Subota 17. kolovoza ujedno je 906. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje stanovništvo još uživa u izostanku redukcija struje – što će se vjerojatno promijeniti početkom tjedna kad državu pogodi idući toplinski val. Sadašnje ljetne dnevne temperature od 27 do 32 stupnja trebale bi za koji dan porasti na 35 do 37, što će opet potaknuti i pojačanu potrošnju struje za hlađenje – te time dovesti i čitavu opskrbu na rub održivosti. Sve je to slično proteklom srpnju, kada je i ukrajinski uvoz struje porastao oko 20 puta prema godini ranije (što je sve ipak jedva bilo dovoljno za osnovnu opskrbu ratom oštećenog sustava). No do tada, Ukrajina, ali i prekogranična bojišta (u ruskoj regiji Kursk, a možda i na prostoru susjedne Belgorodske oblasti), nastavit će svjedočiti iznimno žestokom dnevnom ritmu sukobljavanja.

Što se ruske reakcije tiče, na ukrajinski prekogranični upad koji sada traje već dvanaesti dan – ona je i dalje relativno kaotična te umjereno uspješna. Naime, iako se za prvu silu svakodnevno nastoji ograničiti prostor ukrajinskog mobilnog ratovanja na jugoistoku regije Kursk, to se prvenstveno čini relativno stihijski. Što i u ruskim krugovima polagano dovodi do zahtjeva kako za propitivanje dosadašnjih obrambenih priprema tako i aktualnog borbenog odgovora na ukrajinski upad (kojeg opisuju kao „teroristički napad“). Tek se ovih dana ustrojilo i tijela za regionalnu koordinaciju vojno/civilnih aktivnosti, a još traje i preslagivanje raznih oblika „izvanrednih režima“ te „izvanrednih stanja“, posebno u Kursku i susjednom Belgorodu. Ujedno se spominje i velik porast građana regije Kursk, naglo spremnih na potpisivanje vojnih ugovora, a te su vijesti o utrostručenju interesa tek propagandni efekt bez ikakvih konkretnih učinaka na bojištu (ikad ili barem još mjesecima). Uz to, na veliku žalost Ukrajinaca – za sada se ruska pojačanja izgleda prvenstveno dovlače sa sjevera i juga ukrajinskog bojišta (Harkivska oblast te Zaporižje i Herson), te iz raznih udaljenih krajeva Ruske Federacije (Kaliningrad, Murmansk, Primorski kraj na dalekom Istoku). Uz to se spominjalo barem dvije skupine boraca bivšeg poduzeća „Wagner“, te nešto boraca lokalnih postrojbi iz Donjecke oblasti – ali vrlo malo ili nimalo snaga koje ondje trenutno guraju rusko borbeno napredovanje.

General Moskaljov – ukrajinski zapovjednik Kurske oblasti

Dok se u srijedu još moglo čuti rusku procjenu o otprilike 12.000 ukrajinskih boraca u regiji Kursk (za koje se odmah i tvrdilo kako su većinom eliminirani) – izgleda da je riječ o namjenskim snagama sastavljenim od niza dijelova raznih postrojbi, koje se u međuvremenu krenulo i rotirati radi zadržavanja borbene vrijednosti. Oni su na tom novom bojištu od 6. do 17. kolovoza ostvarili prodor ukupne širine oko 60 km, te dubine do 35 km, koncentrirano na dva ruska okruga (Sudža i Korenjevo), uz djelovanja u najmanje još tri okruga (Gluškovo, Boljšoe Soldatskoe i Belaja). Od oko 1.150 km kvadratnih te preko zauzetih 80 naselja, otprilike polovica je još poprište svakodnevnih borbi, dok se ostatak zapravo nalazi čvrsto u ukrajinskim rukama. Ondje su vlasti iz Kijeva krenule organizirati i vojnu okupacijsku upravu – posebno zapovjedništvo, kojem je od 15. kolovoza na čelu general-bojnik Eduard Moskaljov. Uz dostavu humanitarne pomoći, tu se civilnom stanovništvu namjerava omogućiti i evakuaciju u mirne krajeve preko ukrajinske regije Sumi, dok se Rusija nije javila o primanju takvih ljudi nekim koridorom prema Ruskoj Federaciji. Za razliku od toga – za tisuće ruskih građana koje sama Rusija evakuira iz Kurska i Belgoroda, zadnjih se dana čuje kako bi im odredište privremenog smještaja moglo biti i na okupiranim prostorima juga Ukrajine (posebno Krim te obala Azovskog mora oko Berdjanska i Mariupolja).

Pripadnik ruske 155. marinske brigade pokazuje na obezglavljene ukrajinske vojnike

Dok službeno takva taktika doprinosi tvrdnjama o sigurnosti te trajnosti takve okupacije, zapravo bi se izbjeglicama moglo popuniti tamošnje kvote doseljenika za čije privlačenje dosadašnji novčani poticaji baš i nisu bili dovoljni. Naravno, otvoreno je i pitanje budućih razmjena ratnih zarobljenika – kojih je Ukrajina zadnjih dana dodatno prikupila dobrano više od 1.000. O tome su do 14. kolovoza već počeli pregovori ukrajinskih i ruskih ombudsmana, a Ukrajina se nada oslobađanju svojih preko 1.900 ljudi, od kojih 1.368 predstavlja branitelje kompleksa „Azovstal“ (od njih ukupno 2.439 zarobljenih krajem svibnja 2022. po završetku ruskog osvajanja ukrajinskog grada Mariupolja). Naravno, sve će to biti dodatno otežano pojavama video-snimki Rusa iz 155. marinske brigade koji se hvale odrezanim glavama ukrajinskih boraca kod graničnog prijelaza Kolotilovka u Belgorodskoj oblasti, o čemu javnost bruji tijekom zadnja dva dana (dok ukrajinski vojnici neslužbeno na društvenim mrežama najavljuju osvetu i odustajanje od zarobljavanja ruskih marinaca iz ove postrojbe u predstojećim borbama).

Ujedno se čulo i o ukrajinskom borbenom korištenju unaprijeđenih bespilotnih letjelica (otpornijih na razne ruske protumjere), te raznih vrsta zapadne vojne tehnike (među ostalim i britanskih tenkova Challenger2, kojeg je jedan primjerak podlegao ruskim dronovima Lancet na sjeveru bojišta u regiji Kursk). Uz to se moglo vidjeti i ukrajinsko vojno korištenje robot-pasa britanskog proizvođača Brit Alliance, dodatno štićenog njemačkim sustavom Concamo za smanjivanje termalnog potpisa. Nije to ni čudo ako se vidi da su već i njihovi ruski protivnici primijetili kako se u ovom neočekivanom ukrajinskom napadu dobrim dijelom radi o postrojbama uvježbavanim na Zapadu, koje kod Kurska „koriste izviđačke i borbene taktike svojstvene američkoj vojsci“ – što ruskim braniteljima itekako radi probleme. No, jednake probleme bi Ukrajincima barem srednjoročno mogla napraviti činjenica kako pojedine vrste streljiva koje su tražili od SAD ondje više nisu u proizvodnji te će ih uskoro početi ponestajati. Nažalost, to je bilo i za očekivati u situaciji kada NATO prema Ukrajini uvelike šalje bilo opremu iz doba Hladnoga rata, ili novije sustave koji su zapravo već na pragu zamjene novijim generacijama sličnog naoružanja.

Odgovornih za sabotaže na Sjevernom toku i ima i nema

Konačno, osvrnimo se i na činjenicu kako se u Njemačkoj temeljem obavljene istrage ovoga tjedna krenulo i prema uhićenju osumnjičenika za uništenje podvodnih plinovoda „Sjeverni tok“ – prekinutih eksplozijama krajem rujna 2022. godine. Dok su Švedska i Danska svoje istrage okončale u veljači ove godine bez daljnjeg postupanja – iz Njemačke se krajem lipnja krenulo tražiti ukrajinskog državljana Volodimira Z. te još dvoje Ukrajinaca. Za glavnog osumnjičenika se pretpostavljalo da je Poljskoj, te je prema državnom odvjetništvu te zemlje bio upućen i zahtjev za uhićenje – no od svega nije bilo ništa, budući je Poljska ustvrdila kako je on napustio zemlju početkom srpnja. Dok mediji nagađaju kako se pri napadima na plinovode „Sjeverni tok“ 1 i 2 radilo o operaciji vođenoj sa samog vrha Ukrajine (Zelenski odobrio, a Vrhovni zapovjednik Zalužni organizirao) – sve te teorije nadalje ostaju bez ozbiljnih dokaza. Dapače, iz same Njemačke se napominje kako ovi zahtjevi za uhićenjem ne bi trebali zaoštriti službene odnose Berlina i Kijeva – jer je to „samo zakonska istraga kaznenog djela“, dok će Njemačka i nadalje podupirati ruskom agresijom ugroženu Ukrajinu. Ipak, da bi stvar lako mogla biti i kompliciranija, dobro je ilustrirala subotnja objava na društvenim mrežama poljskog premijera Donalda Tuska, koji je poručio: „Svim inicijatorima i zaštitnicima Nord stream 1 i 2. Jedino što bi danas trebali napraviti o tome je – ispričati se i zašutjeti“. Pretpostavlja se da je tu riječ i o pojedinim njemačkim političarima te dužnosnicima iz kruga oko Rusima sklonog Gerharda Schroedera, koji su za čitavu situaciju oko uništenja tih plinovoda uz Ukrajinu optuživali i Poljsku kao pomagača. A baš kako su i tada cijene plina skočile nebu pod oblake – tako se i zadnjih desetak dana (po ukrajinskom napadu na regiju Kursk i zauzimanju plinske stanice Sudža – za koju se obje strane u sukobu kunu kako će ostati u pogonu) bilježe porasti cijena plina na europskim tržištima. Riječ je o porastu od oko 19 posto od početka kolovoza do danas, s vrhuncem 12. kolovoza kada je postalo jasno da su ukrajinske snage uvelike okupirale grad Sudža. Riječ je o tranzitu plina kojim rusko poduzeće Gazprom pojedine kupce u Europi opskrbljuje s oko 42,3 milijuna kubika dnevno – što je posebno bitno za Slovačku i Mađarsku, koje i o ruskoj nafti ozbiljno ovise mimo EU sankcija.

Stanje u regiji Kursk

Gluškovski okrug – poziv ruskim vojnicima na predaju

Dok preko granice u Rusiji bjesne borbe, napomenimo da je logistička osnova ukrajinskog napredovanja koncentrirana u pograničnoj regiji Sumi, tako da nisu nebitni brojni ruski navodi zračnih napada na raznolike tamošnje ciljeve. Naravno, s obzirom na to da se to područje redovito uništavalo i prije ovog ukrajinskog upada, teško je reći o kolikim se te kakvim točno gubicima sada radi u kontekstu aktualne prekogranične operacije. Ujedno, ne bi čudilo i da se opet masivno koriste i razna sredstva borbenog zavaravanja ne bi li Rusi svoje bombe i rakete tratili na kvalitetne makete umjesto na stvarno ukrajinsko borbeno naoružanje. Uz to, zanimljivo je pratiti i diskusije na ruskoj strani o smislu te tijeku ukrajinske vojne operacije – gdje se na momente sve napade umanjuje i svako malo nanovo proglašava suzbijenima, dok u međuvremenu vlada i užas nad „drskošću“ kojom su se uopće odvažili pokrenuti „terorističku operaciju Banderovih pristaša“ na ruskoj zemlji. Kako bilo da bilo, pojedine dijelove regije Kursk Rusi su krenuli aktivno prazniti od civilnog stanovništva – no dok to možda i jednostavnije ide na istoku (okrug Boljšoe Soldatskoe), itekako je otežano na zapadu (okrug Gluškovo). Naime, upravo je ondje zadnjih dana posebno žestoko bojište potez uz međunarodnu granicu– koju Rusi nadalje drže i odbili su ukrajinski napad kod graničnog naselja Gordeevka. Kao prvo, s istoka se ondje neprekidno bilježi ukrajinski pritisak, prvo oko 16 km sjevernije od granice (1) oko naselja Snagost (koje je više puta mijenjalo ruke), a onda su ga Ukrajinci zaobišli te na zapad stigli do sela Oktjabrskoe i Komarovka, i (2) malo južnije – oko 5 km od granice, od sela Nikolaevo-Darino do Vnezapnoe (čime se uvelike odrezalo i odstupnicu ruskim graničarima iz Gordeevke). Oba ova pravca napredovanja vode u ruski okrug Gluškovo, kojeg se proteklih dana uspješno izoliralo rušenjem mostova koji tu pograničnu zonu rijekom Sejm dijele od ostatka Rusije. Dok se navodno ruska 17. granična bojna FSB nastoji evakuirati iz te zone, tek treba vidjeti ritam njenog osvajanja snagama iz Ukrajine koje su desetak km istočno od okružnog središta Gluškovo (gdje se od 14. kolovoza evakuiralo civile), a možda tu izvedu i još koji manji prekogranični upad za ubrzanje ritma operacije.

Jedan od uništenih mostova preko rijeke Sejm

Na sjeverozapadu ukrajinskog upada dostignut je ruski grad Korenjevo, još jedno okružno središte – oko kojeg su se borbe bilježile još od prvih dana operacije. Za razliku od tih prvih mobilnih skupina, postupno je ondje došlo do okupljanja ozbiljnijih ukrajinskih snaga – koje su nakon neuspjeha frontalnih napada krenule zaobilaziti grad prema sjeveru. Nekoliko dana borbi (među ostalim i ruski protunapadi u ukrajinski desni bok kod naselja Kremjanoe) usporilo je stvari, ali izgleda da je prvo bila osvojena industrijska četvrt na sjeveru grada, a onda u subotu tijekom dana navodno i čitavo Korenjevo. Ovo je bitno ne samo jer otvara put ukrajinskim snagama prema Rilsku, već i zbog činjenice da bi to bilo drugo osvojeno okružno središte u dijelu regije Kursk u kojem se ratuje (barem 2 do 5 dana nakon Sudže kao glavnog cilja prvih dana napada). Ponešto je manje jasno stanje na sjeveru zone borbi. Naime, ondje se nastavljaju borbe kod sela Oljgovka, Kremjanoe i Žuravlji – da bi istočno od sela Opšći Kolodjez navodno bilo žestokih borbi i kod naselja Safonovka. Ipak, glavnina borbi bilježila se južnije, na prilazima do ruskih uporišta Šeptuhovka, Kaučuk, Aleksejevski, Anastasjevka, Kromskie Biki i Durovo-Bobrik – koje se nije uspjelo zaobići preko Safonovke. Ipak, i južnije od toga izgleda da su zaostale poneke enklave ruskih snaga, zaobiđene u brzom napredovanju – tako da se proteklih dana čulo i o naknadnim borbama oko naselja Pogrebki i Krugljenjkoe, te oko sela Malaja Loknja – za koje se početkom tjedna činilo da je zauzeto, a sada bi moglo opet biti u rukama Rusa. Oko 6 km na istok od tog sela borbe se bilježe kod ruskih mjesta Ruskoe Porečnoe i malo južnije lociranog Čerkaskoe Porečnoe – a samo nekoliko km južnije, na trasi magistrale R-200 od Sudže prema Kursku, i dalje iz ruke u ruku prelazi mjesto Martinovka. Kontrolom ovog naselja Rusi nastoje omesti i ozbiljnije ukrajinsko napredovanje prema idućem okružnom središtu Boljšoe Soldatskoe, samo 14 km na sjeveroistok (odakle se također evakuira civile).

Dok je sama Sudža do četvrtka 15. kolovoza kompletno dospjela u ukrajinske ruke, borbe se registriralo jugoistočno od grada – pred obližnjim naseljima Agronom i Ruskaja Konopelka, da bi se kasnije spominjalo i borbe oko 3 km istočnijeg sela Puškarnoe. Nadalje, dok neki spominju i određena ruska povlačenja istočno od Sudže od sela Kozirevka na istok – jednako se tako čulo i o nizu okršaja južno i jugoistočno od tog osvojenog okružnog središta. Naime, nakon što su Rusi zadržali Ulanok jugoistočno od Sudže, malo dalje se 15. kolovoza čulo i o ponovnom ukrajinskom osvajanju sela Borki (14 km jugoistočno od Sudže) u sklopu tamošnjeg zasebnog prodora koji je navodno nosio i ukrajinskih žrtava. No, kao što prije tjedan dana u toj zoni nije uspio upad u Giri, dodatni su gubici bili bilježeni i u selima Spaljnoe, Krupec i Kamišnoe – u čijem se području onda zadnjih dana izgleda odvija i određeni ruski protunapad, čiji rezultati još nisu jasni. Za kraj zaključimo da se u ruskoj regiji Kursk sada može govoriti o osvajanju dva okružna središta, a povremeno se čuje i o prekidima strateški važne sjeverne prometnice E-38, s posebnim naglaskom na potez Ljgov-Kurčatov, gdje Rusi nastoje uspostaviti i posebnu obranu tamošnje velike nuklearne centrale.

Stanje na bojištima u Ukrajini

Iako je većina javne pažnje usmjerena na regiju Kursk u Rusiji, ipak se nesmanjenom žestinom nastavljaju i borbe u samoj Ukrajini. Uz nedostatak podrobnijih vijesti, čulo se o nastavku borbi na sjeveru Harkivske oblasti – kako na prilazima okupiranom Gliboke, tako i prema ukrajinskom naselju Lipci. Ondje se 13. kolovoza bilježilo neuspješan napad dvije ruske oklopne kolone, a nije mnogo mirnije bilo ni istočno oko sela Staricija, u Vovčansku i kod njegovog prigradskog sela Tihe. Dok su slične vijesti o svakodnevnim borbama dolazile i iz oko 80 km jugoistočnijeg Kupjanska – ondje ipak treba napomenuti da se ozbiljne promjene bojišnice bilježilo dvadesetak km niz prometnicu P-07 prema okupiranom gradu Svatove. Ne samo da su agresori ondje uspjeli dodatno proširiti okupirani pojas oko sela Pišćane Donje (s tendencijom izvođenja napadnih operacija na zapad prema toku rijeke Oskil), već treba napomenuti kako se krajem ovoga tjedna počelo čuti i o borbama u smjeru ukrajinskog sela Lozove. To znači da je bilo i daljnjih prodora prema zapadu i južno od zone kod sela Pišćane Donje, vjerojatno između Berestove i okupiranog Novoselivske – čime su Rusi izgleda krenuli sa sjevera zaobilaziti ukrajinski obrambeni potez Stelmahivka-Andriivka, čiji frontalni napadi već duže nikako nisu uspijevali. Južno od toga opet se napadalo Makiivku, kao i potez Nevske-Terni-Torske, ali bez posebnih uspjeha.

Ruska vojska objavila je osvajanje Zaliznog (ili Artjomovog po ruski)

Južno od rijeke Siverski Donjec bilježilo se intenzivne ruske napade na obrambenu liniju Verhnokamjanske-Spirne-Viimka-Pereizne, ali bez posebnih uspjeha – dok se krajem tjedna čulo i o navodnom ukrajinskom izbacivanju agresora sa samog sjeveroistočnog kraja Časiv Jara, gdje im je uspjelo na neko vrijeme preći trasu kanala „Siverski Donjec – Donbas“ te ugrožavati glavninu grada. Za razliku od toga, južno od Bahmuta se čulo o ruskim napadima zapadno od spomenutog vodnog kanala u prostoru okupiranog sela Kurdjumivka – s napadima na zapad prema Biloj Gori i Diliivki – što vjerojatno treba dodatno pojačati pritisak i sjeverno od ukrajinskog uporišta Toreck, kod kojeg se intenzivno ratuje. Naime, dok na sjeveroistoku Torecka još donekle odolijeva prigradsko naselje Družba, a u ukrajinskim rukama su još i krajnji zapadni dijelovi naselja Pivnične – izgleda da su agresori zadnjih dana krenuli dalje napredovati usko uz trasu pruge Gorlivka-Toreck, kojom su i prvotno tu dospjeli u ukrajinsko područje. Konkretno, sada je tu riječ o prodoru od oko 1,2 km – čime se praktično zaobišlo terikon bivšeg rudnika „Sjeverni“ i došlo do prostora tzv. Mikrorajona 1 u Torecku. Iako je ovo zapravo vrlo ograničen prodor, ako uskoro ne bude suzbijen – njegove bi posljedice mogle biti vrlo neugodne za branitelje te za oko 2.500 preostalih civila koji u Torecku preživljavaju bez vode, plina i struje. Slično su neugodna i događanja ponešto južnije, gdje su agresori izgleda zadnjih dana dovršili osvajanje ukrajinskog naselja Zalizne, da bi iz njega onda na jugozapad krenuli i prema selu Nelipivka. Riječ je o lokalitetu sjeverno od naselja New York – koje sada Rusi ugrožavaju i s juga te jugoistoka. Naime, u samom naselju New York zadnjih je dana došlo do ozbiljnih pomaka bojišnice, koja su u ukrajinskim rukama ostavile samo središnji dio naselja uz tamošnju tvornicu fenola – čineći nužnim i hitno povlačenje sa zadnjih ostataka obrambenih linija na jugoistok. Ta preostala obrambena izbočina dubine oko 3 km istočno od Nelipivke sada je okružena s većine strana i samo je pitanje trenutka kada će biti potpuno napuštena, baš kao i preostali (teško branjivi) dijelovi naselja New York oko 1,5 km južnije od Nelipivke. Naravno, time se u skoro vrijeme borbe postupno primiču i jugoistočnim te južnim rubovima samog Torecka, kojeg su još nedavno štitili opsežni obrambeni pojasevi prema crtama koje su držali agresori.

Ruska vojska ubrzano napreduje u Donjeckoj oblasti

I krajem ovog tjedna najveći pritisak agresora na čitavom ukrajinskom bojištu opet je bio usmjeren na prodor sjeveroistočno od Donjecka i Avdiivke, uz trasu pruge prema Pokrovsku. Budući da se sjeverni potez u ovoj zoni još drži relativno stabilno (Kalinove-Zelene Pole-Vozdviženka), time je zapriječen i prolaz agresora prema trasi strateški bitne prometnice T-0504 Pokrovsk-Kostjantinivka. Ponešto je lošije stanje zapadnije – gdje su Rusi završili ograničeni tokom rječice Kazenji Torec – koji ih je usmjerio na ukrajinsko naselje Novotorecke, na čijim prilazima sada bjesne borbe. Južnije se 15. kolovoza i službeno čulo o okupaciji sela Ivanivka, te brzom početku ozbiljnih borbi na ulazu u naselje Grodivka. Još malo južnije je 14. kolovoza bila okupirana i Orlivka, a agresori su u žestokom napadu na selo Žuravka – za koje se u petak iz pojedinih izvora čulo o zauzimanju te odmah i nastavku ruskog napada prema sjeverozapadnom selu Kruti Jar. Jednako se tako agresorima otvorio i put južnije uz prugu prema Novogrodivki – nakon iznimno brze okupacije sela Mikolaivka, koje im je do petka 16. kolovoza priječilo taj pravac. Isto se čulo i o kretanju Rusa jugozapadno od sada zauzete Mikolaivke do trase ceste E-50, te o njihovom dolasku pred tamošnja naselja Marinivka i Mihailivka. Sve to stavlja Ruse na oko 14 km jugoistočno od Pokrovska, strateški bitnog ukrajinskog grada koji je centar čitave te regije na zapadu Donjecke oblasti. Dok se tu agresorski klin brzo primiče, navodno je aktivno u tijeku i jačanje neposredne obrane ovoga ovećeg mjesta (od predratnih gotovo 62 tisuće stanovnika ostalo je njih oko 50 tisuća) – prije nego blizina agresora sve pripreme ne učini bitno težim i opasnijim.

Krasnogorivka samo što nije u potpunosti ruska

Južno od Pokrovska nastavljene su borbe i na prilazima mjestu Karlivka na rijeci Vovči, te kod grada Kurahova – čije istočne prilaze još uvijek brane ostaci ukrajinskih položaja na zapadnim rubovima uvelike okupirane Krasnogorivke te ukrajinsko uporište Maksimilijanivka oko 7 km južnije. Upravo se na ovom potezu jučer čulo o masovnijem ruskom oklopnom napadu kojeg su uspješno zaustavili padobranci ukrajinske 79. desantno-jurišne brigade (uništen jedan tenk i pet oklopnjaka). Odande bojišnica dalje na jug donekle prati lokalnu magistralu O-0532 – na kojoj Ukrajinci i nadalje drže uporište Kostjantinivka, pa oko 8 km jugozapadno selo Vodjane i onda tvrđavu Vugledar. Iako se Rusi već neko vrijeme ustrajno primiču ovoj obrambenoj liniji, još je nisu u cijelosti dostigli ni pregazili. Jednako se drže i pozicije na jugu Ukrajine, gdje se dosta čulo o umirivanju borbene situacije radi agresorskog prebacivanja dosta snaga u rusku regiju Kursk. Ipak, i ondje se čulo o borbama južno od ukrajinskog uporišta Orihiv (posebno jugoistočno, kod Male Tokmačke), te na nizu naselja od Orihiva prema Dnjepru. Ipak, na tom oko 40 km dugom potezu nije bilo bitnijih pomaka bojišnice, usprkos učestalim ruskim nastojanjima.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 18. kolovoza 2024. pod nazivom “Kaos i dalje u Kursku, Kijev najavljuje osvetu zbog strašne snimke iz Kolotilovke, a idući tjedan Ukrajina bi mogla biti na rubu izdrživosti” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/kaos-i-dalje-u-kursku-kijev-najavljuje-osvetu-zbog-strasne-snimke-iz-kolotilovke-a-iduci-tjedan-ukrajina-bi-mogla-biti-na-rubu-izdrzivosti-15493144