Subota 2. studenog ujedno je 983. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje se očekuje da oblačno i sve kišnije vrijeme početkom tjedna preraste i u prve stvarno hladne dane s mrazom, a ponegdje i prvim snijegom. Dakle, baš kao i proljetos, praktično je izostala jesenska blatna sezona – što je itekako pogodovalo ruskim borbenim naporima širom ukrajinske bojišnice. Kako to opisuju iz vrha ukrajinske vojske – “u tijeku su teške bitke visokog intenziteta uzduž čitave bojišnice“, pa je zato i posebno dobrodošao novi paket konkretne vojne pomoći Sjedinjenih Američkih Država, objavljen u petak 1. studenog. U ovom, 69. po redu paketu iz robnih zaliha američke države (Presidential Drawdown Authority – PDA), vrijednom oko 425 milijuna USD, nalaze se protuzračne rakete za sustave NASAMS i Stinger, oprema za borbu protiv bespilotnih letjelica, zrakoplovna ubojna sredstva, rakete za višecijevni sustav HIMARS, topničko streljivo kalibra 155 i 105 mm, protuoklopni sustavi TOW, Javelin i AT-4, oko 200 dodatnih oklopnjaka tipa Stryker, ručno naoružanje, eksplozivi i streljivo, medicinska sredstva te niz raznih rezervnih dijelova za već otprije doniranu tehniku.
Sve to dolazi u vrijeme kad Ruska Federacija svim silama nastoji iscrpiti ukrajinske branitelje, ali i civilno stanovništvo. Posebno se to vidi na činjenici da je čitave ove godine na Ukrajinu bilo lansirano 6987 ruskih kamikaza-dronova, no od tog broja ih je čak 2023 bilo iskorišteno samo u listopadu (28,9 posto od ukupne količine, odnosno oko 65,3 dnevno, od čega je navodno bilo 1185 srušenih, 738 prizemljenih/izgubljenih te 29 vraćenih van države) – što je eskalacija prema rujnu kad se spominjalo 1339 dronova (ukupno oko 44,6 dnevno, od čega je navodno 1107 bilo srušeno). Slične podatke je danas iznio i ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiga koji je na društvenim mrežama objavio kako se u listopadu na Ukrajinu poslalo 1908 letjelica (u prosjeku 61,6 dnevno), nasuprot rujna s 1331 letjelicom (u prosjeku 44,4 dnevno). Uz to se tijekom listopada vidjelo i porast ruskog korištenja vođenih zrakoplovnih bombi, kojih se pojedine dane po Ukrajini bacalo i više od 150 komada, uz 30 do 50 dodatno bačenih na ukrajinske položaje u ruskoj regiji Kursk. U takvim okolnostima zanimljivo je vidjeti i nastavak širenja vijesti po svjetskim medijima kako je sama Ukrajina iscrpljena i na kraju s ljudstvom (kojeg kao da ima za samo još 6 mjeseci ili godinu dana rata), kako im je broj mrtvih (branitelja) skoro pa izjednačen s njihovim (vjerojatno pretjeranim) brojanjem i mrtvih i ranjenih ruskih agresora (napadača) te kako su ih saveznici od početka smatrali “izgubljenim slučajem” – dok propadaju i planovi da se ukrajinske izbjeglice smisleno zaposle na Zapadu (od 40 posto pozvanih na rad nakon tečaja jezika u Njemačkoj navodno ih se ispod 1 posto odazvalo). Naravno, ujedno se s ruske strane i svi aktualni planovi vodstva u Kijevu (recimo nedavno predstavljani “Plan pobjede”) nazivaju šizofrenim i bezizlaznim te usmjerenim isključivo na “uvlačenje zapadnih zemalja” u rat – dok se ukrajinsko “posustajanje na fronti” tumači prestankom vjere stanovništva u državno vodstvo te se zaziva separatni sigurnosni sporazum Rusije i SAD kao instant recept za kraj rata po nekom fiktivnom hladnoratovskom obrascu.
Istodobno je nedvojbeno da Ukrajina ima određenih problema sa svojim zapadnim saveznicima – obećana vojna roba sporo pristiže zbog problema “s birokracijom i logistikom“, a osim SAD-a, na meti kritika ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog našla se i susjedna Poljska. Od te se države – uz sve ostalo – tražilo i da pomogne u protuzračnoj obrani velikih plinskih skladišta kod mjesta Strij na zapadu Ukrajine, što je iz službene Varšave navodno bilo odbijeno zbog izostanka šire NATO podrške takvoj aktivnosti. Iz sličnih se razloga otegla i višekratno spominjana poljska donacija preostalih borbenih aviona MiG-29 – zbog slabljenja poljske protuzračne obrane koju bi prethodno trebalo ojačati NATO garancijama te bržom isporukom već naručenih novih borbenih aviona zapadnog podrijetla. Napomenimo da se Poljska istodobno već itekako priprema za pogoršanje svojih odnosa s Ruskom Federacijom – dok im se iz ruske Državne dume prijeti “katastrofalnim posljedicama ako se uključe u sukob u Ukrajini” (recimo širenjem djelovanja svoje protuzračne obrane i na zapad Ukrajine) – poljski državni vrh se na društvenim mrežama hvali početkom gradnje “Istočnog štita”, linije fortifikacija prema Bjelorusiji i Rusiji (u nastavku na “Baltičku obrambenu liniju” koju već užurbano grade u Estoniji, Latviji i Litvi).
“Istočni štit”- izgradnja obrambenih linija na poljskim granicama s Rusijom i i Bjelorusijom procjenjuje se na 2,5 milijardi USD
Za razliku od toga, i Ruska Federacija na tom istom Zapadu itekako ima svojih prijatelja i saveznika. Dok tek ostaje za vidjeti što će ruski ministar vanjskih poslova zapravo raditi na Malti, ako se u prosincu zaista ostvari njegov prvi posjet EU državi od 2021. godine – malo je kome promakla želja Slovačke da se aktivno pridruži skupini “Prijatelji mira”, koja u sklopu organizacije država BRICS podržava mirovnu inicijativu Kine i Brazila u rusku korist. Uz sve to, naravno, zadnjih dana se nastavilo i mnogo otvorenije mađarsko zagovaranje ruskih stavova, od izjava mađarskog ministra vanjskih poslova (u Minsku) da sankcije EU prema Rusiji ne rade – pa ih zato nema ni smisla zaoštravati – do samog premijera Viktora Orbana koji vidi da je situacija “za Kijev sve gora” pa bi morali hitno pregovarati i pristati na bilo kakav prekid vatre. Naravno, pri tome sama Mađarska nastavlja bojkotirati niz intenzivnijih EU/NATO aktivnosti pomoći Ukrajini – “jer bi to moglo dovesti do trećeg svjetskog rata“. No ni takvo ponašanje službene Budimpešte ne prolazi u sjeni, budući da se od tamošnjeg američkog veleposlanika u četvrtak 31. listopada moglo čuti suptilnu poruku – kako su SAD zabrinute zbog “sve veće ovisnosti Mađarske o Moskvi i Beijingu” te mogućih posljedica takvog odnosa. Određeni tračak svjetla ipak donosi krajem ovog tjedna u Kanadi održana “Ministarska konferencija o ljudskoj dimenziji ‘Formule mira‘”, dvodnevni međunarodni skup koncentriran na pitanja oslobađanja ratnih zarobljenika i deportiranih osoba te poticanje Rusije da u ratu poštuje ratno pravo (i ne ubija borce koji se nastoje predati). Riječ je o skupu predstavnika oko 70 država i međunarodnih organizacija u Montrealu, u organizaciji Kanade i Norveške kao supredsjedateljice radne skupine za provedbu ove točke ukrajinske “Formule mira”. Ujedno se čulo i o pridruživanju Australije “Koaliciji za povrat ukrajinske djece” – inicijativi Kanade i Ukrajine pokrenute u veljači 2024. godine, koja sada broji 41 članicu.
Sjevernokorejci dolaze
Dok više nema nikakve sumnje u prisutnost boraca iz Sjeverne Koreje u Ruskoj Federaciji – zanimljivo je vidjeti kako tu novinu (i objektivnu eskalaciju čitave ruske agresije na Ukrajinu) u samoj Rusiji objašnjavaju tek normalnom pomoći saveznika. Za razliku od toga, Narodna Republika Kina (koja itekako posredno pomaže rusko ratovanje u Ukrajini isporukom raznih komponenti naoružanja, strojeva i sirovina za vojnu industriju) na izričit upit o ovom novom obliku vojnih odnosa tih država tvrdi tek kako “nije upoznata s detaljima njihove interakcije i suradnje“, pozivajući se i na suverenost Rusije i Demokratske Narodne Republike Koreje. Valjda kriza treba još više eskalirati da se i službeni Beijing ipak uspije upoznati s ukrajinskim aktivnostima svoje ekscentrične marionete.
Sve je više dokaza o prisutnosti sjevernokorejskih vojnika u regiji Kursk
U međuvremenu se spominje i šira prisutnost pripadnika vojne inženjerije Sjeverne Koreje na privremeno okupiranim prostorima ukrajinske Donjecke oblasti, navodno u ruskim odorama i s ruskim dokumentima. No glavni problem predstavlja prisustvo u Rusiji oko 10.000 sjevernokorejskih vojnika, od čega je njih oko 8000 do kraja tjedna već bilo prebačeno u rusku regiju Kursk – te se uključenje u tamošnje borbe očekuje u nadolazećim danima (iako pojedini materijali na društvenim mrežama impliciraju da je do njihovog borbenog aktiviranja već došlo u četvrtak 31. listopada). Za te formacije SAD i Južna Koreja spominju održavanje pješačke obuke te pouku o korištenju topništva i bespilotnih letjelica – uz opremanje ruskim odorama te punom lepezom ruskog lakšeg pješačkog naoružanja. Krajem tjedna su u Rusiju pristigla i tri sjevernokorejska generala (zamjenik načelnika Glavnog stožera, zapovjednik Obavještajnog ureda i zapovjednik Specijalnih snaga, koji bi izgleda trebao i predvoditi sjevernokorejski kontingent u Rusiji) – uz još oko 500 časnika koji bi trebali sudjelovati u radu barem pet sjevernokorejskih borbenih formacija (od 2 do 3 tisuće ljudi svaka). O svemu tome je vjerojatno sa sjevernokorejskom kolegicom Choe Son-hui u petak 1. studenog razgovarao i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov – iako se s tog sastanka prvenstveno čulo o “neviđeno visokoj razini” odnosa te da je “poštovani drug predsjednik Državnog vijeća Kim Jong-un dao nalog da nepokolebljivo i snažno podupiremo i pomažemo ruskoj vojsci i ruskom narodu u njihovom svetom ratu“. Nasuprot svemu tome sad stoje Ukrajinci, koji se spremaju za borbu i s tim novim protivnikom, dok o terenskim novostima redovito izvještavaju i saveznike. Dok čitav zapad tek u tišini promišlja odgovore – jedino je Južna Koreja s 31. listopadom zaoštrila kontrolu izvoza 15 komponenti ključnih za sjevernokorejsku proizvodnju raketa na kruto gorivo – pozivajući i širok krug svojih saveznika da prihvate takve mjere nakon zadnjih lansiranja novih sjevernokorejskih raketa (koje prijete širem susjedstvu te još uvijek prilično izolirane države).
Stanje na bojištima – ruska regija Kursk
Za početak se treba osvrnuti na bivše područje ukrajinskog sekundarnog upada u regiju Kursk, na jugu okruga Gluškovo. Iako su ondje Ukrajinci uvelike završili izbačeni prije tjedan dana i nadalje se povremeno čuje o pograničnim napadima oko lokaliteta Novi Put, no to je sve uvelike simbolično. Glavnina borbi i dalje je koncentrirana na zapadni rub glavnog područja ukrajinskog upada – gdje i dalje svakodnevnim ruskim napadima odolijeva ukrajinska linija oslonjena na pogranično selo Nikolaevo-Darino, dalje na sjeveroistok do sela Darino – da bi se onda linija nastavila uz tok rijeke Snagost, prvo do lokaliteta Nižnjij Klin i onda oko 3, 8 km na sjever do sela Tolstij Lug. Tu se redovito čuje i o borbama nadomak okupiranih naselja Ljubimovka, Zelenij Šljah (oko 3,3 km sjeveroistočno od sela Tolstij Lug) te Novoivanovka. Spomenuta naselja izgleda da su učestalo na pravcu ukrajinskih protunapada, tako da se iz njih ruske snage nisu uspjele dalje širiti u pozadinu ukrajinskih položaja (kako je to izgleda prvotno bio plan). Iako s povremenim sukobljavanjima, i ostatak načelnih rubova ukrajinskog upada na jugozapad ruske regije Kursk zadnjih je dana ostao uvelike nepromijenjen – što nisu promijenila ni učestala ruska korištenja vođenih zrakoplovnih bombi na ovom ratištu.
Steven Seagal na “izletu”u Kurskoj regiji o organizaciji Ruske Federacije
Dakle, sjeverni rub ove borbene zone izgleda i dalje ide južno od ruskog sela Kalinove, pa sjeverno od sela Krugljenkoe i Pogrebki sve do Kamišovke (oko 4 km istočnije). U nastavku, istočni rub izgleda teče od sela Ruskoe Porečnoe, preko Čerkaskoe Porečnoe, do Martinovke (uz trasu magistrale R-200 od Sudže prema Boljšoe Soldatsko) i Mihailovke. U nastavku, izgleda da Ukrajinci i dalje drže položaje kod sela Ruskaja Konopeljka i jugozapadno prema selu Čerkaskaja Konopeljka – usprkos ruskim tvrdnjama od ponedjeljka 28. listopada da su oba ova naselja “oslobođena”, sa selom Puškarnoe (oko 4 km sjevernije od Ruskaje Konopeljke). Konačno, svakodnevno se i nadalje čuje o borbama u zoni oko sela Plehovo (oko 5 km južno od Čerkaskaje Konopeljke), no bez vijesti o ikakvim pomacima fronte. Za kraj napomenimo da se iz čitave zone zapravo čuje iznimno malo vijesti, s tek redovitim spominjanjem ukrajinskih napadnih djelovanja kako bespilotnim letjelicama (deseci dnevno), tako topništvom (klasičnim i raketnim).
Stanje na bojištima – Ukrajina
Nakon iznimno neugodnih novosti s bojišnice početkom ovoga tjedna (rusko zauzimanje gradova Sedidove i Girnik, te niz drugih napredovanja) – krajem tjedna uglavnom se svjedoči ruskoj konsolidaciji ovih postignuća. Doduše, sve to je posebno neugodno na prostoru južno od ukrajinskog grada Kurahove – gdje agresori žestoko napreduju u pozadini početkom mjeseca osvojene tvrđave Vugledar, da bi sad ondje konsolidirali liniju uspostavljenu nedavnim zauzimanjem niza manjih naselja zapadno od Velike Novosilke (na oko 20 km fronte između okupirane Bogojavljenke i Novoukrainke, te urbanim borbama podijeljenog Šahtarske).
Iako je sjever Harkivske oblasti opet bio borbeno nešto mirniji, i dalje se čulo o okršajima u gradu Vovčansku (uz navodno zarobljavanje nešto ruskih boraca u srušenom centru mjesta). Opet je bitno aktivnija bila zona oko ukrajinskog grada Kupjanska (otprilike 80 km jugoistočno) – gdje se nastavlja ruski pritisak sa sjeveroistoka prema prostoru samog grada (uz borbe kod sela Kučerivka i Petropavlivka). Jednako tako su nastavljene i borbe oko 17 km jugoistočno, na trasi magistrale P-07 južno od Stepove Novoselivke, gdje se opet bilježilo ruski napredak – i to ponovno trasom tamošnje pruge južno od naselja. Time se ponovno sve pružne trase na samoj liniji bojišnice pokazuju posebno opasnim zonama relativno lakšeg ruskog proboja. Uz to, komplicira se i stanje obrane jugozapadno od okupiranog sela Pišćane Donje – budući da ondje agresori jačaju svoju okupaciju Krugljakivke (službeno objavljena u srijedu 30. listopada) te pritisak na zonu mosta preko rijeke Oskil kod Sinjkivke. Osim toga, agresori nastoje napredovati i dalje prema jugozapadu (selo Zagrizove), prema jugu (prostor sela Lozova), a zadnjih su dana ojačali i kontrolu prostora oko početkom listopada okupiranog sela Stelmahivka. Oko 9 km južnije nastavljene su borbe i oko okupiranog sela Višneve, gdje su agresori izgleda glavninu snaga zadnjih dana okrenuli južno – tako da su danas došli u situaciju i službeno objaviti okupaciju obližnjeg sela Peršnotravneve (čime šire ovu svoju zonu prodora, načelno usmjereno prema zapadu i 12 km udaljenom gradu Borova na Oskilu). Gledajući ostatak bojišta sjeverno od rijeke Siverski Donjec još treba spomenuti zonu južno od nedavno okupiranih sela Makiivka i Nevske – konkretno, prostor ukrajinskog uporišta Terni. Nakon što je Rusima južnije od ovih naselja 22. listopada uspjelo okupirati selo Novosadove, uskoro se krenulo dalje na jug, niz istočnu obalu rijeke Žerebec. Prvo iduće se na putu našlo ukrajinsko uporište Terni, a dolazak agresora nije ostao ograničen samo na sjever sela, već se izgleda uspjelo postupno zauzeti i velike otvorene prostore sjeveroistočno od naselja. Time tu vidljivo jača neprijateljski pritisak te opasnost po položaje branitelja.
Južno od rijeke Siverski Donjec zadnjih se dana nije mnogo čulo o događanjima na fronti od rijeke do zone okupiranog grada Bahmuta, a i po pitanju malo zapadnijeg ukrajinskog grada Časiv Jar – tek se redovito spominje okršaje južno od grada, na prilazima selu Stupočki (trasa cestu T-0504 od okupiranog Bahmuta, južno od Časiv Jara, pa prema ukrajinskoj Kostjantinivki). Slično je malo vijesti i južnije, iz zone bojišta u ukrajinskom gradu Torecku. Kao prvo, ondje su nastavljene borbe na prilazima mjestu – sjeveroistočno su Rusi izgleda okupirali i zadnje ukrajinske utvrde u zoni završetka otvorene trase vodnog kanala “Siverski Donjec – Donbas” kod uvelike okupiranog sela Družba. Osim toga, nastavljeni su i sukobi u samom centru grada (gdje je žestoko djelovalo i rusko zrakoplovstvo) te na jugozapadnim prilazima mjestu (sela Šćerbinivka i Novospaske). Iako se u nastavku bojišnice i dalje drži ukrajinska obrambena linija na potezu prema Pokrovsku (od Oleksandropilja, preko Kalinove i Vozdviženka dalje uz rijeku Kazenji Torec te južno od Elizavetivke do sela Novotorecke) – treba napomenuti kako se tu moglo uočiti rusko primicanje samom prostoru Novotorecke. Ipak, bitno je aktivniji bio potez na jugoistok (glavni smjer prilaska gradu Pokrovsku) – uz već svakodnevna sukobljavanja kod ukrajinske linije poljskih fortifikacija oko Mikolaivke, zapadno od Krasnog i Krutog Jara, pa jugozapadno preko trase pruge i do Suhog Jara i Lisivke.
Južno od ove žestoke borbene zone agresori su zadnjih dana radili na konsolidiranju kontrole nad prostorom sjeverozapadno i zapadno od okupiranog grada Selidove (službeno objavljeno 29. listopada) – najveće naseljeno mjesto okupirano od veljače i tadašnjeg zauzimanja Avdiivke. Ujedno se tu moglo uočiti i okupaciju sela Višneve (oko 1,6 km zapadno od Selidove, opet na trasi pruge kojim je išao nalet agresora s jugoistoka u zaleđe grada Selidove) te borbe na prilazima ukrajinskom selu Grigorivka (oko 3 km zapadno od Selidove). Oko 6 km južnije i dalje se čuje o borbama za naselje Novodimitrivka, kojeg je oko pola zauzeto ruskim napredovanjem na zapad nakon okupacije sela Cukurino (službeno objavljena 28. listopada) – dok se nedaleko na jugoistok još drže ukrajinska uporišta Kremina Balka i Novoselidivka. Nakon što je samo koji kilometar istočnije 29. listopada u ruske ruke pao grad Girnik, i u njegovoj neposrednoj okolici se nastavilo brzo napredovanje agresora. Iako je baš danas službeno oglašena okupacija Kurahivke (mjesto od oko 3.000 predratnih stanovnika smješteno samo kilometar južno od Girnika) – jasno je da se tu zapravo radi o osvajanju ukrajinskog prostora zatvorenog s istoka meandrima rijeke Vovče, gdje ni te prirodne zapreke nisu pomogle obrani kad su neprijatelji prodrli s neočekivane sjeverne strane. Zasad ipak izgleda da će tu biti nastavljen otpor relativno nedaleko, na prostoru velikih ugljenokopa i oko nedalekog sela Vovčenka te zapadnije oko sela Ilinka – samo koji kilometar od ukrajinskog grada Kurahove (kojeg od ovog lokalnog bojišta dijeli tek akumulacijsko jezero na Vovči).
Neuspjeli ruski napad na Pokrovskom smjeru
No Rusi se gradu Kurahove ne približavaju samo sa sjevera, kako smo to upravo opisali – već i s istoka, iz prostora okupiranih naselja Ostrivske te Maksimilijanivka (na sjevernoj i južnoj obali tamošnje rijeke Osikova). Iako se tu zadnjih tjedana uspijevalo obuzdavati niz agresorskih oklopnih prodora prema istoku (uz gubitke dosta ljudi i oklopne tehnike), ipak se ustrajno bilježi postupno rusko zauzimanje otvorenih poljoprivrednih površina (posebno oko okupiranih sela Georgiivka i Maksimilijanivka) – tako da se borbe s istoka polagano približavaju gradu Kurahove. Ništa bolja nije situacija ni jugoistočno od Kurahove, gdje su zadnjih dana Rusi posebno žestoko napadali sela Antonivka, Katerinivka (upola zauzeta, iako su Rusi kompletnu okupaciju već oglasili 29. listopada) te Elizavetivka – sve otprilike 11 km od Kurahove. Još je neugodnija situacija oko 15 km jugozapadno od Kurahove, gdje se iz dana u dan nastavlja rusko napredovanje koje je zamah dobilo početkom listopada kad se nakon dugih borbi uspjelo okupirati ukrajinsku tvrđavu Vugledar. U zaleđu Vugledara se odonda formirala fronta širine oko 20 km – na kojoj Rusi napreduju na sjever kroz uvelike otvorene poljoprivredne površine. U tom kretanju oni su formirali tri odvojena klina, koji su tijekom proteklog tjedna uspjeli (1) okupirati mjesto Bogojavljenka (osvojena 29. listopada, s daljim smjerom prema 6 km sjevernijoj Uspenivki), da bi oko 7,7 km zapadnije (2) bila zauzeta Novoukrainka (29. listopada, s prilazom 4 km sjevernijem selu Maksimivka na čijim se prilazima sad vode borbe) te još oko 7 km na zapad (3) prodor iz okupirane Zolote Nive na sjever pokraj mjesta Šahtarske (sad poprište gradskih borbi) do sela Jasna Poljana oko 2 km sjevernije (službeno objavljena okupacija 31. listopada). Izgleda da tu baš sjeverno od Jasne Poljane sad traju borbe, valjda na temelju ukrajinskih protunapada. Sve ovo ne samo da ugrožava južne prilaze sve okruženijem gradu Kurahove na sjeveru, već počinje ozbiljno ugrožavati i grad Veliku Novosilku – nedaleko ukrajinsko uporište smješteno samo desetak km zapadnije. Time žestoke borbe zapravo obuhvaćaju čitavu frontu na preostalom ukrajinskom dijelu Donjecke oblasti – čije je zauzimanje već dugo jedan od glavnih ruskih ratnih ciljeva.
Zračni napadi
Subota 26. listopada započela je ruskim raketnim napadom na grad Dnipro (stambene zgrade, 3 mrtvih i 18 ozlijeđenih) te djelovanjima kamikaza-dronova na Kijev (stambene zgrade, 1 poginuli i 6 ozlijeđenih) te Hmeljnicki i Harkiv. Bio je to dio vala od 91 kamikaza-drona (44 oborena, 44 prizemljena elektroničkim ratovanjem, jedna vraćena agresoru) te 3 balističke rakete “Iskander-M” s Krima i 2 vođene rakete Kh-59 iz zračnog prostora ruske regije Brijansk. Dok se ukrajinske bespilotne letjelice vidjelo nad ruskim regijama Brijansk, Belgorod i Kursk, a onda i Orel te Lipeck i Voronjež – u Rjazanju se čulo i o pogođenom skladištu nafte. Do kraja dana Rusi su nadalje balističkim raketama napadali prostor Odese, gađali su Kostjantinivku (niz žrtava i velike štete po gradu), a napadalo se i pograničnu regiju Sumi te Kijev. Nedjelja 27. listopada opet je započela valom ruskih kamikaza-dronova – 80 komada sa sjevera i juga (41 oborena, 32 prizemljene, 1 otposlana u Bjelorusiju) – da bi zauzvrat prema Rusiji bilo otposlano i više od 50 ukrajinskih dronova. Na meti su bile ruske oblasti Tambov (pogođeno postrojenje naftovoda “Družba” u mjestu Novonikolskoe), Kaluga i Voronjež (destilerija etanola u selu Krasnoe) te pogranične regije Brijansk, Belgorod i Kursk – ali i skladište streljiva kod željezničke stanice u okupiranoj Gorlovki u Donjeckoj oblasti. Nasuprot tome, do kraja dana se čulo i o ruskim napadima na Harkiv (okruzi Ševčenkivski, Kijevski i Saltivski).
Ponedjeljak 28. listopada opet su otvorili ruski napadi vođenim zrakoplovnim bombama na Harkiv (stambena zgrada u četvrti Holodnogirski, 7 ranjenih) i obližnji Čuguiv, dronovima na Starokonstjantiniv kod Hmeljnickog te po Mikolajevu na jugu Ukrajine – sve to kao dio vala od 100 kamikaza-dronova (66 oboreno, 24 prizemljene i 4 preusmjerene). Zauzvrat se tijekom dana čulo o ukrajinskim dronovima iznad regija Voronjež (ciljevi u Anninskom i Novohoperskom okrugu, gdje je pogođeno industrijsko postrojenje, izbio požar) te Lipeck, uz još i velik broj letjelica nad pograničnim regijama Brijansk, Belgorod i Kursk. Čulo se i o uspješnom ukrajinskom napadu na željeznički most u okupiranom Berdjansku (oblast Zaporižje, uz Azovsko more) koji je koristila agresorska logistika. Nažalost, dan je završio novim napadima vođenim zrakoplovnim bombama po Harkivu (3 bombe) te Krivom Rihu, oboje s brojnim poginulim i ozlijeđenim civilima. Utorak 29. listopada opet je otvoren zračnim napadima na Harkiv (raketa Grom-E1, 4 mrtvih te velike štete) i Kijev te Odesu i regiju Sumi – sve kao dio vala od 48 kamikaza-dronova sa sjevera, iz regija Orel i Kursk (26 oboreno, 20 prizemljeno, jedna vraćena u Rusiju), dok se Krivi Rih gađalo i balističkom raketom “Iskander-M” s Krima. Nasuprot tome, ukrajinske se letjelice bilježilo ne samo iznad pograničnih regija (Brijansk, Belgorod i Kursk), već i iznad Čečenije – gdje je dronom PD-2 pogođen kompleks Centra za obuku specijalnih snaga u Gudermesu (preko 850 km od ukrajinskih teritorija). Uz to je u okupiranom Lugansku pogođeno skladište streljiva, da bi kasnije tijekom dana Rusi opet vođenim raketama i dronovima gađali gradove Odesu, Liman, Sumi i Harkiv.
Ukrajinski napad dronom na čečenski grad Gudermes
Srijeda 30. listopada počela je napadima na Kijev (9 žrtava u četvrti Solomjansk, nakon pogodka u stambenu zgradu i požara koji je uslijedio) – sve to kao dio vala od 62 kamikaza-drona (barem 33 oborena i 25 prizemljenih). Navodno je u Kijevu na meti bila zgrada Glavnog stožera – kao osveta za napad na spomenuti vojni centar u Čečeniji dan ranije. Uz to se Sumi gađalo raketom nepoznatog tipa, dok je Černihiv bio napadan kamikaza-dronovima. Tijekom dana su Ukrajinci odgovorili bespilotnim letjelicama po Rostovu, Smolensku, Voronježu i pograničnim ruskim regijama, a bilježio se i napad na ciljeve istočno od Moskve (selo Hotovo, specijalizirani institut), dok su promet morali obustaviti i na moskovskom aerodromu Šeremetjevo. Zauzvrat, Rusi su do večeri napadali i Poltavu, Sumi, Harkiv (3 mrtva i 36 ranjenih) te Zaporižje, da bi dan zaključili masovnim raketnim napadom na Odesu. Kako izgleda, ondje se na meti desetak raketa raznoga tipa (2 balističke rakete “Iskander-M” i 8 vođenih raketa Kh-59/69, od kojih su 2 bile oborene u dolasku) opet našao most preko Belgorod-Dnjestarskog ušća u Zatoki, koji je izgleda i teže oštećen. Do jutra u četvrtak 31. listopada još se čulo i o raketnom napadu po Kramatorsku (“Iskander-M” ili KN-23) te slanju ukupno 43 kamikaza-drona (17 oboreno, 23 prizemljena, 3 vraćena u Rusiju i na okupirane teritorije). Ujedno je pod napadom bio i Kijev, kojem je ovo bio jubilarni 20. takav zračni napad u listopadu (samo jedan dan je prošao bez zračne uzbune). Ujedno se napadalo i regije Dnjepropetrovsk i Mikolajev te grad Čerkasi. Zauzvrat se čulo o ukrajinskim napadima na ruske regije Rostov i Volgograd te Baškortostan (pogođeno poduzeće “Bashneft-Ufaneftekhim” kod Ufe). U večernjim satima Rusi su uzvratili napadima bespilotnih letjelica na Poltavu, Odesu i Harkiv. Petak 1. studenog opet je započeo ruskim lansiranjem vala od 48 kamikaza-dronova (31 oboren, 14 prizemljeno, 3 otposlane u Bjelorusiju) te još 3 vođene rakete Kh-59/69 s juga (1 srušena, dvije prizemljene protumjerama). Uz to se napadalo i Sumi, Kijev, Čerkasi, Dnipro i Harkiv (2 eksplozije) – dok je više od 80 ukrajinskih bespilotnih letjelica bilo viđeno iznad ruskih regija Brijansk, Orel, Voronjež i u Stavropolskom kraju (skladište nafte kod Svetlograda). Ujedno se zbog prijetnje iz zraka na kraće obustavilo promet i na moskovskim aerodromima Vnukovo, Domodedovo i Žukovski. Kasnije u danu Rusi su bespilotnim letjelicama još napadali Sumi (požar u stambenim zgradama, 5 ozlijeđenih te lokalno ispadanje struje i plina), Herson, Liman i Odesu.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 2. studenog 2024. pod nazivom “Ukrajina ima sve više problema sa zapadnim saveznicima, susjedi im se hvale ‘Istočnim štitom‘, Rusi napreduju, a Sjevernokorejci dolaze…” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ukrajina-ima-sve-vise-problema-sa-zapadnim-saveznicima-susjedi-im-se-hvale-istocnim-stitom-rusi-napreduju-a-sjevernokorejci-dolaze-15518550
