Priča o globalnom trgovinskom ratu započela je početkom ove godine i nije bila posebno zanimljiva javnosti u Europi. Tog 23. siječnja Donald Trump, 45. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, krenuo je štititi proizvođače mašina za pranje rublja i solarnih ćelija u SAD, prvenstveno od jeftine konkurencije iz Kine i Južne Koreje. Za to je uveo carine na uvoz ovih roba iz inozemstva – 20 posto za prvih 1,2 milijuna uvezenih mašina za rublje, i onda 50 posto za uvoz iznad tog broja, te 30 posto za solarne ćelije uvezene nakon prelaska godišnje granice uvoza od 2,5 GW snage bescarinskih ćelija. Iako su ove mjere imale i mehanizam opadanja postotka carina kroz naredne godina, i Kina i Južna Koreja su se žalile Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) na ove mjere koje su poskupile njihove proizvode u SAD. No, već je tu bio vidljiv i zametak budućih širih problema, budući se ovim carinama – usprkos najavama o suzbijanju konkurencije iz Dalekog Istoka – našao pogođen i Meksiko, zadnjih godina druga država po opsegu izvoza mašina za rublje u SAD.
Već u veljači ove godine postalo je jasno da će ta priča imati i nastavak, kada se u Washingtonu počelo spominjati uvođenje novih i dodatnih carina – ovoga puta na uvoz čelika i aluminija u SAD. Posebnu je pažnju privukao i detalj da su dotične carine uvedene samostalno od predsjednika SAD, a bez sudjelovanja zakonodavne vlasti SAD – što je bilo moguće pozivanjem Donalda Trumpa na nacionalnu sigurnost kao razlog mjera. To praktično nazivanje niza saveznika opasnima za nacionalnu sigurnost SAD naišlo je na posebno loš prijem u Kanadi i EU, nadovezavši se na već postojeći sklop eskalirajućih problema u odnosima ovih država okupljenih oko SAD i u NATO, te G7 okviru.
Prva runda carinskog rata
Uvođenje uvoznih carina od 25 posto za čelik i 10 posto za aluminij u Washingtonu je službeno objavljeno 8. ožujka ove godine, s početkom primjene od 23. ožujka 2018. godine. Pri tome je samo dan prije početka primjene novog režima carinjenja uvoza u SAD objavljena i lista privremenih izuzetaka, kojom su od primjene ovih mjera izuzeti Kanada, Meksiko, Europska unija, Australija, Južna Koreja, Brazil i Argentina, ali samo do 1. svibnja 2018. godine, što je onda dodatno odgođeno na 1. lipnja 2018. godine. Time se u fokusu mjera na prvu ruku našla Kina, država koja je sa SAD 2016. godine imala trgovinsku razmjenu od oko 578,6 milijardi USD (od čega je uvoz aluminija u SAD 2016. godine iznosio oko 389 milijuna USD, dok ukupnost mjera pogađa kineski izvoz vrijedan oko 3 milijarde USD).
Kineski odgovor nije trebalo dugo čekati, pa je u ponedjeljak, 2. travnja, na snagu stupila lista od 128 proizvoda iz SAD, ukupne vrijednosti od oko 3 milijarde USD, na koje je Kina uvela carine. Ovime je prvenstveno bila obuhvaćena svinjetina, vino, voće i orašarice, čelične cijevi i etanol – birani proizvodi koji više pogađaju američke savezne države sklone Trumpu i republikanskoj stranci. Slično se postavila i Indija, koja je sa Sjedinjenim Državama 2016. godine ostvarila razmjenu vrijednu ukupno oko 114 milijardi USD, a nakon dužeg promišljanja je 14. lipnja najavila uvođenje carina na proizvode iz SAD u vrijednosti oko 241 milijun USD. Tim mjerama, čije je stupanje na snagu ostavljeno za 4. kolovoza ove godine, obuhvaćen je iznos usporediv trošku od američkih carina na uvoz čelika i aluminija iz Indije, a mjere bi trebale obuhvatiti robe od orašarica i voća, pa sve do proizvoda kemijske i metalske industrije.
Odgovor na spomenute američke carine spremao se i u nizu država koje su se našle u „odgođenoj“ kategoriji izvoznika u SAD. Dok su Južna Koreja, Brazil, Argentina i Australija krenule ograničavati svoj izvoz carinjenih proizvoda, Meksiko, Kanada i Europska unija krenuli su planirati aktivne odgovore na američka ograničenja trgovine. Pri tome treba imati na umu da su Kanada i Meksiko prvo i drugo nacionalno tržište za robe iz SAD, budući je njihova međusobna trgovina praktično pa eksplodirala djelovanjem trgovinskog sporazuma NAFTA (North American Free Trade Agreement) iz 1994. godine.
Kanada je tu najavila uvođenje carina na ukupno oko 12,8 milijardi USD vrijednosti roba koje se uvoze iz SAD, podijeljenih u dvije liste, onu od 25 posto i drugu s carinom u iznosu 10 posto vrijednosti. Mjerama čija je primjena najavljena za 1. srpnja 2018. godine obuhvaćeni su proizvodi od industrijskog čelika do voćnih sokova, whiskeya i sportske opreme – iz većine saveznih država SAD, ali s naglaskom na proizvode iz Illinoisa, Michigana, Ohioa, Pennsylvanije i New Yorka. Za razliku od toga, Meksiko – koji je prošle godine iz SAD uvezao 277 milijardi USD vrijednih roba i usluga – uveo je 5. lipnja uzvratne carine na oko 3 milijarde USD vrijednih roba koje se uvoze iz SAD. Ovim su mjerama uvedene carine od 15 do 25 posto na niz roba, od svinjetine, jabuka, krumpira, raznih sireva i alkoholnih pića, pa sve do građevinskog čelika.
Odmah krajem ožujka, nakon najava carina na čelik i aluminij iz SAD, i unutar Europske unije krenulo se raspravljati listu proizvoda kojima bi EU odgovorila na američke namete – relativno brzo je odabrano oko 180 proizvoda na koje su određene carine od 25 do 50 posto, u ukupnoj vrijednosti od oko 3,4 milijarde USD. Kao i u slučaju Kine, i EU je tu, među ostalim, ciljala i stereotipne izvozne proizvode iz SAD – traperice, puter od kikirikija, bourbon, cigare i duhanske proizvode, ali i Harley-Davidson motore, te plovila. Carine na ove proizvode usuglašene su tijekom travnja i 18. svibnja EU je o njima obavijestila i WTO, dok je njihova puna primjena započela u petak, 22. lipnja 2018. godine. U ritmu ove mjere, svoje je carine na proizvode iz SAD 21. lipnja najavila i Turska (266,5 milijuna USD vrijedne carine na oko 20 proizvoda iz SAD – među ostalim i ugljen, papir, orašarice, duhan, riža, motorna vozila i strojevi, kozmetika).
Druga runda i nastavak carinskog rata
Dok će uzvratne mjere Kanade i Indije tek stupiti na snagu, carine Europske unije izazvale su tog istog 22. lipnja odgovor na Tweeter-profilu Donalda Trumpa – koji je zaprijetio uvođenjem dodatnih carina od 20 posto na uvoz europskih automobila u SAD. Da nema sumnje u vjerojatnost odgovora SAD i onda daljnjeg kompliciranja trgovinskih odnosa službenog Washingtona i Europske unije pokazuje i primjer odnosa SAD i Kine tijekom proteklih mjeseci. Naime, od travnja kada su razmijenile carine po pitanju početnih mjera SAD za zaštitu svoje industrije čelika i aluminija, SAD i Kina nastavile su se nadbijati najavama budućih carinskih udara sve većega opsega.
U petak, 15. lipnja, Trump je odlučio o uvođenju dodatnih carina na oko 50 milijardi USD vrijednih uvoza iz Kine, opravdavši svoje mjere kineskom krađom američkog intelektualnog vlasništva. Ove su mjere podijeljene u dvije skupine – prva, vrijedna oko 34 milijarde USD obuhvaća 818 klasa robe (pretežito poljoprivredni proizvodi), na snagu stupa 6. srpnja ove godine, dok druga skupina obuhvaća dodatne 284 klase roba (vrijednih oko 16 milijardi USD) na koje će carine nastupiti kasnije. Samo nekoliko sati kasnije službeni Peking odgovara da će „odmah uvesti protumjere istog opsega i snage“, da bi subotu 16. lipnja i odgovorio najavom carina od 25 posto na 545 kategorija roba vrijednih 34 milijarde USD, također zakazanih za primjenu 6. srpnja ove godine. Ova prva skupina roba za carinjenje obuhvaća soju, govedinu, alkoholna pića i motorna vozila, dok se za drugu skupinu (također oko 16 milijardi USD vrijednosti) spominje ugljen, naftu i drugo. Po povratku u ured u ponedjeljak, 18. lipnja ove godine, Trump je naložio da se na ove kineske mjere pripremi i iduću rundu carinskoga odgovora. Pri tome je naznačio kako bi se tu trebalo raditi o uvođenju nameta na daljnjih oko 200 milijardi USD vrijednih roba iz Kine, za slučaj da Kina ne odustane od uzvratnih mjera na dosadašnje američke carine. Priprema ove masivne liste novih roba za carinjenje mogla bi trajati oko tri mjeseca, a teško je zamisliti da tu i Kina ne bi najavila odgovarajuće uzvratne mjere – kojima bi se tu najednom našla obuhvaćena gotovo polovica vrijednosti godišnje razmjene ove dvije velike države. Time bi SAD i Kina ušle u treću rundu velikog trgovinskoga sukoba, taman u doba kada bi mogli očekivati i punije obrise druge runde istovrsnog sučeljavanja SAD-a i Europske unije.
Sva ova trgovinska nadbijanja tek su ekonomski odraz širih političkih problema koje posljednjih mjeseci vlada Sjedinjenih Američkih Država ustajno proizvodi za svoje međunarodne takmace, ali i saveznike. Dok je globalni poredak nakon Drugog svjetskog rata bio izričito utemeljen na suradnji demokratskih država, posljednje vrijeme kao da te vrijedosti znače manje nego prije. Time i ovaj mogući trgovinski rat SAD i Europske unije stavlja dodatne utege na ionako opterećene euro-atlantske odnose – dovodeći postupno u pitanje i ostale aspekte ove višedesetljetne suradnje. Kako se u NATO, EU, G7 i nizu drugih okvira međunarodne suradnje uvelike nalazi jedan te isti niz velikih država, problemi u njihovim međusobnim odnosima se itekako prenose i na cjeline ovih organizacija – pa time i na manje ili siromašnije članice pojedinih ovih skupova. Zato je veliko pitanje i mogućnost prelijevanja aktualnog trgovinskog sukobljavanja i na širi EU te NATO kontekst – posebice u svjetlu predstojećeg NATO summita u Bruxellesu. Uz rad u Europskoj uniji, to će biti još jedna prilika da se za stolom posvađenih partnera nađu i predstavnici Hrvatske, za koju još itekako nije jasno nacionalno gledište na ove aktualne teme.
