Petak 19. travnja ujedno je bio 786. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja se našla na udaru vala zahladnjenja, s barem nekoliko dana kiše i noćnih temperatura oko 8 stupnjeva Celzijusa. Dok sve to vjerojatno neće biti dovoljno da razmoči tlo i bitnije ograniči mobilnost, ipak je hladnoća već potakla građane na veću potrošnju struje. U srijedu 17. travnja taj je porast već bio oko 7 posto prema danu ranije, a svu tu struju bilo je iznimno teško nadomjestiti u okolnostima teških šteta na elektranama. Zato se uz pojačani uvoz krenulo i u sustavne redukcije struje, doduše prvenstveno za industrijske potrošače širom Ukrajine (osim strateških i vojnih poduzeća), ali ne i za građane. Ne čudi i da se u pojedinim regijama počelo sa širokim raspodjeljivanjem mobilnih generatora, budući da će sanacija šteta na elektranama trajati još mjesecima (u najboljem slučaju). Tako će se tek postupno krenuti u raskrčivanje ruševina u strojarnicama velike hidroelektrane Dnipro u Zaporižju, napadnute 22. ožujka ove godine, dok se nastoji zaštititi i njenu veliku branu koju su Rusi nastavili napadati, a štete po okolnim krajevima (među ostalim i na „dva infrastrukturna objekta“) jučer su bitno ograničile i željeznički promet oko grada Dnipro. Napomenimo da su promatrači iz Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) izvijestili i o nastavku napada bespilotnim letjelicama na nuklearnu centralu Zaporižje kod Energodara – no budući da su im Rusi zabranili prilaz mjestima napada, tek mogu nagađati o izvorima napada ili njihovim rizicima za taj veliki nuklearni pogon.

Stanje na terenu

Bogdanivka na ruskom dlanu

Dok se zadnjih dana čulo tek o povremenim kopnenim sukobljavanjima sjeverno od rijeke Siverski Donjec (uglavnom istočno od Kupjanska kod Sinkivke, te na istočnim prilazima potezu ukrajinskih uporišta Nevske-Terni-Jampolivka-Torske zapadno od okupiranog grada Kremina), glavnina borbi bilježena je južnije. Osim pozicijskih borbi od rijeke Siverski Donjec do okupiranog Soledara, riječ je tu prvenstveno o prostoru zapadno od okupiranog grada Bahmuta – na prilazima gradu Časiv Jar, koji je pod aktivnom opsadom i u kojem je ostalo tek nekoliko stotina civila od predratnih gotovo 13.000 stanovnika. Kako izgleda, sjeveroistočno od Časiv Jara Ukrajinci još drže same zapadne rubove Bogdanivke (iako je to mjesto već prije gotovo tjedan dana s ruske strane bilo proglašeno okupiranim), a borbe se definitivno šire na prilaze selu Kalinina – zadnjem selu koje tu brani široki prilaz kanalu „Siverski Donjec – Donbas“. Samo oko 2 km južnije izgleda da i dalje odolijeva ukrajinska obrana istočnog predgrađa Časiv Jara („Kanalska četvrt“ ili „Novi“, odvojena spomenutim kanalom od glavnine grada), a još oko 2 km južnije bilježe se postupni pomaci južnog kraka ruskog napredovanja kroz pošumljene prostore prema trasi ovog vodnog kanala. Većinom su to juriši kvalitetnijih postrojbi agresorskih snaga koje nastoje oklopnim vozilima doći do linije susreta – uz obilno korištenje i bespilotnih sustava, topništva te zračnih napada (uz vrlo slobodno djelovanje zrakoplova za podršku kopnenim snagama nad samom bojišnicom). Uz sve to, pomaka bojišnice nije bilo ni južno od Bahmuta, na obrambenim linijama kod ukrajinskih uporišta Klišćivka i Andriivka.

Uz ovu zonu borbenih djelovanja, i prostor sjeverozapadno i zapadno od okupiranog Donjecka je zadnjih dana bio posebno aktivan. To se naročito odnosi na prostor oko 7 km sjeverno od koksare na ulazu u okupiranu Avdiivku – gdje se zadnjih dana bilježi kako napredak agresora prema ukrajinskom uporištu Novokalinove (s istoka, juga i zapada). Ovi su napadi dodatno olakšani napredovanjem koje su ruske snage zadnjih dana bilježile samo 4 km na zapad, uz trasu željezničke pruge, istočno od sela Novobahmutivka prema selu Očeretine. Nakon nekoliko dana pomaka od po kilometar dnevno, čini se da su agresori prispjeli na sam jugoistočni rub sela Očeretine, do tamošnje trafostanice i prvih kuća, što je ukupno gledano pomak kakvog se na tom prostoru do sada nije vidjelo. Dok izgleda kako ostatak ukrajinskih obrambenih linija u ovoj zoni još odolijeva (na jug od sela Berdiči i zapadno od Semenivke, pa s istoka prema selima Umanske, Jasnobrodivka i Netailove) – izgleda da se i ovdje, usprkos nizu ukrajinskih protunapada, očitovao nedostatak topničkog streljiva na strani branitelja, što je pojava o kojem je zadnje vrijeme već više puta bilo riječi.

Ruski tenk T-72 “Kornjača”

Zapadno od okupiranog Donjecka bilježilo se rusko napredovanje iz nedavno okupiranog sela Pervomajske, izgleda na jug u otvorene poljoprivredne prostore prema selu Nevelske (koje se također već neko vrijeme vodi okupiranim). Iako iz Nevelske agresori do sada nisu uspjeli napredovati u okolicu, možda im sada pritisak sa sjevera (iz okupiranog Pervomajske) tu ponešto pomogne. Samo 6 km dalje na jugozapad borbe su intenzivirane u urbanom prostoru ukrajinskog uporišta Krasnogorivka. Dok se u njemu još nedavno uspjelo suzbiti ruske upade s juga – do početka ovog tjedna bilježio se upad s jugoistoka, koji je onda napredovao u naselje po trasi neaktivne željezničke pruge iz Donjecka. No, dok se prvo bilježio upad do željezničke stanice na jugu Krasnogorivke (oko kilometar u naselje), u utorak 16. travnja moglo se vidjeti i videomaterijale modificiranog ruskog jurišnog tenka (nazivanog i „kornjača“, prema dodatnom oklopu koji ograničava okretanje kupole) kako bez mnogo prepreka nastavlja vršljati naseljem sve do Tvornice vatrootpornih materijala u središtu mjesta – od kuda se vratio bez bitnih oštećenja. Iako se uljeze nastojalo zaustaviti povremenim djelovanjima kamikaza-dronova i topništva, ovaj je upad ipak ostavio dojam relativno slabe obrane unutar ovog bitnog ukrajinskog uporišta zapadno od okupiranog Donjecka kojeg nisu otklonili ni ukrajinski protunapadi tijekom zadnja dva dana.

Situacija dalje niz frontu, prema jugozapadu i jugu, ponešto je manje aktivna. I dalje se drže ukrajinski položaji oko Georgiivke i zapadno od sela Pobeda, jednako kao i fronta oko Novomihailivke (koja je izgleda većinom u rukama agresora). Ondje nije došlo do pravog proboja bojišnice, pa se drži i linija dalje na jugozapad prema uporištu Vugledar (koje Rusi napadaju zajedno s obližnjim ukrajinskim selom Vodjane). Bilježile su se opet borbe južno od Velike Novosilke (Staromajorske i Urožaine) te južno od Orihiva u regiji Zaporižje – gdje se i dalje ustrajno spominje sukobljavanja u selu Robotine (izgleda većinom pod vlašću agresora). Ujedno, navodno odolijevaju i ukrajinski mostobrani na okupiranoj istočnoj obali u donjem toku Dnjepra, posebno oko sela Krinki, usprkos brojnim naporima agresora da tu presiječe ukrajinsku logistiku (čamcima preko rijeka, pa pješice kroz močvare do suhog tla i bojišta). U tu svrhu se redovito izvode i topnički te zračni napadi na pozadinu ovih ukrajinskih prostora, na zapadnoj obali Dnjepra i širom obalnih područja Hersonske oblasti.

Zračni napadi

Osim jutarnjeg napada ruskih kamikaza-dronovima s Krima (9 komada, navodno svi uništeni), utorak 16. travnja obilježili su i zračni napadi na ukrajinski vojni aerodrom kod Hmeljnickog. Ujedno, čulo se o ruskom rušenju meteoroloških balona nad pograničnom oblasti Kursk, te dublje u Rusiji (regija Lipeck) – a ukrajinske su bespilotne letjelice djelovale nad ruskom pograničnom regijom Belgorod (barem 3 komada).

Nekadašnja pozicija S-400 u bazi u Džankoju

Dok nije bilo moguće provjeriti točnost ruskih vijesti o raspoređivanju ukrajinskog lansera sustava Patriot bliže bojišnici sjeverozapadno od Odese – tijekom noći na srijedu 17. travnja bilježilo se veliki ukrajinski zračni napad na ciljeve oko grada Džankoj na okupiranom Krimu. Brojne eksplozije i požar navodno su potjecali kako s obližnjeg vojnog aerodroma na kojem su Rusi držali 39. helikopterski put s brojnim transportnim i borbenim letjelicama, tako i od uništenja kompletne baterije protuzračnog sustava S-400 na njenim obližnjim položajima. Prema ruskim izvorima riječ je bila o 12 raketa sustava ATACMS, koji su udarili u dva vala – da bi onda došlo do zastoja i na obližnjim magistralnim cestama te Krimskom mostu. A ako je vjerovati ruskim izvorima, samo nekoliko sati kasnije su u osvetu za ovaj napad krenuli zračni napadi na Krivi Rih (raketom Kh-59), Dnipro, Kremenčuk, Odesu i Černihiv na sjeveru Ukrajine. Dok se tijekom jutra iz Černihiva čulo o tri napada raketama „Iskander-K“ na gradsko središte, ruski izvori su tu spominjali uništenje hotela u kojem su navodno bili vojnici te nekakvog zapovjednog mjesta OS Ukrajine. Nažalost, s ukrajinske strane uskoro su došle slike uništenja civilnih zgrada, sveučilišta i automobila, da bi broj mrtvih ubrzo dostigao 18, te skoro 80 ranjenih – zbog čega je četvrtak 18. travnja bio proglašen i lokalnim danom žalosti. S druge strane, ukrajinske bespilotne letjelice djelovale su u regiji Orel, prema Moskvi (privremeno zatvorivši i moskovski aerodrom Šeremetjevo), te nad regijama Tver, Belgorod i Voronjež (oštećena „industrijska zgrada“). Ujedno, u ruskoj regiji Mordovija navodno se bespilotnim letjelicama po drugi put u tjedan dana napalo radar dugog dometa 29B6 “Kontejner”, usmjeren zapadno od Rusije te na Mediteran i Crno more. Ujedno se čulo o uništenju transportnog helikoptera na ruskom vojnom aerodromu kod Samare, te rušenju daljnjih ukrajinskih bespilotnih letjelica u dalekom Tatarstanu, kao i meteoroloških balona u regijama Brijansk te Kaluga.

Četvrtak 18. travnja započeo je ruskim napadima na Hmeljnicki i Ivano-Frankivsk – navodno u okviru vala od 13 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 lansiranih iz Primorsko-Ahtarska te s Krima u doletu kroz okolicu Odese (svi srušeni). Uz to, raketama su tijekom dana bili gađani gradovi Dnipro (navodno aerodrom južno od grada gdje se baziraju borbeni avioni), Harkiv (plinovod) i Selidove (u zaleđu bojišta zapadno od Donjecka), a Vovčansk te niz drugih mjesta bili su višekratno gađani vođenim zrakoplovnim bombama. Zauzvrat, ukrajinske bespilotne letjelice djelovale su u ruskim regijama Rostov (barem 3), Voronjež (3 balona) i Kaluga, dok se iznad Belgoroda spominjalo presretanje 2 rakete, 19 projektila iz višecijevnih bacača, 16 bespilotnih letjelica te 2 balona.

Ostaci ruskog bombardera Tu-22M3

Petak 19. travnja opet je započeo većim ruskim zračnim napadom – lansiranjem 14 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska na jugu i oblasti Kursk na sjeveru (svi srušeni), te još 2 krstareće rakete Kh-101/555 sa strateških bombardera Tu-95MS (obje srušene), 12 vođenih raketa Kh-59/Kh-69 kako s neba regije Kursk tako i iznad Azovskog mora (11 srušeno), 6 protubrodskih krstarećih raketa Kh-22 s bombardera Tu-22M3 s Crnog i Azovskog mora (2 srušene), i još dvije krstareće rakete tipa „Iskander-K“ s Krima koje su izgleda prošle do cilja. Pri tome, čulo se i o uspješnom rušenju jednog od ruskih strateških bombardera Tu-22M3, koji je ispaljivao rakete Kh-22 prema Odesi. Njega je navodno pogodila raketa nedavno primaknutog sustava MIM-104 Patriot, da bi se onda oštećena letjelica srušila u Stavropoljskom kraju nedaleko Krasnoarmejska. Od četiri člana posade ovog za Rusku Federaciju praktično nenadoknadivog zrakoplova, najmanje je jedan poginuo. Uz višekratne raketne napade na Odesu treba napomenuti i raketiranje grada Dnipro – kojeg se taj dan gađalo u barem 4 navrata kamikaza-dronovima i raketama. Pri napadu na tamošnju tvornicu JUŽMAŠ, pogođeni su civilni objekti (barem 7 mrtvih i 24 ranjenih), a grad te poprišta napada je do večeri posjetio i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Uz to, bilježilo se i niz ruskih napada na vojne aerodrome i objekte strateške infrastrukture u Kropivnickom, Pavlogradu i Selidove (proturadarska raketa Kh-31P). Zauzvrat, čulo se o ukrajinskim bespilotnim letjelicama iznad regije Belgorod (barem 4), Brijansk (6 komada, uz uspješan napad na „objekt energetske infrastrukture“), te Kursk (barem 2 komada).

Međunarodna arena

Zadnjih se dana međunarodna zajednica višekratno bavila pitanjem Ukrajine, njenih žrtava i obrambenih potreba. Kao prvo, tu je bio sastanak ministara vanjskih poslova zajednice država G7, održan na otoku Capriju u Italiji tijekom četvrtka 18. travnja. Teme su ondje bile kako tijek češke nabave topničkog streljiva za Ukrajinu, tako i njemačka inicijativa da se pronađe dodatne protuzračne sustave MIM-104 Patriot za Ukrajinu. O tome su njemački ministri Annalena Baerbock (vanjski poslovi) i Boris Pistorius (obrana) pisali otvoreno pismo NATO-saveznicama i brojnim partnerima – ujedno naglašavajući potrebu za stvaranje i jedne nove „Koalicije za opskrbu Ukrajine PZO sustavima“ kao hitnog prioriteta. Ujedno je NATO savez u petak 19. travnja virtualnim putem održao još jedan sastanak „Vijeća Ukrajina-NATO“ na razini ministara obrane, kojem je jednako tako daljinski prisustvovao i ukrajinski predsjednik Zelenski. Ondje se NATO članice izvijestilo o ozbiljnom stanju na bojišnici i kritičnoj potrebi jačanja ukrajinske protuzračne obrane – za što se navodno osiguralo i novce kojima bi takva oprema mogla biti interventno pribavljena.

Posebna je tema pomoć koju se već mjesecima nastoji za Ukrajinu izdvojiti u Sjedinjenim Američkim Državama, čemu je do sada na putu stajala nesloga republikanaca u Zastupničkom domu Kongresa. Nakon što je Senat svoj dio posla obavio još u veljači, izgleda da su tajni sastanci održani 16. travnja sada i vodstvo Zastupničkog doma konačno potakli na djelovanje. Uz već višestruke apele američkog predsjednika Joe Bidena kako su paketi pomoći Izraelu i Gazi, Ukrajini te Tajvanu zapravo pitanje vlastite nacionalne sigurnosti – gdje dobar dio novca zapravo ide američkoj vojnoj industriji da novom proizvodnjom nadomjesti otposlanu vojnu opremu – ovoga se tjedna i od republikanskog čelnika Zastupničkog doma Mikea Johnsona čulo kako bi ta tema na dnevnom redu mogla osvanuti tijekom dana u subotu 20. travnja. Pri tome, od ukupno oko 61 milijarde USD namijenjene za Ukrajinu, oko 7,9 milijardi USD bila bi izravna proračunska pomoć, 1,5 milijardi USD bila bi ekonomska pomoć, a oko 23 milijarde USD išle bi na već spomenuto financiranje američke vojne proizvodnje za nadomjestak robe poslane u Ukrajinu. Sva ta sredstva bila bi iskoristiva do kraja američke fiskalne godine 30. rujna 2025. godine.

Može li Mike Johnson preživjeti “izdaju”?

No dok se planira uvesti i zabrana korištenja ovih novaca za socijalne svrhe u Ukrajini, parlamentarni postupak dodatno su ukrasili i razni amandmani republikanskih „stekliša“ – kao posebice zapažen onaj zastupnice Marjorie Taylor Greene koja je predlagala da svaki njen kolega koji bi glasao za takav propis ujedno mora osobno stupiti u redove Oružanih snaga Ukrajine. I dok je postupno postajalo sve jasnije da će se spomenuti propis o međunarodnoj pomoći ipak staviti na dnevni red Zastupničkog doma te potom i donijeti, jačale su i osobne netrpeljivosti republikanskih „stekliša“ sklonih Donaldu Trumpu prema samom Mikeu Johnsonu, republikanskom čelniku Zastupničkog doma. Naime, on je u tehničkim glasanjima na ove teme dobio podršku i demokratskih zastupnika – što su „stekliši“ smatrali stranačkom izdajom, te se paralelno s donošenjem ovih propisa ujedno odvijaju i pripreme za pokušaj njegova rušenja sa čela Zastupničkog doma (baš na način kako se 3. listopada 2023. srušilo Kevina McCarthya s tog mjesta, radi suradnje s demokratima po pitanju državnih financija). Naravno, tek ostaje za vidjeti hoće li demokrati ovoga puta spasiti Johnsona na mjestu čelnika Zastupničkog baš kako su mu pomogli postaviti osnove za subotnje usvajanje paketa od ukupno 95 milijardi USD za Izrael (26 milijardi USD), Ukrajinu (61 milijarda USD) i Tajvan (8 milijardi USD). Uglavnom, kada do usvajanja ovog propisa jednom i zaista dođe, usvojeni zakonodavni akt trebao bi biti sličan onome iz Senata, pa će s malo dodatnih procedura brzo pasti na već priređeno plodno tlo – bit će ekspresno poslani na potpis predsjedniku, dok se navodno već pripremilo i pakete vojne opreme za hitno slanje prema bojištima Ukrajine. Napomenimo i kako se zadnje vrijeme uz tu vojnu te financijsku pomoć Ukrajini ujedno razgovaralo i o još dvije konkretne teme – o američkim ulaganjima u ukrajinsko gospodarstvo (vojno i civilno), te o korištenju međunarodnim sankcijama zamrznute ruske imovine u ukrajinske svrhe (o čemu treba idućih mjeseci očekivati posebne propise, kako u SAD, tako i u Europskoj uniji te među zemljama skupine G7).

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 20. travnja 2024. pod nazivom “Rusi nadiru diljem fronte, Ukrajinci izveli razorni napad daleko iza linija: Ključni trenutak za Kijev slijedi već danas?” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/rusi-nadiru-diljem-fronte-ukrajinci-izveli-razorni-napad-daleko-iza-linija-kljucni-trenutak-za-kijev-slijedi-vec-danas-15452197