Nakon što se jučer moglo čuti kako je Turska potpuno spremna za vojna djelovanja u Siriji, te da se ta država neće dati omesti američkim prijetnjama, danas popodne su turske snage i krenule u vojnu operaciju na sjeveroistoku Sirije, nazvanu “Izvor mira”. Kako je nakon dvodnevne posjete Srbiji danas objavio turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan putem Twittera: “Naše turske Oružane snage sa Sirijskom nacionalnom armijom započele su operaciju Izvor mira protiv terorističkih organizacija PKK/YPG i Daesh na sjeveru Sirije. Naš cilj je izbrisati ovaj teroristički koridor, koji pokušavaju uspostaviti na našoj južnoj granici, te donijeti mir i sigurnost u regiju“. Nadalje, on je opisao i turske vojne ciljeve: “Operacijom Izvor mira mi ćemo eliminirati terorističke prijetnje prema našoj državi. Sigurnom zonom koju ćemo uspostaviti osigurat ćemo povratak sirijskih izbjeglica u njihovu zemlju. Zaštitit ćemo teritorijalni integritet Sirije, a spasiti ljude ove regije iz kandži terora“. Kao protivnici prema kojima je usmjerena ova vojna operacija navedeni su prvenstveno organizacije Daesh (Islamska država),te PKK/KCK/PYD-YPG, sklop kurdskih stranaka sa svojim vojnim krilima.
Trump i turska intervencija
Iako je predsjednik Donald Trump još u ponedjeljak prijetio Turskoj ako pretjera u “čišćenju” sjevera Sirije, jučer je njegov ton na društvenim mrežama bio tek ponešto suzdržaniji. Priznajući povlačenje snaga SAD iz Sirije, Trump samo tvrdi kako to nije izdaja saveznika, budući da će se nastaviti s davanjem nekakve pomoć u novcu i oružju. Ujedno, Tursku se upozorava da bi nepotrebne borbe mogle biti pogubne za njihovu ekonomiju i valutu – iako to u ovoj situaciji ne izgleda ikakvim ozbiljnim sredstvom odvraćanja ili pritiska. Danas se priča donekle promijenila, tako da je Trump i prije turskoga napada svoj fokus već prebacio na standardnu floskulu o Bliskom Istoku (baš kao što se voli pričati i za Balkan) kao tradicionalnom prostoru nekakvih sukoba uz ponavljanje zahtjeva da Turska ujedno od Kurda preuzme zarobljene borce Islamske države – posebno i one strance koje Europa ne želi primiti natrag kući. 
Nakon toga, baš u vrijeme kada je Turska i službeno obavijestila svjetske sile o započinjanju svoje vojne operacije, Trump se na Twitteru iz nekog razloga krenuo osvrtati na ulazak SAD u Irak 2003. godine, povezujući i to s raznim razlozima zbog kojih baš on sada mora voditi povlačenje SAD s Bliskog istoka, zanemarujući vlastitu nacionalnu sigurnost, te saveznike koji ovise o snagama SAD. Na samu tursku intervenciju osvrnuo se priopćenjem oko 19 sati po našem vremenu, napomenuvši: “Ovoga jutra Turska, NATO članica, napala je Siriju. SAD ne podržavaju ovaj napad i pojasnile su Turskoj da je ova operacija loša ideja. U tom području nema američkih vojnika. Od prvog dana kada sam ušao u političku arenu, pojasnio sam da ne želim voditi te beskrajne i besmislene ratove – posebno one koji ne koriste SAD-u. Turska se obvezala štititi civile, štititi vjerske manjine, uključujući kršćane, i osigurati da ne dođe do humanitarne krize – i mi ćemo tražiti da se toga pridržavaju. Uz to, Turska je sada odgovorna osigurati da svi zarobljeni ISIS-borci ostanu u zatvoru, i da se ISIS ne obnovi na bilo koji način u bilo kojem obliku ili formi. Očekujemo da se Turska pridržava svih svojih obveza i nastavljamo pratiti situaciju“. U skladu s prethodnim najavama, tijekom večeri se čuje i o mogućim američkim sankcijama za Tursku (usmjerenim na pojedine turske političare, energetiku, vojnu suradnju), koje bi mimo Donalda Trumpa mogle biti izglasane u Kongresu SAD višestranačkom većinom otpornom na predsjednički veto. O svemu tome sutra bi iza zatvorenih vrata trebalo raspravljati i Vijeće sigurnosti UN-a, na zahtjev 5 europskih država (Francuske, UK, Njemačke, Belgije i Poljske), dok će u subotu 12. listopada turska invazija sjevera Sirije biti na dnevnome redu izvanrednog zasjedanja Arapske lige u Kairu, koje je danas sazvao Egipat.
Dok se danas ujutro tuski predsjednik Erdoğan o svemu čuo s ruskim predsjednikom Putinom, tursko Ministarstvo obrane je na Twitteru objavilo kako je o predstojećoj vojnoj operaciji tek oko 14 sati po lokalnom vremenu obavijestilo Sjedinjene Američke Države, Rusku Federaciju, Veliku Britaniju, Njemačku, Francusku, Italiju, NATO i Ujedinjene narode. Predstavnici stalnih članica Vijeća sigurnosti UN bili su danas pozvani u Ministarstvo vanjskih poslova, te upoznati s detaljima operacije koja je počela u 16 sati po lokalnome vremenu. Prema turskom ministru vanjskih poslova Mevlutu Cavusogluu, režim u Damasku je bio obaviješten uručivanjem diplomatske note u njihov konzulat u Istanbulu. Erdoğan je o predstojećim vojnim koracima obavijestio i vodstva glavnih turskih stranaka, te ih je pozvao da podrže vojna djelovanja na prostoru Sirije istočno od Eufrata. Sirijski režim u Damasku osudio je tursku akciju ističući da “Agresivno ponašanje Erdoğanova režima jasno pokazuje turske ekspanzionističke ambicije na teritoriju Sirijske Arapske Republike i ne može biti opravdano ikakvim argumentima“. Ujedno se iz Damaska nije propustilo ni dometnuti kako se odgovornima drži i neke sirijske Kurde, budući se sve ovo događa “kao posljedica njihove ovisnosti o ‘Američkom projektu’“.
Vojna djelovanja u Siriji
Od ukupno oko 900 kilometara duge granice Sirije i Turske, ovom operacijom je obuhvaćen pojas duljine oko 500 kilometara. Iako se tu pretežito spominje pojas “istočno od Eufrata”, ipak je vidljiv spomen uključivanja u zonu operacija i prostora zapadno od Eufrata, oko mjesta Manbij, koji je neuspješno bio na turskome nišanu još 2016. godine u okviru tadašnje operacije “Štit Eufrata”. To djelovanje, zajedno s turskim napadom na kanton Afrin 2018. godine (tzv. “Operacija maslinova grančica”), već je dovelo do izbacivanja kurdskih snaga s ukupno oko 4.000 kvadratnih kilometara pojasa uz centralni dio granice Sirije s Turskom. No, kako spominju turski izvori, plan je u ovu novu “sigurnu zonu”, koja bi na istoku Sirije sada trebala obuhvatiti pojas širine oko 30 kilometara uz granicu, naseliti oko 2 milijuna sirijskih izbjeglica iz današnjih izbjegličkih kampova po Turskoj.
U do sada zabilježenim djelovanjima turske vojne operacije radilo se pretežito o zrakoplovnim i topničkim bombardiranjima kurdskih ciljeva u Siriji. Prema navodima turskih medija, borbeni zrakoplovi F-16 napali su zrakoplovnu bazu Rami, i njena skladišta streljiva u okrugu Ayn Isa (oko 60 km istočno od utoka Eufrata u Siriju), kao i sela Aluk, Mustel, Esadiye, Fender i Hushan. Uz to su napadana i veća mjesta uz čitavu sjeveroistočnu granicu Sirije i Turske. Turski mediji su spominjali i topnička djelovanja u prostoru podijeljenog pograničnog grada Akçakale/Tel Abyad, na oko 85 kilometara istočno od utoka Eufrata u Siriju (80 km sjeverno od negdašnjeg sjedišta Islamske države u gradu Raqqa), te pograničnog mjesta Ras al-Alayn (oko 180 km istočno od utoka Eufrata u Siriju, otprilike na pola kurdskih krajeva zahvaćenih operacijom). Ove se krajeve bombardiralo i iz zraka, kao i ciljeve u okruzima Qamishli (oko 290 km od utoka Eufrata u Siriju, i 95 km od tromeđe Irak-Sirija-Turska), te Derik (na krajnjem istok u Sirije, oko 370km zračne linije od utoka Eufrata u Siriju, i na oko 20 km od tromeđe Irak-Sirija-Turska). Kod mjesta Qamishli čulo se o napadima na selo Sikarkah te zatvor al-Chirkin u kojem je i niz zarobljenih ISIL boraca, dok je u istočnom okrugu Derik bio gađan prostor oko energetski važne brane Bouzra. Turski mediji posebno ističu i korištenje sustava za elektroničko ratovanje “Koral”, proizvod turskog obrambenog proizvođača ASELSAN, čija su djelovanja navodno pomogla dosadašnjem tijeku intervencije. Prema turskim vojnim izvorima, u prvom danu operacije izvedeni su napadi na ukupno 181 kurdski cilj u Siriji. S druge strane, kurdski izvori spominju napade na 16 vojnih ciljeva, dok su turska zračna djelovanja navodno pokrivala područje oko 50 km od granične linije.
U večernjim satima srijede, 9. listopada oko 22.30 po lokalnom vremenu, Turska je pokrenula i kopnenu komponentu svoje aktualne intervencije u Siriji, navodno na 4 točke – dvije nedaleko grada Tel Abyad, i dvije istočno, kraj mjesta Ras al-Alayn. Prema dostupnim podacima, izgleda da se radi o pokušajima da se napredovanjima s istoka i zapada svaki od ova dva pogranična grada odsječe u zaseban opsadni prsten. Kurdski izvori su oko 23.30 po lokalnom vremenu navodili kako je tursko kopneno napredovanje početno bilo zaustavljeno ili barem usporeno kod grada Sluk, 19 km jugoistočno od Tel Abyada, te kod pograničnog grada Tal Halaf, na oko 4 km zapadno od grada Ras al-Alayn. Nagađa se kako će upravo taj potez dug oko 100 kilometara, između gradova Tal Abyad i Ras al-Alayn, biti glavnim poprištem prve faze turske operacije, da bi se iz te zone kasnije nastavilo na zapad prema pograničnom gradu Kobani, te istočno prema gradu Qamishli. Time bi ovo tursko vojno djelovanje započelo u relativno rijetko naseljenom prostoru pretežito arapskog stanovništva, dok bi tek u idućoj fazi intervencije turske snage ušle u gušće naseljene kurdske krajeve. Iako turska nije objavila točne prostorne ciljeve svoje operacije, američki izvori nagađali su da prva djelovanja pokazuju koncentraciju na potez dubine oko 8 km od granice (5 milja, zona zajedničke tursko-američke nadležnosti po dogovorima ovoga ljeta), dok bi kasnije ipak moglo biti riječi o zoni dubine oko 30 kilometara (18 milja, kako se vidjelo na kartama koje je turska strana prezentirala javnosti u više navrata).
A što rade Kurdi?
Što se tiče reakcija sirijskih Kurda, turski mediji spominju kako je iz područja grada Qamishli u Tursku bilo ispaljeno 6 raketnih projektila, no ne navode moguće turske žrtve ovoga napada. Iz kurdskih se izvora čulo i o kurdskom bombardiranju položaja turskih sirijskih saveznika na samome ušću Eufrata u Siriju, gdje je gađano područje oko gradova Jarabulus u Siriji i Karkamış u Turskoj. Osim toga, u kurdskim se izvorima navodi rastući broj civilnih i vojnih žrtava, dok je navodno u tijeku bijeg većeg broja civila iz gradova na prostoru turske vojne operacije. Spominje se i večernji nastavak bombardiranja okolice mjesta Tel Abyad. No, dok kurdski vojni izvori najavljuju namjeru provođenja obrambenih operacija, oni istodobno javljaju kako nemaju sredstava za zbrinjavanje očekivanog velikog broja izbjeglica.
Pa ipak, pri ikakvom promišljanju posljedica ovih djelovanja treba imati na umu i činjenicu kako baš objavljeni pogranični pojas turskih operacija predstavlja srž kurdskih područja u Siriji – koje su Kurdi bili u stanju držati i braniti čak i u vrijeme najveće snage Islamske države. Za razliku od toga, kad se pogleda njihove preostale prostore, južno od granica turske “sigurne zone” – to su većim dijelom prostori koje su Kurdi stekli nedavno, tijekom vojnoga rušenja Islamske države uz pomoć SAD i zapadnih saveznika. Zato i ne čudi da su u najavljenom prostoru turske vojne operacije i ukupno dva kampa sa zarobljenicima Islamske države – jedan sjeverno od mjesta Ayn Isa, na rubu zapadne zone spominjane druge faze turske operacije, i drugi na samome istočnom kraju Sirije, rubno ali ipak u zoni od 30 km od turske granice. Dok se danas čulo o kompletnom prestanku kurdskih vojnih operacija protiv ostataka Islamske države, budući su sve svoje snage okrenuli prema nadolazećem turskom napadu, sudbina zarobljenih islamista u logorima na prostoru borbi (ali i u nizu dodatnih takvih kampova izvan samih prostora vojnih operacija) postala je suštinski neizvjesna početkom turskih vojnih djelovanja. Jedinu utjehu tu pruža aktualna tvrdnja Donalda Trumpa da su SAD ipak uspjele dio najopasnijih ISIL zarobljenika preseliti “na nepoznatu lokaciju“, gdje ih se može odvojeno čuvati tijekom turske intervencije u Siriji – doduše, bez ikakvih navoda o koliko se ljudi radi, kada su premješteni ili kamo ih se otpremilo.
