Srijeda, 3. rujna, ujedno je 1288. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje ljetne vrućine postupno popuštaju, iako jesen još nije počela. No kako nema traga jačim oborinama ili zahlađenjima, ljetna borbena sezona i dalje traje, bilježi se mnogo požara na područjima ozbiljnijih borbenih djelovanja, a ruska strana i dalje ustrajava u svojoj sada već višemjesečnoj navali širom bojišnice. Tek se polagano sliježe i prašina američkih mirovnih napora sredinom kolovoza – očekivano bez ikakvih praktičnih uspjeha – dok Europska unija polagano usuglašava svoja daljnja postupanja na vojnom i političkom planu, i dalje tražeći primirje u Ukrajini (spremna poduprijeti mir određenim mirovnim snagama), kao i dodatne sankcije te američke sekundarne carine ako Ruska Federacija nastavi ratovati.

A što se ruskog kopnenog ratovanja tiče, nakon aktivnijeg početka tjedna i kraće pauze u četvrtak (praćene jačim djelovanjima zrakoplovstva, besposadnih sustava i topništva), kraj prošlog tjedna opet je bio intenzivniji – dok se pritisak agresora raspoređuje od težišta koje je i dalje oko Pokrovska, preko zone sjeverno od Limana, zatim zapadno od Komara na jugoistoku bojišta, pa oko okupiranih pograničnih enklava u regiji Sumi, na istoku regije Harkiv i ondje posebno oko grada Kupjanska, te na istočnim prilazima Siversku u Donjeckoj oblasti. Uz vijesti o skupljanju pojačanja u Zaporižju, moglo se čuti i o ruskom jačanju snaga sjeverno od Časiv Jara te na spojnici Pokrovska i Kostjantinivke.

Zračno ratovanje

Posljednjih tjedan dana kolovoza bilo je mnogo ruskih zračnih napada na Ukrajinu. Nakon malo mirnijeg ponedjeljka, 25. kolovoza, sa 104 razne bespilotne letjelice dugog dometa (navodno 76 oboreno), utorka, 26. kolovoza, kada je lansirano 59 raznih dronova (oko 47 oboreno; udari u Izjumu i Čuguivu u Harkivskoj oblasti), i srijede, 27. kolovoza (95 raznih dronova, od toga 74 oboreno, dok su ciljevi bili strujna i plinska infrastruktura u nizu ukrajinskih regija) – stvari su se zakomplicirale. Naime, u četvrtak, 28. kolovoza, bilježilo se čak 598 raznih dronova (563 oboreno), uz još 2 hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“ (1 srušena), 9 balističkih raketa „Iskander-M“/KN-23 (7 srušeno) te 20 krstarećih raketa Kh-101 (18 srušeno) – čime je to postao najžešći dan ruskih napada u kolovozu (intenzivniji od 21. kolovoza s 574 drona, 4 rakete „Kindžal“, 2 balističke rakete i barem 33 krstareće rakete). Na meti su posebno bili Kijev (23 mrtva, 45 ranjenih), stambeni fond i tamošnja industrija, uz udare i na željezničku, industrijsku te strujnu infrastrukturu, kao i na vojne aerodrome u Vinici, Dnipru, Hmeljničkom i Černihivu. Uz to, u samom Kijevu teško su oštećeni i Ured delegacije EU u Ukrajini, zgrada veleposlanstva Azerbajdžana te ured British Council u Ukrajini – što uvelike dovodi u pitanje rusku verziju o gađanju samo ukrajinskih vojnih ciljeva. Dan kasnije, u petak, 29. kolovoza, napravljena je svojevrsna pauza („samo“ 68 raznih dronova dugog dometa, od toga oko 46 oboreno; ciljevi primarno Dnipro i Krivi Rih), da bi u subotu, 30. kolovoza, opet bio zabilježen veliki val napada, ali ipak nešto manji od onog u četvrtak, 28. kolovoza – 537 raznih dronova (od toga oko 510 oboreno), zatim 8 balističkih raketa „Iskander-M“/KN-23 (6 srušeno) i 37 krstarećih raketa tipova Kh-101/„Iskander-K“/Kalibr/Kh-59 (32 srušene). Ciljevi su bili Ivano-Frankivsk, Luck, Zaporižje (1 mrtav i 34 ranjenih, te štete u poduzećima „Motor Sich“ i dioničkom društvu „Zaporižžjaoblenergo“), industrija u gradovima Dnipro i Pavlograd te željeznička infrastruktura u Kijevskoj regiji (navodno radi zaustavljanja vlakova sa streljivom za OS Ukrajine). Iz ruskih se izvora moglo čuti i da su ti napadi bili uzvrat za aktualna ukrajinska oštećenja brojnih ruskih rafinerija. Konačno, mjesec je zaključen u nedjelju, 31. kolovoza, lansiranjem 142 razna drona dugog dometa (navodno 126 oboreno raznim sredstvima). Na meti su se opet našli Pavlograd, luka Čornomorsk te energetska postrojenja kod Odese i u mjestu Nižin (Černihivska oblast). Ujedno je Ruska Federacija u četvrtak, 28. kolovoza, izvela i napad na ukrajinski izviđački brod „Simferopolj“, i to besposadnim plovilom u području delte Dunava kod naselja Vilkove (2 poginula i više ranjenih mornara) – što je prvi takav ruski borbeni uspjeh potvrđen i objavom videomaterijala s napadačkog plovila. Ujedno je 31. kolovoza kod luke Čornomorsk (koja se našla pod napadom više desetaka ruskih dronova) zabilježen i napad na trgovački brod „NS Pride“ pod zastavom Belizea, koji je prošao s manjim oštećenjima.

Nasuprot tome, svakodnevno se čulo i za ukrajinske napade prema teritoriju Ruske Federacije. U ponedjeljak, 25. kolovoza, bila je riječ o ruskom rušenju barem jedne rakete sustava R-360 Neptun i 191 raznolike bespilotne letjelice, da bi utorak, 26. kolovoza, bilježio navodno rušenje 162 ukrajinska drona raznih tipova – uz spomen eksplozija na glavnom naftovodu Transnjeft Rjazanj–Moskva kod sela Božatkova (čime je otežana opskrba Moskve naftnim derivatima) te masovnog bespilotnog napada na Lenjingradsku oblast. U srijedu, 27. kolovoza, navodilo se rusko rušenje 192 ukrajinske letjelice dugog dometa, uz spomen eksplozija u središtu Rostova-na-Donu te korištenja meteoroloških balona s eksplozivom u Lipeckoj oblasti Rusije. Četvrtak, 28. kolovoza, prošao je uz navode o rušenju više od 110 ukrajinskih dronova uglavnom usmjerenih na ruska područja uz Crno more – gdje je napadnuta i rafinerija nafte Afipskij u Krasnodarskom kraju (veliki požar), kapaciteta 6,25 milijuna tona nafte godišnje, kao i rafinerija nafte Kujbišev u Samarskoj oblasti Ruske Federacije (eksplozije i požar), kapaciteta oko 7 milijuna tona nafte godišnje. Uz to, čulo se i za uništenje željezničkog čvora u ruskom gradu Tveru (diverzija na željezničke cisterne s gorivom) te pogodak dronom u radar ruskog broda klase „Buyan-M“ (projekt 21631).

U petak, 29. kolovoza, navodilo se u ruskim izvorima rušenje 4 rakete Neptun i 233 drona dugog dometa, uz spomen pogađanja „linearne pumpne stanice“ kapaciteta oko 10,5 milijuna tona godišnje, kod naselja Najtopoviči u Brijanskoj oblasti (požar) i uništenje modernog ruskog radara 91N6E za PZO-sustav S-400 na Krimu – te ponovljeni masovni napad s više od 110 letjelica samo na rusku regiju Belgorod. Subota, 30. kolovoza, bilježila je ruske tvrdnje o rušenju 112 raznih ukrajinskih dronova dugog dometa, opet posebno uz obale Crnog mora, uz istodobni spomen napada na „Rafineriju nafte Krasnodarski“ u Krasnodarskom kraju, proizvodnog kapaciteta oko 3 milijuna tona lakih derivata godišnje (eksplozije i požar), te opet i rafineriju nafte „Sizranski“ u Samarskoj regiji Ruske Federacije (kapacitet prerade oko 8,5 milijuna tona nafte godišnje; bilježeni požari). Uz to, čulo se i za napad na skladište eksploziva (bezdimni piroksilinski barut) u okviru tvornice „PJSC Aleksinskij kemijski kombinat“ u mjestu Aleksin, regija Tula – kao i na niz drugih regija europskog dijela Rusije, gdje je došlo i do obustava zračnog prometa. Napomenimo još i raketni napad izveden na postaju FSB-a na obali zapadno od mjesta Armijansk, na sjeverozapadnoj spojnici Krima s okupiranim dijelom regije Herson – gdje se isprva pretpostavljalo da su korištene rakete Neptun, da bi postupno u javnost došle vijesti kako se tu zapravo radilo o prvom potvrđenom operativnom isprobavanju teške krstareće rakete FP-5 Flamingo (bojna glava oko 1 150 kg), kojima je ondje uništeno i 6 hoverkrafta A8 Himus-10. Konačno, za nedjelju, 31. kolovoza, čulo se o rušenju oko 260 ukrajinskih dronova dugog dometa – dok se Ukrajina pohvalila dan ranije izvedenim napadom na vojni aerodrom Gvardiiske kod Simferopolja (uništen jedan transportni i jedan borbeni helikopter, Mi-8 i Mi-24), djelovanjima po vojnim aerodromima Belbek i Saki, kao i uništenjem niza komponenti ruske protuzračne obrane na Krimu (radar „Utes-TM“; radioteleskop RT-70 zapadno od Jevpatorije, GLONASS-kompleks u kupoli, obalni radar MR-10M1 te instalacija radara 96L6-AP iz okvira PZO-sustava S-400 – sve navodno FPV-dronovima s besposadnih plovila). Time se pomoglo otvaranju dodatnih prolaza kroz rusku protuzračnu obranu za buduće ukrajinske napade, koji su navodno tijekom kolovoza izbacili iz uporabe preko 20 posto ukupnih ruskih rafinerijskih kapaciteta – pogoršavši time ionako izražene nestašice benzina širom Ruske Federacije. Sve je ovo utjecalo i na to da 33 od ukupno 89 regija Rusije uvedu zabranu objavljivanja u medijima i na internetu bilo kakvih informacija o neprijateljskom korištenju bespilotnih letjelica te posljedicama tih napada – što ipak u praksi baš i ne funkcionira.

Diplomatska arena

Nakon obilježavanja Dana zastave 23. kolovoza i Dana neovisnosti 24. kolovoza, početak prošlog tjedna prošao je u posjetima Ukrajini brojnih europskih delegacija (norveški premijer Jonas Gahr Støre, njemački vicekancelar i ministar financija Lars Klingbeil, litavska ministrica obrane Dovilė Šakalienė, izaslanik Donalda Trumpa Keith Kellogg te delegacija međunarodne parlamentarne mreže Ujedinjeni za Ukrajinu – U4U – u kojoj je bio i hrvatski zastupnik Ivan Račan; a potom i sastanak ministara vanjskih poslova zemalja Beneluksa u Odesi, 26. kolovoza) – gdje se redovito izražavala podrška Ukrajini i njezinoj potrebi za sigurnosnim jamstvima. U tome bi na neki način ipak trebale sudjelovati i Sjedinjene Države – no točan modalitet toga još nije jasan, za razliku od očiglednog neuspjeha u organiziranju ikakvog sastanka ukrajinskog Volodimira Zelenskog s ruskim Vladimirom Putinom. Dok je mnogima od početka bilo jasno da bi skup kojim Putin praktično priznaje legitimnost Zelenskog i njegove vlade mogao biti gotovo nemoguć diplomatski cilj – Trump si od 25. kolovoza to više objašnjava idejom da Putin Zelenskog „ne voli“, odnosno da se oni „ne vole međusobno“.

Dok Europska unija i službeno radi na usuglašavanju svojeg 19. paketa sankcija prema Ruskoj Federaciji, produžen je do ožujka 2027. mehanizam privremene zaštite za ukrajinske izbjeglice. Pri tome, iako se Trump navodno hvalio svojim uspjehom uvjeravanja mađarskog premijera Orbána da ukine veto na pristupanje Ukrajine Europskoj uniji – Mađarska ipak nije dopustila otvaranje prvih poglavlja pregovora o pristupanju, opravdavajući svoje poteze „brigom za mađarske poljoprivrednike, nacionalnu sigurnost opskrbe hranom te sprečavanjem infiltracije ukrajinske mafije“. Ujedno Mađarska sudski osporava i odluku Vijeća EU da se sankcijama zamrznuta ruska imovina koristi za pomoć Ukrajini putem Europskog instrumenta mirovne pomoći (European Peace Facility), negodujući i zbog nedavnih ukrajinskih napada na infrastrukturu naftovoda „Družba“ u Ruskoj Federaciji, koja je privremeno obustavila opskrbu Slovačke i Mađarske ruskim energentima.

Radi tih napada je u četvrtak, 28. kolovoza, objavljena i mađarska zabrana ulaska u zemlju za ukrajinskog zapovjednika Snaga bespilotnih sustava Roberta Brovdija, zvanog „Mađar“ – što se, uz međudržavni spor, pretvorilo i u osobnu svađu mađarskih dužnosnika s ovim osebujnim ukrajinskim zapovjednikom. Dok se „Mađar“ povodom zadnjeg velikog napada na pumpne stanice naftovoda „Družba“ i Rusima i vlastima u Budimpešti obratio porukom „RUSZKIK HAZA“ (geslo „Rusi, idite kući“ iz vremena mađarskog otpora ruskoj okupaciji 1956. godine), na zabranu ulaska u Mađarsku (a time i u čitavu schengensku zonu) reagirao je očekivano žešće – s porukom da si vlasti u Budimpešti svoje sankcije i restrikcije mogu gurnuti „u jedno mjesto“, dok „svoje prljave džepove pune jeftinim sirovinama pod sankcijama, čijom kupnjom kao suučesnici sudjeluju u množenju krvavog novca, koji se na mirne ukrajinske gradove vraća letom raketa i Shaheda“. Pri tome, praktično se istoga dana od poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog moglo čuti da, ako „Mađar“ poželi odmor – a Mađarska ga ne propusti u EU – on ipak rado može postati poljskim gostom.

O svim tim temama raspravljalo se prvo u četvrtak, 28., i petak, 29. kolovoza, u Kopenhagenu na neformalnom sastanku ministara obrane EU, a onda i na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova država EU, također u Kopenhagenu, u petak, 29., i subotu, 30. kolovoza. Dok je ispred resora obrane Hrvatsku predstavljao državni tajnik Tomislav Galić, na vanjskoposlovnom sastanku sudjelovao je Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih poslova. Sadržaj oba ova skupa dobro je za medije sažeo Volodimir Zelenski, napominjući kako se raspravlja o trima blokovima sigurnosnih jamstava za Ukrajinu. Kao prvo, to je održavanje ukrajinske vojske i njezina opskrba zapadnim oružjem. Za to su opet potrebna tri kolosijeka: (1) domaća proizvodnja, (2) europska proizvodnja i (3) američko oružje prema „Prioritetnoj listi ukrajinskih potreba“ (Prioritized Ukraine Requirements List – PURL). Drugi blok sigurnosnih jamstava tiče se sporazuma s vodstvima država partnera o podršci Ukrajini u slučaju daljnje ili nove agresije – bilo u okviru NATO-a ili unutar mehanizma „u stilu NATO-a“ – i tu treba uskladiti spremnost saveznika za raznoliku konkretnu pomoć. Treći blok sigurnosnih jamstava obuhvaća sankcije prema Ruskoj Federaciji i odluke o korištenju dosadašnjim sankcijama zamrznute ruske imovine za obnovu Ukrajine.

Uz sve to i dalje je otvoreno pitanje ulaska Ukrajine u Europsku uniju, koje iz Kijeva gledaju u geopolitičkom svjetlu, dok je to unutar same EU često i pitanje rješavanja brojnih partikularnih interesa te sporova. Ujedno je u kasnim večernjim satima petka, 29. kolovoza, na zahtjev Ukrajine, održan i hitni sastanak Vijeća sigurnosti UN-a, s temom masovnih ruskih raketnih i bespilotnih napada na Kijev i druge ukrajinske gradove, na kojem je stajališta službenog Kijeva izlagala premijerka Julija Sviridenko. Za to vrijeme, ruski predsjednik Vladimir Putin (ali i indijski premijer Narendra Modi, predsjednici Turske, Irana, Bjelorusije, Tadžikistana, Azerbajdžana i Maldiva te premijeri Egipta, Pakistana, Armenije, Nepala i Kambodže, uz glavnog tajnika UN-a Guterresa i vođu mjanmarske vojne hunte) osvanuli su u Kini – na summitu Šangajske organizacije za suradnju (SCO) zakazanom od 31. kolovoza do ponedjeljka, 1. rujna, u kineskom gradu Tianjin. No, dok je domaćin Xi Jinping ondje (bez spominjanja Sjedinjenih Američkih Država) naglasio da bi članice organizacije „trebale odoljeti hladnoratovskom mentalitetu i praksama zlostavljanja“, većina je ondje izraženih stavova po pitanju rata u Ukrajini ipak bila odavna dobro poznata.

Saveznička pomoć Ukrajini

Treba napomenuti kako nije trivijalno ni financiranje ukrajinske obrane, gdje se više od polovice proračunskih rashoda pokriva stranom pomoći i kreditima – za što će u 2026. trebati oko 60 milijardi USD (svi nevojni rashodi) – dok bi još oko 50 milijardi USD trebalo biti prikupljeno porezima i domaćim financiranjem. Dio takve savezničke pomoći bilježio se početkom kolovoza – kroz uplatu oko 400 milijuna eura za ukrajinske proizvođače dronova temeljem sporazuma s Nizozemskom, koja je i prva od EU/NATO-država 4. kolovoza odvojila još 500 milijuna eura za kupnju ključnog naoružanja iz Sjedinjenih Država s „Popisa prioritetnih zahtjeva Ukrajine“ (PURL) putem posebnog mehanizma NATO-ove Agencije za potporu i nabavu (NSPA). Nakon toga, po pozivu glavnog tajnika NATO-saveza, 5. kolovoza su Danska, Švedska i Norveška objavile namjeru skupnog izdvajanja oko 500 milijuna USD za takvu svrhu (oko 90,6 milijuna USD Danska, 275 milijuna USD Švedska i oko 135 milijuna USD Norveška), da bi se 13. kolovoza čulo i o izdvajanju još oko 500 milijuna USD za tu svrhu iz Njemačke. Ujedno, u tom kontekstu treba spomenuti da su – vjerojatno temeljem europskog novca – i Sjedinjene Države krenule odobravati pojedine prodaje vojne opreme za Ukrajinu: 5. kolovoza objavljen je okvir pribavljanja i održavanja američkih haubica M777 (104 milijuna USD), zajedno s paketom prodaje transportnih sredstava i usluga (još 99,5 milijuna USD).

Ovakve najave su nastavljene krajem kolovoza – tako da se 28. kolovoza čulo o upućivanju u kongresnu proceduru dokumentacije za prodaju 3 350 protuzračnih raketa RIM-174 Standard Extended Range Active Missile (ERAM), te još i 3 350 modula za GPS/inercijalnu navigaciju, zajedno sa sklopovima protiv određenih vrsta elektroničkog ometanja koji ovim raketama daju mogućnost preciznog gađanja i kopnenih ciljeva (sve za 825 milijuna USD). U subotu, 30. kolovoza, objavljeni su i dokumenti koji prethode prodaji usluga održavanja za protuzračne sustave Patriot (179,1 milijun USD) te opreme i usluga satelitske komunikacije (oko 150 milijuna USD). Ovo potonje moglo bi postati i posebno bitno ako za Ukrajinu dođe u pitanje održavanje pretplate na usluge sustava Starlink u kvoti koju do 1. listopada financira Poljska, a što je barem donekle dovedeno u pitanje unutarnjopolitičkim sporovima tamošnje vlade i ovog ljeta izabranog novog desnog predsjednika države Karola Nawrockog. Uz to, iz Njemačke se višekratno čulo obećanja o izdvajanju po 9 milijardi eura godišnje za Ukrajinu, uz pomoć pri proizvodnji dronova dalekog dometa i kupnju dvaju sustava Patriot iz SAD-a (uz isporuku i dodatnih domaćih PZO-sustava IRIS-T).

Dok se iz Norveške čuju najave izdvajanja 8,4 milijarde USD za Ukrajinu, a iz Danske najave ulaganja još oko 1,4 milijarde eura u vojnu proizvodnju do kraja 2025. godine, Belgija je nakon dužih oklijevanja za mjesec rujan naglasila i konačnu isporuku barem dijela od svojih 30 obećanih borbenih aviona F-16. Doduše, uz sve to nije jasno koji bi doprinos tu trebala dati i Hrvatska (bez informiranja domaće javnosti, te navodno iz okvira EU-mehanizma „Security Action for Europe“ – SAFE), u skladu s izjavama Volodimira Zelenskog od 5. kolovoza – iako je postalo baš zanimljivo na virtualnim sastancima „Koalicije voljnih“ viđati i premijera Plenkovića (u srijedu, 13. kolovoza, u nedjelju, 17., i onda opet u utorak, 19. kolovoza, a možda opet i sutra – u četvrtak, 4. rujna). Plenković je 24. kolovoza primio i ukrajinski „Red kneza Jaroslava Mudrog, 1. stupnja“ za značajan osobni doprinos jačanju međudržavne suradnje, podržavanju državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine, dobrotvornim aktivnostima i popularizaciji ukrajinske države u svijetu, dok se ministar vanjskih poslova Grlić Radman ipak morao zadovoljiti tek „Ordenom za zasluge, 2. stupnja“.

Ujedno, do kraja 2025. EU bi trebala osigurati 2 milijuna granata velikog kalibra i pružiti obuku za oko 80 000 ukrajinskih vojnika, dok se iz okvira 16 zemalja tzv. „Češke inicijative“ čulo o slanju oko 1,8 milijuna topničkih granata u 2025., od čega je preko milijun komada već isporučeno (što je porast prema lanjskih ukupno 1,5 milijuna jedinica streljiva). Uz to, dok se iz EU od početka opće agresije 2022. u Ukrajinu slilo preko 63 milijarde eura, tijekom ove godine poslano je oko 25 milijardi eura – a još oko 6,6 milijardi uporabivih za kupnje naoružanja blokira Mađarska (koja zato svoje štete od rata u Ukrajini procjenjuje na oko 22,5 milijardi eura). Možda će i to, zajedno s navodnom američkom idejom da primirje u Ukrajini nadziru i zaposlenici američkih privatnih vojnih kompanija, biti dodatne teme razgovora američkog predsjednika Donalda Trumpa i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji će se sresti 4. rujna u Parizu (i ovog puta uz skupnu nazočnost i njemačkog kancelara Merza, britanskog premijera Starmera, glavnog tajnika NATO-a Ruttea i predsjednice Europske komisije von der Leyen, uz domaćina Emmanuela Macrona).

Stanje na bojišnici – Sumi i ruske pogranične regije

Usprkos činjenici da se s ukrajinske strane praktično svakodnevno izvještava o borbama u regiji Sumi (žešće u prvoj polovici prošlog tjedna i u subotu, 30. kolovoza), iz te borbene zone zapravo dolazi vrlo malo podrobnijih informacija. Čuje se ondje o učestalim ruskim napadima iz zraka – vođenim bombama i raznim dronovima, posebice po prostoru gradova Sumi (masovniji napadi 26. i 29. kolovoza te 1. rujna), Šostka, Ohtirka i Konotop – a uz to su na meti i brojna pogranična naselja te navodna mjesta okupljanja ukrajinskog ljudstva i vojne tehnike (posebno su tu neugodni povremeni udari balističkim raketama „Iskander-M“/KN-23). Usprkos povremenim ukrajinskim tvrdnjama da je bilo pomaka bojišnice, jedine konkretnije vijesti bile su u utorak, 26. kolovoza (primicanje ruskim položajima u Oleksiivki s juga), te 31. kolovoza o nastavku borbi u selu Junakivka. Dakle, kako izgleda, nije tu bilo posebnih ruskih pomaka, niti su se agresori primakli dovršetku uspostave tampon-zone uz granicu, kako se to 30. kolovoza tvrdilo iz Moskve. Na zapadnom dijelu borbene zone u regiji Sumi fronta i dalje stoji u prostoru naselja Stepne-Novokostjantinivka-Kindrativka-Andriivka-Oleksiivka-Varačine – čime je olakšana situacija južnije ukrajinske obrambene linije Jastrubine-Hotinj-Pisarivka-Mala Korčakivka.

U istočnom dijelu ove borbene zone može se govoriti o okršajima uz sjevernija naselja Varačine, Junakivka te Sadki – dok se učestalo čuje i za napade prema južnijoj obrambenoj liniji oslonjenoj na sela Mala Korčakivka i Korčakivka, pa posebno učestalo i dalje na istok uz sela Nova Sič, Hrapivščina te Marine. Ujedno se svakodnevno bilježi i nastavak ukrajinskih napada bespilotnim letjelicama po regijama Kursk i Belgorod (29. kolovoza pogođeni valom od preko 110 dronova u 24 sata). Što se ruske strane tiče, u pograničnim dijelovima regije Kursk i dalje se nestalima smatra oko 590 građana, od početka ove godine uklonjeno je 201 tijelo domaćih ljudi, a uništeno je barem 285 kuća. Uz poslove razminiranja, nastavlja se i sudski progon niza bivših dužnosnika pograničnih regija – radi navodnih pronevjera ukupno do 3 milijarde rubalja (oko 32 milijuna eura) u prethodnim poslovima fortificiranja graničnog pojasa. Među ostalima je zato početkom prošlog tjedna bio uhićen i svojedobni viceguverner regije Belgorod, sada zamjenik guvernera regije Kursk, Vladimir Bazarov.

Stanje na bojišnici – Ukrajina

Donekle prateći ritam djelovanja ruske skupine snaga „Sjever“, baš kao i u regiji Sumi, i u pograničnim bojištima sjeverno od Harkiva također se bilježio žestok početak prošlog tjedna, pa onda manje napada sve do zadnjeg vikenda – kada su Rusi opet intenzivnije napadali. Pri tome su njihova djelovanja bila koncentrirana na Gliboke i Zelene sjeverno od Harkiva te prostor srušenog grada Vovčanska – no sve bez vidljivih pomaka bojišnice. Donekle slično stanje bilježilo se i oko 70 km jugoistočno, na prostoru ruskih mostobrana na zapadnim obalama rijeke Oskil. Ondje se (1) povremeno bilježilo okršaje u početkom srpnja okupiranoj pograničnoj zoni (prema samom selu Milove i obližnjim naseljima Čugunivka i Ambarne). (2) Oko 15 km jugoistočno, uz samu rijeku Oskil, i dalje se vode borbe kod okupiranih sela Stroivka i Kamjanka (manje napredovanje agresora između tih naselja 2. rujna), te kod sela Kolodjazne, Krasne Perše, Novovasilivka i Figolivka – kao i (3) oko 8 km jugozapadno, gdje Rusi i dalje odolijevaju na potezu između sela Kolodjazne i Zapadne. Ipak, posebno je nejasno stanje (4) na samim sjevernim, sjeverozapadnim i zapadnim prilazima gradu Kupjansku. Ondje se i dalje spominju okršaji kod okupiranih sela Radkivka i Golubivka (oboje samo 2 km sjeverno od Kupjanska) i na obližnjim ulazima u grad – no dok su branitelji početkom prošlog tjedna ipak priznali ruski prodor zapadno od Kupjanska, preko Moskovke sve do Sobolivke (pa i manje infiltracije u sam Kupjansk) – izgleda da se ondje konačno pokrenulo i u ozbiljnije protunapade. Dok se 30. kolovoza spominjalo izbacivanje agresora s prostora sjeverno od Moskovke/Mirove (sve do zapada Radkivke), te potom i ukrajinski ulazak u Moskovku 1. rujna, ruski su se izvori već 2. rujna hvalili ponovnom okupacijom barem dijela tog naselja – tako da je ondje aktualno stanje zapravo nejasno. Naravno, sve to jasno ugrožava i (5) ukrajinsku enklavu istočno od Kupjanska, preko rijeke Oskil – gdje se također u zadnjih tjedan dana bilježe ukrajinski protunapadi sjeverno kod Sinjkivke, kao i nastavak borbi kod Petropavlivke, istočno kod Stepove Novoselivke, te južno od Gluškivke (protunapad prema okupiranom selu Kolisnikivka).

Oko 9 kilometara južnije, s druge strane ruskog prodora do rijeke Oskil, i dalje se čuje o (1) borbama na sjevernim prilazima ukrajinskom gradu Borova (trokut Zagrizove, Boguslavka, Nova Krugljakivka, te istočnije prema okupiranom selu Lozova) i jugozapadnije – na prilazima Novoplatonivki, sjeverno od Borivske Andriivke, te jugoistočno kod Novosergiivke. Ipak, bitno je aktivnije bilo oko 10 km južnije, (2) na administrativnoj tromeđi ukrajinskih oblasti Harkiv, Lugansk i Donjeck (od sela u trokutu Druželjubivka-Grekivka-Oljgivka). Samo oko 5 km južnije, 25. kolovoza, čulo se o oslobađanju sela Novomihailivka, o nastavku borbi sjeverozapadno kod sela Novi Mir i još zapadnije kod Krapivke – ali i o prilasku ukrajinskih snaga do samog 4. lipnja okupiranog sela Ridkodub tijekom 29. kolovoza (i potom ulasku u njegov centar do nedjelje, 31. kolovoza). Sve ovo možda i uspije usporiti tijek ruskih operacija samo oko 8 km južnije (3), kamo se prošlog tjedna preselilo težište lokalnih ruskih operacija. Naime, ondje se 27. kolovoza bilježio ruski prodor na rubove sela Serednje i Šandrigolove – što je navodno bilo ojačano 29. kolovoza, zajedno s prodorom prema južnijem selu Derilove (oko 8 km sjeverozapadno od Limana, kojem najednom prijeti rusko zaobilaženje). Ujedno, borbe su nastavljene i (4) oko 9 km sjeverno od Limana (kod sela Stavki, Kolodjazi i Mirne), kao i (5) sjeveroistočno te istočno od Limana, gdje se bilježe žestoke borbe na ulazu u središnji dio sela Zarične (ruski prodor od 27. do 31. kolovoza), na zapadnim rubovima uvelike okupiranog sela Torske, te na prilazima ukrajinskom Jampilu. To i ne čudi ako imamo u vidu da se zadnjih dana Rusi počinju hvaliti gotovo potpunom okupacijom prostora Serebrjanske šume, iz koje su se, izgleda, branitelji uvelike povukli prema zapadu. Napomenimo da se za čitavu ovu borbenu zonu od Grekivke na sjeveru, Karpivke i Šandrigolove na zapadu, pa do Jampila na jugu, već neko vrijeme spominje velika ruska prednost u broju ljudi, a odnedavna i u topništvu koje je bitno ojačano (kao i snage borbenih dronova) – u jednoj od tek nekoliko zona posebnog ruskog borbenog fokusa.

Ponešto mirnije, ali ipak dinamično, bilo je južno od rijeke Siverski Donjec. Ondje se nastavljaju okršaji na prilazima okupiranim selima Grigorivka, kod Serebrjanke (posebno žestoko), te zapadnije kod Dronivke (vjerojatno sa sjevera) – baš kao i pred istočnim rubom ukrajinskog grada Siverska (vjerojatno iz zone uvelike uništenog sela Verhnokamjanske). Ujedno, tu se ustrajno čuje i o borbama na širim jugoistočnim prilazima Siversku (kod lokaliteta Viimka), te na južnom prilazu Siversku (u zoni ukrajinskih sela Pereizne, Fedorivka i Vasjukivka). Slično je stanje i desetak kilometara jugozapadno – gdje se sjeverno od uvelike okupiranog Časiv Jara čuje o borbama kod sela Minkivka i Markove, u prostoru samog Časiv Jara, te jugozapadno od grada (predgrađe Mikolaivka, te prigradska naselja Podiljske i Červone). Što se tiče širih prilaza ukrajinskom uporištu Kostjantinivka, tu se (1) sa sjeveroistoka čuje o nastavku borbi na prostoru okupiranih sela Stupočki i Predtečine (oko 5 km od Kostjantinivke), jednako kao i (2) na istočnim prilazima Kostjantinivki, kod okupiranih sela Bila Gora i Oleksandro-Šultine (oko 5 km od grada). (3) Na jugoistočnom prilazu Kostjantinivki i dalje odolijeva trokut sela uz rijeku Krivi Torec – Ivanopilja, Nelipivka i Pleščiivka – dok je bitno nejasnija situacija (4) južno od Kostjantinivke i velikog vodnog rezervoara na rijeci Bičok. Ondje, izgleda, Rusima nije uspjela okupacija sela Kleban-Bik i Katerinivka, koja i dalje drže prolaz do južnijih uporišta Novospaske i Šćerbinivka (kojima agresori od 28. kolovoza prilaze i s juga, kroz Nelipivku u kojoj se, izgleda, držao džep ukrajinskog otpora). Dok tu braniteljima prijeti okruženje, slično je nejasno stanje i (5) zapadnije, kod navodno već dulje okupiranih sela Oleksandro-Kalinove i Jablunivka – gdje se branitelji, izgleda, polagano povlače sjevernije – prema liniji naselja Berestok, Stepanivka i Rusin Jar (izgleda uvelike okupiran do 31. kolovoza, dok je 2. rujna slično prošla i samo 2 km jugozapadnija Poltavka).

Što se tiče borbene zone na spojnici prostora oko Kostjantinivke s prostorom ukrajinskog uporišta Pokrovska – ondje (1) ukrajinske snage već više od tri tjedna nastoje suzbiti rusku infiltraciju koja je između 7. i 11. kolovoza prvo uspjela sjeverno do sela Kučeriv Jar, a onda i dalje do linije naselja Zolotij Kolodjaz, Vesele i Gruzke pa preko magistrale T-0515, prema Dobropilji. Kako izgleda, tijekom zadnjih tjedan dana tu se polagano gase pojedina izolirana ruska uporišta čija je opskrba moguća samo bespilotnim letjelicama, uz istodobno zaustavljanje pokušaja ruskih proboja do njihovih izoliranih boraca. Ujedno, žestoke borbe su registrirane i (2) istočno od početka ovog ruskog prodora (prostor uz rijeku Kazenji Torec – Sofivka, Šahove i južnije do sela Volodimirivka, koje je sada u ukrajinskim rukama). Samo oko 7 km zapadnije u tijeku su ukrajinski napadi i (3) na zapadni rub tog ruskog prodora (od Rubižne, pa južnije uz Stepi, Viljne i Novo Šahove do okupirane Nikanorivke), kao i zapadnije prema liniji ukrajinskih sela Novi Donbas, Dorožnje i Bilicke. Južno od toga se i dalje bilježe okršaji prema okupiranim selima Fedorivka, Zatišok i Suhecke na zapadu, pa onda južnije kod ukrajinskih naselja Rodinske, Červoni Liman i Mirnograd. Ipak, do 1. rujna postalo je očito da (4) samo malo istočnije od Mirnograda traje i ukrajinski protunapad prema istoku – na prostor naselja Novoekonomične, a možda i dalje istočno prema selima Mikolaivka, Mirne i Malinivka (potez od 6 km na istok) – dok su se iz smjera jugoistočne Miroljubivke i Grodivke bilježili i ruski protunapadi.

Ujedno, mjesto Mirnograd te južnija sela Balagan i Promin brane istočni prilaz Pokrovsku, dok sela Suhi Jar i Lisivka te Novopavlivka i Čunišine (zajedno s položajima prema okupiranoj Novoukrainki) brane jugoistočni prilaz Pokrovsku. Na jugu Pokrovska bilježile su se borbe u južnim predgrađima Trojanda i Zelenivka, te u prigradskim selima Leontoviči (proglašeno okupiranim 27. kolovoza) i Zvirove – dok jugozapadno od grada Pokrovska i dalje odolijevaju podijeljena naselja Kotline i Udačne te selo Molodetske na granici s Dnjepropetrovskom oblasti. Općenito, oko 25 kilometara prema jugu bojišnica tu prati administrativnu granicu ukrajinskih oblasti Donjeck i Dnjepropetrovsk – a agresori u zoni okupirane Novomikolaivke, ukrajinske Muravke te zapadno od okupiranih sela Kotljarivka i Gorihove svakodnevno nastoje napredovati. Samo 8 km jugozapadno, izgleda da su 1. i 2. rujna iz ruke u ruku prelazili prilazi okupiranoj Novoukrainki, kao i obližnje selo Dačne u Dnjepropetrovskoj oblasti – u kojoj nije jasan ni status oko 6 km zapadnijeg sela Filia. Samo malo dalje očigledno traje i niz ukrajinskih protunapada u zoni sjeverozapadno od okupiranog grada Komara, u pograničnim dijelovima Donjecke oblasti. Iako nema jednoznačnih vijesti, ondje se bilježe žestoke borbe prema okupiranom selu Jalta na Vovči, u zapadnijim naseljima Novohatske, Zeleni Gaj, Andriivka-Klevcove (Iskra) i Tolstoj, jednako kao i kod južnijih Piddubne, Mirne i Perebudova na istoku, te dalje južno kod Oleksandrograda i 15. srpnja zauzete Voskresenke.

Samo malo dalje na jugozapad borbe bjesne i na tromeđi – kod 21. kolovoza okupiranog sela Maliivka u Dnjepropetrovskoj oblasti (uz nejasan status sela Sičneve, Vorone i Novoselivka) – zatim u Donjeckoj oblasti kod sela Komišuvaha (navodno kompletno okupirano do 30. kolovoza, uz jačanje sjevernih te sjeverozapadnih pozicija 1. rujna) – kao i u Zaporiškoj oblasti oko Temirivke te ipak okupiranih sela Novogeorgiivka i Zaporizke, uz nastavak obrane nedalekih ukrajinskih sela Berezove, Novomikolaivka, Novoivanivka, Olhivske i Poltavka. Napomenimo da se u Zaporižju još spominjalo i borbe na prilazima Orihivu (jugoistočno kod Male Tokmačke i Bilogirje, južno od Novodanilivke i jugozapadno kod Novoandriivke) – dok je glavnina tamošnjih sukoba ipak bila koncentrirana uz nekadašnje akumulacijsko jezero na Dnjepru – sjeverno od okupiranog grada Kamjanske, u selu Plavni te na prilazima gradu Stepnogirsku.

 

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 3. rujna 2025. pod nazivom “Objavljene su brojke, sad se vidi koliko su razorni udari na ruske rafinerije; Ukrajinci ispalili novi projektil, cure detalji pogotka” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/objavljene-su-brojke-sad-se-vidi-koliko-su-razorni-udari-na-ruske-rafinerije-ukrajinci-ispalili-novi-projektil-cure-detalji-pogotka-15618844