministra obrane RH Marina Vujčić i savjetnik ministra Tomislav Lozušić. S grčke pak strane, osim ministra Nikosa Dendiasa, sudjelovali su:  načelnik Glavnog stožera grčke nacionalne obrane general Dimitrios Houpis, načelnik Stožera Ratne mornarice viceadmiral Dimitrios Eleftherios Kataras, glavni inspektor vojske – zamjenik načelnika Glavnog stožera general-pukovnik Andreas Koronakis, zamjenik načelnika Glavnog stožera general-pukovnik Ioannis Kotsakis, ravnatelj Glavnog ravnateljstva za obrambeno naoružanje i ulaganja (GDAEE) Ministarstva nacionalne obrane general-bojnik Ioannis Bouras i ravnatelj Glavnog ravnateljstva za nacionalnu obrambenu politiku i međunarodne odnose (GDPEADS) Ministarstva nacionalne obrane, veleposlanik emeritus Michael Spinellis, te ravnatelj Diplomatskog ureda Ministarstva nacionalne obrane, veleposlanik Giorgos Arnaoutis.

*Photo: MORH/F.Klen

U poslijepodnevnim satima srijede, 30. srpnja, u Zagrebu je održana zračna proba svečanog mimohoda povodom 30. obljetnice VRO Oluja. Kao i dan ranije na generalnoj probi pješačkih, motoriziranih i mehaniziranih postroja, zračnu probu odradili su tek “predstavnici”, dok se puni  sastavi očekuju u četvrtak, kada se na zagrebačkom nebu očekuje oko 40 raznih letjelica, s prolaskom za sada još neotkrivenog broja borbenih aviona Rafale kao kulminacijom letačkog programa.

Budući da ovoga puta cestovni promet nije bio zaustavljen, vozači koji su prolazili Ulicom grada Vukovara mogli su svjedočiti pomalo nadrealnom prizoru preleta MUP-ovih i HRZ-ovih letjelica. Prelet otvaraju MUP-ovi helikopteri AgustaWestland 139 (kojeg MUP koristi za nadzor granice), Eurocopter EC135 (namijenjen nadzoru prometa i prijevozu paacijenata), te Bell 212 i 412. Ovaj posljednji – Bell 412 je zapravo Subaru Bell 412 EPX, kojeg je MUP RH dobio u prosincu prošle godine, i kojem će ovo biti premijera na nekoj većoj javnoj manifestaciji.

MUP-ovi helikopteri otvaraju letački dio vojnog mimohoda

Potom slijede letjelice Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Najprije izviđački helikopteri OH-58D Kiowa Warrior, kupljeni još prije 10 godina ali stigli godinu dana prekasno da bi sudjelovali na vojnom mimohodu 2015. godine. Potom stižu helikopteri Bell 206B JetRanger III kao gotovo pa doajeni HRZ-a, a nakon njih prinove – helikopteri UH-60M Black Hawk  kojih je trenutno 4 u sastavu HRZ-a, da bi ih bilo dokupljeno još 8 za punu eskadrilu od 12. Helikopterski dio završava s Mi-171 Sh, kojima uskoro ističu resursi pa se ubrzano traži njihov nasljednik.

“Stara konjica” Mi-171Sh

Nakon helikopterskog dijela slijedi školski, predstavljen avionom ZLIN Z 242 L, a potom na red dolazi Eskadrila protupožarnih aviona – prvo Air Tractor AT-802, a potom i CL-415. Na probi je kanadere predstavljao avion evidencijske oznake 888, koji je prije samo nekoliko dana pomogao u gašenju požara u Bosni i Hercegovini. Akro-skupina “Krila Oluje”  opravdano su dobila zasebnu poziciju u letačkom programu – iako i oni lete na školskim avionima Pilatus PC-9M, “Krila Oluje” ove godine slave 20. obljetnicu postojanja tijekom kojih su se pozicionirali među najuspješnije europske vojne akro-grupe.

ZLIN Z 242 L HRZ-a

Letački program zatvaraju, naravno, borbeni avioni Dassault Rafal iz sastava Eskadrile lovačkih aviona. U srijedu su iznad Vukovarske preletjela 3 Rafalea, no u četvrtak će ih biti do 10. Istovremeno s preletom, publika na tlu čut će pozdrave predvodnika skupine.

CL-415 – samo bez požara u četvrtak

Dassault Rafale – zvijezda većine događaja u OS RH

Letački program svečanog mimohoda trajat će oko 8 minuta, a nakon njega “mimoplov” HRM-a. Zračna luka Franjo Tuđman je već izdala obavijest o zatvaranju za sav promet osim državnih i HEMS letova te sudionika vojnog mimohoda u razdoblju od 17:00 do 18:15 sati po lokalnom vremenu (15:00 – 16:15 UTC) 31. srpnja. Očekuje se kašnjenje po 7 dolaznih i odlaznih letova. Također, svi entuzijasti koji namjeravaju na trasu mimhoda dići vlastite dronove neka se okane te avanture, a jedini dronovi koji će biti u zraku su oni Ministarstva obrane.

Taktičko-tehničkim zborom i združenim prikazom sposobnosti na zagrebačkom Jarunu Oružane snage RH jučer (petak, 30.5.) su proslavile svoj dan i obilježile Dan državnosti. Ove godine posjetitelja je bilo više nego ikad – čak i oko 19 sati, pred samo zatvaranje manifestacije, jedva se moglo kretati između izložene tehnike, gužve je bilo čak i oko onih – uvjetno rečeno – manje atraktivnih dijelova, poput vezista ili snaga NBKO. Ponovno se pokazalo koliko su na ovakvim priredbama važni ljudi – vojnici koji su neumorno cijeli dan odgovarali na brojna pitanja i nebrojeno puta podizali djecu i njihove roditelje ne bi li ovi imali što bolju fotografiju. Tijekom cijeloga dana ogromni redovi su se formirali ne samo zbog kušanja vojničkog graha, već i zbog ulaska i slikanja u i ispred Bradleya, tenka i druge izložene tehnike, s hrvatskim vojnicima u tzv. HV FAN zoni (uključujući i maskirni „napuhanac“), a pred kraj dana i premijer Plenković je izdržao više od pola sata „selfija“ s građanima.

Gužva kod BVP Bradley i tenka M-84 (lijevo)

RGW 90 HH Matador

Ove godine u TT-zboru nije bilo ni MUP-a ni vatrogasaca, odnosno službe 112, a ponovno je izostao i postav Vojnog muzeja koji jedva da više i postoji u javnom prostoru. Od tehnike moglo se zapravo vidjeti malo toga novoga – osim BVP M2A2 Bradley, koji je svoju zagrebačku premijeru imao početkom travnja na vojnoj izložbi ASDA, da bi sada na Jarunu bio izložen za širu publiku. Osim Bradleya, novo izloženi je bio i protuoklopni prijenosni raketni sustav RGW 90 HH Matador s kojim su početkom ovog mjeseca pripadnici 1. mehanizirane bojne Tigrovi Gardijske mehanizirane brigade (GMBR) proveli dio ciklusa obuke. Nažalost, ništa novo se nije vidjelo ni u segmentu bespilotnih letjelica, osim što je s besposadnog sustava Orbiter, koji je letio na oko 1.000 m visine, na ekran pred glavnom binom bila projicirana slika s poprišta glavnih događanja na Jarunu.

Ipak, glavna atrakcija jučer je bio prikaz združenih sposobnosti na kopnu, u vodi i zraku, koji su izveli Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, Zapovjedništvo specijalnih snaga i Hrvatska kopnena vojska. Specijalci su na RIB brodicama izveli vježbu u neposrednoj suradnji s HRZ-om i letjelicama OH-58D Kiowa Warrior i UH-60M Black Hawk, koja je završila izvlačenjem pripadnika specijalnih snaga u atraktivnom „grozdu“, što je bilo popraćeno aplauzom publike.

“Grozd” – beskorisno, ali atraktivno

Hrvatska kopnena vojska je sudjelovala s borbenim oklopnim vozilima Patria, gdje su dvije demonstrirale amfibijske sposobnosti, dok su treću prevezli inženjerci na splavi. Voda na jarunskom jezeru je ključala, dima je bilo posvuda, a publika je s oduševljenjem pratila akcije hrvatskih vojnika.

BOV Patria među jarunskim lopočima

Do otoka se može i na splavi

Vrhunac dana bio je prelet višenamjenskih borbenih aviona Rafale, koji su pristigli vizulno vrlo atraktivno – publika je najaprije vidjela prva dva, pa postupno i ostatak, dok svih 6 nije u konačnici nadletjelo Jarun. Potom su se razdvojili – dva Rafalea nastavila su prelet iznad kopnenog dijela Hrvatske, a druga dva preletjela su jadransku rutu, a Zagrepčani su ih ponovno mogli vidjeti kada su se malo prije 20 sati vratili u bazu na Plesu. Na oduševljenje publike, preostala dva Rafalea izvela su na nebu iznad Jaruna atraktivnu vježbu, skraćenu varijantu one koja se početkom mjeseca moglaa vidjeti na AIRVG-u. Naravno, ne treba zaboraviti na „Krila Oluje“, koja su svojim skraćenim programom ponovno potrvdila status miljenika publike. Sve u svemu, vrlo atraktivno, intenzivno i bučno.

Dolazak Rafalea

General-pukovnik Tihomir Kundid, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, rekao je za HTV da su jučer na Jarunu željeli pokazati dio operativnih sposobnosti s kojima raspolažu Oružane snage, razinu obučenosti i uvježbanosti.

„Duboke sigurnosne promjene koje se događaju imaju negativnu implikaciju na mir i stabilnost. I u takvom okruženju samo snažne Oružane snage su jamac nacionalne sigurnosti, ali i sredstvo odvraćanja i obrane. Glavna poruka koju smo željeli poslati hrvatskoj javnosti je da su oružane snage spremne za provedbu svih svojih primarnih zadaća“.

Kundid je ujedno objasnio i nedostatak izložene nove opreme:

„Što se tiče mimohoda, naravno da smo u fazi opremanja s novim naoružanjem, novim oružanim platformama, ali i drugim borbenim sustavima i sredstvima. Od toga gotovo pa ništa danas nije prikazano, to će tek biti prikazano na mimohodu“.

Oduševljenje viđenim izrazio je i ministar obrane Ivan Anušić,  pomalo žaleći što takvu opremu hrvatske Oužane snage nisu imale i puno,puno ranije:

Vježba Vojne policije

„Da smo tada imali opremu kakvu imamo danas, uvjeren sam da do 1991. godine i svega onoga što su neprijatelji Hrvatske tada zamislili ne bi ni došlo. Ne bi im palo na pamet pokušati slomiti hrvatski narod i uništiti njegovu težnju za slobodom. Napali su jer su mislili da smo slabi, da nećemo uspjeti. No uspjeli smo, iako nenaoružani, odlučno i hrabro izborili smo svoju slobodu i stvorili vlastitu hrvatsku državu. (…) Danas, upravo zato, Hrvatska vojska ulaže u svoje sposobnosti, u opremu i usavršavanje. To nije samo ulaganje u sigurnost već i u vjerodostojnu doktrinu odvraćanja jer želimo biti sigurni da nikome više nikada neće pasti na pamet učiniti Hrvatskoj ono što joj je bilo učinjeno 1991. godine“.

Za sljedeći prikaz sposobnosti treba, dakle, pričekati još dva mjeseca, odnosno do 31. srpnja, kada bi Oružane snage RH ponovno trebale iznenaditi i oduševiti građane.

Republika Srbija je s nekoliko francuskih banaka i financijskih institucija dogovorila kredit od 1.921.500.000 eura za plaćanje 12 borbenih aviona Rafale i povezanih proizvoda i usluga. Vidi se to u prijedlogu Zakona o potvrđivanju kreditnih aranžmana, objavljenom na stranicama Skupštine Srbije. Inače, prema Zakonu o javnom dugu, Skupština Srbije mora potvrditi zaduživanje države. Kako smo već pisali na portalu Obris.org, 29. kolovoza 2024. Vlada Srbije je putem Ministarstva obrane RS sklopila kupoprodajni ugovor s tvrtkom Dassault Aviation za nabavu 12 potpuno novih lovaca Rafale. Ukupni Komercijalni ugovor u vrijednosti je 2,74 milijarde eura.  Plaćanje je dogovoreno tako da se unaprijed uplati 30 posto ugovorene cijene (823.500.000 eura), što je Srbija već platila iz vlastitih sredstava.

Siniša Mali, ministar financija Srbije

Zrakoplovni portal Tango Six napisao je da objavljeni prijedlog Zakona potvrđuje iznose i detalje financijskog aranžmana, o čemu je taj portal već izvještavao. Najnoviji razvoj događaja na području financiranja ove kupnje zabilježen je početkom travnja, kada je ministar financija Siniša Mali izjavio da je Ministarstvo financija uplatilo drugu ratu avansa u iznosu od 411,75 milijuna eura za kupnju Rafalea, čime je, nakon uplate prve rate u istom iznosu 20. listopada prošle godine, francuski proizvođač najvjerojatnije započeo proizvodnju zrakoplova. Sada je to potvrđeno i u prijedlogu Zakona o potvrđivanju kreditnih aranžmana.

Unatoč prosvjedima u zemlji i često napetoj situaciji u regiji, prvi dio plaćen je u iznosu od 15 posto od ugovorene cijene (411.750.000 eura). Drugi dio isplate bio je u istom iznosu, vidljivo je iz dokumenta objavljenog na stranicama Skupštine Srbije. Predviđeno je prvo i drugo plaćanje prema učinku. Ta plaćanja iznose 25 posto ukupne ugovorene cijene (odnosno po 686.250.000 eura). To će biti plaćeno korištenjem sredstava iz kreditnog aranžmana. Ostatak u iznosu od 20 posto ukupne ugovorene cijene (549.000.000 eura) također će biti plaćen sredstvima kreditnog aranžmana, stoji u prijedlogu zakona.

Bred Banque Populaire – jedna od banaka kod koje se zadužila Srbija

“Strane su sklopile ovaj Ugovor kako bi evidentirale uvjete pod kojima su se zajmodavci složili da će, u skladu s uvjetima ovog sporazuma, Zajmoprimcu (Srbija) staviti na raspolaganje kreditni aranžman u maksimalnom ukupnom iznosu od 1.921.500.000 eura. Sredstva će se koristiti za financiranje dijela ukupne cijene ugovora koji ne prelazi 70 posto ukupne cijene ugovora.” Kreditni aranžman će, kako se navodi, biti dostupan kroz izravna plaćanja prodavatelju za robu i usluge koje će isporučiti i izvršiti u skladu s komercijalnim ugovorom, navodi Forbes Srbija. Nekoliko francuskih banaka i kreditnih institucija navedeni su kao izvorni zajmodavci. Jedna od prvih je Bred Banque Populaire s udjelom od 163.327.500 eura. Tu je također Credit Agricole Corporate and Investment Bank i Credit Industriel et Commercial koje sudjeluju s po 345.870.000 eura. Od Credit Lyonnaisa očekuje se kredit od 163.327.500 eura, dok će Societe Generale dati kredit od 422.730.000 eura. Tu je i Natixis s udjelom u kreditu od 480.375.000 eura. No, u ugovoru stoji i da je namjera tih izvornih zajmodavaca prenijeti dio obveza na SFIL (Francuska razvojna banka za financiranje izvoza) najkasnije do 30. lipnja 2025. godine. To će rezultirati podjelom ukupnih angažiranih sredstava tako da učešće SFIL-a od datuma prijenosa obveza iznosi 1.419.027.750 eura. Dogovorena je i primjena promjenjive kamatne stope. Temelji se na šestomjesečnom Euriboru, uvećanom za primjenjivu fiksnu maržu od 0,98 posto godišnje.

Ocjena je portala Tango Six da način financiranja tako velike nabave stoga prije ukazuje na to da je podjednako u interesu Dassaulta kao proizvođača (osiguranje plaćanja neovisno o financijskoj stabilnosti zemlje naručitelja) i da je to dosad jedini dokazani politički utjecaj na način nabave Rafalea. Najvjerojatnije je (politički gledano) da takvu kupnju financiraju privatne francuske banke (kao i slične nabave francuskog oružja od strane drugih zemalja) umjesto financijskih institucija drugih zemalja. S treće strane, moguće je da su kamate i drugi tehnički uvjeti takvih transakcija povoljniji ako se cijeli aranžman odvija u zemlji proizvođača i ako (opet politički, u pozitivnom kontekstu) iza cijelog posla stoji institucija poput SFIL-a. To govori više o financijsko-industrijskoj integraciji francuskih privatnih i državnih tvrtki nego optužbe za korupciju ili negativno političko djelovanje.

Procjena srbijanskih  financijskih stručnjaka je da će kupnja Rafalea povećati deficit srpskog proračuna za oko 0,6 posto te da nema bojazni da bi to drastično moglo utjecati na pogoršanje stanja u javnim financijama.