Subota 9. studenog ujedno je 990. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Nakon gotovo 33 mjeseca ratovanja, ove jeseni su praktično izostale jake jesenske padaline (prostor bojišta širom Ukrajine bilježi i do 20 posto padalina manje od uobičajenog) – tako da je praktično izostala i jesenska „blatna sezona“ koja smanjuje mobilnost i usporava vojne operacije. Umjesto toga, produžila se sezona intenzivnog ratovanja u kojoj ruska strana nastoji zadržati borbenu inicijativu do ozbiljnih zahlađenja i snijega. U tom kontekstu treba gledati i žestoke borbe tijekom zadnjih dana, dok je vrijeme u Ukrajini sve hladnije, pretežito oblačno, ali s malo padalina.

U takvim okolnostima ipak već ozbiljno raste ukrajinska potrošnja struje za grijanje (otprilike po 5 posto dnevno), dok tmurno vrijeme ujedno smanjuje i proizvodnju tamošnjih solarnih elektrana – što se sada ozbiljno osjeća i na nacionalnoj energetskoj slici koja manjkove nadoknađuje uvozom iz Poljske, Rumunjske, Slovačke, Mađarske i Moldove (2.395 MWh u petak 8. studenog). Naravno, čitavo to vrijeme i dalje se bilježe povremene ratne štete na strujnoj mreži koje se popravljaju u hodu, dok Ukrajina nastoji tu infrastrukturu što je moguće više decentralizirati po regijama, uz jačanje i obnovljivih izvora (do 50 posto na razini regije) temeljem EU pomoći.

SAD, Elon Musk i vojne novine

Nakon izborne pobjede Donalda Trumpa, koja je postala jasna već u nekoliko sati po zatvaranju izbornih mjesta (uz republikansko osvajanje Senata, te možda i Zastupničkog doma Kongresa) – ipak je ostalo mnogo nepoznanica o stvarnim političkim usmjerenjima vlade SAD koja će kormilo države preuzeti u siječnju 2025. godine. Dok već do kraja tjedna nitko više ne spominje Trumpove predizborne najave da će rat u Ukrajini okončati u roku jednog dana – kladionice širom SAD navodno su već u srijedu 6. studenog počele zaprimati oklade o tome hoće li on uspjeti okončati taj sukob u prva tri mjeseca vlasti. Naravno, i to izgleda malo vjerojatno, imajući u vidu ukrajinsku odlučnost da se brane od agresije, kao i rusku odlučnost da vojno postigne svoje ciljeve. Zato se od mađarskog premijera Orbana odmah čulo očekivanja o povlačenju SAD iz podrške Ukrajini čim Trump preuzme vlast, a eho ovakvih gledanja odmah je odjeknuo i od slovačkog premijera Roberta Fica.

Dok se do četvrtka 7. studenog čekalo da i Vladimir Putin službeno čestita Trumpu na pobjedi u sklopu svog četverosatnog govora na završnom danu ovogodišnjeg Foruma Valdai u Moskvi, ovoga se tjedna moglo nazrijeti i obrise konačna dva mjeseca ukrajinske politike Joea Bidena, predsjednika SAD na odlasku. Kao prvo, čulo se o namjeri slanja oko 6 milijardi USD vojne pomoći do kraja godine – od čega bi oko 4,3 milijarde trebalo biti u naoružanju i opremi (među ostalim i rakete za sustave Patriot i NASAMS), a oko 2,1 milijardu ugovori o kupovini nove robe od američke vojne industrije.

Dok je pitanje hoće li se to uspjeti isporučiti prije inauguracije novog predsjednika, sadašnja se administracija može tek nadati da će ti potpisani ugovori stvarno biti ispunjeni kad jednom na njih dođe red. Jednako tako je upitan i nastavak početkom ovog mjeseca dozvoljenog angažiranja američkih civilnih stručnjaka na održavanju pojedinih kompleksnih američkih vojnih sustava (posebno Patriot i F-16), koje je nužno daleko u pozadini bojišnica u samoj Ukrajini. Na sve to su iz Kijeva odgovorili suzdržano – naravno da im je vojna pomoć SAD bitna i dobro došla, ali ako je i ne bude – time Ukrajina neće biti prisiljena na mir – samo će rat biti okrutniji, a žrtava i razaranja više.

Praktično odmah nakon izborne pobjede, budući predsjednik SAD Trump počeo je telefonski razgovarati s nizom svjetskih čelnika – gdje je posebno zanimljiv razgovor održan 6. studenog s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Nakon što je Zelenski čestitao na pobjedi, navodno su dogovorili nastavak „bliskog dijaloga i suradnje“, ali bez mnogo stvarnog sadržaja, što i ne čudi.

Kontradiktorni stavovi iz Trumpovog kruga

Dok se iz krugova oko Trumpa donedavno čulo kako ne namjerava nastaviti pomoć Ukrajini u dosadašnjim oblicima (što uvelike zagovaraju iz same Rusije) – iz novog kruga vodećih ljudi također već dolaze kompletno kontradiktorni stavovi. Naime, Mike Pompeo kao mogući ministar, dosadašnju je pomoć od oko 174 milijarde USD nazvao potraćenom – budući je došla „presporo, premalo, prekasno i previše suzdržano“, dok se od Elona Muska moglo vidjeti objavu da će u Ukrajini „besmislena ubojstva prestati“, a „ratnim huškačima i profiterima vrijeme je isteklo“. Naravno, iako Musk (najbogatiji pojedinac na svijetu) navodno nije političar – on se aktivno uključio u završne faze kampanje Donalda Trumpa, ne samo kao financijer, već i kao organizator, propagandista i zagovaratelj.

O rastućoj političkoj i (budućoj) državnoj ulozi ove osobe govori i činjenica kako je on na neki način osvanuo u okviru službenog telefonskog razgovora Trumpa i Zelenskog, obećavši navodno nastavak usluge njegovog sustava satelitske komunikacije Starlink u Ukrajini (iako je nejasno i koliko još dugo). Navodno se Musk jednako tako obreo i u službenoj komunikaciji Trumpa i turskog predsjednika Erdogana, a već je najavljeno i njegovo sudjelovanje u sastanku Trumpa i argentinskog predsjednika Javiera Mileija zakazanom za idući tjedan u klubu Mar-a-Lago na Floridi. Doduše, još nije jasno je li ista postava bila i tijekom Trumpova telefoniranja s predsjednikom Južne Koreje Yun Seok-yeolom, isto u četvrtak 7. studenog, tijekom kojeg se među ostalim razgovaralo i o angažiranju vojske Sjeverne Koreje u okviru ruske agresije na Ukrajinu.

Sve to dolazi u kontekstu vijesti iz američkih službenih izvora od utorka 6. studenog da su prvi Sjevernokorejci sudjelovali u sukobima ruskih snaga s Ukrajincima u regiji Kursk, te da su tom prilikom u okviru ruske 810. marinske brigade ondje imali i prve značajnije gubitke. Dok ostaje nejasno misle li se ukrajinske snage uskoro povlačiti s prostora koji su okupirale na jugozapadu ruske regije Kursk – iz vojnih izvora u Kijevu čule su se procjene da je to bojište tijekom zadnja tri mjeseca Ruse koštalo 20.842 vojnika (7.905 mrtvih, 12.220 ranjenih i 717 zarobljenih), te 1.101 komad razne vojne opreme (među ostalim 54 tenka, 276 oklopnjaka, 107 topova i težih minobacača, te 659 raznih transportnih vozila).

Jednako tako nije jasno ni koji su planovi Ukrajine s ponešto teže vojne opreme dobivene zadnjih mjeseci – gdje neki očekuju da će oko 200 američkih oklopnjaka Stryker, 128 francuskih VAB te više stotina švedskih PBV 302 i nekoliko desetaka tenkova Leopard te Abrams biti iskorišteno defenzivno, dok pojedini zapadni mediji nagađaju i o mogućoj dodatnoj ofenzivi u Rusiju, na prostoru ruske regije Belgorod ili Brijansk. Ipak, barem se može konstatirati da je Ukrajina ovoga tjedna uspjela riješiti problem s američkom kompanijom Google – koja je krajem prošlog mjeseca na ažuriranim satelitskim fotografijama u okviru svojih globalnih servisa otkrila i razne položaje ukrajinske protuzračne obrane – što se više ne bi trebalo događati, iako je već i ovako završilo uključeno u rusko planiranje zračnih udara.

Radi toga se ukrajinsku javnost zadnjih dana posebno upozoravalo na jače djelovanje sredstava elektroničkog ratovanja i ometanja satelitske navigacije, ali tek ostaje za vidjeti i borbenu uporabivost spominjanja novih sustava samonavođenja za razne kategorije kamikaza-dronova (navodno je već naručeno oko 3.000 letjelica s takvom tehnologijom), te ukrajinskih verzija bespilotnih letjelica vođenih optičkim vlaknima, kakve su se pokazale relativno dobro u ruskim borbenim operacijama tijekom zadnjih mjeseci.

Europska unija u novim okolnostima

Kao prvo, treba napomenuti da je EU u srijedu 6. studenog na dodatne dvije godine, do 15. studenog 2026. godine, produžila trajanje svoje obučne misije za Ukrajinu (EUMAM). Riječ je o misiji u čijem su okviru ukupno 24 države (bez sudjelovanja Republike Hrvatske) do sada vojno obučile oko 70.000 Ukrajinaca (od njih oko 100.000 koliko su ukupno prošli zapadnu vojnu obuku od početka 2022. godine). Ova je aktivnost u prve dvije godine svog trajanja koštala oko 362 milijuna eura, a za iduće dvije godine je predviđeno izdvajanje dodatnih oko 409 milijuna eura. Time se željelo i prema Washingtonu poslati poruku kako Europska unija i dalje namjerava podržavati Ukrajinu, bez obzira na rezultate ovotjednih izbora u Sjedinjenim Državama.

Uz to, o novim vjetrovima koji viju Europom po pitanju obrane svjedočilo je i saslušanje kandidata za novo mjesto EU-povjerenika za obranu, Andriusa Kubiliusa iz Litve, koji je svoje službeno saslušanje pred Europskim parlamentom imao u srijedu 6, studenog, dok se izglasavanje i njega i ostalih visokih povjerenika konačno očekuje do kraja mjeseca. Dok je još odjekivala izjava Kubiliusa kako ruska vojna industrija po proizvodnim količinama trenutno bitno nadmašuje europsku – žestoki su razgovori bili nastavljeni i 7. studenog u Budimpešti, na širokom sastanku šefova država u okviru Europske političke zajednice.

Ovaj sastanak je, osim diskusija o nizu unutarnjih tema i imigraciji, uvelike završio obilježen temama rata u Ukrajini te samo dva dana ranije održanih izbora u Sjedinjenim Državama – za koje je i čelnica EK Ursula von der Leyen 7. studenog čestitala Donaldu Trumpu. Naravno, u takvom je okviru odmah na površinu izbilo i razmimoilaženje domaćina Mađarske s većinom preostalih sudionika – gdje je premijer Orban prijetvorno najavljivao „prve korake u razvoju nove, miroljubive strategije EU za Ukrajinu“, a dobio je otvoreno neslaganje te čak i niz raznih neugodnosti od pojedinih državnika koji se s njegovim Rusiji sklonim stavovima ne slažu. No, dok se od tamo nazočnog ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog moglo čuti tek da bilateralni sporazum Ukrajine i Mađarske usprkos napretku u osiguravanju prava mađarske manjine ipak nije bio potpisan jer je Mađarska u njega odbijala uvrstiti klauzulu o podršci pristupu Ukrajine u NATO savez – ostali su tu izgleda bili ponešto izričitiji.

Čak je i hrvatski premijer Andrej Plenković smatrao potrebnim napomenuti da EU (uključivo Mađarsku) ne raspravlja o mogućnosti da Ukrajina prepušta teritorije za mir – dok je njemački kancelar na odlasku Olaf Scholz također primijetio da se stavovi Mađarske ne poklapaju s ostalima, dok ujedno ostaje nedvojbeno da se o Ukrajini neće pregovarati bez sudjelovanja službenog Kijeva. Uz sve to, ostalo je otvoreno pitanje da li Putin preko Orbana direktno prenosi razne poruke u Ukrajinu i Europsku uniju, kao i problem ruske tzv. „sive flote“ kojom režim u Moskvi zaobilazi međunarodne sankcije na promet energenata. Navodno ta shema zaobilaženja sankcija svakoga mjeseca Moskvi uprihodi oko 12 milijardi USD, što u ikakvom ozbiljnom zbroju lagano nadilazi sve direktne pomoći poslane Ukrajini kao žrtvi ruske agresije.

Napomenimo tu još i da je Njemačka u političkoj krizi od kasnih večernjih sati u srijedu 6. studenog, kada je Scholz smijenio svog ministra financija, ujedno i čelnika koalicijske liberalne stranke FDP. Time se ujedno najavilo i parlamentarno glasovanje o povjerenju Vladi za 15. siječnja, gdje bi u slučaju gubitka tog glasovanja došlo i do vrlo skorih parlamentarnih izbora, bitno prije termina ranije najavljenog za kraj rujna 2025. godine. Dok se prema nekima dio ovih neslaganja ticao i njemačkog izdvajanja novaca za daljnju podršku Ukrajini – gdje se nakon ovogodišnjih oko 8 milijardi eura za 2025. govori o tek 3 do 4 milijarde – navodno je svađa obuhvaćala i inicijative da se te novce barem podeblja slanjem njemačkog naoružanja dugog dometa, čemu se Scholz navodno izrijekom protivio.

Ipak, ostaje činjenica da je početkom ovog tjedna u Njemačkoj dovršena obuka 4. skupine Ukrajinaca u korištenju protuzračnog sustava Patriot, dok u tamošnjem Bundestagu traje i rasprava o potencijalnoj prisutnosti njemačkog vojnog osoblja u samoj Ukrajini. Dok dio tamošnje politike itekako vidi mjesto za njemačke vojne savjetnike, koji bi ondje pomogli domaćim ukrajinskim kadrovima u savladavanju tehnički složenih oružja iz njemačkih donacija – drugi se takvom sudjelovanju u okviru NATO aktivnosti NSATU protive, pozivajući se na pitanja međunarodnog prava te moguće postajanje same Njemačke „stranom u ratu“.

Stanje na bojištu – ruska regija Kursk

Nakon tri mjeseca borbi na jugozapadu ruske regije Kursk, treba napomenuti da ondje ruske snage nisu ni blizu iole opsežnijeg bacanja Ukrajinaca natrag preko granice, čak i uz prve naznake borbenog angažiranja pristiglih Sjevernokorejaca. O stanju na samom bojištu čuje se iznimno malo, no može se zaključiti da se i krajem ovog tjedna držala ukrajinska obrambena linija na zapadnom rubu okupirane zone, koja je već tjednima pod posebnim ruskim pritiskom. Dakle, borbe se i dalje vode od pograničnog sela Nikolaevo-Darino na sjeveroistok do sela Darino – i onda uz rijeku Snagost, na prostoru sela Nižnjij Klin i Tolstij Lug.

Tek oko 3 km sjeveroistočno vode se borbe oko naselja Novoivanovka i Leonidovo (još 2 km istočnije) na sjeverozapadnom rubu ukrajinske okupirane zone – i izgleda da su tu Ukrajinci imali ponešto borbene sreće. Naime, čini se da su uspjeli ozbiljnijim snagama nanovo ući u samu Novoivanovku. Doduše, za ostatak sjevernog ruba čitave okupirane zone nije do kraja jasno kuda se pruža, budući da se ništa nije čulo o potezu južno od ruskog sela Kalinove, pa sjeverno od sela Krugljenkoe i Pogrebki sve do Kamišovke (oko 4 km istočnije) – osim što je u četvrtak 7. studenog bilo vijesti o borbama kod sela Novaja Soročina, oko 2 km južno od sela Pogrebki. Dok danas pojedini ruski neslužbeni izvori spominju „oslobađanje“ sela Pogrebki, južnijeg sela Novaja Soročina i još oko 1,6 km južnije Staraje Soročine, moguće se tu radilo i o usamljenom napadu sa sjeveroistoka, niz cestu koja na sjever vodi do otprilike 30 km udaljenog ruskog grada Ljgova.

Na istoku granica ukrajinske okupirane zone izgleda da i dalje ide od sela Ruskoe Porečnoe, preko Čerkaskoe Porečnoe (koju se učestalo granatira i bombardira), sve do Martinovke (koja je ovoga tjedna opet bila izložena ozbiljnijim napadima s istoka). Južno od magistrale R-200 bojišnica izgleda prolazi istočno od okupiranog sela Mihailovka, pa do Ruskaje Konopeljke i Čerkaskaje Konopeljke i onda još oko 5 km južno do sela Plehovo (koje je također pod neprekidnim udarima i poprište smjenjivanja ruskih napada i ukrajinskih protunapada).

Svih ovih dana čuje se o žestokim ruskim zračnim i topničkim napadima na ovu okupiranu zonu, uz dnevno korištenje i desetaka vođenih zrakoplovnih bombi raznih tipova. No, dok se iz ruskih izvora navodi kako Ukrajinci zarobljene ruske vojnike koriste kao žive štitove, to je još uvijek bolje od samih Rusa koji zarobljene protivnike – umjesto zarobljavanja – sve češće likvidiraju na mjestu predaje. Spomenimo još i ruske navode koji štete na tamošnjim kućama procjenjuju na oko 100 milijardi rubalja (oko 952,5 milijuna eura), dok se za nadolazeću 2025. godinu u regiji Kursk od vlasti iz Moskve tražilo još i dodatnih 24, 9 milijarde rubalja (oko 237,2 milijuna eura) financiranja „u kontekstu protuterorističke operacije“.

Stanje na bojištima – Ukrajina

Iako je već neko vrijeme sjever Harkivske oblasti zapravo relativno sporedno bojište, i zadnjih se dana ondje redovito spominjalo borbe oko sela Staricje i u samom gradu Vovčansku – ali bez ikakvih naznaka o promjenama bojišnice. Opet je bilo bitno borbeno aktivnije oko 80 km na jugoistok, oko ukrajinskog grada Kupjanska. Ne samo da se to mjesto ovoga tjedna nalazilo na učestaloj meti ruskih bombardiranja, već je i fronta skoro na sjeveroistočnim prilazima gradu (borbe kod Golubivke na Oskilu, te nedaleko Kučerivke i Petropavlivke). Jednako tako su svakodnevni okršaji bili bilježeni i zapadno te jugozapadno od okupiranog sela Pišćane Donje (oko 17 km jugoistočno od Kupjanska) – gdje se borbe vode u samom selu Kolisnikivka, a Rusi napreduju i oko 5 km južnije, iz okupirane Krugljakivke kako na zapad u zonu mosta preko rijeke Oskil kod Sinjkivke, tako i dalje na jug prema selu Zagrizove.

Ujedno su okršaji bilježeni i oko tamošnjeg ukrajinskog uporišta Lozova (sa žestokim borbama i sjeveroistočno od tog lokaliteta, prema okupiranom selu Berestove). Dalje na jug se moglo čuti o okršajima u zoni okupiranog sela Višneve, gdje agresori nastoje prodrijeti na zapad (prema gradu Borova) – ali i u zoni zapadno od okupiranih naselja Makiivka i Nevske (na prilazima sela Druželjubivka, Grekivka, Novomihailivka i Katerinivka). Dalje niz tok rijeke Žerebec svakodnevno se spominju i okršaji u samom selu Terni, u koje agresori prodiru sa sjevera, ali i kod Jampolivke, Torske i na prostoru Serebrjanske šume.

Južno od rijeke Siverski Donjec zadnjih se dana opet spominjalo borbe oko Bilogorivke, ali i kod srušenog sela Grigorivka oko 3,6 km zapadnije – gdje zapravo nije jasno otkud bi agresori prilazili tom lokalitetu. Tek malo južnije izgleda da se i dalje drži ukrajinsko uporište Verhnokamjanske, dok su borbe bjesnile oko 4 km na jug oko Ivano-Darivke. Tu je izgleda ruskim snagama uspio prodor sjeverno od sela, koje bi time uskoro moglo i stvarno doći u njihove ruke (iako je okupacija bila službeno objavljena još 23. srpnja ove godine). Slično je borbeno stanje i oko lokaliteta Viimka, te na prilazima selu Pereizne, gdje se zadnjih dana učestalo spominju borbe.

Približavanje fronte Siversku

Sve ovo nabrojano polako približava frontu ukrajinskom gradu Siversk, koji je u središtu čitave ove borbene zone, sjeverno od okupiranog Bahmuta. Što se okolice Bahmuta tiče, treba spomenuti pokušaje ruskog prodora lokalnom magistralom M-03 (u smjeru ukrajinskog Slovjanska) – uz borbe kod Zaliznjanske i Minkivke, kao i okršaje 18 km južnije, na južnim prilazima ukrajinskog uporišta Časiv Jar. Kako izgleda, tu je agresorima uspjelo malo i napredovati u prostoru jugoistočno od sela Stupočki, zapadno od tamošnje trase vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“. U tom se kraju još čuje i o okršajima u zoni ukrajinskih sela Predtečine i Bila Gora, ali točan tijek fronte ondje nije jasan.

Slično je aktivno proteklih dana bilo i oko ukrajinskog grada Torecka. Ne samo da se čulo o borbama na sjeveroistoku (kod prigradskih naselja Diliivka i Dačne), već su ukrajinski izvori priznali i napredovanje agresora u samome gradu (oko Dvorca kulture „Ukrajina“ i kompleksa Uprave mirovinskog fonda). Uz to, nastavljene su i borbe jugozapadno od grada, na prostoru sela Šćerbinivka i Leonidivka. Dok i nadalje odolijeva bojišnica na prilazu borbenoj zoni oko grada Pokrovska (od Oleksandropilje, preko Kalinove i Vozdviženke uz rijeku Kazenji Torec do Novotorecke) posebno je borbeno aktivan opet bio potez od okupiranog grada Grodivka na jugozapad. Naglasak ruskih napada i nadalje je oko Mikolaivke (Promin), uz ukrajinske poljske fortifikacije zapadno od Krasnog i Krutog Jara, te na trasi pruge prema Pokrovsku, sve do sela Suhi Jar i Lisivka.

Kako izgleda, tu su položaji branitelja tijekom ovoga tjedna izdržavali pritisak agresora. Nažalost, to se ne može reći za prostor oko 6 km južnije – oko 29. listopada okupiranog grada Selidove. Ondje su agresori uspjeli dodatno konsolidirati kontrolu nad prigradskim okolišem uz daljnje napredovanje zapadno od Selidove. Nakon okupacija sela Višneve (službeno objavljena 3. studenog) do petka 8. studenog tu se govorilo i o kompletnom zauzimanju sela Grigorivka (dalje na pruzi od Kurahove prema Pokrovsku), da bi sada na redu u punom smislu bila obrana ukrajiskog sela Petrivka (10 km južno od Pokrovska, kojem se tu otvara i kompletno novi prilaz za snage agresora). Samo malo južnije od Petrivke Rusi su uspjeli dodatno napredovati i u prostoru sela Novooleksiivka (navodno uvelike okupirano 7. i 8. studenog), da bi bilo riječi o ukrajinskom otporu zapadno od naselja te na prilazima obližnjem selu Juriivka, baš kao i oko 5 km južnije kod Novodimitrivke (gdje nadalje traju borbe u samom selu).

Stanje oko Kurahove

Pogledom dalje niz bojišnicu dolazimo u širu borbenu zonu oko ukrajinskog grada Kurahove, gdje se borbe vode na sjevernim, istočnim, jugoistočnim i južnim te jugozapadnim prilazima ovom ukrajinskom uporištu. (1) Na sjeveru, iako još odolijeva Novodimitrivka, Soncivka, Voznesenka i Novoselidivka, u ruke agresora pala je Kremina Balka (službeno objavljena okupacija u četvrtak 7. studenog). Dalje na jug bojišnica sada ide do vodne akumulacije sjeverno od samog grada Kurahove – a borbe su bilježene u samom selu Ilinka i na rubu vjerojatno okupirane Stepanivke. Sve je to na između 1 i 1,5 km zračne linije sjeverno od Kurahove, tako da se poprišta i vide i čuju iz grada. (2) Ništa bolje nije ni na istočnim prilazima gradu Kurahove gdje se borbe vode na prilazu iz okupiranog naselja Ostrivske, te samo malo južnije na prilazu iz okupirane Maksimilijanivke (dakle, po istom pravcu, samo po sjevernoj i južnoj obali tamošnje rijeke Osikove koja dolazi do istočnog ruba grada). Tu se borbe zapravo vode na poprilično otvorenim poljoprivrednim površinama, u prilazu prema sustavu poljskih fortifikacija oko samog grada Kurahove – gdje branitelji učestalo zaustavljaju ruske oklopne prodore prema zapadu i gradskom prostoru Kurahove. Iako je agresor ponešto udaljeniji od Kurahove (3) na jugoistoku (oko 11 kilometara u maksimalnoj točci), tu se redovito čuje o borbama oko uveliko okupiranog sela Katerinivka (službeno objavljeno zauzimanje 29. listopada), sela Antonivka (iako su njegovu službenu okupaciju Rusi objavili 6. studenog), kao i na prilazu zapadnijem selu Elizavetivka.

Nažalost, tu agresori napreduju polagano ali ustrajno, i samo je pitanje vremena kada će doći do nekog ozbiljnijeg prodora u zoni oko rijeke Suhi Jali koja vijuga među ovim naseljima. Još je bitno lošija situacija (4) na južnim i jugozapadnim prilazima gradu Kurahove gdje se snage agresora doduše nalaze oko 10 do 15 km od Kurahove, ali to malo mijenja na činjenici da su tu zadnje vrijeme pomaci po otvorenim poljoprivrednim površinama bili najveći. Osim toga, tu se ruski prodori u tri odvojena klina (po cestama i onda od naselja do naselja) postupno ujedinjuju u jednu široku frontu koja dobrim dijelom cilja u zaleđe grada Kurahove – konkretno prema cestama koje tu od Kurahove idu dvadesetak km zapadno i sada predstavljaju glavne logističke veze čitave ove borbene zone. Dakle, ne samo da tu Rusi preko okupirane Bogojavljenke napreduju sjeverno prema Uspenivki (još uvijek borbe oko sela Trudove), nego i od okupiranih mjesta Novoukrainka (borbe oko sela Maksimivka, kojeg su također Rusi 6. studenog proglasili okupiranim) i od Šahtarske na sjever (borbe oko Jasne Poljane, koja je okupirana 1. studenog) – pa prema naselju Kostjantinopilj na spomenutoj logistički važnoj cesti N15. Sve je to maksimalno logistički neugodno i potencijalno katastrofalno za čitavu ovu borbenu zonu.

 

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 9. studenog 2024. pod nazivom “Rusima ne ide u Kursku, novi vjetrovi u Europi, javio se Trumpov stari saveznik: ‘O Ukrajini kaže nešto posve drugo…‘” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/rusima-ne-ide-u-kursku-novi-vjetrovi-u-europi-javio-se-trumpov-stari-saveznik-o-ukrajini-kaze-nesto-posve-drugo-15520904