Petak 4. studenog ujedno je i 254. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Pojedini ukrajinski izvori spominju svojevrsnu “operativnu pauzu“, ali ta se činjenica još ne vidi u vijestima s terena. Dapače, posljednji dani obilježeni su s obostranim objavama o velikim gubicima protivnika, a spominje se i žestoko smjenjivanje napada i kontranapada – iako s malo vidljivih pomaka linije bojišta. Što se tiče prostora ovih žestokih borbi, i dalje govorimo o tri posebno aktivne zone na ukupnoj bojišnici dužoj od 1100 km, koja čitavom dužinom nije mirovala. Kao prvo, riječ je tu o sjeveru Donbasa, gdje se ratuje na granici Harkivske i Luhanske oblasti – gdje izgleda da istočno od Kupjanska i oko Svatova inicijativu ima Ukrajina, koja vatrom kontrolira i dio prometnice P66 od Svatova do Kremine – što zapadno i sjeverozapadno od grada Kremina izaziva i brojne ruske protunapade. Druga posebno aktivna borbena zona je od rijeke Siverski Donjec na jugu, uz istočni rub ukrajinskog Donbasa, gdje ruska strana aktivno napada od Bilogorivke na Siverskom Donjecu, niz cestu T1302 od Spirne do Soledara i Bahmuta, pa onda dalje južno do Toretska. Kao što spomenusmo, tu inicijativu drži Ruska Federacija, jednako kao i nešto južnije oko okupiranog grada Donjecka, a njihovi brojni napadi već neko vrijeme ne postižu željene pomake. Kao treće, žestoko se ratuje i na jugozapadu Hersonske oblasti – gdje izgleda inicijativa opet leži na ukrajinskoj strani, a osim manjeg (ponovnog) oslobođenja sela Mala Seidemnuha baš i nema pozitivnih vijesti s dosta aktivne tamošnje bojišnice.

Dodatne naknade za ruske “mobike”

Na ruskoj strani službeno je s početkom ovog mjeseca okončana mobilizacija – iako se i nadalje nastavlja u vojne redove prikupljati dragovoljce te zatvorenike. I dok je s mjesec dana zakašnjenja započela obuka jesenske kvote od oko 120.000 ročnika (koje se sada može u kasnijim fazama njihova služenja vojne obveze iskoristiti i na bojištu, u Rusiji “prisajedinjenim” krajevima Ukrajine), ponešto o stvarnome stanju agresora govori i odgovor koji su dobili posljednjih dana učestali prosvjedi mobiliziranog ruskog ljudstva u Ukrajini. Na brojne i vrlo glasne prigovore kako su prevareni za obećane novčane naknade, Vladimir Putin je jučer reagirao ukazom o jednokratnoj isplati po 195 tisuća rubalja mobiliziranim i vojnim osobama koje služe po ugovoru u OS Ruske Federacije. Ujedno, iz službene Moskve se čuje i kako je u tijeku rješavanje problema s opremom za mobiliziranu vojsku – čemu će možda pomoći i pristizanje barem 20 oklopnjaka BMP-2 u Luhansku oblast, zabilježeno u srijedu 2. studenog.

U Sankt Peterburgu otvoren novi “Wagner centar”

Izgleda da se nastavlja i političko te vojno jačanje Jevgenija Prigožina – vlasnika zloglasnog privatnog vojnog poduzeća “Wagner”, na koje se Ruska Federacija zadnjih mjeseci sve čvršće oslanja na bojištima Ukrajine. Samo nekoliko dana nakon što je postigao smjenu ruskog generala Aleksandra Lapina zbog navodne nesposobnosti u Ukrajini – Prigožin je prvo ušao u novi unutarnjepolitički sukob u Rusiji, a onda iz njega danas i izašao pobjednikom. Naime, nakon dužeg sukoba s Oleksanderom Beglovom, guvernerom Sankt Peterburga, kojeg je optuživao za korumpirano bogaćenje – Prigožin je baš danas ondje i mimo pristanka lokalnih vlasti uspio otvoriti svoj “Wagner centar”. Riječ je o velikom kompleksu zgrada, tzv. obrazovnog centra, namijenjenom za informacijske tehnologije i eksperimentalne proizvodnje s namjerom stvaranja “ugodnog okruženja za generaciju nove ideje kako bi se povećale ruske obrambene sposobnosti, a time i broj informacija“. A ako se to lokalnim vlastima ne sviđa – jer za Prigožina one nisu “dovoljno reprezentativna struktura” da bi se miješala u njegov rad – mogu na sud. Naravno, dok čeka da „institucije odrade svoj posao“, Prigožin je već najavio i otvaranje podružnica svog “Wagner centra” u okolici centrale, a možda i šire.

Dok privatna inicijativa ratnih oligarha cvate, ponešto su drugačije brojke stigle iz Gazproma. Naime, taj je holding tijekom zadnjih 10 mjeseci smanjio ukupnu proizvodnju plina za 18,6 posto, a njegov je izvoz izvan kruga država bišeg ZND tijekom tog perioda pao za 42,6 posto. Pri tome je potražnja i u samoj Rusiji pala za 5,6 posto, dok je globalna potražnja u prvih 10 mjeseci ove godine smanjena za 40 milijardi kubika, od čega 85 posto u Europskoj uniji. I dok su se s te strane opet čule najave “hladne zime” za EU, ipak je bilo teško propustiti i konstataciju da se smanjuju i ruski prihodi – koji su u listopadu navodno završili 7,5 milijardi rubalja niže od očekivanja i planova.

Dimitar Stojanov, bivši zapovjednik u bugarskom Ratnom zrakoplovstvu

Među zapadnim zemljama posljednjih se dana vidjelo određeno konsolidiranje po pitanju Ukrajine – tako da je 1. studenog Rumunjska dobila novog ministra obrane, ovoga puta sklonijeg Zapadu nego Rusima, a jučer je i bugarski parlament konačno naložio Vladi pružanje vojne pomoći Ukrajini, ostavivši im mjesec dana da to pomno isplaniraju. Istodobno, bugarski ministar obrane Dimitar Stojanov odmah se i ogradio kako tu neće biti uključena teška oprema poput S-300 ili aviona MiG-29, sve dok im se ne nađe odgovarajuća zamjena. Time je klub europskih država koje ne pomažu Ukrajini ostao ograničen na Irsku, Švicarsku i Austriju, dok je nejasan još i status Srbije koja tradicionalno sjedi na svim stolcima. Za razliku od njih, čak i inače slično nastrojeni Cipar u srijedu 2. studenog objavio je da od 1. prosinca planira pokrenuti skuplju naplatu turističkih viza za ruske državljane, u skladu s nedavnim EU odlukama.

Mala drama u režiji Moskve

Za to vrijeme, još je posve neizvjesna sudbina NATO članstva Finske i Švedske. Naime, ratifikacija njihova pristupa u okrilje Saveza ostala je za provesti još samo u Mađarskoj i Turskoj. I dok nije jasno iz kojeg je razloga to zapravo otezala Mađarska, koja je navodno potrebne dokumente ipak otposlala u svoju parlamentarnu proceduru – Turska bi za ove dvije države mogla biti ozbiljan problem. Iako, opet navodno, službena Ankara zapravo i nema problema s članstvom Finske, s te se strane neslužbeno čulo kako po njihovom mišljenju Švedska nije poduzela dovoljno na ograničavanju domaćeg djelovanja i utjecaja kurdskih skupina koje Tursku posebno smetaju. O tome je baš danas u Ankari razgovarao i glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg, dok njegovi domaćini zadnjih dana vjerojatno slave još jednu pobjedu domaće diplomacije – po pitanju “žitnoga sporazuma” na Crnome moru.

Ruska Federacija privremeno se povukla iz spomenutog sporazuma u subotu 29. listopada, samo nekoliko sati po velikom napadu dronova na njihovu ratnu luku u Sevastopolju. Za prvu ruku, bilo je prilično apsurdno njihovo inzistiranje na priči o ukrajinskom korištenju ugovorenih “žitnih koridora” za “vođenje neprijateljstava protiv Rusije” – baš one agresorske sile koja je donedavno ratnim brodovima kontrolirala čitavo Crno more, blokirala sav tamošnji neželjeni pomorski promet, te prijetila i pomorskim osvajanjem ukrajinske obale. Već 1. studenog, dok je pod turskim pokroviteljstvom ipak nastavljen kakav-takav pomorski izvoz ukrajinskih prehrambenih proizvoda Crnim morem (3 broda s oko 85 tisuća tona žitarica) – užurbala se i diplomacija. Turska je opet posredovala između Ukrajine i Rusije, nastojeći “humanitarnu inicijativu za žito odvojiti od situacije sa sukobom u Ukrajini“. Iako je 2. studenog bio proglašen dan bez provedbe brodskih transporta prehrambenih proizvoda – već toga dana postalo je jasno da se Ruska Federacija ipak vraća u okvir ovog sporazuma, i to objavom da su na poticaj organizacije Ujedinjenih naroda te uz pomoć Turske dobivena “pisana jamstva Ukrajine o nekorištenju humanitarnog koridora i ukrajinskih luka, utvrđenih u interesu izvoza poljoprivrednih proizvoda, za provođenje vojnih operacija protiv Ruske Federacije”. Već dan kasnije, u četvrtak 3. studenog, do Bospora je stiglo 6 brodova s poljoprivrednim proizvodima – za koje je bilo moguće ishoditi i potrebna osiguranja, budući su osiguravajuće kuće tu inzistirale na ruskom pristanku na izvoz kao sredstvu smanjenja rizika – bez mnogo obzira na ukrajinske navode kako i sama Rusija iz prostora “žitnih koridora” navodno lansira rakete, te ih tako koristi „za provođenje vojnih operacija“.

Uglavnom, nakon male drame u režiji službene Moskve, “žitni sporazum” na Crnom moru je obnovljen, a njime je od početka kolovoza u svijet izvezeno oko 9,7 milijuna tona prehrambenih roba na više od 426 teretnih brodova. Danas je taj niz podataka dodatno i uljepšan ponovljenom ruskom ponudom da besplatno žitaricama i umjetnim gnojivima opskrbi najsiromašnije zemlje – količinama roba za koje tvrde kako će biti veće od istih takvih ukrajinskih prodaja, ujedno tvrdeći kako glavnina ukrajinskog izvoza ide u EU, a ne siromašnima (koji su, vidi vraga, često zadnje vrijeme i suzdržani kada se u organizaciji UN glasa o Rusiji).

Stižu novi paketi pomoći

Phoenix Ghost razvila je kompanija Aevex Aerospace

Baš danas se čulo i o novom paketu vojne pomoći Ukrajini iz Sjedinjenih Američkih Država, ovoga puta vrijednom oko 400 milijuna USD. Tim će putem, među ostalim, biti financirano još oko 1.100 kamikaza-dronova Phoenix Ghost, doniranje 40 riječnih brodica, kao i obnova 45 tenkova – iz ukupne kvote od 90 tenkova T-72 iz Češke, čiju će temeljitu modernizaciju prije slanja u Ukrajinu pomoći i Nizozemska. Ujedno se očekuje i skoro ustrojavanje Zapovjedništva za potporu Ukrajini, koje je nedavno dogovoreno u Ramsteinu – i za kojeg je sada jasno kako će biti pod vodstvom general-pukovnika, te će obuhvaćati oko 300 djelatnika. Oni će nadzirati pomoć Ukrajini – i pri tome će se nadovezivati na ovoga mjeseca ustrojene američke terenske inspekcije koje su počele nadgledati način korištenja zapadnog oružja doniranog vlastima u Kijevu. Riječ je o timovima iz okvira već postojećeg američkog Vojnog izaslanstva u Kijevu, koje će taj dodatni posao raditi duboko iza linija fronte – ne bi li što temeljitije suzbili već mjesecima omiljene ruske i proruske prigovore da barem dio doniranog oružja umjesto u Ukrajini zapravo završava na crnome tržištu. Naravno, čim je taj sustav predstavljen javnosti, samo nekoliko dana nakon svježe ture takvih optužbi po finskim medijima – priča se u proruskim krugovima promijenila te tu sada više nije bitan nadzor naoružanja, već će američki inspektori ondje navodno biti prethodnica nekog većeg NATO raspoređivanja u Ukrajini (o kojem se i inače redovito “trabunja” u tim krugovima).

Ukrajinci su dosad njemačke Geparde punili norveškim streljivom

Za to vrijeme, u Ukrajinu pristiže i dodatna vojna pomoć – osim pirotehničara iz Kambodže, koji bi trebali u Ukrajinu stići početkom iduće godine, uskoro se dovršava i obuka stotinjak ukrajinskih rukovatelja protuzračnim sustavima NASAMS, koje se uvježbavalo u američkim vojnim bazama u Njemačkoj. Ista ta Njemačka već neko vrijeme vodi diplomatsku i političku bitku sa sebi susjednom Švicarskom – neutralnom državom koja i sada aktivno blokira dopremu u Ukrajinu streljiva kalibra 35 mm za njemačke protuzračne oklopnjake Gepard, jednako kao što su to blokirali i u lipnju ove godine. Pa ipak, ako ništa drugo, barem je jučer ta ista Švicarska usvojila akcijski plan za civilnu pomoć Ukrajini u svrhu hitne obnove njene ruskim napadima teško oštećene energetske infrastrukture. U tu svrhu Švicarska je izdvojila oko 100 milijuna švicarskih franaka (101,4 milijuna eura) ne bi li se olakšalo popravak željezničkih vagona za prijevoz teških tereta, osiguralo stanovništvu humanitarnu pomoć potrebnu za zimu, te olakšalo kupnju transformatora i druge opreme za elektro-sustav. Upravo o tim “strujnim” temama razgovarala je u Kijevu i EU povjerenica za energetiku Kadri Simson u utorak 1. studenog.

Osim što je EU još u ožujku u dva tjedna izvela sinkroniziranje ukrajinske energetske mreže s onom kontinentalne Europe – sada se promišlja i postavljanje temelja za širu opskrbu Ukrajine električnom energijom iz Europe, ako za to bude potrebe. Naime, nakon što je Rusija u samo mjesec dana uništila preko 40 posto ukrajinske energetske infrastrukture, postalo je jasno da bi za napadnutu Ukrajinu i ova zima mogla postati veliki problem. No dok na uspostavu nekog sustava energetske pomoći usporedivog s “Ramstein” sustavom osiguravanja vojne pomoći tek treba čekati – već je bilo razgovora o koordinaciji pomoći za popravak brojnih oštećenih ukrajinskih trafostanica, te o povećanju kapaciteta za potencijalni uvoz električne energije iz Europe u Ukrajinu. Ti su kapaciteti trenutno ograničeni na maksimalno 500 MW, a želja ih je uskoro podići na oko 1.000-1.500 MW.

Noći postaju sve hladnije

U Hersonu je “evakuiran” i ruski centar za humanitarnu pomoć

I dok ti napori tek traju, ostaje nam podrobnije pogledati i stanje na ukrajinskim bojištima. Kao prvo, treba napomenuti da u Ukrajini posljednjih nekoliko noći postaje sve hladnije, a uz povremenu kišu čulo se i o mjestimičnim snježnim padalinama u Luhanskoj oblasti. Sve to utjecalo je i na provedbu vojnih operacija – koje su opet uže vezane uz uhodane prometne pravce, čak i ondje gdje su borbe posebno žestoke. Pri tome, a što je posebno primjetno na granicama Hersonske i već spomenute Luhanske oblasti – iz otvorenih izvora zapravo nije jasno je li posljednjih dana bilo ikakvih bitnijih pomaka na oko 55 km fronte od Kupjanska do Kremine, usprkos vijesti o gubicima i brzim smjenama tamošnjih napad i protunapada zaraćenih strana. Za to vrijeme, slično je nepregledno stanje i u Hersonskoj oblasti, gdje su ukrajinski napadi na ruske obrambene linije imali minimalnog učinka, dok izgleda jasno kako ondje agresori ipak pripremaju teren za postupna skraćivanja borbene linije. Naravno, nije jasno koliko bi daleko takvi planski pomaci išli – da li tek do nove ruske obrambene linije oko Nove Kahovke na zapadnoj obali Dnjepra, ili ipak do kompletnog ruskog povlačenja na istok. Za obje ove varijante ima pregršt argumenata – od ruskog potapanja svih privatnih plovila na zapadnoj obali Dnjepra pa do naznaka premještanja ruske vojne uprave na istočnu obalu rijeke – bilo u nedaleki Skadovsk, ili u ponešto dalji Geničesk. Uz sredinom tjedna proglašenu obustavu prometa Dnjeprom, nadovezuje se još i nastavak evakuacija civilnog stanovništva iz niza manjih mjesta neposredno uz istočnu obalu rijeke, koja bi lako idućih dana mogla od dragovoljne postati i prisilna. Kako izgleda, time agresori u zoni izgradnje svoje utvrđene linije uz lijevu obalu Dnjepra planiraju uspostaviti i koridor ispražnjen od civila – što bi im trebalo pomoći u suzbijanju potencijalnih partizanskih djelovanja u toj zoni od posebnog vojnog značaja.

Novi strateški pravac

Opskrba svega toga i dalje ovisi o 8. listopada teško oštećenom “Krimskom mostu”, za koji se jučer vidjelo uspješno uklanjanje teško oštećenih dijelova jedne cestovne trase, dok su stupovi na tom dijelu mosta pripremljeni za montažu nove gornje konstrukcije koja bi trebala početi sutra, 5. studenog. Do kraja prosinca ondje se očekuje puštanje u promet cestovnog prometa u oba smjera, dok će popravci oštećenog željezničkog kolosijeka potrajati i do rujna iduće godine (iako se još donedavno tu spominjalo iduće ljeto), a taj će vojno bitan prometni pravac do njihova dovršetka biti itekako ograničen. Nakon što je u prva dva dana po napadu preostalim cestovnim mostom prošlo samo oko 6800 osobnih vozila, do kraja mjeseca se bilježilo oko 130 tisuća prolaza s konačno dostignutom frekvencijom od oko 250 vozila na sat. Kamionski promet skrenut je na trajekte, gdje se pod normalno bilježe kolone od po nekoliko stotina vozila. Njima je do kraja listopada ostvareno 376 prijelaza preko Kerčkog tjesnaca, čime je bilo prevezeno oko 12 tisuća kamiona, 515 željezničkih vagona, te oko 23 tisuće ljudi. Za to vrijeme, željezničkom trasom “Krimskog mosta” tijekom listopada prošlo je samo 16 vlakova – tako da ne čudi ni spomen nastojanju za prebacivanje glavnine kamionskog i željezničkog prometa na kopnenu rutu, iz negdašnje “Donjecke Narodne Republike” pa preko okupirane Zaporiške i Hersonske oblasti do Krima i južnih bojišnica. Navodno je tim cestovnim pravcem kraja listopada prošlo oko 7.500 kamiona, a promet bi bio i bitno gušći da ta ruta svojim pojedinim dijelovima južno i jugozapadno od Donjecka nije praktično u samom zaleđu crte bojišnice.

Time dolazimo do trenutne važnosti bojišta oko ukrajinskog uporišta Vugledar, smještenog oko 47 km jugozapadno od okupiranog grada Donjecka, na južnom dijelu aktualne bojišnice u Donjeckoj oblasti. Naime, na odsjeku južno od Donjecka i sve do zaleđa okupiranog naselja Volodimirivka prolazi grubo paralelna trasa pruge i ceste H20, koja dalje preko okupirane Volnovahe povezuju okupirane gradove Donjeck i Mariupolj, ali se iza ruske linije grana i dalje na zapad, preko Tokmaka prema Krimu ili do Kahovke i tamošnje bojišnice. Bez obzira na vojni značaj ove prometne poveznice, kao što smo već rekli, njena trasa oko grada Donjecka prolazi u neposrednoj blizini bojišnice – i to je razlog što se posljednjih tjedana iz kraja južno i jugozapadno od Donjecka pojačano čuje o ruskim borbenim djelovanjima koja pokušavaju odmaknuti ukrajinske branitelje ponešto dalje na zapad od tog prometnog pravca. Nakon što se na neposrednom zapadu Donjecka zauzimanjem sela Piski još u kolovozu ukrajinske snage odmaklo od 7 na oko 13 km od ove rute (baš koliko je njena udaljenost i dalje na jugozapad, na potezu između ukrajinskih uporišta Krasnogorivka i Marinka) – onda dolazi odsjek između Novomihailivke i Vugledara, gdje se bojišnica mjestimično približava ovoj prometnoj trasi i na samo 6 do 9 km prije nego što ona uroni dublje u rusko zaleđe. Zato i ne čudi da su posljednjih tjedana baš ti krajevi – potez od Novomihailivke do Vugledara (odnosno mjesta Mikilske na njegovom istoku i Pavlivke južno), dužine od oko 16 km – pod posebno žestokim ruskim napadnim djelovanjima. Ipak, ruske snage su, barem prema ukrajinskim izvorima, za sve to uspjele okupiti svojih tek 5 do 7 taktičkih skupina razine bojne, što izgleda relativno skromno kad pogledamo stratešku važnost koju je ovaj prometni pravac dodatno dobio nakon napada na “Krimski most” 8. listopada ove godine. Uz to, svi njihovi napadi, pa i ovi tijekom svih posljednjih dana – nisu imali ikakvog vidljivog efekta, osim što su možda usporili nadolazak “ukrajinske ofenzive” na tom pravcu, koju periodično spominju pojedini ruski izvori.

Kako izgleda, nije bitno drugačije ni ponešto sjevernije – oko Bahmuta – gdje se borbe posebno žestoko vode na istočnim, jugoistočnim i južnim prilazima gradu. Ondje ruske snage južno od prigradskog uporišta Opitne u dužini od oko 20 km kontroliraju cestu T0513 do ukrajinskog uporišta Majorske, dok se ukrajinske crta stabilizirala oko 3 km zapadnije, uz prugu i naselja u smjeru okupiranog grada Gorlivka, te onda na jugozapad prema ukrajinskom uporištu Toreck. Ni tu, bez obzira na brojne i masovne ruske napade, posljednjih dana izgleda nije bilo bitnijih pomaka linije bojišta.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 4. studenog 2022. pod nazivom “Prigožin postao apsolutna sila u Kremlju, Rusi zbog udara na Krimski most prešli na novu rutu” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/prigozin-postao-apsolutna-sila-u-kremlju-rusi-zbog-udara-na-krimski-most-presli-na-novu-rutu-15271249