Nakon dosta vremena praznih naklapanja i lažnih nada, protekli tjedan se na vanjskopolitičkom planu pokazao neuobičajeno produktivnim za Ukrajinu. Pri tome, potezi koje tu treba istaknuti dogodili su se kako u Sjedinjenim Državama tako i u Europi, s odrazima i na Kinu te Indiju. Pri tome, posebno po pitanju notorno labilne međunarodne politike Donalda Trumpa i njegove administracije, ako sve to možda i nije znak neke temeljitije promjene stajališta – ipak se radi o bitnim novinama, koje će pomoći opstanku Ukrajine, njene Vlade i predsjednika. Naime, nakon telefonskog razgovora Donalda Trumpa s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u četvrtak 16. listopada, dan kasnije je uslijedio i osobni sastanak Trumpa s Volodimirom Zelenskim u Washingtonu – za čiji se zatvoreni dio, barem prema neslužbenim curenjima informacija u razne svjetske medije, činilo da nije prošao dobro, uz dosta vike a možda i psovanja od strane domaćina. Naknadno se čulo i da je tome slijedilo zaprimanje u Sjedinjenim Državama posebnog ruskog dokumenta kategorije non-paper u kojem su iz Kremlja ponovili svoje uvjete za postizanje mirovnog sporazuma s Ukrajinom, navodeći kao osnovni preduvjet uspostavu ruske kontrole nad čitavim teritorijem Donbasa.

Naravno, takav je zahtjev bio i ostao neprihvatljiv za Ukrajinu jer bi se mirnim putem moralo agresoru predati još i čitav niz gradova te uporišta koje do sada nije uspio oružano zauzeti, ostavljajući žrtvu agresije otvorenu za daljnje napade u neko buduće doba po izboru autokrata iz Moskve. U takvom svjetlu, pokazalo se bitnim gledati razvoj stvari po pitanju potencijalnog sastanka Donalda Trumpa i Vladimira Putina u Budimpešti, kojeg je sam Trump najavio 16. listopada. Iako je u prvo vrijeme bilo rečeno da će se oni sresti u iduća dva tjedna – o tome se Mađarska, kao potencijalna država-domaćin, odmah pokazala maksimalno spremna – ozbiljni su se problemi pojavili već na pripremnoj razini. Naime, do kasnih sati ponedjeljka 20. listopada postalo je jasno da ne dolazi do pripremnog sastanka ministara vanjskih poslova SAD i Rusije, Marca Rubia i Sergeja Lavrova, i to radi „različitih očekivanja u vezi s mogućim završetkom ruske invazije na Ukrajinu“. Dok su neki neslužbeni izvori spominjali kako je taj „konstruktivan razgovor“ učinio suvišnim susret Trumpa i Putina, sam Donald Trump je još u kasnim satima utorka 21. listopada spominjao mogućnost svog susreta s Putinom, ali uz ograde („Ne želim gubiti vrijeme na sastanku“), ostavivši dva dana vremena za konačnu odluku. Naravno, u maniri čitavog svog političkog djelovanja, sve se to prelomilo bitno ranije, tijekom washingtonskog popodneva u srijedu 22. listopada.

Prve Trumpove sankcije za Ruse

Kako izgleda, temeljem lošeg tijeka pripremnih razgovora, Donald Trump je odlučio do daljnjeg odgoditi sastanak s Putinom (iako se službena mađarska politika i idućih dana ponašala kao da su pripreme u tijeku) – da bi se odmah iza toga u javnosti objavile i nove američke sankcije za rusku naftnu industriju. Prve takve sankcije u mandatu Donalda Trumpa kao 47. predsjednika SAD koncentrirale su se na Rosnjeft i Lukoil, obuhvativši mjerama i 34 dodatna poduzeća u kojima imaju preko 50 posto vlasničkog udjela. Time su sankcionirana dva uvelike vertikalno uvezana ruska koncerna, kao i niz tamošnjih upravitelja izvorima nafte i plina na kopnu i moru, te 8 naftnih i jedna plinska rafinerija (sve predmeti učestalih ukrajinskih zračnih napada zadnjih mjeseci). Formalno objašnjenje za ovaj američki potez bio je „nedostatak ozbiljnog posvećenja mirovnom procesu za dovršetak rata u Ukrajini“, te „podizanje pritiska na ruski energetski sektor, kao i smanjivanje sposobnosti Kremlja da prikuplja sredstva za svoju ratnu mašinu i podupire svoju oslabljenu ekonomiju“. U praksi se to nadovezalo na 16. listopada donesene pravilnike Europske unije kojima se regulira ograničenje uvoza u EU goriva iz stranih rafinerija koje su primile ili obrađivale rusku naftu u 60 dana prije posla s Europljanima – mjera sadržana u 18. paketu sankcija prema Rusiji od 18. srpnja ove godine, čija primjena počinje 21. siječnja 2026. godine.

Dodatno, barem ako je vjerovati Donaldu Trumpu – njemu je iz Indije obećao da ta zemlja misli do kraja godine prestati kupovati rusku naftu. U tom svjetlu, od ukupno oko 1,6 milijuna barela koje dnevno kupuje ta država, u rujnu je 629.590 barela otpadalo na kompaniju „Reliance Industries Ltd” – koja je do petka 24. listopada objavila kako se sada namjerava pridržavati američkih sankcija, ujedno nekako „zadržavajući svoje odnose s dobavljačima“. Ponešto je jasnija bila situacija s Kinom, čije su tvrtke PetroChina, Sinopec, CNOOC i Zhenhua Oil dnevno morem primale oko 1,4 milijuna barela ruske nafte – od čega će se temeljem izjava od četvrtka, 23. listopada, izgleda ubuduće suzdržavati. Naravno, dok će se time ocjenjivati režim američkih sankcija, Kina će vjerojatno u tišini nastaviti primati oko 900 tisuća barela ruske nafte dnevno, ali kopnenim naftovodima direktno iz Rusije (što je praktično nemoguće za sankcionirati izvana). Pri svemu tome tek treba vidjeti kako će se postaviti i niz tamošnjih neovisnih rafinerija – koje će (barem naizgled) samostalno procjenjivati situaciju, u očekivanju dodatnih informacija i povodom osobnog susreta Donalda Trumpa te kineskog predsjednika Xi Jinpinga na marginama Azijsko-pacifičkog foruma za ekonomsku suradnju, zakazanog sredinom nadolazećeg tjedna, u srijedu i četvrtak, 29. i 30. listopada.

Europske sankcije

Sve ove novosti došle su samo dan prije početka dvodnevnog sastanka Europskog vijeća posvećenog, među ostalim, i potpori Ukrajini, na kojem se konačno rješavalo i pitanje 19. paketa europskih sankcija prema Ruskoj Federaciji. Ovaj paket mjera, kojeg se usuglašavalo ljetos, bio je predstavljen još 19. rujna kada se očekivalo i usvajanje, da bi se onda rješavanje prigovora i raznih zadrški oteglo sve do pred kraj listopada. Dapače, prigovore iz Slovačke (oko CO2, ETS2 i visokih cijena energije), uložene 26. rujna, uspjelo se inkorporirati do srijede 22. listopada, da bi mjere onda bile i konačno odobrene u rano jutro četvrtka 23. listopada, kada je postalo jasno da nema dodatnih prigovora. Osnova ovog paketa je sankcioniranje dodatnih ljudi iz Rusije i Bjelorusije povezanih s ratom, više desetaka raznih poduzeća iz Rusije, Bjelorusije i niza njima sklonih država, te 117 dodatnih brodova iz sastava ruske tzv. „flote u sjeni“ (sada ukupno 557 brodova koje EU sankcionira, uz dodatak brodara iz UAE, te niza pružatelja pogodovnih zastava). Što se tiče energije, ubrzana je primjena zabrane kupovine,uvoza i transfera ruskog ukapljenog plina (LNG) u Europsku uniju (rok okončanja postavljen na 1. siječnja 2027. za postojeće dugoročne ugovore, te na šest mjeseci za okončanje postojećih kratkoročnih ugovora), a postrožene su i mjere protiv transakcija s ruskim koncernima GazpromNjeft i Rosnjeft (koji je samo dan ranije postao metom i američkih sankcija), te 8 ruskih banaka (Pravda, Zemsky Bank, Commercial Bank Absolut Bank, MTS Bank i Alfa-Bank). Ujedno su sankcionirane i dvije rafinerije te jedan trgovac naftom iz Kine – kao i još banaka i trgovaca ruskom naftom iz Tadžikistana, Kirgizije, Ujedinjenih Emirata i Hong Konga.

Novost je i sankcioniranje kripto-valute A7A5, kao i platformi na kojima se njome trguje. Uz to, financijske institucije iz EU ograničene su i u sudjelovanju s ruskim platnim sustavima „MirR“ i „SBP“, kao i sa svim poduzećima iz 9 ruskih specijalnih ekonomskih zona za poticanje industrijskih i tehnoloških sposobnosti za vojne svrhe. Ujedno, sankcionirani su i dodatni pojedinci te 45 poduzeća iz ruskog vojno-industrijskog kompleksa (među ostalim i 17 stranih partnera, iz Kine, Indije, Tajlanda i Ujedinjenih Arapskih Emirata). Dodatno je ograničen i izvoz u Rusiju pojedinih elektroničkih komponenti, tehnologije dronova, kemikalija, metala te slitina za vojnu uporabu, dok je pooštren i sustav za niz proizvoda, od gume te građevinskog materijala sve do ruskog zlata. Ujedno se omogućilo i ograničavanje kretanja ruskih diplomata unutar schengenskoga prostora (za što će trebati izdavati posebna obavještenja ne bi li države postale jasno svjesne tih transfera), jednako kao što se uvelo i obvezu traženja prethodnih odobrenja i za sve potencijalne usluge koje bi entiteti iz EU pružali vlastima Ruske Federacije – sve uz zabranu usluga vezanih uz umjetnu inteligenciju, napredno računalstvo, ali i pružanje svih organiziranih usluga za turističke aktivnosti u Rusiji. Napomenimo da se mjerama obuhvatilo i dodatne subjekte iz vojno-industrijskog te političkog sustava Bjelorusije, kao i niz tehnoloških usluga koje bi im se mogle pružati iz EU.

Belgija se boji

Premijer Bart De Wever boji se da posljedica za Belgiju

Dok tek treba vidjeti kako će se sve te mjere odraziti na međunarodna tržišta i cijene energenata, već je postalo jasno da barem Njemačka pokušava isposlovati izuzetke od sankcija za svoje podružnice ruskog Rosnjefta (radi njihove „vitalne uloge u osiguravanju energetske sigurnosti zemlje”). No, za razliku od novih režima sankcija, do kasnih sati 23. listopada postalo je jasno da nije uspjelo postizanje dogovora oko daljnjeg korištenja dosadašnjim sankcijama zamrznute ruske imovine u svrhu pomoći Ukrajini. Plan da se dosadašnji krediti temeljem prihoda od te imovine sada nadopune i davanjem dodatnog zajma od oko 140 milijardi eura temeljem takve zamrznute ruske glavnice pao je na traženju Belgije (u kojoj je zamrznuta većina takvog ruskog novca) da se i potencijalni rizici takvog poteza unaprijed rasporede među svim državama EU. Naime, Belgija se tu boji da bi potencijalna odmazda ili pravne posljedice pale samo na njena leđa, a „to ne bi bilo baš razumno“ prema riječima belgijskog premijera Barta de Wevera. Dogovori na tu temu trebali bi se hitno nastaviti u svjetlu ukrajinske potrebe za hitnim dodatnim uvozima plina za grijanje, ali i manjkom proračunskih sredstava kojeg se u Kijevu predviđa za mjesece studeni i prosinac ove godine. Iz Kijeva su sve dosadašnje korake po pitanju korištenja zamrznute ruske imovine saželi pojmom postizanja (1) političke odluke po tom pitanju, dok do kraja godine ostaje (2) donošenje i praktične odluke na tu temu, a onda i konkretna provedba.

Može li Kiril Dmitrijev izgladiti odnose?

Mimo svega toga, treba napomenuti i da se tijekom popodneva u petak 24. listopada u Londonu održao i sastanak država „Koalicije voljnih“ – na kojem je usvojeno pet ključnih točaka energetske i vojne potpore Ukrajini. Tu spada već spomenuto (1) uklanjanje ruske nafte i plina s globalnih tržišta, te (2) otključavanje milijardi eura zamrznute ruske imovine, kao i (3) daljnje jačanje ukrajinske protuzračne obrane koja se svakodnevno isprobava u praksi, (4) jačanje pritiska na Rusiju kroz opskrbu Ukrajine oružjima dugog dometa, i (5) nastavak rada na sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu. Svemu tome će se vjerojatno u Washingtonu protiviti ruski izaslanik Kiril Dmitrijev, koji je kasnije tijekom petka stigao u Washington na „već dugo“ planirani bilateralni dijalog zatvorenog tipa – s ciljem da i službeni Washington krene „poštovati ruske interese i stavove koje je predsjednik Putin ranije iznio“, dok bi se objašnjavalo i da za Ruse današnja Ukrajina te Europljani samo remete dijalog i nastoje nastaviti sukob. Tko zna hoće li takva diplomatska misija biti dovoljna da opet preokrene američkog predsjednika Trumpa od aktualnog uvođenja sankcija Rusiji opet prema nekakvoj praktičnoj podršci agresoru na Ukrajinu i njen narod.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 25. listopada 2025. pod nazivom “Belgija se boji Rusa, ali Europa nikad odlučnija. Upadljivo je kakav je sastanak održan u petak popodne u Londonu” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/belgija-se-boji-rusa-ali-europa-nikad-odlucnija-upadljivo-je-kakav-je-sastanak-odrzan-u-petak-popodne-u-londonu-15636253