Proteklih dana nad Zagrebom se itekako čula buka borbenih aviona Rafale. Naime, od ponedjeljka 19. listopada traju zajedničke aktivnosti hrvatskih i francuskih Zračnih snaga pod nazivom MORANE, a poseban naglasak stavljen je na primjenu NATO-ova koncepta ACE (Agile Combat Employment). Fokus NATO-ova koncepta je na brzom razmještaju zrakoplova, djelovanju s različitih lokacija, povećanju sposobnosti preživljavanja zračnih snaga i održavanju kontinuiteta zračnih operacija.

Aktivnost MORANE traje do petka, 23. listopada, a uključuje pilote, zrakoplovne tehničare i drugo osoblje 191. eskadrile lovačkih aviona 91. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva te Lovačke eskadrile 1/5 Vendée francuskih Zračnih i svemirskih snaga.  Zapovjednik francuskog kontingenta u RH i pilot Rafalea, bojnik Nicolas, istaknuo je da njegova postrojba prvi put djeluje u Hrvatskoj, i to s ukupno tridesetak pilota, tehničara i specijalista, te tri aviona Rafale. Zahvalio je 91. krilu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na dobrodošlici, postrojenjima i resursima koji su im dani na raspolaganje te na izvrsnoj potpori. Vezano uz ključne ciljeve aktivnosti, istaknuo je: “Imamo dobru suradnju s Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom, koje je naš veliki partner.”

Novi zapovjednik 91. krila HRZ-a, brigadir Davor Turković, pojasnio je da pripadnici dvaju ratnih zrakoplovstava u aktivnosti djeluju u dva sloja. Prvi je u zraku, pri čemu posade Rafalea zajednički lete i uvježbavaju se u zračnoj borbi. Drugi je na zemlji, gdje tehničari uvježbavaju operabilnost u opsluživanju i održavanju zrakoplova. Koncept ACE – koncept disperzije snage – bazira se na tome da se neprijatelju otežava targetiranje ciljeva visoke vrijednosti, objasnio je brigadir Turković.

Pilot Nicolas rekao je kako je po slijetanju hrvatsko zemaljsko osoblje preuzelo brigu o francuska 3 Rafalea, uključujući punjenje gorivom i promjenu konfiguracije, zbog čega su francuski piloti već nakon 2 sata bili spremni za polijetanje i izvršavanje nove zadaće. Zapovjednik Satnije za tehničko održavanje i opsluživanje aviona Rafale 191. eskadrile lovačkih aviona satnik Marko Jozinović rekao je da su ovakve zajedničke aktivnosti vrlo značajne za zrakoplovne tehničare:

“Naši zrakoplovni tehničari mogu u svakom trenutku i u bilo kojem vremenu primiti strani zrakoplov – Rafale i pregledati ga te vratiti nazad u let u što kraćem roku. S ponosom možemo reći da su zrakoplovni tehničari osposobljeni za ovakve aktivnosti.”

Satnik Jozinović naglasio je kako to samo pokazuje da osim odličnih borbenih aviona Hrvatska danas ima i odlične stručnjake “koji i danas dokazuju da sposobnost svakog aviona ovisi o ljudima na zemlji.”

Kako smo već ranije pisali na portalu Obris.org, prva zajednička hrvatsko-francuska aktivnost MORANE održana je u studenom 2024. godine, kada je naglasak bio na demonstraciji dosegnutih sposobnosti HRZ-a, ali i provjeri sposobnosti unutar ACE koncepta.

*Photo: MORH/F.Klen

Hrvatski borbeni lovac Rafale kao dio dežurnog borbenog dvojca u sklopu nadzora i zaštite vlastitog zračnog prostora (Air Policing) danas u 11:02 sati presreo je na području iznad Korenice malteški putnički zrakoplov tipa Boeing 737. Malteški putnički zrakoplov letio je na ruti Grčka – Njemačka (sa Krfa je u 9 sati ujutro poletio prema Nürnbergu), a Združeno zračno zapovjedništvo u Torrejónu (CAOC Torrejón) deklariralo je taj civilni zrakoplov kao moguću prijetnju i pokrenuo zračnu akciju sa zadaćom vizualne identifikacije. Prema informacijama Command Reporting Centera u Italiji, taj je civilni zrakoplov imao postavljen kod na transponderu 7500, što označava otmicu zrakoplova.

Pilot hrvatskog Rafalea vizualno ga je identificirao, uspostavio je s njim radio vezu, te je u 11:18 izvršio borbenu zračnu patrolu na području između Rijeke i Delnica i ispratio malteški zrakoplov iz hrvatskog zračnog prostora. Malteški Boeing u slovenski zračni prostor ušao je u 11:20 sati, o čemu je Slovenska vojska obavijestila i Mađarsku i Italiju koje svojim Zračnim snagama nadziru slovenski zračni prostor. No vremena za djelovanje nije bilo, pa su ubrzo Austrijanci preuzeli praćenje malteškog Boeinga nakon slovensko-austrijske granice. Po ulasku u njemački zračni prostor preuzeli su ga borbeni zrakoplovi Eurofighter iz zrakoplovne baze Neuburg an der Donau njemačkih Zračnih snaga koji su ga pratili prema Nürnbergu, gdje je sigurno sletio u 12:16.

Malteški ministar održivog prometa Chris Bonett izvijestio je da je zrakoplov Boeing 737 tvrtke Corendon Airlines, registriran na Malti kao 9H-CXD , odaslao signal za hitni slučaj tijekom leta iznad Hrvatske.

“Nakon istrage, čini se da je signal za hitnost poslan zbog kvara u radiokomunikacijskom sustavu zrakoplova. Zrakoplovna tvrtka potvrdila je da ni u jednom trenutku nije bila ugrožena sigurnost putnika ili posade na brodu. Sigurnost u zrakoplovstvu ostaje naš najveći prioritet,”,

objavio je Bonett na društvenim mrežama. Sličnu izjavu dao je i hrvatski ministar obrane Ivan Anušić:

“Utvrdilo se kasnije da je došlo do kvara unutar radijskog komunikacijskog sustava te da je i backup također bio u kvaru, što je vrlo rijetko. Vjerojatno je greškom uključen signal na transponderu koji je signalizirao otmicu aviona, no istraga još nije gotova i nemamo potvrdu.”

Tijekom zračne akcije hrvatskog Rafalea u sklopu Air Policinga, budući da je taj civilni zrakoplov bio označen kao moguća prijetnja, potpredsjednici Vlade i ministri Ivan Anušić, Tomo Medved, Davor Božinović i Oleg Butković bili su u koordinaciji s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem, kao i s Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom.

Tijekom ovoga tjedna pripadnici HRZ-a i Ratnog zrakoplovstva SR Njemačke (Luftwaffe) provode zajedničku obuku u hrvatskom zračnom prostoru. U vježbi sudjeluju piloti višenamjenskih borbenih aviona Rafale 191. eskadrile lovačkih aviona 91. krila HRZ-a te posade njemačkih aviona Airbus A400M Krila za zračni transport 62. Pripadnici obje postrojbe bazirani su u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu.

Piloti uvježbavaju opskrbu Rafalea gorivom tijekom leta, odnosno postupak Air-to-Air Refuelling (AAR). Njemački Airbus A400M za to koristi sustav s crijevom i košarom, koji omogućuje prijenos goriva drugom zrakoplovu u zraku. Tijekom obuke piloti Rafalea, uz stalnu komunikaciju s posadom A400M te usklađenu brzinu i visinu dvaju zrakoplova, priključuju cijev za nadopunu gorivom koja se nalazi na nosu Rafalea i potom započinju opskrbu gorivom. Riječ je o zahtjevnoj proceduri koja traži visoku razinu osposobljenosti i uvježbanosti posada, napominje MORH u priopćenju.

Današnja obuka iznad Slavonije

Za hrvatsku 191. eskadrilu riječ je o novoj operativnoj sposobnosti koja povećava operativni dolet Rafalea i vrijeme njihova djelovanja u zraku.

Ovakvu vrstu vježbe HRZ je prvi puta proveo u travnju prošle godine, kada se u hrvatskom zračnom prostoru provodila vježba PEGASE 25. Tada su uz hrvatske i francuske Rafale u aktivnosti sudjelovala i francuska dva transportna zrakoplova A400M te zrakoplov za nadopunjavanjem gorivom A330 MRTT. To Ovo je bilo prvi put da je u sklopu zajedničke aktivnosti hrvatskih i francuskih Rafalea u hrvatskom zračnom prostoru izvedeno spajanje aviona Rafale HRZ-a s francuskim zrakoplovom za nadopunjavanje gorivom A330 MRTT, istaknulo je tada hrvatsko Ministarstvo obrane.

*Photo: MORH/F.Klen, Video: MORH/G.Resovac

Potpisivanjem ugovora o nadogradnji borbenog komunikacijskog sustava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva između Ministarstva obrane RH, tvrtke Thales i OIV-a 9. rujna 2026. službeno je započela provedba Ground-to-Air Networks (GAN) projekta. Ugovor vrijedan 33,2 milijuna eura bez PDV-a potpisali su potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, potpredsjednik prodaje za mrežne infrastrukturne sustave tvrtke Thales Group Christophe Laberty, te član Uprave i direktor OIV-a Denis Nikola Kulišić. Projektom koji će se provoditi od 2026. do 2030. godine modernizirat će se komunikacijski sustav HRZ-a, a ugovor je sklopljen nakon što je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 04. rujna donijela odluku o provedbi višegodišnje nadogradnje navedenog sustava. U projektu OIV sudjeluje kao lokalni partner i integrator, dok je Thales nositelj rješenja i tehnološki partner.

Ministar obrane Ivan Anušić istaknuo je kako je “u svu nabavu, modernizaciju i opremanje Oružanih snaga RH, za ono što nemamo iz vlastite proizvodnje i što nabavljamo od naših partnera i saveznika, uključena hrvatska industrija i hrvatske tvrtke”, te je tako OIV postao partner Thalesu.

“Potpisivanjem ovog Ugovora krećemo u realizaciju nadogradnje borbenog komunikacijskog sustava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, čime dodatno unapređujemo sigurne komunikacije i prijenos podataka naših Rafalea te stvaramo potrebne komunikacijske sposobnosti za njihovo daljnje podizanje sa standarda F3-R na F4”,

rekao je Anušić dodavši da se s tom razinom dostiže trenutno najvišu moguću razinu sustava borbene komunikacije zaštićenih podataka na razini cijeloga svijeta.

„Projekt predstavlja jedan od ključnih iskoraka u razvoju komunikacijskih sposobnosti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva nakon uvođenja višenamjenskih borbenih aviona Rafale te će dodatno ojačati interoperabilnost s NATO saveznicima. Njegovom provedbom uspostavit će se nacionalna mreža od sedam zemaljskih radijskih lokacija povezanih s operativnim središtem putem suvremene komunikacijske infrastrukture, čime će se osigurati pouzdana i otporna glasovna komunikacija između operativnih centara i zrakoplovnih platformi te potpuna kompatibilnost s nacionalnim i savezničkim snagama. Posebno nam je važno što ova suradnja potvrđuje da hrvatska kompanija može ravnopravno sudjelovati u realizaciji tehnološki zahtjevnih rješenja zajedno s vodećim svjetskim partnerima poput Thalesa. Zahvaljujemo Ministarstvu obrane Republike Hrvatske na ukazanom povjerenju te smo ponosni što u ovom strateški važnom projektu sudjelujemo kao lokalni partner i integrator, zajedno s Thalesom kao vodećim tehnološkim partnerom“,

rekao je član Uprave i direktor OIV-a Denis Nikola Kulišić.

“Upravo ovaj projekt dobar je primjer takvog pristupa. Odašiljači i veze postali su partner Thalesu, a prijenos tehnologije i znanja već je u tijeku. Posebno je važno što će Odašiljači i veze kroz ovu suradnju steći tehnologiju i znanje koje će moći primjenjivati i na drugim projektima, uključujući pružanje usluga i na međunarodnom tržištu. Isti pristup primjenjujemo i u drugim velikim projektima opremanja Hrvatske vojske. Već sutra potpisujemo ugovor o nabavi 18 južnokorejskih samohodnih višecijevnih lansera raketa K239 Chunmoo, a i u taj je projekt uključena hrvatska tvrtka Končar, koja će preuzeti ulogu u održavanju sustava i drugim aktivnostima potrebnima za njegovo normalno funkcioniranje nakon što prijeđe u posjed Oružanih snaga Republike Hrvatske. Naš je cilj da hrvatske tvrtke budu aktivni partneri u proizvodnji, održavanju, razvoju i daljnjoj primjeni sustava koje nabavljamo. Sve nabave, opremanja i sve što ide uz to uvijek promatramo i kroz mogućnost povratne aktivnosti, odnosno nastojimo uključiti hrvatske tvrtke kako bi gospodarski i tehnološki napredovale te bile sposobne pratiti opremanje i modernizaciju Oružanih snaga Republike Hrvatske”,

istaknuo je ministar Anušić.

GAN predstavlja Thalesovo rješenje za ground-to-air komunikaciju koje objedinjuje glasovnu komunikaciju, taktičke podatkovne veze (Tactical Data Links – TDL) i kibernetičku sigurnost. Projekt će uspostaviti nacionalnu mrežu od sedam zemaljskih radijskih lokacija povezanih s operativnim središtem, čime se osigurava pouzdana i otporna glasovna komunikacija između operativnih centara i zrakoplovnih platformi te potpuna kompatibilnost s nacionalnim i savezničkim snagama. Thales u projektu nastupa kao nositelj rješenja i tehnološki partner, dok Odašiljači i veze sudjeluju kao lokalni partner i integrator, odgovoran za koordinaciju s Ministarstvom obrane i Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom, izradu studija radio-pokrivanja, pripremu lokacija za instalaciju i sudjelovanje u integraciji sustava, provedbu ispitivanja na terenu, edukaciju korisnika te pružanje tehničke i logističke potpore tijekom životnog ciklusa sustava.

Sudjelovanje u GAN projektu nastavak je uspješne suradnje OIV-a i Thalesa, koja je dodatno potvrđena stjecanjem statusa ključnog industrijskog partnera Thales Grupe u Hrvatskoj nakon jednogodišnjeg procesa evaluacije i usklađivanja. Projekt se pritom oslanja na dugogodišnje iskustvo OIV-a u upravljanju nacionalnom komunikacijskom infrastrukturom, radu na lokacijama od strateškog značaja te implementaciji složenih komunikacijskih i sigurnosnih sustava.

Christophe Laberty istaknuo je zadovoljstvo sudjelovanjem Thalesa u projektu jačanja obrambenih sposobnosti Republike Hrvatske te posebno suradnjom s Odašiljačima i vezama kao hrvatskim partnerom:

“Thales je ponosan što će sudjelovati u jačanju obrambenih sposobnosti Republike Hrvatske i zahvalan Oružanim snagama RH na pruženoj mogućnosti za uporabu svoje provjerene i pouzdane visoke tehnologije.”

Vlada je na svojoj prošlotjednoj 198. sjednici donijela odluku o nadogradnji borbenog komunikacijskog sustava Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva u razdoblju od 2026. do 2030. godine. Nadogradnja obuhvaća opremanje potrebnim komunikacijskim podsustavima te opremom za zaštitu podataka i komunikacija, a provest će se u suradnji s tvrtkama THALES iz Francuske Republike i Odašiljači i veze d.o.o. iz Zagreba. „Ukupna vrijednost nefinancijske imovine koja se pribavlja i ukupne obveze Ministarstva obrane iznose 41.061.558,75 eura, od čega: u 2026. godini 17.879.850,00 eura, u 2027. godini 9.075.584,00 eura, u 2028. godini 7.555.088,00 eura, u 2029. godini 4.089.700,00 eura i u 2030. godini 2.461.336,75 eura. Potrebna sredstva za 2026., 2027. i 2028. godinu osigurana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2026. i projekcijama za 2027. i 2028. godinu na razdjelu i glavi Ministarstva obrane, u programu 2510 Opremanje i modernizacija, aktivnosti A545042 Opremanje materijalno tehničkim sredstvima, izvoru financiranja 11 Opći prihodi i primici, na računu 42 Rashodi za nabavu proizvedene dugotrajne imovine. Potrebna sredstva za 2029. i 2030. godinu prioritetno će se osigurati prilikom izrade državnog proračuna za navedene godine, u okviru limita koji će Ministarstvu obrane biti dodijeljeni za pojedinu godinu,“ stoji u popratnom Vladinom dokumentu. Vlada je ujedno dala i prethodnu suglasnost Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u razdoblju od 2027. do 2030. godine za nadogradnju borbenog komunikacijskog sustava Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva u ukupnom iznosu od 23.181.708,75 eura, po godinama i iznosima:

Godina –  Iznos:

2027.   9.075.584,00 eura
2028.   7.555.088,00 eura
2029.   4.089.700,00 eura
2030.   2.461.336,75 eura.

Za nadogradnju borbenog komunikacijskog sustava HRZ-a dobiveno je mišljenje Odbora za obranu Hrvatskog sabora, i to najvjerojatnije na zatvorenoj sjednici održanoj 19. svibnja ove godine.

*Photo: MORH/J.Šeri

Na današnjoj 181. sjednici Vlade RH ministri su usvojili Odluku o preuzimanju obveza Ministarstva obrane do 2029. za održavanje višenamjenskog borbenog aviona Rafale, što je pobliže objasnio državni tajnik u MORH-u Drago Matanović:

„Kao nastavak projekta opremanja avionima Rafale Ministarstvo obrane ima potrebu za dodatnim robama i uslugama za održavanje aviona Rafale i prateće opreme, kao i za nabavu zemaljske opreme u potpori operativnih sposobnosti aviona, nabavu sustava za pripremu i raščlambu misija elektroničkog ratovanja za avione Rafale koje je obrambeno važno za Republiku Hrvatsku radi osiguranja zahtjevanog stupnja raspoloživosti i operativnih sposobnosti aviona. U skladu s tim, ukupne obveze Ministarstva obrane od 2026. do 2029. godine iznose 64.006.780,00 eura, od čega su iznosi od 2027., 2028. i 2029. godine određeni kako se navodi u ovoj Odluci te se osiguravaju u Državnom proračunu na razdjelu Ministarstva obrane. Stoga se ovom Odlukom predlaže davanje prethodne suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava Državnog proračuna od 2027. Do 2029. Za kontinuirano održavanje višenamjenskog borbenog aviona Rafale i prateće opreme, i nabavu opreme u ukupnom iznosu 28.035.428,00 eura.“

Podijeljeno po godinama, najviše će se iz proračuna izdvojiti već sljedeće, 2027. – čak 18.970.539,92 eura, potom 2028. –   7.615.102,44 eura, te konačno 2029. – „tek“ 1.449.786,16 eura.

Donošenjem današnje odluke ujedno prestaje važiti slična Odluka o davanju suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u razdoblju od 2025. do 2027. godine za kontinuirano održavanje višenamjenskog borbenog aviona Rafale i prateće opreme od 14. studenog 2024. U rujnu 2024. daljnje održavanje i logistička potpora za borbene aviona Rafale prošlo je kroz saborski Odbor za obranu, a dva mjeseca kasnije Vlada je rezervirala sredstva u Državnom proračunu za razdoblje od 2025. do 2027. u iznosu od 24.563.067,10 eura. Ugovor koji je tada bio sklopljen s tvrtkom Dassault Aviation za kontinuirano održavanje aviona Rafale i prateće opreme koji osigurava usluge popravka, remonta, obnove resursa i periodičkih pregleda za komponente aviona i motora vrijedi još svega 3 mjeseca, odnosno do listopada 2026. godine. Za ovu godinu u proračunu je za održavanje i nabavu dodatne opreme osigurano 35.971.351,68 eura. Time je današnja odluka Vlade bila nužna za nastavak održavanja kako samih lovaca, tako i prateće opreme, za naredno razdoblje.

Prijetnja zračnom prostoru koja je u ponedjeljak 8. lipnja, ujutro proglašena u Latviji završila je oko 10:30 sati, izjavile su za latvijske medije Nacionalne oružane snage (NBS). Dron koji je ušao u latvijski zračni prostor oborili su NATO-ovi zrakoplovi, točnije francuski Rafalei . Od travnja, četiri francuska borbena zrakoplova Rafale nalaze se u zračnoj bazi Šiauliai u Litvi u sklopu NATO-ove misije Baltičkog zračnog nadzora. Dron je opisan kao “strana bespilotna letjelica koja je uletjela u Latviju kao rezultat ruskog elektromagnetskog ratovanja”. Ovaj incident malo je prošao „ispod radara“, a naročito nakon razmjene vatre između Irana i Izraela te krhkog primirja u Perzijskom zaljevu.

Govoreći na konferenciji za novinare, latvijski ministar obrane Raivis Melnis pohvalio je ulogu Oružanih snaga i NATO partnera u brzom informiranju javnosti o prijetnji i suočavanju s njom. Potraga za fragmentima drona kako bi se on i njegove sposobnosti detaljnije identificirale je u tijeku. Na pitanje koliko je koštalo podizanje NATO-ovih zrakoplova i obaranje drona, Melnis je odgovorio: “Ne bismo trebali brojati novac o tome koliko košta svaki hitac kada govorimo o našoj sigurnosti”, dodavši da trenutno nema naznaka o ozljedama ili šteti uzrokovanoj incidentom. Drugo upozorenje o dronu ostalo je na snazi ​​čak i dok se održavala konferencija za novinare. Nacionalne oružane snage izdale su oko 9:20 upozorenje koje pokriva općine Ludza, Balvi i Alūksne u vezi s potencijalnom prijetnjom zračnom prostoru.

Rezultat ruskog elektroničkog ratovanja

Brigadni general Kaspars Zdanovskis, zamjenik zapovjednika Latvijskih nacionalnih oružanih snaga, održao je zajedničku konferenciju za novinare s ministrom obrane Raivisom Melnisom o jutrošnjem upadu drona. Senzori su pokazali da je upad uzrokovan ruskim elektroničkim ratovanjem, rekao je Zdanovskis, ali nije potvrdio je li riječ o ruskom ili ukrajinskom dronu kojeg su oborili francuski NATO borbeni zrakoplovi malo iza 10 sati po lokalnom vremenu. Ministar obrane Latvije je rekao da dron nije uzrokovao žrtve ili štetu te dodao da NATO zrakoplovi još uvijek patroliraju graničnim zračnim prostorom.

Ukrajina je optužila Rusiju da stoji iza nekoliko drugih incidenata ulaska dronova u zračni prostor njezinih saveznika zbog elektroničkog ometanja. Nakon današnjeg upada dronovau Latviju, sastao se državni vrh, uključujući i predsjednika Latvije, kako bi analizirao još jednu sigurnosnu prijetnju i donio zaključke o jačanju obrambenih kapaciteta.

Samo nastavak udara

Podsjetimo, latvijska premijerka Evika Silina dala je ostavku prošlog mjeseca nakon političke krize koju su izazvala dva zalutala ukrajinska drona, kao i ministar obrane, o čemu smo u svibnju pisali na portalu Obris.org. Tadašnji  ministar obrane Andris Sprūds (Stranka Progresivci) objavio je ostavku u nedjelju navečer, 10. svibnja, nakon što su dva drona pala na latvijski teritorij u četvrtak te pogodila naftne instalacije. Riječ je bila o ukrajinskim dronovima koji su, prema riječima ukrajinskog ministra vanjskih poslova Andrija Sibihe, pali u Latviju zbog “ruskog elektroničkog ratovanja koje je namjerno preusmjerilo ukrajinske dronove s njihovih ciljeva u Rusiji“.

Ukrajinski napad na Sankt Peterburg

I na portalu Obris. org više puta smo pisali da su baltičke zemlje na meti ruskih hibridnih napada, kao i da su brojni dronovi viđeni na tom području, a neki su i pali na području baltičkih država i Poljske. Ovaj posljednji incident dogodio se nakon što su ukrajinski dronovi tijekom prošlotjednog Ekonomskog foruma na kojem je sudjelovao i ruski predsjednik Vladimir Putin napali Sankt Peterburg. Ruski mediji navode kako su snage protuzračne obrane tada oborile 86 ukrajinskih dronova u regiji oko Sankt Peterburga, grada domaćina velikog investicijskog foruma i Putinovog rodnog grada. “Osamdeset šest dronova srušeno je iznad Lenjingradske regije. Borbene operacije se nastavljaju“, napisao je guverner Aleksandar Drozdenko na Telegramu. Agencije su objavile kako je Ukrajina pogodila terminal za izvoz nafte u Sankt Peterburgu nekoliko sati prije početka godišnjeg ekonomskog foruma predsjednika Vladimira Putina u pokušaju da nanese štetu njegovu ugledu i pokaže koliko su ranjivi veliki ruski gradovi.

Projekt FCAS, tj. naprednog europskog borbenog zrakoplova šeste generacije, kojeg je 2017. započelo nekoliko europskih država očito je u velikom problemima, ako ne i pred potpunom propašću.  Njemački kancelar Friedrich Merz prvi je put izrazio sumnje u zajednički njemačko-francusko-španjolski projekt borbenog zrakoplova FCAS:  “Želim da se ovo pitanje sada razjasni: Hoćemo li nam zapravo i dalje trebati borbeni zrakoplov s posadom za 20 godina?”, upitao se Merz u jednom podcastu, prenosi DW. Zahtjevi Francuske i Njemačke za borbeni zrakoplov sljedeće generacije, jezgru FCAS-a, vrlo su različiti. „Da budem sasvim precizan“, nastavio je Merz: “Francuzima je potreban zrakoplov sposoban za nošenje nuklearnog oružja i nosač zrakoplova u sljedećoj generaciji borbenih zrakoplova. Nama u njemačkom Bundeswehru to trenutno nije potrebno.“ Zahtjevi francuske obrambene tvrtke Dassault da preuzme jasno vodstvo u konzorciju s Airbusom ugrozili su projekt FCAS vrijedan 100 milijardi eura.

FCAS je kratica za “Future Combat Air System” (Budući borbeni zračni sustav). Ako se realizira, ovaj zračni borbeni sustav bio bi najveći i najskuplji europski obrambeni projekt . Ukupni troškovi procjenjuju se na stotine milijardi eura. Zračni borbeni sustav dizajniran je za djelovanje u kombinaciji s nenaoružanim i naoružanim dronovima te je stoga više od pukog borbenog zrakoplova. Prema planovima, trebao bi biti napredniji čak i od američkog F-35. Osim napredne nevidljivosti, trebao bi koristiti umjetnu inteligenciju i letjeti u koordinaciji s rojevima dronova. Plan je bio da od 2040. godine nadalje zamijeni Eurofighter koji trenutno koriste njemačke oružane snage, kao i francuski Rafale, što je u trenutnoj fazi ponovnog uspona ovog francuskog lovca prilično nevjerojatno.

Dva sustava i dva zrakoplova?

Njemačka trenutno sve ozbiljnije razmatra alternativne opcije za razvoj borbenog zrakoplova nove generacije, nakon što su se problemi u zajedničkom francusko-njemačkom projektu FCAS (Future Combat Air System) dodatno produbili. Sporovi između ključnih industrijskih partnera, Airbusa i Dassault Aviationa, doveli su projekt, vrijedan oko 100 milijardi eura, na rub propasti. Dassault inzistira na vodećoj ulozi u projektu, što izaziva nezadovoljstvo u Njemačkoj. Posebno je negativno odjeknula izjava čelnika Dassaulta Érica Trappiera da Njemačka, po njegovu mišljenju, nema ni kapacitete za gradnju borbenih zrakoplova. Lovac FCAS izvorno je bio namijenjen ispunjavanju zahtjeva i njemačke i francuske vojske. Međutim, Francuska želi “praktički prilagoditi zrakoplov specifikacijama koje su potrebne Francuskoj“, prema njemačkom kancelaru Merzu. To, međutim, ne odgovara njemačkim zahtjevima. “I zato ovo nije politički spor; imamo pravi problem s profilom zahtjeva. Ako to ne možemo riješiti, ne možemo održati projekt.”

Konačna odluka vlada Njemačke, Francuske i Španjolske, koja je nekoliko puta odgađana, očekuje se do kraja veljače. Razmatra se alternativa da zemlje razviju zajednički sustav zračne borbe, ali izgrade dva odvojena borbena zrakoplova.

Ako Njemačka zaključi da joj je potreban vlastiti borbeni zrakoplov, “tada ćemo pogledati tko će ga graditi zajedno s nama“, rekao je Merz, dodavši: “Postoje i druge zemlje koje su zainteresirane za razgovor s nama“. Potencijalni partneri za Airbus, čija se obrambena divizija smatra dijelom Njemačke, uključuju britansko-talijanski projekt GCAP ili švedsku tvrtku SAAB. P

Macron je „posvećen uspjehu FCAS-a”

U prvoj reakciji, francuski predsjednik Emmanuel Macron obećao je da će ostati “predan uspjehu FCAS-a“. “S obzirom na strateške izazove s kojima se suočava naša Europa, bilo bi neshvatljivo da se industrijske razlike ne bi mogle prevladati“, izjavio je Macron na marginama posjeta Indiji. Još u utorak je za Süddeutsche Zeitung izjavio: „FCAS je mlažnjak budućnosti. Trebamo takav zrakoplov.(…) Vjerujem da se stvari moraju kretati naprijed“. Međutim, Macron je iznimno zadovoljan kako napreduje proizvodnja i prodaja francuskih borbenih aviona Dasault Rafale. On je upravo ovih dana u Indiji, na marginama AI Impact Summita, najavio novu eru u francusko-indijskoj obrambenoj suradnji. Dok Indija naručuje još 114 novih Rafalea, Macron najavljuje njihovu proizvodnju u kooperaciji s Indijom: “Vrlo jasno, rekao bih da smo iznimno predani tome da imamo maksimalan broj indijskih komponenti i proizvodimo maksimalan broj kritičnih uređaja u Indiji,” rekao je Macron, dok se indijski premijer Modu zadovoljno smješkao.

U ovakvim okolnostimateško da će se Francuska odreći daljnjeg razvoja Rafalea u korist nekakvog zajedničkog europskog borbenog aviona. S druge strane, ocjena je promatrača i vojnih analitičara da bi propast europskog FCAS-a bila bi ozbiljan udarac europskoj obrambenoj suradnji, osobito u trenutku kada Europa nastoji ojačati stratešku autonomiju i smanjiti ovisnost o SAD-u.

Retoričkim prepucavanjem hrvatskog predsjednika i premijera pitanje opremljenosti hrvatskih višenamjenskih lovaca Rafale ponovno je ušlo u medijsku špicu. Štoviše, tema je spuštena na razinu hrvatsko-srpskih rasprava od kojih u posljednje vrijeme gore blogovi i društvene mreže. Pitanje je – čiji je Rafale bolji, hrvatski ili srpski, i tko je s tom nabavom bolje financijski prošao?

Upotpunjena eskadrila hrvatskih borbenih aviona Rafale (Photo: Antonio Prlenda)

Samo po sebi, rasprave i nemaju previše smisla kad prvi od tri srbijanska dvosjedna Rafalea i devet jednosjednih po ugovoru stiže tek 2028. godine, a preostali do 2030. godine. A slično kao i u hrvatskom slučaju, nitko ne zna što u ugovoru zapravo piše za opremu i naoružanje naručenih aparata.

Kupnjom 10 modernih jednosjednih višenamjenskih borbenih aviona Rafale EC i dva dvosjeda Rafale DC Hrvatska je zadržala svoju sposobnost zaštite i nadzora svog zračnog prostora lovačkim zrakoplovstvom (air policing), kojeg ponovno provodi od Nove godine, ojačala sustav nacionalne sigurnosti te postala spremnija ispunjavati obaveze u okviru kolektivne obrane NATO saveza, čijeg je punopravni član. Pa zašto bi onda Hrvatska uopće marila kako se i čime naoružava Srbija?

Vojna ravnoteža

Tvrdnja da OS RH i Vojska Srbije „nisu u istoj kategoriji“ tu se ne pokazuje osobito bitnom. Jer Hrvatska ne može birati svoje susjede. Srbija će uvijek biti tu, a kronični je izvoznik nestabilnosti u čitavoj regiji. Barem dok joj je na čelu konfliktni predsjednik Vučić. Ubrzano moderniziranje i naoružavanje Srbije Vučić na svojim učestalim većim ili manjim vojnim paradama prečesto prati negativnom retorikom prema Hrvatskoj.

Pred samu Novu godinu Vučić je najavio daljnje naoružavanje pravdajući to „okruženjem u kojem se Srbija nalazi“ te da se „ne smije isključiti mogućnost napada na teritorij Srbije i srpski narod“, ponovno aludirajući na sporazum o obrambenoj suradnji Hrvatske, Albanije i Kosova. Pri tome, zanemaruje da slične sporazume sa zemljama oko Hrvatske ima i Srbija. Nešto kasnije, usred susjedne Bosne i Hercegovine, izjavio je da “svi u regiji vode hajku protiv Srbije“, ističući da Beograd “dobro razumije vojni savez Zagreba, Prištine i Tirane“, ali i, kako je naveo, “neistine u Sarajevu i Podgorici“. Pri tome se pohvalio kako je Srbija druga zemlja u svijetu po brzini razvoja svoje vojne vatrene moći. Najavio je tada u Trebinju i da će Srbija „za manje od dvije godine udvostručiti svoje kapacitete“.

Trajan mir se stvara suradnjom. Ali još od napada Putina na Ukrajinu, svima realnima jasno je da je došlo takvo doba da možeš računati da nešto imaš samo ukoliko si spreman to i oružano braniti. Možemo biti miroljubivi koliko hoćemo, ali u slučaju kakva napada – ne možemo se braniti cvijećem. Za zemlju koja ima obalu kakvu ima Hrvatska to vrijedi još i više. Budi jak i sposoban braniti se, pa će ti i putovi suradnje biti još više otvoreni!

Rafale CRO – Dassaultov izložak na izložbi ASDA 2025 (Photo: OBRIS)

Članstvo u NATO-u tu olakšava, ali ne rješava stvar. U situaciji kad američki predsjednik Trump ozbiljno potkopava same temelje NATO saveza, a po zgradama srpskih gradova već odavno se brižljivo održavaju veliki grafiti sa sloganom „Kad se vojska na Kosovo vrati“, nitko pametan ne bi smio biti bezbrižan i isključivati svaku mogućnost u regiji.

Naravno da se ovakvom utrkom u naoružanju dolazi u situaciju koja se u akademskoj teoriji naziva „sigurnosnom dilemom“ – gdje se strahom jednih od drugih gomila oružje, pa se u regiji stvara, zapravo, manje sigurnosti. Rješenje bi se moglo pronaći u osuvremenjivanju regionalnog sustava kontrole vojne ravnoteže i mjerama za izgradnju povjerenja. Međutim, postojeći Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja opasno zastarijeva, jer ne prati razvoj i naoružavanje sve raširenijih besposadnih sustava. Ali za njegovo osuvremenjivanje potrebna je volja svih uključenih aktera.

Iako su besposadni naoružani sustavi sve važniji, vrh koplja svake oružane sile, svojim utjecajem u zraku, moru, tlu i elektromagnetskom spektru, i dalje predstavljaju mlazni lovački avioni. Bez obzira što sami po sebi ne garantiraju sigurnost i nedodirljivost neke zemlje, zaostajanje u razvoju višenamjenskog lovačkog zrakoplovstva može imati teške posljedice na spremnost oružanih snaga. Pri tome, pogrešno je postavljati pitanje koliko se za te novce može podići škola i bolnica. Ne, potrebne su i škole i bolnice i učinkovita vojska koja će pružati obranu građanima. Umijeće je napraviti dobru i priuštivu kombinaciju s kojom se sredstva neće odlijevati na korupciju. Jer tko ne hrani svoju vojsku, hranit će tuđu. A onda ni bolnice niti škole neće više biti tvoje.

U mandatu Zorana Milanovića kao premijera remontirani su MiG-ovi u Ukrajini (Photo: Jadranko Ećimović)

Hrvatska je svoje lovačko zrakoplovstvo sačuvala kakvim takvim (tada jedinim mogućim) remontnom starih lovaca MiG-21 u Ukrajini. Poslije se izgubilo vrijeme neuspjelom nabavom izraelskih rabljenih lovaca F-16 Barak. Odabrani su rabljeni francuski Rafalei, jer se u tom trenutku ocijenilo da su najpriuštivija brza opcija (dugoročnu financijsku vrijednost ukupnog posla tek ćemo vidjeti). Slično poslu nabave američkih izviđačko-jurišnih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior (što je deal Milanovićeve vlade), iz francuskih su aktivnih eskadrila nabavljeni odlični višenamjenski avioni Rafale u tada aktualnom standardu F3-R.

Hrvatska je relativno jeftino kupila rabljene Rafale – 12 aviona skupa sa simulatorom, osnovnim paketom naoružanja i pratećim paketom za održavanjem koštalo je nešto više od milijardu eura. Međutim, niska cijena negativno se odrazila na opremu i mogućnosti ovih aviona. Prema onome što se može vidjeti izvana, na samom avionu, za postizanje svih mogućnosti koje nudi podvarijanta F3-R, Hrvatska će morati nabaviti još neke sustave koje sada taj avion nema. Može se vidjeti da mu još nedostaje infra-crveni senzor za toplinsko detektiranje ciljeve OSF te se bez toga mora oslanjati samo na svoj radar. Time lakše otkriva i svoju prisutnost protivničkim zrakoplovima. Također, na repu mu se ne vidi da ima senzor DDM za detektiranje protivničke rakete. To će za Hrvatsku zahtijevati dodatna ulaganja.

Standard F4

Aparati koje ima Hrvatska mogu se opremiti i dalje od razine F3-R. Mogu do najnovije podvarijante F4.1. Odnedavno svi Rafalei s proizvodnih traka silaze u tom naprednijem standardu. Takve je naručila i Srbija, uoči samog dolaska prvih Rafalea u Hrvatsku. Prije svega se tu radi o softverskim poboljšanjima, nešto većim bočnim ekranima u kokpitu, boljih sposobnosti za „umreženo“ elektroničko ratovanje, mogućnostima za još naprednije naoružanje poput raketa zrak-zrak MICA-NG i većih vođenih bombi AASM 1000 te uvođenju francuske kacige s nišanskim prikaznikom Scorpion preko jednog oka pilota. Takvim ciljnikom na kacigi pilot može usmjeravati svoje naoružanje pokretom glave prema željenom cilju. Novi Rafalei F4 sada se proizvode s poboljšanim radarom RBE-2, koji ima napredniju antenu s aktivnim elektroničkim skeniranjem (AESA), za razliku od standarda F3-R, koji ima takve radare s antenom AESA, ali još uvijek i sa starijom antenom s pasivnim skeniranjem (PESA).

Još uvijek se ne zna kako će biti opremljeni modernizirani hrvatski Rafalei (Photo: OBRIS)

Službeno se ne objavljuje kakva će sve poboljšanja dobiti hrvatski Rafalei. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH) priopćilo je tek da će se ovom nadogradnjom dodatno povećati borbene sposobnosti hrvatskih aviona Rafale F3-R, unaprijediti vatrena moć, poboljšati senzore za prikupljanje i obradu podataka te povećati razinu samozaštite i preživljavanja aviona Rafale u uvjetima suvremenog zračnog ratovanja. Sve kako bi HRZ-ovi Rafalei bili operativno relevantni u narednih 30 i više godina.

Novoimenovani zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadni general Krešimir Ražov, inače pilot helikoptera Kiowa Warrior, u prigodnom intervjuu za Hrvatski vojnik istaknuo je da avion Rafale kao platforma ima velik potencijal za nove sustave i sposobnosti.

„Želimo u avionima razvijati i nadograđivati sustave koji će nam u budućnosti omogućiti još bolje uvezivanje s drugim platformama. A sve to kako bi i nova ulaganja sada u jako sofisticirane sustave za kopnenu vojsku i ratnu mornaricu mogli još bolje integrirati, primjerice na području komunikacijsko-informacijske domene, podatkovnih linkova itd. Tako ćemo moći još učinkovitije podupirati operacije kopnene vojske i ratne mornarice. Modernizacija zrakoplova odvijat će se u Francuskoj i Hrvatskoj u segmentima, po određenoj dinamici koja treba biti ugovorena,“

rekao je Ražov za Hrvatski vojnik.

Ministar o radarima

Sam ministar obrane Ivan Anušić, tijekom 2025. godine se u Francuskoj sastao s tvrtkama s kojima se radi na usavršavanju i modernizaciji Rafalea, a to su Safran, Thales, MBDA i sam Dassault. Na zrakoplovnom sajmu Le Bourget kod Pariza, sredinom godine je izjavio:

„Modernizacija je nešto što smo dogovorili na našem prvom sastanku u Parizu i sadašnjem drugom sastanku gdje ćemo to potvrditi… Govorimo prvenstveno o novom radarskom sustavu koju nove generacije Rafalea imaju i koji se može naravno staviti i koristiti u našim Rafaleima,“

konstatirao je Anušić.

Time je hrvatski ministar neizravno potvrdio i izvješća iz francuskog parlamenta prema kojima su rabljeni Rafalei F3-R Hrvatskoj isporučeni s radarima pasivne antene PESA pa bi se sada modernizirali s aktivnom antenom AESA. Takvi radari omogućuju i punu sposobnost supermodernih dalekometnih raketa zrak-zrak Meteor, za koje se još uvijek službeno ne zna hoće li biti na raspolaganju Hrvatskoj. Nešto određeniji je bio brigadni general Davor Tretinjak iz Uprave za naoružavanje.

„Naši su Rafalei opremljeni raketama zrak-zrak MICA. Ali u međuvremenu su se pojavile nove rakete MICA-NG, dvostruko većeg dometa. I naravno da ćemo mi sada dizati naš Rafale i na taj dio,“

rekao je za hrvatsku TV Nova general Tretinjak.

Autor: Goran Sudar

Za očekivati je da će hrvatski Rafalei biti opremljeni TV/laserskim i IC senzorom OSF, punim sposobnostima sustava za elektroničko ratovanje SPECTRA s novim detektorom približavanja protivničke rakete DDM-NG. Nepoznato je još znači li to i opremanje podvjesnim nišanskim sustavom TALIOS i kacigama s prikaznikom Scorpion, što bi svakako trebalo.

Još uvijek se ne zna ni kada će modernizacija zapravo otpočeti. Jer 8. prosinca u Parizu Hrvatska je potpisala tek Pismo namjere o nadogradnji svojih 12 aviona Rafale sa standarda Rafale F3-R na dodatne sposobnosti standarda Rafale F4.

Kao članici Europske unije, za Hrvatsku je povoljno što bi mogla iskoristiti nešto od europskog projekta SAFE te bi joj trebalo biti lakše iznaći sredstva za dodatno opremanje. Ta su sredstva dostupnija ukoliko jedna članica EU isto traži zajedno s nekom drugom članicom. Možemo pretpostaviti ili se upitati – Da li hrvatska vlada u ovome trenutku možda čeka hoće li u okviru projekta SAFE, svoje modernizacije Rafalea F3-R raditi Grčka, ili možda i sama Francuska? Kako god, iz izjave ministra Anušića može se zaključiti da bi sve moglo biti gotovo do 2028. godine.

„Prve isporuke vojnih kamiona Tatra očekuju se već krajem ove 2025. godine, dok bi protudronski sustavi trebali stići vrlo brzo. Haubice i Leopardi također bi trebali doći prije 2028., a do te bi godine trebala biti završena isporuka i HIMARS-a te dodatnih helikoptera Black Hawk. Hrvatska vojska će do 2028. biti potpuno opremljena tim sustavima. A uz ove najzvučnije nabave, tu su i brojni drugi projekti, uključujući podizanje spremnosti Rafalea na razinu F4,“

ustvrdio je Anušić za Hrvatski radio.

Sudeći po tome, potpuno dizanje hrvatskih lovaca Rafale na standard F4.1 moglo bi se kompletirati upravo do isporuke prvog Rafalea za Srbiju.

Jednosjedni Rafale EC ispred hangara za dežurni borbeni dvojac (Photo: Jadranko Ećimović)

Nedvojbeno je da su novi aparati u startu bolji od rabljenih. Prema službenim francuskim podacima od prije par godina, ispravnost lovaca Rafale u francuskom ratnom zrakoplovstvu iznosi 55 posto, a u francuskom mornaričkom zrakoplovstvu oko 61 posto. Sada francuske zračne snage dobivaju nove avione, a 24 rabljena prodali su Grčkoj i Hrvatskoj pa je taj postotak sada možda nešto malo viši. Ali ako uzmemo da bi Hrvatska sa svojih 12 rabljenih aparata imala ispravnost od 60 posto, ispada da će nam od toga na raspolaganju biti sedam aviona. Budući da po NATO standardu u stalnom neprekidnom borbenom dežurstvu treba biti jedan par aviona, uz još jedan rezervni avion, za obuku i trenažu ostaju četiri aviona, što je minimum za neko kvalitetno razvijanje sposobnosti. Doduše, u tome hoće pomoći simulator letenja za potpune misije Rafalea, kojeg je Hrvatska kupila zajedno s avionima.

Zemlja koja kupi nove aparate taj stupanj ispravnosti trebala bi imati nešto veći, pa bi Srbija u počecima trebala imati ispravnim koji avion više. Iako i ta krivulja ispravnosti kod novih aviona nije uvijek postojana. To ovisi i za kakve će se aranžmane održavanja aviona odlučiti Srbija. Veliko je pitanje kako će biti opremljeni srbijanski Rafalei po naprednijem standardu F4. Izvozne varijante ovog lovca uvijek ovise od toga koliko od te sve opreme zemlja kupac za sebe može priuštiti, što zahtjeva dodatna financijska sredstva. Srbija za svoje nove treba dati barem 2,7 milijardi eura.

Kupac uz avione kupuje i kriptiranu opremu, poput kripto modula za održavanje veze, raspoznavanje svojih od tuđih zrakoplova (IFF) i slično. A za to je sigurno da će zemlja koja je u NATO-u lakše doći do takve opreme nego ona koja nije. Srbija je ipak nabavila francuski IFF za svoje modernizirane lovce MiG-29SM+… Dodatno naoružanje, posebna je stavka. A tu svi prvo pomisle na izvrsnu europsku dalekometnu raketu zrak-zrak Meteor.

Politički uvjeti za Srbiju

U samoj Srbiji promatrači gotovo da i ne obraćaju pažnju na pitanje mogućih političkih uvjeta prodaje Rafalea, kako francuski predsjednik Macron vidi Srbiju i regiju, i hoće li nešto politički tražiti od Srbije kao uvjet isporuke i opremanja Rafalea. Francuski ministar za Europu nedavno je u Zagrebu potvrdio da Francuska i ostali partneri u EU i NATO-u dijele strateški interes da se regija, a osobito Srbija, postupno oslobađa ovisnosti o Rusiji i jača svoje veze sa zapadnim državama. Po svoj prilici, ako Srbija jednog dana prizna Kosovo i odrekne se Rusije u korist EU i Zapada, EU bi joj valjda sve oprostila i omogućila nabavu svega što želi od Zapada, samo je pitanje novca.

Rafale iz sastava francuskih Zračnih snaga (Régiment de Chasse 2/30 Normandie-Niemen) na Plesu (Photo: OBRIS)

Pri prvom ugovaranju kupnje Rafalea, 9. travnja 2024. godine u Parizu, Macron je javno naglasio kako je važno da Srbija nastavi s konkretizacijom svojeg izabranog puta ka članstvu u EU, usklađujući stavove s EU. Na tom putu, spomenuo je važnost liberalizacije medija, te ispunjenja obaveze po pitanju odnosa s Kosovom. Posebno je istaknuo kako mu je važno „da sudionici napada u Banjskoj (na Kosovu) budu privedeni pravdi“, kao i privrženost jedinstvu Bosne i Hercegovine. Do sada ništa od toga nismo vidjeli. A pri potpisivanju ugovora, pet mjeseci kasnije u Beogradu, pred novinarima nije bilo ni riječi o tome. Ostaje za nagađati što je sve izgovoreno iza zatvorenih vrata. Francuska je odbila isporučiti Rusiji naručene desantne bodove klase „Mistral“ kad su nastupile europske sankcije Rusiji. No, teško je povjerovati da bi se tako nešto drastično moglo dogoditi i Srbiji s Rafaleima.

Međutim, kako god bili opremljeni hrvatski i srpski Rafalei, ključno je pitanje obuke i naleta pilota. Jer avion ne leti sam. Pilot i avion jedinstven su sustav. Nabava Rafalea može se pokazati i pravim fijaskom ukoliko se ne bude izdvajalo dovoljno sredstava za održavanje i operativno djelovanje Rafalea. Da bi se potpuno iskoristile mogućnosti lovaca Rafale, piloti će morati imati nalet od 180 sati godišnje, ili barem od 150 sati. I u Hrvatskoj i u Srbiji do sada su imali barem upola manje. Za početak, prvi hrvatski piloti Rafalea u Francuskoj su naletjeli izvrsnih 200 sati naleta. Na zagrebačkom Plesu leti se stalno. 191. eskadrila lovačkih aviona HRZ-a svojim Rafaleima često ima i po dva izlaza dnevno, ujutro i poslijepodne, a ponekad i imaju i treći noćni let. Dogodio se prošloga tjedna i medijski eksponirani problem sa stajnim trapom, ali je pilot situaciju riješio po proceduri, bez ikakvih problema. Sve u svemu, dok Srbija i dođe u poziciju da dobije prvi primjerak Rafalea i počne svoju obuku, hrvatski će piloti već dobrano ovladat tehnologijom i sve imat u malom prstu. Za postizanje pune operativne sposobnosti sa svime što ovaj avion nudi trebat će nekoliko godina, ali i da omjer pilota i aviona u eskadrili bude veći od 1:1, što nije jednostavno niti jeftino.

Taktička upotreba

Tu dolazimo do pitanja taktičke upotrebe aviona. Ona uveliko ovisi od realistične obuke i trenaže, ali i od korištenja svjetskih iskustava i shvaćanja zračne borbe. Prošlogodišnji sukob Indije i Pakistana je to pokazao u praksi, pri čemu su Pakistanci svojim kineskim lovcima J-10C i dalekometnom raketom PL-15 postigli barem jedno potvrđeno obaranje indijskoga lovca Rafale BS. To ne znači da je kineski J-10C bolji avion od Rafalea, kao ni da je PL-15 bolja raketa od Meteora. Jer Pakistanci nisu uspjeli spriječiti Rafale da lansiraju svoje rakete SCALP i HAMMER i pogode ciljeve u Pakistanu. Uspjeli su tek kazniti jednog od njih. No Pakistan je ipak demonstrirao od čega sve ovisi zračno ratovanje danas. Uspješno su objedinili pravovremenu informaciju s različitih radara i senzora na tlu, letećih radara u zraku i izviđačkih satelita, i protuelektroničko djelovanje, te stvorili „ubojni lanac“ (tzv. kill chain), tako da J-10C koji lansira raketu dobije radarsku sliku o protivničkim Rafaleima s drugog zrakoplova, lansira rakete na ciljeve, dalje vođenje raketa preuzme leteći radar, dok ova u terminalnoj fazi ne zahvati sam Rafalea, koji vjerojatno nije ni znao što ga je snašlo. To se danas zove suradnička ili kooperativna borba (collaborative combat). U takvoj borbi će biti uspješan samo onaj koji je dobro razumije i ima sva potrebna sredstva pravovremenog objedinjavanja rada više borbenih platformi u „umreženom ratovanju“ (net-centric warfare). I pripremati se za nju kroz realističnu obuku, iskorištavajući na najbolji način lanac podataka, poput NATO-ovog Link 16.

Autor Antonio Prlenda s hrvatskim Rafaleima (Photo: Davor Perkovac)

Sudeći po prikazanom na posljednjoj velikoj paradi u rujnu prošle godine, kada su uz naoružane dronove predstavljeni pokretni radari i različita sredstva za elektroničko izviđanje i potuelektroničku borbu, srpska vojna misao gleda u dobrom smjeru. A otvoreno je i pitanje hoće li se srbijanski Rafalei F4 moći unapređivati dalje od hrvatskih F4.1, upravo prema učinkovitijem umreženom ratovanju.

Vidjet ćemo koliko će utrka u naoružavanja i tada biti aktualna, a Hrvatska iskoristiti svoju prednost u iskustvu i članstvu u NATO savezu. Bez obzira na to, budući je 12 aviona minimum minimuma za modernu eskadrilu, treba pokušati iskoristiti zajmove projekta SAFE pa kupiti još četiri do šest potpuno novih Rafalea (možda standarda F4.3), od kojih bi polovica bili dvosjedi, koji se mogu iskoristiti kao pravo leteće zapovjedno mjesto u umreženom ratovanju. Samo ih treba čim prije naručiti. Narudžbe francuskom Dassaultu stalno se povećavaju. Čeka se na red. A Hrvatska je u ratu imala dvije lovačke eskadrile. Ne bez razloga.

Gost autor: Antonio PRLENDA, vojni komentator

Tijekom poslijepodneva u četvrtak, 15. siječnja, došlo je do manjeg incidenta zbog kojeg je jedan od borbenih aviona Rafale iz sastava HRZ-a morao prekinuti planirani let i neplanski se vratiti na Pleso.

Kako je 16. siječnja objavio Dnevnik Nove TV, problemi su počeli već pri polijetanju, a neslužbeno se saznaje da je pilot imao problem s uvlačenjem zadnjih kotača. “Ali o razlozima koji su ga prisilili da avion prizemlji nakon što je prije toga kružio na nebu – šute i u HRZ-u i u Ministarstvu obrane. Tek potvrđuju da je sigurno sletio i da je sve odrađeno prema proceduri,” zaključuje Nova TV. Incident nije ništa drugačiji od onih kojih smo se naslušali kod MiG-ova, no MORH na upite Nove TV – je li ovo prvi takav slučaj ili se događalo i prije, što je pokazao tehnički pregled, zašto je došlo do otkazivanja,, kako se održavaju – ne daje odgovor.

Treba podsjetiti da su jamstva na HRZ-ove Rafale istekla – prema ugovoru jamstvo je bilo ograničeno na godinu dana od isporuke svakog pojedinačnog aviona, dok logistička podrška proizvođača traje 3 godine.

Iako mnogi vuku neke paralele, vojna parada koja se u subotu, 20. rujna, mogla vidjeti u Beogradu, praktično je po svemu različita od događanja koje je Republika Hrvatska organizirala 31. srpnja. Dok je bilo jasno da se u Zagrebu obilježavala 30. godišnjica vojno-redarstvene operacije „Oluja“ – Beograd kao da se ne može odlučiti, pa je povod sada bio „Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“, uveden krajem kolovoza 2020. godine (više radi naglašavanja jedinstva s Republikom Srpskom u BiH, nego u sjećanje na proboj Solunskog fronta 15. rujna 1918. godine).

Dok je mimohod u Zagrebu bio više interna priredba (usprkos prisustvu nekoliko država saveznica, čak se propustilo i navesti jednog ministra obrane iz regije koji je osvanuo kao gost), događanje u Beogradu skoro je i napadno okrenuto inozemstvu. Iako se mimohod nije tempirao prema predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu kao 2014. godine, uz predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sada su na počasnim mjestima sjedili predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata šeik Mohamed bin Zajed Al Nahjan te delegacija Bahreina predvođena šeikom Naserom bin Hamadom Al Kalifom. Uz mađarskog ministra obrane Kristófa Szalaya-Bobrovniczkog, u prvom redu sjedio je i američki glumac Steven Seagal (počasni državljanin Srbije od 2016. godine), koji je čitavoj priredbi dao određeni dah sličnih događanja u Moskvi.

Riječna flotila

Naravno, pored stranih vojnih delegacija moglo se uočiti i redovite goste „iz regiona“ prisutne i inače na velikim SNS-događanjima u glavnom gradu Srbije – predsjednica Vlade Vojvodine Maja Gojković, ali i sudskim problemima pritisnuti predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik te srpska članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić te zamjenik premijera Sjeverne Makedonije Ivan Stoilković – što je valjda bila i bit ovogodišnjeg gesla „Snaga jedinstva“.

U isto vrijeme, bila je itekako upitna svaka ozbiljna pomisao na neko opće nacionalno jedinstvo budući se istodobno širom Srbije nastavljaju veliki prosvjedi protiv autoritarne vlasti i njenih koruptivnih poslova, dok je za samu paradu policija, izgleda, radila kontrolu pristupa samo za odabrano građanstvo, ali je i pojedinim predstavnicima medija srpsko Ministarstvo obrane odbilo izdati akreditacije. Uz sve razne političke nesuglasice i sporove, takve su prakse u Hrvatskoj za sada gotovo nezamislive.

Zanimljiv prikaz

U nešto više od dva sata trajanja pokazano je ljudstvo i oprema svih dijelova Vojske Srbije – ukupno oko 10.000 ljudi, 2.500 komada vojne opreme, 600 vozila, 70 zrakoplova i 20 plovila – ali ipak bez sudjelovanja bilo koje druge veće sastavnice tamošnjeg sustava nacionalne sigurnosti. Posebno je to velika razlika prema nedavnom mimohodu u Hrvatskoj kada je praktično polovica programa došla iz okvira Ministarstva unutarnjih poslova te njegovih resora vatrogastva i civilne zaštite. Ujedno, od državnih medija u Srbiji višekratno su se čuli i službeni komentari kako se na paradi pokazuje snaga Vojske Srbije i njezine tehnike – kao prvo radi obrane od nekih potencijalnih napadača (tko god da bi oni mogli biti u državi praktično okruženoj NATO i EU članicama), ali uz naglasak i na pribavljanje ofenzivne tehnike radi odvraćanja opet nekih nepoznatih ugrožavatelja Republike Srbije – države koja se još drži EU-kandidatkinjom, iako nikako ne uspijeva barem svoju vanjsku politiku uskladiti s Europskom unijom.

Iako u paradi „Snaga jedinstva“ nije bilo službenog segmenta sa saveznicima – treba napomenuti prikaz pojedinih tehničkih noviteta iz Izraela, ali i prelet borbenih aviona Rafale iz Francuske – države „strateške saveznice“ aktualne Vlade u Zagrebu, koja krajem srpnja na hrvatski mimohod ipak nije poslala ni zastavu, ni vojsku, a kamoli vlastitu vojnu tehniku na prelet pod francuskom zastavom.

Što se prikazane vojne tehnike u Beogradu tiče – treba napomenuti da je prikaz bio izuzetno zanimljiv. Iako se radi o širokoj mješavini domaće, ruske, kineske, izraelske i američke tehnike – nije teško uočiti gdje je raspadom SFRJ ostao najveći dio sofisticiranog naoružanja, vojno-istraživačkih resursa i vojne industrije. Zato i ne čudi da je glavnina pokazane starije tehnike bila nadograđena, što se nije propuštalo napomenuti u marketinške svrhe. Uz to, jasno se vidi i da zadnjih desetak godina, od prošlog mimohoda 2014. godine, Republika Srbija intenzivno ulaže u svoju vojsku i njezine sposobnosti. Njezina riječna flotila po broju plovila i opremi skoro da može konkurirati uvelike zanemarenoj Hrvatskoj ratnoj mornarici, a i zrakoplovstvo je brojnije te šire opremljeno (uz operativne borbene avione Mig-29 i šaroliku stariju lovačko-bombardersku avijaciju, prikazani su još i transportni avion Airbus C295 te helikopteri – transportni i borbeni, laki, ali i teži – kao i domaći školski avioni Lasta).

Naglasak na dronovima

Uz raznu oklopnu tehniku, posebno je bila široka pokazana paleta sredstava protuzračne obrane, gdje su stari sustavi S-125 Neva i 2K12 Kub doduše pokupili pljesak publike za svoja djelovanja 1999. godine, ali je težište ipak bilo na kineskim sustavima srednjeg dometa FK-3 i kratkog dometa – HQ-17AE (kineska verzija ruskog sustava Tor-M1, ali na vozilima s kotačima), te ruskom kombiniranom raketno-topničkom sustavu Pancir-S1. Sve to ide uz protuzračne rakete vrlo kratkog dometa Mistral 3 iz Francuske i ruskih Strela te Igla, te brojne domaće kombinacije raketnog i topničkog oružja u odvojenoj ili trupnoj PZO. Uz to, pokazani su bili i novopribavljeni francuski radari Thales GM200 i GM403 Alpha, uz već od ranije prisutne američke AN/TPS-70 te licencne M-85M „Žirafa“.

Ujedno, na čitavom se mimohodu redovito naglašavalo razne besposadne sustave i sredstva za zaštitu od takve vojne tehnike (npr. ruska Krasuha-4 i razni domaći sustavi) – gdje uz brojne domaće sustave na kopnu („Mali Miloš“) i u zraku, ipak treba opet napomenuti izraelske letjelice Elbit Hermes 900 i kineske dronove dugog dometa CH-95 i CH-92A, uz kineske kamikaza-letjelice LM Shadow-25 i mlazni LM Shadow-50 (te neke domaće sustave slične namjene). Slično se vidjelo i brojne dorade oklopne tehnike, kako transportera tako i tenkova (prikazani T-72MS te M-84AS2 – kojima je uz daljinski upravljanu oružnu stanicu dodan i reaktivni oklop kakav bi se i u Hrvatskoj očekivalo za svu takvu tehniku, iako to na mimohodu ljetos nije bilo vidljivo).

Uz slične domaće sustave, u Beogradu je bio pokazan i moderni modularni izraelski višecijevni lanser raketa PULS iz proizvodne palete tvrtke Elbit Systems – gdje je tim istim Izraelcima prije koji tjedan u sklopu velikog paketa vojne opreme za Srbiju (vrijednog 1,6 milijardi eura) ujedno povjereno i usklađivanje svog ovog mnoštva oružnih sustava raznog podrijetla i raznih tehnoloških generacija. Među novim oružnim sustavima, koji se tek razmatraju i koji su bili pri kraju mimohoda, treba spomenuti i laka terenska vozila s višecjevnim lanserima raketa, ali i lanserima kamikaza-dronova.

Sve u svemu, u Beogradu je održano iznimno zanimljivo događanje, koje ipak neće na duži rok skrenuti pažnju od praktično svakodnevnih vijesti o sukobima policije i demonstranata širom Srbije – što su događanja u koja se tek treba nadati da Vojska Srbije neće biti uključena.

*Photo: MO RS

** ovaj tekst je pod naslovom “Naš ‘strateški saveznik’ na mimohod u Zagreb nije poslao ni zastavu, a pogledajte što su izveli za Vučića u Srbiji” objavljen na portalu Jutarnjeg lista i može ga se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/nas-strateski-saveznik-na-mimohod-u-zagrebu-nije-poslao-ni-zastavu-a-pogledajte-sto-su-izveli-za-vucica-u-srbiji-15624617