Uz intenzivne borbe u Donbasu, te nastavak niza ukrajinskih napada na ruska logistička čvorišta širom pozadine crta bojišta, bilježi se i niz aktivnosti, kako na ukrajinskoj tako i na ruskoj strani, usmjerenih na jačanje vojnih kapaciteta i pripremu resursa za buduća vojna djelovanja. U isto vrijeme, početak 21. tjedna intenzivne faze ratovanja u Ukrajini obilježio je i niz manjih popuštanja Ruskoj Federaciji po pitanju provedbe već ranije uvedenih međunarodnih sankcijskih mjera.
Kao prvo, promotrimo stanje na ukrajinskim bojištima danas, 15. srpnja, na ukupno 142. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Usprkos pojedinim borbenim naporima oko grada Harkiva, ondje ni ruske postrojbe nisu uspjele u osvajanju Dementiivke (naselja oko 28 km sjeverno od grada), kao što ni Ukrajinci nisu uspjeli potisnuti rusko topništvo s područja oko 23 km sjeveroistočno od naselja Ruski Tiški – od kuda se navodno gađa Harkiv. Kako izgleda, slično je statična situacija i u borbenoj zoni kod Izjuma, oko 125 km jugoistočno od Harkiva. Oveća koncentracija ruskih snaga ondje zadnjih tjedana pokušava probiti prolaz na jugoistok prema ukrajinskom uporištu Slovjansk. Pri tome im itekako odmažu dosadašnji ukrajinski napadi na pozadinu i logistički lanac kod željeznice u blizini Kupjanska pa sve do aktivnih crta bojišta, tako da su njihova nastojanja i dalje zaglavljena na ukrajinskoj obrambenoj liniji Bogorodične-Dolina-Krasnopilja-Mazanivka-Ivanivka. Iako su Rusi izgleda od branitelja očistili mjesto Bogorodične na sjevernom rubu te linije, to im nije bilo dosta za ikakav daljnji pomak, jednako kao ni bočni napadi sa zapada na južni kraj spomenute obrambene linije – gdje se Ivanivku krenulo napadati sa zapada, iz smjera nanovo osvojenog sela Kurulka kod Barvinkova.
Agresori nisu ušli u Siversk
Malo je dinamičnija situacija niz ukrajinsku obrambenu liniju na istoku Donbasa, koja teče na prilazima mjesta Siversk-Fedorivka-Soledar-Bahmut-Toretsk. Iako se proteklih dana iz ruskih izvora čulo da su agresori ondje ušli prvo u Soledar, pa onda i u Siversk, izgleda da su to oboje bile ili lažne vijesti, ili pretjerivanja. Ipak, iz otvorenih izvora trenutno nije jasno kako izgleda ukrajinska obrambena linija istočno od Siverska – gdje je u rukama branitelja izgleda i dalje mjesto Serebrijanka na rijeci Siverski Donjec, a možda i oko 4 km istočno naselje Grigorivka, te manje vjerojatno još i oko 8 km istočno smještena Bilogorivka. Južnije od toga, Ukrajina i dalje drži selo Verhokamjanske, a bojišnica još oko 6km južnije izgleda da pleše između sela Ivano-Darivka te Spirne – da bi se kod sela Berestova poklopila s jugozapadnim smjerom prometnice T1302 u načelnom smjeru prema Bahmutu. Na tom putu je posljednjih dana zabilježen niz manjih ruskih napada, koji izgleda nisu uspjeli ozbiljnije pomaknuti liniju, osim što su se agresori primakli na oko 3 km istočno od Soledara. Prije nego se osvrnemo na stanje oko grada Bahmuta treba napomenuti da obje ove spomenute ukrajinske obrambene linije – jedna zapadno od Slovjanska, i druga na istok od Siverska do Bahmuta, međusobno razmaknute oko 50 kilometara – na svom sjeveru počivaju oslonjene na rijeku Siverski Donjec. Uz nju posljednjih dana agresor aktivno bombardira ukrajinska naselja (Tetjanivka, Prišib, Sidorove, Majaki, Donjecke, Raigorodok, Mikolaivka, Starodubivka, Kriva Luka, Dronivka i Serebrijanka) i potencijalne točke prijelaza, te ondje za sada izgleda bezuspješno traži lokaciju mogućeg forsiranja ili desanta.
Bahmut je neprestano pod vatrom
Posebno se još treba osvrnuti na stanje oko grada Bahmuta, kojeg zadnjih tjedana Ukrajinci aktivno utvrđuju za obranu. Dok na sjeveroistok i istok od tog grada braniteljske crte još drže napadače na oko 10 km istočno, jugoistočno od grada bojište je bliže – na samo 5 do 8 kilometara od grada, prateći cestu M3 na jugoistok. U toj je zoni napadačima zadnje vrijeme uspjelo na sjevernoj strani napredovati od Popasne dvadesetak kilometara jugozapadno do Ilovaiska i Klinove, a onda i s juga preko Svitlodarska sve na jugozapad na Dolomitne – čime je s tri strane zatvoren ukrajinski prostor oko mjesta Novoluganske i termoelektrane Vuglegirske. Iako u zadnje vrijeme branitelji koriste iscrpljenost ruskih snaga nakon zauzimanja Lisičanska i cijele Luhanske oblasti pa još uspijevaju držati ovu izbočinu svoje obrambene crte, pitanje je koliko će to dugo biti moguće. No, kako god da se to razvijalo, činjenica je da je ovaj obrambeni napor ipak za neko vrijeme dobar dio ruskoga ofenzivnog pritiska održao jugozapadno od samog grada – dajući time vremena za jačanje direktnih obrambenih položaja oko Bahmuta.
Više od 50 napada na ruske položaje
Naravno, dok se na dnevnoj razini bilježe veća ili manja ruska granatiranja i raketiranja svih spomenutih većih mjesta u Donbasu – treba napomenuti da je posljednjih dana nastavljen niz spektakularnih ukrajinskih napada na agresorska skladišta streljiva i goriva, te zapovjedne centre u pozadini borbenih linija. Takvih se napada sada već broji preko 50, a pretežno su izvođeni uz pomoć novopristiglih preciznih višecijevnih lansera raketa M142 HIMARS, te njihovim kombiniranjem sa starijim balističkim sustavima Točka-U, te drugim oružjima. Među ostalim, zadnjih je dana bilježeno i korištenje takvih oružnih kombinacija u napadima na sustave protuzračne obrane snaga Ruske Federacije i separatista u Donbasu – što je uz uništavanje pojedinih velikih skladišta ujedno krenulo otvarati prostor i za povremena djelovanja ukrajinskog ratnog zrakoplovstva nad Donbasom. U isto vrijeme, dok ruskoj strani sve vidljivije na prvim crtama nedostaje topničkoga streljiva, zanimljivo je uočiti kako su agresori posljednjih dana intenzivirali svoje dnevne raketne napade na ukrajinske ciljeve (praćene velikim brojem civilnih žrtava). Uz navodno preko 2.960 balističkih i krstarećih projektila ispaljenih na Ukrajinu, ruska strana posljednje vrijeme počinje učestalo za gađanje zemaljskih ciljeva koristiti i protuzračne sustave S-300. Iako je to, naravno, prvenstveno pitanje borbenog odabira na terenu – nije jasno da li ta sve češća pojava ujedno ponešto govori i o stanju ruskih arsenala klasičnih balističkih projektila veće ili manje preciznosti, koji posljednje vrijeme kreću biti rijetki (baš kao i precizne rakete tipa 3M-54 Kalibr).
Plakat kojim se nedavno u Nižnjem Novgorodu traži ljude za popunu dragovoljačkog oklopnog bataljuna
Kako se vidi, za nastavak intenzivnih borbenih djelovanja nije dovoljno samo nagomilati topničko streljivo, te pripremiti zalihe preciznih raketa – budući da ovako velik te intenzivan rat itekako treba i ljudstvo. Ukrajinske najave o nekakvom provođenju velike ofenzive na jugu bojišta, bilo na krajnjem jugozapadu oko Hersona ili malo dalje na sjeveroistok u Zaporižju – prati i objava aktualnog brojnog stanja branitelja. Prema ukrajinskom ministru obrane Oleksiju Reznikovu – radi se tu sada o snazi od oko 700.000 ljudi u Oružanim snagama Ukrajine (od toga preko 40.000 žena), oko 90.000 ljudi u Nacionalnoj gardi, oko 60.000 graničara, te još oko 100.000 policajaca – koje sve treba dodatno opremiti i obučiti za uspješan nastavak otpora i obrane države. S ruske strane čuju se vijesti o valu dodatnog podizanja dragovoljačkih postrojbi razine bojne. Navodno je i službeno bio izdan nalog da svaka od 85 oblasti Ruske Federacije mora uspostaviti i na raspolaganje staviti po dragovoljačku bojnu ovog ili onog tipa – pa se zadnjih tjedna širom Rusije čuje o prikupljanju kadra svim sredstvima. U pravilu se nude prijavni bonusi od oko 200 tisuća rublji, da bi se onda potpisalo ugovor na 6 mjeseci uz plaću od oko 200 do 500 tisuća rublji mjesečno. Pri tome se ne sastavlja samo postrojbe pješaštva, nego ponegdje i drugih borbenih rodova.
Novi paket sankcija
Konačno, u sjeni svih tih ratnih događanja i predstojećih razgovora o ukupno 7. paketu sankcija Europske unije prema Rusiji ne treba ostaviti ni tri zanimljiva slučaja postupnog zapadnog popuštanja režima provedbe već uvedenih sankcija agresoru. Kao prvo, sada je jasno da će sporne turbine za pokretanje plinovoda “Sjeverni tok 1” biti iz Kanade vraćene u Njemačku, pa onda u Rusku Federaciju. Iako se sada navodno radi o samo jednoj takvoj turbini, izgleda da se u nadi održanja ovog dostavnog pravca za ruski plin dogovorilo i da će preostalih 5 takvih turbina moći biti postupno remontirano na Zapadu, bez obzira na dosadašnja ograničenja. Jednako tako je Europska komisija izdala i pojašnjenja o primjeni režima sankcija po pitanju prometa roba između same Ruske Federacije i njihove enklave na Baltiku, u Kalinjingradu. Dok su do sada vlasti Litve sav kopneni promet u tu enklavu strogo podvrgle sankcijskom režimu, sada će izgleda biti dozvoljeno da se proizvodi koji nisu naoružanje ili vojna oprema ipak smiju iz Rusije slati kopnenim putem u Kalinjingrad. Pri tome nije došlo do uspostave nikakvih posebnih transportnih koridora, a robe u prolazu se namjerava pažljivije kontrolirati te dopuštati prolaz u količinama koje su bile uobičajene i tijekom proteklih nekoliko godina.
Veliki značaj kanala Dunav-Crno more
Konačno, na vidiku je i nekakvo rješenje pitanja izvoza ukrajinskog te ruskog žita Crnim morem. Kao prvo, ruska blokada ukrajinskog izvoza počela se posljednjih dana vidljivo klimati ovako ili onako. Naime, od gubitka Zmijskoga otoka 30. lipnja, ruska je strana izgubila mogućnost detaljnog nadzora nad pomorskim prometom uz plitke ukrajinske obale prema nedalekoj Rumunjskoj – što se posljednjih dana krenulo koristiti za prebacivanje brodova i pšenice do ušća rijeke Bistre i onda dalje u Dunav. Time je otvoren ograničeni izvozni pravac preko ukrajinskih dunavskih luka i dalje u Rumunjsku (pa rumunjskim kanalom Dunav-Crno more do rumunjske luke Constanta), iz koje ide daljnji svjetski izvoz. No, istodobno, u Turskoj su tekli i širi kontakti koji su 13. srpnja rezultirali i službenim otvaranjem četverostranog pregovaračkog postupka o uspostavi masovnijeg izvoza žita preko Crnoga mora. Pod okriljem organizacije Ujedinjenih Naroda, Turska je kao domaćin organizirala pregovore Ukrajine i Ruske Federacije o uspostavi režima “žitnog prometa” Crnim morem velikog opsega. Pri tome je Turska preuzela i dužnost kontrole tog prometa, nadzora brodova – kako u odlasku, tako posebno i kad se prazni vraćaju, da ne bi bili iskorišteni za uvoz roba u Ukrajinu – te otvaranja i razminiranja koridora za takav promet. Iako su očigledno po svim tim pitanjima postignuti određeni dogovori, dovoljno bitni da se napredak čitavog procesa objavi javno – ostalo je za nadolazeće dane da se to sve još i finalizira, te potpiše i krene primjenjivati. Time i ova, ali i druge mjere labavljenja režima izolacije Ruske Federacije, nastoje oslabiti barem dio globalnih učinaka rata u Ukrajini – a tek ostaje za vidjeti kako će se one zapravo odraziti na NATO i Europsku uniju, skup država koje ujedno promišljaju i daljnje zaoštravanje sankcija ruskome agresoru.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 15. srpnja 2022. pod nazivom “Zapad labavi sankcije, Ukrajinci tuku HIMARS-om, a Rusi pomalo očajnički traže dragovoljce” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/zapad-labavi-sankcije-ukrajinci-tuku-himars-om-a-rusi-pomalo-ocajnicki-traze-dragovoljce-15223200
