Petak 13. listopada ujedno je i 597. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Nakon zahlađenja s početka tjedna, nekoliko je toplijih dana ovoga tjedna bilo posebno povoljno za kopnena i zračna djelovanja – koja su se intenzivirala prije nailaska novog hladnijeg i kišnog vremenskog vala početkom idućeg tjedna. Što se stanja na terenu tiče, ono je ovoga tjedna bilo obilježeno širokim ruskim protunapadima na niz sektora bojišnice u Ukrajini. To se bilježilo (1) na samome sjeveru Donbasa, kod Kupjanska (Sinkivka i Petropavlivka, oko 5 km sjeveroistočno i istočno, ali i kod Ivanivke, oko 20 km jugozapadno uz trasu ceste P-07), a ruski su napadi nastavljeni i prema ukrajinskom uporištu Makiivka (desetak km zapadno od poteza Svatove-Kremina), jednako kao i zapadno od samog okupiranog mjesta Kremina (Torske, Jampolivka na zapad, te po šumskim prostorima oko sela Dibrova i Kuzmine na jugozapad). Napomenimo da je tijekom ovog tjedna nastavljena i kampanja ruskog gađanja teškim vođenim zrakoplovnim bombama raznih naselja na bojišnici ovog sektora (Nevske), ali i raketama u njenom zaleđu (više raketa sustava S-300 na naselje Borova kod rijeke Oskil).

Ipak, najžešća ruska borbena djelovanja ovoga tjedna zabilježena su (2) oko ukrajinskog uporišta Avdiivka, tek nekoliko kilometara sjeverozapadno od okupiranog grada Donjecka. Od ranog jutra u utorak 10. listopada ondje je krenula žestoka topnička priprema, koju su slijedila ruska nastojanja za probojem dva klina oko Avdiivke, dok se trećim snagama iz smjera grada Donjecka nastojalo fiksirati branitelje u gradskom području. Iako se već relativno brzo vidjelo da od bitnijeg prodora južnog klina nema ništa (na smjeru od sela Vodjane na sjever, pa istočno od Severne prema selu Lastočkine), bitno je veća razina neizvjesnosti pratila razvoj stanja sjeverno i sjeverozapadno od Avdiivke. Naime, ruski izvori su ondje spominjali prodor kroz ukrajinsku obranu dubok oko 6 km, te ulazak u dotadašnja ukrajinska uporišta Berdiči i Stepove – najavljujući ujedno i nastavak operacija na jugozapad prema Semenivki i Orlivki. Time bi zapravo došlo i do fizičkog prekida zadnje ceste koja Avdiivku povezuje s ukrajinskom pozadinom i moglo bi se reći da je mjesto u punom opkoljenju. Jednako se tako spominjalo i rusko zauzimanje do 50 metara visoke umjetne uzvisine Terrikon (rudarski otpad) na sjeveru Avdiivke, kao bitnog položaja za izviđanje i navođenje vatre. Ipak, nakon tri dana borbi te velikih dokumentiranih ruskih gubitaka – izgleda da gotovo ništa od svega ovoga nije bila istina, a da se ruski pomak brojio tek u nekoliko stotina metara prilaska trasi željezničke pruge Avdiivka-Pokrovsk. Ipak, razni izvori tu spominju i ruski gubitak od nekoliko tisuća ljudi, kao i više desetaka tenkova, oklopnih vozila i kamiona – čime se itekako nabrzaka, barem dijelom, promijenila slika stagnirajućih bojišta koja je prevladavala zadnjih tjedana. Doduše, iz raznih se izvora ipak nazire kako je jedina spomenuta cesta u Avdiivku (O-0542 od koksare u Avdiivki, sjeverno od Lastočkine, pa kroz Orlivku i dalje na zapad) pod ruskom vatrom i do 22 kilometra svoje trase – što zasigurno otežava ikakvu opskrbu ovog bitnog ukrajinskog uporišta u kojem jedva da ima još oko 1.600 civila (od predratne populacije koja je bila oko 32.000 ljudi).

Uz to, nastavljena su i ruska nastojanja prodora jugozapadno od Donjecka – na potezu Novomihailivka-Pobeda-Marinka-Krasnogorivka-Pervomajske – no opet bez bitnijih pomaka bojišnice. Doduše, slično su izgledali i ukrajinski navodi po pitanju područja na kojima zadnja četiri mjeseca teče njihova ljetna ofenziva. U sektoru (1) južno od Orihiva (oko sela Robotine i Verbove), (2) južno od Velike Novosilke (sjeverno od sela Prijutne i jugozapadno od Staromajorske), te (3) južno od Bahmuta (istočno od poteza Klišćivka-Andriivka, te prema Kurdjumivki) spominju se svakodnevni kopneni sukobi te navodni manji pomaci. No te promjene bojišnice slabo su vidljive na kartama, a ne obuhvaćaju ni iole prepoznatljivije topografske točke koje bi ih dobro predstavile promatračima – te su učestalo izložene i ruskim protunapadima navodno prilične žestine. Zauzvrat, moglo se jučer (12. listopada) čuti o ukrajinskom uništenju za rusku logistiku oko Avdiivke prilično bitnog nadvožnjaka na cesti Jasinuvata-Gorlivka (na oko 15 km sjeveroistočno od okupiranog Donjecka), baš kao i današnjem uništavanju željezničke pruge sjeverno od Melitopola u Zaporižju, baš u trenutku kada je njome navodno prolazio ruski vlak sa streljivom.

Zračni napadi

Dok se u utorak 10. i srijedu 11. listopada čulo tek o pojedinačnim uništavanjima ukrajinskih bespilotnih letjelica nad ruskom regijom Brijansk (ukupno 5 komada u dva dana), četvrtak 12. listopada bio je ponešto dinamičniji. Napad dronova po gradu Belgorodu i tamošnjoj regiji izazvao je određene štete – na što je ruska strana reagirala lansiranjem vala od 33 kamikaza-drona Shaheed-131/136 (iz Belgoroda na sjeveru, te s Krima na jugu). Njih ukupno 28 bilo je rušeno širom šest ukrajinskih oblasti, a posebno je bila bilježena šteta na ukrajinskim dunavskim lukama. Konkretno, kod luke Izmail pogođena je lučka infrastruktura (skladišta), a izazvan je i niz požara na drugim poprištima sukobljavanja s ovim ruskim borbenim sredstvom.

Time se nije uspjelo omesti začudno aktivno djelovanje brodskog izvoza koji zadnjih tjedana opet aktivno teče iz oblasti Odesa pa preko rumunjskih teritorijalnih voda dalje u svijet – iako je i u samoj Rumunjskoj opet bilo bilježenja manjih šteta od zalutalih ruskih kamikaza-dronova. Konkretno, nađen je krater na ogranku Dunava nedaleko mjesta Plauru, što je istog tog 12. listopada dovelo i do rumunjske odluke o jačanju protuzračnih senzora i obrane u toj graničnoj zoni. Za kraj napomenimo da je jučer došlo i do oštećenja energetske infrastrukture kod Harkiva (plinovodi prema termoelektrani), a opet su rušene i pojedinačne ukrajinske bespilotne letjelice iznad ruskih oblasti Belgorod i Brijansk. Time svjedočimo da se – uz ruske zračne napade uz bojišnicu – ipak glavnina djelovanja u dublju pozadinu zadnje vrijeme ukupno koncentrira na brojne letove relativno jeftinijih kamikaza-dronova – dok ruska strana već više tjedana naočigled štedi preciznije i skuplje rakete, valjda za pretpostavljenu kampanju predstojećih napada na energetsku infrastrukturu Ukrajine.

Pomorska djelovanja

“Pavel Derzhavin” nakon napada ukrajinskog pomorskog drona

Ovoga tjedna teško je zanemariti novi niz pomorskih napada koje je Ukrajina izgleda izvela po pojedinim plovilima ruske Crnomorske flote. Prvo je 11. listopada bio oštećen patrolni brod „Pavel Deržavin“ (treće po redu plovilo iz okvira Projekta 22160) – čime polagano i ukupan broj Ruskoj Federaciji dostupnih brodova ove klase kreće bilježiti nedostupnost i potrebu popravaka. Navodno se tu radilo o napadu ukrajinskim pomorskim dronovima „Sea Baby“, izvedenom pred samom lukom Sevastopolj, gdje ruskom brodu nimalo nije pomogla u lipnju prošle godine na krmu pričvršćena instalacija raketnog PZO sustava Tor-2MKM.

Na to se onda danas nadovezao još jedan sličan napad – za kojeg su se, doduše, sami ukrajinski izvori razišli u navodima. Naime, dok se iz obavještajnih izvora čulo o uspješnom napadu na jednu od korveta ruske klase Bujan-M, ukrajinska Ratna mornarica izvijestila je o još jednom pogotku već spomenutog patrolnog broda „Pavel Deržavin“, opet kod Sevastopolja (i ovoga puta teško uništenom brodu) – ali se nisu izjašnjavali na pitanja i o već spomenutom oštećenju korvete klase Bujan-M. Napomenimo da se istodobno po društvenim mrežama spominjao i neuspješni ukrajinski napad na podmornicu B-871 „Alrosa“ (Projekt 877), inače tehnološki prilično jedinstveno plovilo unutar Crnomorske flote.

16. po redu „Ramstein sastanak“

Budući da su se 11. listopada u Bruxellesu opet susreli predstavnici niza partnerskih zemalja koje pomažu Ukrajinu, ne čudi ni niz novih objava konkretne vojne pomoći toj agresijom ugroženoj državi. Kao prvo, iz Njemačke se čulo o skorom slanju dodatnih sustava protuzračne obrane – MIM-104 Patriot (drugi po redu), IRIS-T (treći po redu IRIS-T SLM dužeg dometa, te drugi po redu IRIS-T SLS kraćeg dometa), kao i tri dodatna PZO oklopnjaka Gepard. Uz to, spominje se i još desetak tenkova Leopard 1, čime bi trebao biti zaokružen novi paket kapitalne opreme vrijedan oko milijardu eura. Uz to je baš danas objavljeno i slanje još 4 gusjenična vozila BV206, 82 satelitska komunikacijska terminala, nekoliko vozila za graničare i teških tegljača, 50 sustava za detekciju dronova, te 100.000 kompleta prve pomoći i 27,5 tisuća naprtnjača za vojnike.

Iz Velike Britanije je objavljeno dodatnih 100 milijuna GBP za razminiranje, održavanje donirane tehnike i jačanje kritične infrastrukture – na nedavno potpisanih 75 milijuna GBP vrijedne protuzračne opreme (MSI-DS Terrahawk Paladin). Finska je objavila slanje paketa vojne pomoći vrijednog 95 milijuna eura (njihov 19. po redu paket pomoći) – za koji opet nisu objavili sadržaj – dok se iz Litve najavilo PZO sustav NASAMS i topničko streljivo kalibra 155 mm iz proizvodnog EU-programa. Bugarska se pohvalila svojim slanjem S-300 komponenti (već ranije spominjane „neiskoristive“ rakete), a s Ukrajinom je potpisan i Memorandum o suradnji koji bi trebao ojačati suradnju po pitanju kibernetičke obrane i vojno-tehničke suradnje, među ostalim i po pitanju obuke budućeg ukrajinskog osoblja za borbene avione F-16. Iz Skandinavije se pak čulo o zajedničkom projektu isporuke streljiva temeljem lokalne proizvodnje u Nammo okviru (Nordic Ammunition Company). Konkretno, riječ je tu o robi vrijednosti oko 55,4 milijuna USD, raspodijeljene na trećine iz Švedske, Norveške i Danske. Uz to, Danska je za početak 2024. godine najavila i prva prebacivanja borbenih aviona F-16 u Ukrajinu, dok se eskadrilu od 12 do 18 F-16 iz Nizozemske očekuje u Rumunjskoj već idućih tjedana radi uspostave tamošnjeg obučnog centra za osoblje iz Ukrajine. Toj koaliciji se odlučila pridružiti i Belgija, čiji bi F-16 postali dostupni tek nakon 2025. godine, dok se ipak ubrzo očekuje slanje novčanih sredstava (oko 1.7 milijardi eura) temeljem oporezivanja velike količine u Belgiji zamrznute razne ruske imovine.

Rustem Umerov, Lloyd Austin i Volodimir Zelensky

U srijedu 11. listopada su i Sjedinjene Američke Države konačno objavile svoj idući paket vojne pomoći Ukrajini, 48. ukupno, ali prvi po redu od početka nedavne političke krize u tamošnjem Kongresu. Oko 200 milijuna USD obuhvaća praktičnu pomoć iz robnih zaliha državnih tijela SAD temeljem odluke Predsjednika (Presidential Drawdown Authority) – konkretno protuzračne rakete, rakete za precizni višecijevni sustav HIMARS, precizno zrakoplovno naoružanje, TOW i AT-4 protuoklopne rakete, topničke granate kalibra 155 i 105 mm, opremu za obranu od bespilotnih letjelica (c-UAS), eksplozive, razne rezervne dijelove te oko 16 milijuna komada streljiva za pješačko naoružanje. Kako je to izrazio novi načelnih Združenog stožera OS SAD, general Charles Brown, takva bi pomoć iz Sjedinjenih Država trebala nastaviti pristizati i mimo domaćih političkih previranja barem do kraja ove kalendarske godine – ako se u međuvremenu ne uspije usvojiti daljnje velike pakete namjenskih novčanih sredstava, o kojima se naveliko raspravlja u zakonskim prijedlozima koji idu prema tamošnjem Kongresu. Kako izgleda – po tom pitanju je sada plan objedinjeno na raspravu poslati međunarodnu pomoć za Izrael, Ukrajinu i Tajvan ne bi li se tako odjednom olakšalo usuglašavanje pomoći za sve ugrožene saveznike o kojima se zadnje vrijeme razmatra i diskutira. Uz to, objavljen je i paket dodatne pomoći iz Kanade – 2.000 komada granata kalibra 155 mm, dodatne granate za minobacače, oko 270 zrakoplovnih bombi od 500 kg, razne granate za mornaričke topove te preko 2.200 plinskih maski – kao dodatak na 18.000 granata i oko 2 milijuna komada 7,62 mm streljiva isporučenog prije tjedan dana. U četvrtak 12. listopada tome je dodan i paket pomoći iz Španjolske – dodatnih 6 lansera PZO sustava MIM-23 Hawk (bit će integrirani u postojeću američku bitnicu), te dodatne granate 155 i 105 mm. Na tu samostalnu pomoć trebao bi se nadovezati paket kojeg Španjolska priprema u suradnji s Danskom i Češkom – gotovo 50 vozila BMP i tenkova, nekoliko tisuća komada ručnog naoružanja, minobacača, PZO opreme i raznog streljiva – bilo iz fondova pojedinih oružanih snaga ili iz proizvodnje češke vojne industrije.

Napomenimo da je ovo bio prvi sastanak u „Ramstein formatu“ na kojem je u okviru ukrajinske delegacije osobno sudjelovao i predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski, koji je u srijedu 11. listopada nenajavljeno osvanuo u Bruxellesu. Uz taj vojni skup, on je bio i na sjednici „Vijeća Ukrajina-NATO“, a onda i na sastanku NATO ministara obrane koji je održan u nastavku. Na svim tim forumima on je dodatno naglasio ukrajinske prioritete: (1) sustavi protuzračne obrane, (2) rakete dužeg dometa, te (3) topništvo i pripadajuće streljivo. Slične je potrebe u svom izlaganju navodno partnerima predstavio i ukrajinski ministar obrane Rustem Umerov, a naglasio ih je i američki ministar obrane Lloyd Austin. Uglavnom, moglo se čuti kako su ukupna ondje objavljena obećanja buduće pomoći Ukrajini iznosila oko 500 milijuna USD vrijednosti robe kao dopunu na slične iznose već isporučene robe od saveznika (uz još dosta bilateralnih donacija koje stižu čitavo vrijeme).

Zelenski se nakon toga vratio kući da bi danas, 13. listopada, u Odesi ugostio premijera Nizozemske Marka Ruttea. Dok je s domaćim vlastima ondje razgovarao o lokalnim problemima, posebice ruskim napadima na lučku infrastrukturu – baš je to sve pokazao i gostu iz Nizozemske. Tema razgovora onda je prirodno kliznula na pitanje jačanja ukrajinske protuzračne obrane i sigurnosti pomorskog prometa za što će Nizozemska navodno osigurati dodatne rakete za PZO sustav Patriot, te nešto patrolnih brodova. Uz to, premijer Rutte je najavio i dodatnih 100 milijuna eura pomoći do kraja ove godine. Od toga oko 60 milijuna za pomoć u obnovi, a ostatak je usmjeren prema pripremama za nadolazeću zimu i moguće popravke ukrajinske energetske infrastrukture. No nije teško zaključiti da to nije zadovoljilo sve tamošnje potrebe – pa je tu zato posebno bitna i aktualna inicijativa Republike Hrvatske po pitanju razminiranja Ukrajine.

Hrvatska i razminiranje

U Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu, zadnjih su dana održana dva zanimljiva skupa vezana uz pomoć Ukrajini. Kao prvo, tu je bio „Hrvatsko-ukrajinski forum“ kojeg je o obnovi Ukrajine i perspektivama gospodarske suradnje organizirala Hrvatska gospodarska komora. Na tom je skupu sudjelovala i prva potpredsjednica ukrajinske vlade, ujedno i ministrica gospodarstva, Julija Sviridenko, koja je u Zagreb prvenstveno došla radi sudjelovanja na prvoj „Međunarodnoj donatorskoj konferenciji za razminiranje Ukrajine“ koja se u hotelu Westin održala u srijedu i četvrtak, 11. i 12 listopada. Tom je prilikom potpisan i „Sporazum o suradnji u području protuminskog djelovanja” ne bi li se pomoglo Ukrajini u suočavanju s ogromnim problemom minski zagađenih prostora te pri zbrinjavanju brojnih ubojnih sredstava koja Ruska Federacija ondje razastire u svom agresivnom ratovanju. Iako se do sada bilježilo već 40 zemalja i partnerskih organizacija koje su najavile dati oko 300 milijuna dolara za specijaliziranu opremu, svoj mali obol dala je i Hrvatska – odvojivši 5 milijuna eura iz državnoga proračuna. Na to su se nadovezali Norvežani s još oko 17,4 milijuna eura, dok se od ukupno 34 države sudionice skupa u Zagrebu ukupno prikupilo obećanja u vrijednosti od oko 500 milijuna eura. Idući takav skup trebao bi naredne godine biti održan u Švicarskoj.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 13. listopada 2023. pod nazivom “U sjeni rata na Bliskom istoku Zelenski nenajavljeno osvanuo u Bruxellesu: Zna se što traži, uskače i Hrvatska” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/u-sjeni-rata-na-bliskom-istoku-zelenski-nenajavljeno-osvanuo-u-bruxellesu-zna-se-sto-trazi-uskace-i-hrvatska-15384158