Oko 3 ujutro po hrvatskom vremenu, iz Sjedinjenih Američkih Država pristigla je vijest kako je u istočnome Sredozemlju, s američkih razarača USS Ross (DDG-71) i USS Porter (DDG-78), oko 15 minuta ranije bilo ispaljeno 59 krstarećih projektila BGM-109 Tomahawk na jedan specifičan cilj u Siriji. Navodno je tu bila riječ o kopnenome cilju – zrakoplovnoj bazi iz koje je, kako se pretpostavlja, izveden napad kemijskim oružjem na sirijske civile, u utorak 4. travnja ove godine. Iako se o tome nagađalo, ovo ne izgleda kao uvod u neko opće djelovanje SAD po Siriji, te nije ni akcija kojom bi se uništilo čitavo zrakoplovstvo sirijskoga režima u Damasku, o čemu se također nagađalo tijekom protekla 24 sata.
U napadu na zrakoplovnu bazu al-Shayrat navodno je pogođena infrastruktura ove baze (sustavi opskrbe gorivom, protuzračna obrana i radari), neki utvrđeni objekti navodno korišteni pri naoružavanju kemijskim oružjem zrakoplova kojima je napad izveden, ali i sami sirijski vojni zrakoplovi stacionirani u ovoj bazi. Ipak, u trenutku pisanja ove vijesti još nema preciznijih podataka o točnim razmjerima štete ili mogućim žrtvama američkoga napada. Prema izjavi Jeffa Davisa, glasnogovornika Pentagona, ovaj je napad bio ponešto unaprijed najavljen snagama Ruske Federacije, koje već mjesecima aktivno vojno djeluju u Siriji, s kojima postoji izgrađen sustav usuglašavanja djelovanja (dekonflikcije) i koji navodno imaju posadu na zasebnom segmentu ciljane sirijske zrakoplovne baze. Pitanje upućivanja američkog upozorenja o napadu je zanimljivo ne samo radi kontrole rizika pri samome napadu, već i zbog činjenice da su spomenuti projektili na putu prema svojoj meti vjerojatno preletjeli obalnu zonu koju svojim protuzračnim sustavima pokriva ruski kontingent u Siriji.
Uzroci napada
Spomenuti kemijski napad od 4. travnja zabilježen je u mjestu Khan Sheikhun, u sjevernoj provinciji Idlib, gdje se nalaze smještene i tisuće izbjeglica iz nedaleke provincije Hama. Iako još zapravo i nije nedvojbeno dokazano da se tu stvarno radilo o korištenju sarina (za sada je to jasno ustvrdilo samo tursko Ministarstvo zdravstva), napad je izgleda koštao života barem 70 ljudi, uz to što je još oko 100 otrovanih zbrinuto u bolnicama provincije Idlib, a njih nekoliko desetina je zbrinuto i u bolnicama u Turskoj. S oporbene se strane čulo da je napad bio izveden iz aviona, pretpostavlja se iz sastava sirijskog ratnog zrakoplovstva, o čemu navodno ima i radarskih zapisa. Za razliku od toga, od ruske strane čulo se da je do trovanja došlo nakon zračnog pogotka u pobunjeničko skladište kemijskog naoružanja – gdje se predsjedniku Putinu pripisalo izjavu: “Neprihvatljivo je iznošenje neosnovanih optužbi protiv bilo koje strane dok nije provedena detaljna i objektivna međunarodna istraga“. Američki izvori su ove stavove odbili kao “lažne činjenice”, upozorivši i rusku stranu na moguće posljedice podrške Damasku u slučaju daljnjeg širenja sukoba.
Izričita zgroženost Donalda Trumpa nad posljedicama navodnog kemijskog napada u Siriji bila je jasno vidljiva već u srijedu, 5. travnja, tijekom konferencije za tisak s jordanskim kraljem Abdullahom II u Washingtonu. No, na prve upite o kemijskome napadu u Siriji odgovorio je ministar vanjskih poslova Rex Tillerson, ustvrdivši kako al-Assad više ne može biti predsjednikom Sirije, te još jednom ponavljajući da se krivcima za napad smatraju režimske snage. Na tu se temu jučer oglasio i predsjednik Trump, tijekom puta iz Washingtona na Floridu – gdje je jučer u dvodnevnu posjetu primio kineskog predsjednika Xi Jinpinga, u svom privatnom kompleksu Mar-a-Lago. Tada je Trump izjavio: “Ovo što se dogodilo u Siriji je sramota za čovječanstvo“, dodajući o al-Assadu: “On je ondje, i pretpostavljam da on tamo upravlja stvarima, dakle pretpostavljam da bi se nešto trebalo dogoditi“. Kako izgleda, u to je vrijeme već navelike bilo u tijeku razmatranje raznih opcija mogućnosti odgovora – na kojima je radio i izvanredan skup američkog Združenog stožera OS SAD. Varijante odgovora su bile sužene na tri osnovne, da bi za odgovor na kraju bili odabrani krstareći projektili, navodno i radi izbjegavanja susreta s protuzračnim sustavima sirijskog režima i njihovih stranih saveznika.
Oko 4 sata ujutro po hrvatskome vremenu, 7. travnja 2017. godine, javnosti se obratio i američki predsjednik Trump kratkom izjavom s Floride, u kojoj je iz priručnog studija izvijestio o vojnoj akciji na istoku Mediterana:
“Večeras sam naložio ciljani vojni napad na aerodrom u Siriji, s kojeg je kemijski napad bio izveden. U vitalnom je interesu nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Država spriječiti i odvratiti od širenja te korištenja smrtonosnog kemijskog oružja. Ne može biti dvojbe o tome da je Sirija koristila zabranjeno kemijsko oružje, prekršivši time svoje obveze prema Konvenciji o kemijskom oružju, i ignorirajući time naputke Vijeća sigurnosti UN. Tijekom niza godina propadali su prijašnji pokušaji da se promijeni Assadovo ponašanje, i propadali su vrlo dramatično. Kao rezultat toga, izbjeglička kriza se nastavlja produbljivati, i regija se nastavlja dalje destabilizirati – prijeteći Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima. Danas pozivam sve civilizirane nacije da nam se pridruže u nastojanju za okončavanje tog pokolja i krvoprolića u Siriji, i također za okončavanje terorizma svih vrsta i svih oblika“.
Iako ovaj napad nije promijenio strateške odnose snaga u Siriji, niti je i teorijski mogao uništiti ukupne kapacitete za izvođenje potencijalnih kemijskih napada, ipak je tu riječ o prvom neposrednom vojnom djelovanju SAD protiv snaga i infrastrukture režima u Damasku. Njime je prvenstveno poslana poruka režimu Bashara al-Assada, kao i njegovim raznim međunarodnim saveznicima, da Sjedinjene Američke Države sa svojom novom administracijom nisu voljne trpjeti daljnja zaoštravanja tamošnjega sukoba – posebno ako se tu koristi oružja masovnog uništavanja, te brojni civili gube živote pred kamerama svjetskih medija. No, ujedno je poslana poruka i Kini, čiji se predsjednik susretao s Trumpom u vrijeme ovoga napada, da su SAD u kriznim žarištima spremne djelovati silom, i bez posebnih najava – što nije bez značaja po pitanju ponašanja kineskog saveznika Sjeverne Koreje.
