Srijeda 24. srpnja ujedno je i 882. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje se toplinski val prelomio do sredine ovog tjedna – prije nego za koji dan krene sljedeći, navodno opet s temperaturama do 38 stupnjeva Celzijusa. Kao što je velika vrućina prije nekoliko dana usporila i borbena djelovanja (posebno ruske pješačke napade bez mnogo mehanizacije/motorizacije) – makar i malo zahlađenje opet je oživjelo ukrajinsko bojište. Jednako tako, privremeno su bili smanjeni i pritisci na ukrajinsku strujnu mrežu u kojoj su nakratko bile olakšane i redukcije zahvaljujući malo manjoj potrošnji, dobroj proizvodnji solarnih elektrana i uvozu struje iz Europske unije (konkretno iz Rumunjske, Slovačke, Poljske, Mađarske i Moldove).

Naravno, neki problemi su ostali – od tekućih ratnih šteta na strujnoj infrastrukturi, preko velikih opterećenja mreže koja izazivaju kvarove, pa sve do problema u kontroli provedbe redukcija (gdje su neki potrošači nepoznatim načinom zalutali na listu “objekata kritične infrastrukture” pojedinih ukrajinskih regija). No zanimljivo je vidjeti kako sada slični problemi pogađaju i rusku stranu – gdje ne samo da su okupirani Krim i Hersonska oblast ostali bez struje radi kvarova na mreži, već ondje nedostaje i vode. Ipak, napomenimo da okupirana nuklearna elektrana Zaporižje u nedalekom Energodaru na zapadu Zaporiške oblasti još ima dovoljno vode za hlađenje svojih 6 reaktora u stanju “hladnog zaustavljanja”. Međutim, budući da je taj pogon ostao odsječen od rijeke Dnjepar, oslonjen samo na svojih 11 bunara podzemnih voda, teško je zamisliti njegovo uskoro stavljanje u siguran pogon.

Kanal Siverski Donjec – Donbas

Za to vrijeme ukrajinska je strana navodno popravila početkom ruske agresije oštećenu branu na rijeci Siverski Donjec kod naselja Raigorodok, kojom se kontrolira napajanje vodom kanala “Siverski Donjec – Donbas”, čime će vjerojatno postati moguće više vode iz ove rijeke usmjeriti prema kanalu koji svojim srednjim tokom od Bahmuta do Gorlivke predstavlja bitnu fizičku prepreku ruskom vojnom napredovanju. Istodobno, novoizgrađeni ruski vodni kanal “Don – Donbas”, kojim se u okupiranim krajevima nastojalo nadomjestiti načelnu obustavu rada “Siverski Donjec – Donbas” – u nedjelju 21. srpnja je doživio je teže kvarove na pumpnim sustavima zbog nestanka struje i bit će u dužem remontu, dok okupirani Donjeck time opet do daljnjeg uvelike ostaje “na suhom” po nesmiljenim ljetnim žegama.

Nesmiljeno bombardiranje

Istodobno se borbe nastavljaju punom žestinom, a Ruska Federacija na Ukrajinu mjesečno baca oko 3.500 vođenih zrakoplovnih bombi raznih tipova i težina. Za suprotstavljanje takvim napadima vlasti iz Kijeva nastoje ruske vojne aerodrome napadati bespilotnim letjelicama, ali ujedno apeliraju i na zapadne saveznike da im dopuste korištenje doniranog dalekometnog naoružanja i protiv takvih ciljeva duboko u ruskoj pozadini.

Do tada, u Ukrajinu je izgleda stigla još jedna bitnica protuzračnog sustava MIM-104 Patriot iz Savezne Republike Njemačke, a branitelji i dalje odolijevaju žestokim ruskim napadima na odsjecima bojišta u Harkivskoj oblasti, te posebno na istoku i jugoistoku Ukrajine (posebno na fronti zapadno od okupiranog Bahmuta, oko Torecka, te zapadno od okupiranog grada Donjecka). Poseban problem tu predstavljaju “uvjeti totalnog nedostatka protuzračnih projektila kratkog dometa”, gdje se i protivničke bespilotne letjelice sada nastoji rušiti vlastitim dronovima, te praktični manjak raketa i za pojedine zapadne protuzračne sustave. Jedna od mjera za rješavanje ovog problema je i odluka Sjedinjenih Američkih Država o povećanju proizvodnje raketa za sustav Patriot. Iako su tu pojedine komponente američkog Boeinga za samonavođenje ovih projektila u završnim fazama leta i nadalje deficitarna roba – nastoji se godišnju proizvodnju dići s oko 500 raketa godišnje na oko 750, prvenstveno u japanskim tvornicama. S druge strane, i sama je Ukrajina opet obnovila pravne temelje svoje obrane – na temelju jučerašnjeg prijedloga predsjednika Volodimira Zelenskog, Vrhovna Rada je po ukupno 11. put produžila trajanje izvanrednog stanja i opće mobilizacije za još jedan tromjesečni period, ovoga puta od 12. kolovoza do 9. studenog tekuće godine. Sve će to pomoći u suočavanju s protivnikom kojeg – prema tvrdnjama ukrajinskog vrhovnog zapovjednika Oleksandra Sirskog – sada na bojištu ima oko 520.000 (s tendencijom rasta prema 690.000 krajem ove godine), uz prednost u količini tehnike između 1:2 do 1:3 – čemu se može suprotstaviti samo kvalitetom kako opreme tako i ljudstva, koje se ujedno mora čuvati od nepotrebnih masovnih gubitaka.

Stanje na terenu

Kao prvo, treba naznačiti razliku između stanja na sjeveru Harkivske oblasti, gdje su izgleda koncentrirane bolje ukrajinske snage i branitelji se dobro drže, od ostatka bojišta na istoku i jugoistoku Ukrajine, gdje ruske snage žestoko napadaju te lagano napreduju – za razliku od juga koji je prividno u zatišju, s tek ponekim bitnijim okršajem dnevno. Dakle, na sjeveru Harkivske oblasti i nadalje su borbe koncentrirane oko okupiranog sela Gliboke (gdje Ukrajinci konstantnim pritiskom otežavaju rusku logistiku i obranu), a i u nedalekom selu Lukjanci agresori su navodno prisiljeni na obranu. Jednako tako, dvadesetak km na istok, u drugoj tamošnjoj okupiranoj enklavi, zadnjih dana se čulo o ukrajinskom napredovanju zapadno od Vovčanska, u središnji dio izduženog sela Staricja koje su Rusi okupirali sredinom svibnja. Uz to, nastavljene su borbe u samom Vovčansku, gdje agresori i dalje čvrsto drže zapadni dio centra (sjeverno od rijeke Vovče), dok ukrajinske snage nastoje osloboditi čitav istočni dio ne bi li time došli u priliku posrednom prilazu kako za sjever Vovčanska tako i za istočnije selo Tihe koje Rusi redovito napadaju. Sve to prati preraspoređivanje ruskih jurišnih snaga te žestoka zračna djelovanja kojima agresori nastoje olakšati svoje prodore, omesti protunapade branitelja i razlomiti logističku potporu ukrajinskog otpora.

Oko 80 km jugoistočno, na bojištu kod Kupjanska, situacija već počinje biti poprilično drugačija. Iako se ondje i nadalje dobro drži ukrajinska obrana nedaleko samog Kupjanska (Sinkivka i Petropavlivka) – velike probleme braniteljima izazvao je uspješni ruski prodor u selo Pišćane Donje, čija je okupacija iz ruskih vojnih izvora i službeno proglašena u nedjelju 21. srpnja, te onda postupno i dodatno ojačana na terenu. Kako izgleda, ovim je probojem iz prostora okupiranih sela Tabaivka i Krohmaljnje (uz magistralu P-07) agresorima otvoren put na zapad, uz korito rječice Pišćane prema njenom utoku u rijeku Oskil – tako da ne čude ni kasniji navodi o borbama u pravcu ukrajinskih sela Gluškivka i Kolisnikivka, smještenih oko 8 km zapadnije, uz cestu koja prati Oskil. Osim te relativno velike novosti, ostatak bojišta sjeverno od rijeke Siverski Donjec malo se mijenjao – a žestoke borbe se registriralo posebno kod Stelmahivke (gdje su agresori 21. srpnja službeno oglasili i okupaciju malog sela Andriivka, oko 4 km južnije), Novosergiivke, Grekivke, Makiivke i Nevske. Navodno su u tijeku i ruski protunapadi na prostoru Serebrjanske šume.

Stanje oko Bahmuta i Časiv Jara

Južno od rijeke Siverski Donjec, čitava dužina bojišnice do okupiranog grada Bahmuta također je zadnjih dana dodatno aktivirana. Uz napade kod Bilogorivke i Verhnokamjanske, treba napomenuti kako je iz ruskih vojnih izvora u utorak 23. srpnja bila i službeno potvrđena okupacija sela Ivano-Darivka u kojem su agresori već krajem prošlog tjedna dizali svoje zastave. Izgleda da je time završena i priča o obrani prostora oko istočnijeg sela Spirne, a tek treba vidjeti hoće li uzvisine oko Ivano-Darivke biti dovoljne za zaustavljanje ruskog prodora na ovom dijelu bojišnice istočno od ukrajinskog uporišta Viimka (koje je također pod ozbiljnim pritiskom). Napomenimo da su u zoni oko okupiranog grada Bahmuta zadnjih dana ozbiljno ojačala ruska napadna djelovanja – koja su zabilježena prema mjestima Vasjukivka, Bondarne, Minjkivka, Orihovo-Vasiljivka, Novomarkove i Grigorivka sjeverno od Časiv Jara (koji je i sam bio žestoko bombardiran, dok se nastoji evakuirati oko 540 preostalih civila). Izgleda da je tu ruski cilj izbijanje u širokoj fronti na trasu vodnog kanala “Siverski Donjec – Donbas”, s pokušajima njenog prelaska na njegovim kratkim nadzemnim odsjecima – kako sjeveroistočno od Časiv Jara (u šumskom prostoru kod 17. srpnja okupiranog sela Kalinina), tako i jugoistočno od Časiv Jara (u šumskom prostoru zapadno od okupiranog sela Ivanivske). Napomenimo da se baš i lokaliteti Ivanivske, Klišćivka te Andriivka spominju kao poprišta borbi južno od okupiranog Bahmuta – dok je izgleda opet registriran i pokušaj ruskog upada preko trase vodnog kanala “Siverski Donjec – Donbas” i oko 12 km južno od Bahmuta, na prostoru kanalskih prijelaza kod Kurdjumivke i Ozarjanivke (gdje su registrirane borbe u pravcu istočnijih ukrajinskih naselja Bila Gora i Diliivka). Baš ti sukobi ujedno predstavljaju i spojnicu naglo aktiviranog bojišta oko Bahmuta sa zadnjih tjedana iznimno intenzivnim bojištem oko ukrajinskog grada Torecka.

Ruski napredak kod Torecka

Torecku se približava “ruski svijet”

Oko Torecka nastavljeno je lagano rusko napredovanje kroz prigradska sjeveroistočna naselja (1) između Družbe i Pivnične. Ondje se borbe vode uz trasu pruge i magistrale T-0516, s ruskim položajima uz ulice Zaliznična i na nju okomitu Petra Velikoga, na prodoru ukupne širine oko 1,5 km. Bitno veći ruski napredak bilježilo se samo oko 2 km na jugozapad, (2) na jugu naselja Pivnične. Kako izgleda, ondje je okupirana južna polovica četvrti Socgorodok i obližnjih šuma na istok, a agresori su okupirali i istočni dio naselja Zalizne, gdje se fronta postupno izravnava od okupirane škole br. 13 prema sjevernije smještenom okupiranom donjem kraju obližnjeg naselja Pivnične. U tom urbanom prostoru borbe se izgleda vode 200 do 300 metara istočno od uličnog poteza Lenjina-Centralna-Prospekt pionira, na ukupnoj širini oko 2.500 metara (do Mariupoljske ulice na jugu). Konačno, treba napomenuti da je agresorskim prodorom na jugoistok naselja Zalizne oko 21. srpnja ujedno bila izvedena i kompletna okupacija istočnijeg prigradskog naselja Pivdenje. Oko 5,5 km jugozapadno od ovog urbanog bojišta nastavljeno je i rusko napredovanje u naselju New York. Osim što su ruski vojni izvori ondje 19. srpnja službeno proglasili okupaciju sela Jurivka, kojom je prije dvadesetak dana krenulo rusko napredovanje s juga u prostor naselja New York – sada se bilježilo prilazak agresora i uz istočnu obalu rijeke Krivi Torec na sjever do pred centar mjesta. Ipak, nije jasno jesu li njihove snage ondje uspjele prijeći bilo željeznički most bilo istočniji pješački te cestovni most – koji su uska grla u daljnjem ruskom napredovanju na sjever. Ukupno se tu radi o prodoru duljine oko 6 km i širine oko 2,5 km koji se posljednjih dana i dodatno proširivalo, manje na istok a više na zapad (kod Novoselivke na jugu, te u načelnom smjeru Panteleimonivke na zapad). Nije jasno gdje bi tu bilo govora o opkoljenju 2 ukrajinske bojne, kako su to 21. srpnja spominjali pojedini ruski izvori – dok se danas slične priče o dvije ukrajinske bojne pred opkoljenjem čuju za prostor oko okupiranog sela Progres u borbenoj zoni prema Pokrovsku, s jednako malo konkretnih dokaza.

Bojište kod Pokrovska

Novoleksandrivka se upisala na popis ruskih osvojenih sela

Imajući u vidu žestoke borbe oko Bahmuta i Torecka, ipak treba napomenuti kako je najaktivnija borbena zona u čitavoj Ukrajini i posljednjih dana bila ona sjeverozapadno od okupiranog Donjecka, u smjeru ukrajinskog grada Pokrovska. Glavnina događanja tu se vezala uz prostor oko okupiranog sela Novooleksandrivka (23. lipnja neslužbeno osvojeno, a 30. lipnja službeno proglašeno okupiranim) – gdje se bilježilo (1) širenje prodora na sjeverozapad prema ukrajinskom selu Vozdviženka, (2) izravnanje fronte od Vozdviženke na sjeverozapadu prema lokalitetu Lozuvacke na zapadu, te (3) napade iz Lozuvacke niz usjek rječice Kazenji Torec na sjeverozapad prema ukrajinskom selu Timofiivka. Uz to, bilježene su i borbe južno od Lozvacke, u smjeru sela Progres, koje je izgleda s minimalno borbi bilo napušteno u subotu 20. srpnja. Zauzimanjem spomenutog sela Progres okupatorima se otvorio put dalje na zapad, prema selima Ivanivka (oko 2,3 km na sjeverozapad) i Vesele (oko 3,2 km na zapad) – u čijem su smjeru već 22. srpnja vođene prve borbe. Ujedno se od 21. srpnja nadalje bilježe i borbe samo par stotina metara južnije od sela Progres, na prilazima ukrajinskom naselju Vovče, koje izvorišta rijeke Vovča dijele od obližnjeg mjesta Progres – baš kao i na jugoistočnim prilazima selu Vovče – gdje agresori polako osvajaju nizove ukrajinskih poljskih utvrda s istoka, iz smjera nedalekog sela Jevgenivka (okupirano od 11. srpnja). Budući da su agresori i južnije od sela Vovča već ranije izbili na tok rijeke Vovče, ondje se bilježilo i njihova djelovanja preko tog vodotoka u smjeru ukrajinskog sela Želanne, baš kao i nastavak okršaja u selu Novoselivka Perša na oko 4,5 km jugoistočno. Nakon što je to naselje bilo podijeljeno (agresori su prvo postupno zauzeli njegov sjeverni dio) – zadnjih je dana osvojen i istok sela, da bi se danas čulo i o podizanju neprijateljske zastave i u ostatku tog prostora, dok su se branitelji vjerojatno povukli na jugozapad u obližnje selo Mežove.

Oko 6 km južnije od sada osvojene Novoselivke Perše i dalje se drži ukrajinsko uporište Jasnobrodivka, baš kao i prilazi Karlivki sa sjevera (prevlaka na rijeci Vovči), te s juga prema krajem svibnja okupiranom selu Netailove. Slična je situacija i oko ukrajinskog uporišta Nevelske, kojem se agresori sada primiču i sa sjeveroistoka te istoka (a nije bilo okupirano sredinom ožujka, kako se to tvrdilo iz ruskih izvora), te bi ozbiljne borbe za tu lokaciju mogle krenuti relativno skoro. Za razliku od toga, oko 6 km na jugozapad, izgleda da Rusi polagano dovršavaju posao okupacije grada Krasnogorivka, gdje su branitelji zadnjih dana bili praktično istisnuti iz centra mjesta na sjeverozapadna predgrađa. Jednako tako, oko 7 km dalje na jugozapad bilježio se i ozbiljniji upad ruskih snaga iz sredinom lipnja okupirane Georgiivke na zapad. Time su agresori navodno ušli u istočne dijelove sela Maksimilijanivka, gdje sada traju borbe – baš kao i desetak km južnije, kako na zapad od okupiranog sela Paraskoviivka, tako i na južnim prilazima ukrajinskom selu Kostjantinivka. Ipak, tu se linije obrane još drže, baš kao i dalje na jugozapad niz trasu ceste O-0532 prema Vugledaru.

Krinki – grobnica i ukrajinskih i ruskih vojnika

Konačno, zadnjih dana nema mnogo vijesti o borbama južno od Velike Novosilke, na sekundarnom pravcu neuspješne ukrajinske ofenzive iz ljeta 2023. godine – nakon što je ondje u ruke agresora palo selo Staromajorske 3. srpnja (fronta se pomakla na sjever do Makarivke i Storoževe), te 13. srpnja i istočnije selo Urožajne (bojišnica se pomakla prema 3 km sjevernijem selu Blagodatne). Za razliku od toga, redovito se čuje o borbama na bivšem primarnom pravcu spomenute ukrajinske ofenzive, južno od grada Orihiva. Ondje agresori redovito pokušavaju (1) natrag osvojiti ostatke prostora izgubljenog tijekom lanjskog ljeta, te (2) prići samom Orihivu – zbog čega se bilježe i njihovi napadi na ukrajinska uporišta Mala Tokmačka, Novodanilivka, Novoandriivka i Šćerbaki. Ujedno se čuje i o povremenim sukobima malo zapadnije, prema toku rijeke Dnjepar (Pijatihatki, Kamjanske) – jednako kao i o nastavku borbi nedaleko bivšeg ukrajinskog mostobrana u selu Krinki na uvelike okupiranoj obali donjeg toka Dnjepra. Iako se 18. srpnja čulo o ukrajinskom povlačenju iz tog srušenog naselja, izgleda da borbe i nadalje traju na riječnim otocima – kako u zaleđu bivšeg sela Krinki, tako i dvadesetak km jugozapadnije, na riječnim otocima nasuprot ukrajinskog mjesta Pridniprovske i srušenog željezničkog mosta Antonivski.

Zračni napadi

U petak 19. srpnja čulo se o ukrajinskom udaru raketama ATACMS po prostoru aerodroma u okupiranom Lugansku (zadnji dio letne staze) te napadu na tvornicu motornih ulja “NTK Nordoil” na jugoistoku mjesta Taldom, oko 100 km sjeverno od Moskve. Osim toga, definitivno su bili nastavljeni i masovni napadi bespilotnim letjelicama na pogranične ruske regije (samo u regiji Kursk oboreno je barem 11 većih ukrajinskih dronova). Zauzvrat se tijekom popodneva čulo o ruskom raketnom udaru po stambenoj zoni grada Mikolajeva (14 ranjenih i 4 mrtvih), a onda i po ciljevima kod Poltave.

Pogođena željeznica u Barvinkovu

U subotu 20. srpnja dan je započeo ruskim napadima na grad Mirgorod u oblasti Poltava (navodno bespilotnim letjelicama oštećena “civilna infrastruktura” bez žrtava), Kijev (četvrt Solomjansk na jugozapadu grada) te oblast Harkiv, kao i energetske objekte na sjeveru Ukrajine – u regijama Sumi (Konotop) te Černihiv i Poltava. Sve to bilo je izvedeno lansiranjem vala od 16 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (navodno 12 srušeno), te još 3 balističke rakete “Iskander-M” i jedne krstareće rakete “Iskander-K” – kao i specijaliziranog izviđačkog drona koji je vjerojatno pratio učinke tih raketnih napada (također navodno srušen). Tri rakete “Iskander-M” pogodile su grad Barvinkovo na jugoistoku Harkivske oblasti – gdje se gađalo željezničku infrastrukturu. Dok ruski izvori spominju uništenje oko 60 zapadnih vojnih vozila, Ukrajinci tu napominju dvoje mrtvih i troje ranjenih, štete na civilnoj infrastrukturi, te kašnjenja više međugradskih vlakova. Ujedno se u večernjim satima raketama sustava S-300 napalo i mjesto Pečenigi oko 40 km istočno od Harkiva (također navodi o civilnim štetama), te Mikolajev i Zaporižje. Zauzvrat, ukrajinske snage izvele su masivne napade na rusku oblast Rostov (preko 26 letjelica navodno srušeno) – gdje se gađalo vojne aerodrome Millerovo i Morozovsk (veliki požari na oba lokaliteta, nejasne štete po borbene avione i protuzračnu obranu). Uz to, ukrajinske bespilotne letjelice su djelovale i u ruskim oblastima Belgorod te Smolensk.

Nedjelja 21. srpnja opet je započela valom ruskih zračnih napada na Ukrajinu – 39 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Kurska i Primorsko-Ahtarska na jugoistoku (navodno 35 srušeno), 2 vođene rakete Kh-59/69 iz zračnog prostora regije Kursk (obje navodno srušene), te 3 balističke rakete “Iskander-M” iz Kurska i s Krima. Iako nije bilo pogodaka u Kijevu i okolici, bilježilo se velike štete u mjestu Šostka, regija Sumi (“objekti kritične infrastrukture”) – koja se na meti našla i iduće noći. Zauzvrat, ukrajinske snage izvele su niz napada bespilotnim letjelicama po protivničkom prostoru (barem 35 po Belgorodu), dok se dronovima i raketama ATACMS napalo i ciljeve na okupiranom Krimu (barem 5 letjelica i dvije rakete).

Napad na rafineriju u Rusiji

Ponedjeljak 22. srpnja započeo je ruskim napadom na Harkivsku regiju – s dvije rakete “Iskander” pogođen je prostor željezničke stanice u mjestu Dergači, sjeverozapadnom predgrađu Harkiva. Tom je prilikom navodno uništeno tamošnje ukrajinsko skladište streljiva, dok su ukrajinski izvori spominjali štete na prostoru lokalne škole i dječjeg vrtića. Napadana su bila i mjesta uz Oskil u zaleđu ukrajinske bojišnice gdje su agresori napredovali, a također i prostor Odese, Kostjantinivke i oblasti Poltava. Zauzvrat su ukrajinske bespilotne letjelice opet masovno letjele nad ruskom regijom Rostov (barem njih 47), iznad Azovskog i Crnog mora (barem 17 komada), kod Kurska (barem 14 komada), u Krasnodarskom kraju (barem 8 komada), u Astrahanu (barem 5 komada), te iznad Belgoroda, Smolenska i Voronježa. Posebno je spomena vrijedan bio ponovljeni napad na rusku rafineriju poduzeća Rosneft u mjestu Tuapse u Krasnodarskom kraju, koji je izazvao požare, ali navodno ne i zastoj rada najvećeg takvog ruskog postrojenja na Crnome moru.

U napadu na luku Kavkaz stradao je “Slavjanin”, zadnji ruski trajekt za željeznički prijevoz

Dok je utorak 23. srpnja opet započeo ruskim napadima na energetsku infrastrukturu ukrajinske oblasti Sumi (Šostka) – vođenom raketom Kh-59/69 iz zračnog prostora ruske regije Kursk (navodno ometena protumjerama), te 8 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (navodno 7 srušeno) – tog se dana čulo i o više uspješnih ukrajinskih napada. Kao prvo, bespilotnim letjelicama su bile gađane ruske regije Brijansk i Belgorod (barem po dva veća drona) – dok je njih preko 21 bilo poslano preko Crnoga mora i na Krim. Eksplozije su se čule u Jevpatoriji, a bio je zatvoren i promet na Krimskome mostu (koji prema tvrdnjama ukrajinskog vrhovnog zapovjednika, generala Oleksandra Sirskog, ostaje primarnom metom ukrajinskih napada). Uz to, u luci Kavkaz, u samom Kerčkom tjesnacu, dronovima je višekratno bio pogođen trajekt “Slavjanin” – treće te na Crnom moru posljednje rusko ispravno plovilo specijalizirano za prijevoz željezničkih kompozicija preko Kerčkoga tjesnaca, navodno ključno za prijevoz streljiva na Krim. Dok su ostala dva takva broda (“Avangard” i “Conro Trader”) bila na meti ukrajinskih raketa ATACMS 30. svibnja, teško oštećenje i zadnjeg takvog broda prisilit će opet ruske snage da opasne vojne terete prevoze bilo cestom ili željezničkim mostom na Krim, što su itekako nastojali izbjegavati nakon eksplozije i velikog požara zapaljivog tereta na željezničkoj trasi Krimskog mosta početkom listopada 2022. godine. Uz to, iz ukrajinskih se vojnih izvora čulo i da je tog istog utorka 23. srpnja uspjelo i uništavanje modernog ruskog kontrabaterijskog radara 1K148 Jastreb-AV – kojeg su nakon samo 24 sata angažmana u tzv. specijalnoj vojnoj operaciji pogodile rakete sustava HIMARS iza bojišnice u Donjeckoj oblasti. Gubitak takvog komada opreme ne samo da olakšava život ukrajinskom topništvu uz bojišnicu, već olakšava i daljnje uništavanje većih količina ruskog topničkog naoružanja u zoni žestokih borbi– što je jedan od ciljeva koje ukrajinski branitelji itekako nastoje dnevno postizati.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 24. srpnja 2024. pod nazivom “Ukrajinci mijenjaju taktiku, a udar na trajekt kod Krima za Ruse bi mogao biti puni skuplji nego se čini…” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ukrajinci-mijenjaju-taktiku-a-udar-na-trajekt-kod-krima-za-ruse-bi-mogao-biti-puni-skuplji-nego-se-cini-15485572