Utorak, 29. srpnja, ujedno je 1252. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje se nastavilo iznimno toplo vrijeme (posebno na jugu zemlje), koje bi se trebalo ponešto osvježiti tek krajem nadolazećeg tjedna. Zato ne čude sve češće vijesti o požarima koji prate razna ratna djelovanja. Što se ritma operacija u posljednjih tjedan dana tiče, nakon manjeg smirivanja protekli je tjedan obilježen postupnim intenziviranjem ruskih djelovanja. Pritom je ponovno naglasak bio na okolici grada Pokrovska, posebice na prostoru sjeveroistočno od Limana i u sjeveroistočnom dijelu regije Sumi, dok se uz jugoistok bojišta (okolica Komara) povremeno čulo i o intenzivnim sukobljavanjima oko Kupjanska na Oskilu i u sve užoj zoni oko Kostjantinivke u Donbasu, uz nedavni napredak agresora i u Zaporižju (oko Malinivke i Kamjanske). Ukratko, dok se Sjedinjene Države i Europa od 14. srpnja još uvijek dogovaraju kako faktično provesti već najavljene isporuke Ukrajini kritično važnih vrsta naoružanja – ratnu svakodnevicu obilježava nastavak nesmiljenog pritiska Ruske Federacije duž čitave fronte.

Keeith Kellog u obilasku ukrajinske tvornice dronova

Što se ruskih zračnih napada tiče, ni jedne noći u posljednje vrijeme nije bilo mira u Ukrajini, iako se narod čak i šalio na račun toga što sam Kijev nije bio napadan tijekom trodnevnog službenog posjeta izaslanika američkog predsjednika Donalda Trumpa, umirovljenog generala Keitha Kelloga (između 14. i 16. srpnja). Nakon posebno masivnih valova zračnih napada 9. i 12. srpnja, od sredine prošlog tjedna ozbiljni napadi dogodili su se u srijedu 16., subotu 19. i ponedjeljak 21. srpnja. Konkretno, u srijedu 16. Rusi su ispalili jednu balističku raketu „Iskander-M“ s Krima na Krivi Rih te oko 400 raznih dronova dugog dometa (198 srušenih i 145 prizemljenih drugim sredstvima), uz značajne štete u Krivom Rihu i Viniciji na zapadu Ukrajine, dok je u Dobropilji zabilježen napad vođenom zrakoplovnom bombom na bolnicu, s četiri mrtva i 27 ranjenih. Četvrtak 17. srpnja bio je ofenzivno znatno skromniji – 64 drona (36 oboreno, 5 prizemljeno), uz štete u Dnipru i okolici, te u Krivom Rihu – kao i petak 18. srpnja (35 dronova, od toga 29 tipa Shaheed-136 – ukupno 11 srušeno i još 6 prizemljeno), kada su ciljevi bili Pavlograd, Izjum i Čuguiv u Harkivskoj oblasti, te Slovjansk i Kostjantinivka u Donjeckoj oblasti. Subota 19. srpnja donijela je 344 razna drona (oko 200 tipa Shaheed-136) – srušeno je oko 208 komada, a prizemljeno još 129 – te još 12 balističkih raketa „Iskander-M“/KN-23 (7 srušeno), 8 krstarećih raketa „Iskander-K“ (7 srušeno, 1 prizemljena), i 15 krstarećih raketa Kh-101 lansiranih iz zraka iz ruske oblasti Saratov (navodno 9 srušeno i 6 prizemljeno). Na meti su posebno bili Odesa i Pavlograd, potom Kostjantinivka i Zaporižje, uz niz napada i u regijama Černihiv i Kijev. Nedjelja 20. srpnja bila je mirnija (57 dronova, od toga navodno 18 srušeno i 7 prizemljeno), uz naglasak na grad i regiju Zaporižje te niz ciljeva uz bojišnicu. Ponedjeljak 21. srpnja bilježio je 426 dronova (od čega oko 200 srušeno i 203 prizemljena), 5 hipersoničnih raketa Kh-47M2 „Kindžal“, 4 brodske krstareće rakete 3M-54 Kalibr, jednu krstareću raketu „Iskander-K“ te 14 krstarećih raketa Kh-101, ponovno lansiranih iz zračnog prostora oblasti Saratov – gdje su ukrajinski izvori tvrdili da su sve te rakete srušene. Na meti su posebno bili Harkiv i Kijev, uz Ivano-Frankivsk i Krivi Rih. Utorak 22. i srijeda 23. srpnja opet su bili mirniji – sa 42 drona u utorak (26 oboreno i 7 prizemljeno) te 71 u srijedu (27 srušeno i 18 prizemljeno). U utorak su napadnuti Odesa i Izjum, posebno Kramatorsk i Slovjansk u Donjeckoj oblasti, dok su u srijedu pogođeni Krivi Rih i Mikolajev na jugu Ukrajine. U četvrtak 24. srpnja izveden je napad s četiri krstareće rakete „Iskander-K“ (1 srušena) i 103 razna drona dugog dometa (90 srušeno), uz štete u zaštićenom povijesnom središtu Odese, te u Čerkasiju, Hersonu i Mikolajevu. Tamo Rusi spominju navodni pogon za proizvodnju bespilotnih letjelica, dok ukrajinski izvori navode da se radilo o bazi humanitarne organizacije NPA – „Norveška narodna pomoć“. U petak 25. srpnja govorilo se o lansiranju dvije balističke rakete „Iskander-M“/KN-23 iz Voronježa te još 61 drona dugog dometa (barem 54 srušena), s ciljevima u Kremenčuku te širom regija Sumi, Dnjepropetrovsk i Zaporižje, dok je Harkiv navodno bio pogođen novim ruskim vođenim zrakoplovnim bombama UMPB-5 produljenog dometa.

Šteta na željezničkoj stanici Lihovskaja u Rostovu

Što se ukrajinskih napada bespilotnim sredstvima u dubinu Ruske Federacije tiče – u srijedu 16. srpnja stigle su vijesti o pedesetak ukrajinskih dronova, većinom presretnutih u ruskim pograničnim oblastima. U četvrtak 17. srpnja zabilježeno je preko 180 ukrajinskih dronova, s ciljevima posebno u gradovima i regijama Voronjež, Kaluga, Smolensk, Tula i Moskva, što je ponovno izazvalo masovne probleme u ruskom civilnom zračnom prometu. Sve se nastavilo i u petak 18. srpnja, kad su ruski izvori izvijestili o rušenju stotinjak ukrajinskih bespilotnih letjelica dugog dometa, ponovno uz ozbiljne poremećaje u civilnom zračnom prometu. Subota 19. srpnja donijela je vijesti o navodnom rušenju oko 140 ukrajinskih dronova, koji su ipak teško oštetili željezničku mrežu u regiji Rostov (dionica Lihovskoj–Zamčalovo) – čime su, osim aerodroma, bili poremećeni i željeznički promet na jugozapadu Rusije. Dan kasnije, u nedjelju 20. srpnja spominjalo se više od 170 ukrajinskih letjelica iznad brojnih ruskih regija – dok je samo u Moskvi bilo preusmjereno 134, odgođeno još 160 i otkazano oko 30 letova s aerodroma Šeremetjevo, Domodedovo, Vnukovo i Žukovski. Ponedjeljak 21. srpnja donio je više od 120 ukrajinskih dronova nad Rusijom, a uz nove zastoje u zračnom prometu čulo se i o nizu uspješnih napada na ruske protuzračne sustave S-300P u pograničnim regijama, kao i o uništenju niza modernih radarskih sustava dugog dometa. Utorak 22. srpnja donio je tek spomen četrdesetak ukrajinskih dronova nad Rusijom, dok je srijeda 23. srpnja donijela vijesti o više od 50 takvih letjelica – prvenstveno usmjerenih prema Krimu i strateški važnom mostu, te dalje prema mjestu Soči (navodno 2 mrtva i 13 ranjenih), gdje su bila pogođena skladišta goriva Lukoil-Jugnefteprodukt. U četvrtak 24. srpnja ponovno je zabilježeno navodno rušenje pedesetak takvih letjelica širom Rusije, dok je u petak 25. srpnja ponovno zabilježeno više od 110 navodno srušenih ukrajinskih dronova iznad niza ruskih regija – s posebnim naglaskom na obustave ne samo zračnog, već i željezničkog prometa u regijama Rostov i Krasnodarski kraj, a potom i na pravcu između Volgograda i Rostova-na-Donu.

Međunarodna arena

Kao prvo, treba napomenuti da se tijekom posljednjih desetak dana intenzivno nagađalo o stvarnom sadržaju izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa, posebice u vezi sa slanjem naoružanja, osobito protuzračnog, u Ukrajinu. Što se tiče bezbroj puta spominjanih sustava MIM-104 Patriot, čini se da je za sada u Ukrajinu poslano tek nešto raketa (broj se u različitim izvorima kreće od deset do nekoliko desetaka), dok bi eventualno slanje dodatnih bitnica ovog sustava moglo uslijediti tek u nešto daljoj budućnosti. Iako se često spominjalo da bi lanseri sustava Patriot mogli doći iz postojećih arsenala SAD-a ili nekih partnerskih država (uz kasniju nadoknadu kupnjom nove opreme), vjerojatnije je da će bitnice koje su planirale kupiti Njemačka i Norveška zapravo biti preusmjerene iz proizvodne kvote prvotno namijenjene Švicarskoj (ukupno pet bitnica naručenih 2022., s planiranom isporukom između 2026. i 2028.). Njihovi prvotni kupci sada pregovaraju sa SAD-om o nadoknadi zbog kašnjenja, uz prošlogodišnje odluke o odgodi i kasnijim švicarskim narudžbama raketa za sustav Patriot u verziji PAC-3 MSE – također zbog prioriteta danog Ukrajini.

Bradley na ukrajinski način

Uglavnom, koliko god ta pomoć bila značajna, teško je vjerovati da će dosegnuti 17 bitnica, koliko je 14. srpnja u Bijeloj kući spomenuo Donald Trump. Jednako tako, nije jasna ni dinamika eventualnih isporuka naoružanja koje postojeći korisnici nerado ustupaju zbog usporene proizvodnje u američkoj obrambenoj industriji. Ipak, iz Njemačke su se krajem prošlog tjedna već mogle čuti vijesti o navodnom prebacivanju prvih lansera i raketa sustava Patriot, čemu bi uskoro trebao slijediti i osmi po redu protuzračni sustav IRIS-T, kao i dodatne instalacije topničkog PZO sustava Skynex. Posebno su bila zanimljiva i izvješća američke Agencije za obrambeno-sigurnosnu suradnju (DSCA), koja je 23. srpnja objavila početak priprema za prodaju Ukrajini protuzračnih sustava Hawk Phase 3 i pripadajuće opreme, u vrijednosti od 172 milijuna USD. Istog dana najavljena je i prodaja borbenih vozila M2 Bradley (s dijelovima i uslugom održavanja) za još 150 milijuna USD. Samo dan kasnije objavljena je i prodaja samohodnih haubica M109 (također uz dijelove i servisnu podršku), vrijedna 150 milijuna USD, te dodatni paketi protuzračne obrane u iznosu od još 180 milijuna USD. Ukupno, riječ je o 652 milijuna USD pomoći – prvi put u ovom Trumpovu mandatu da se takav paket objavljuje.

Ukrajinska djeca i ove godine ljetuju u Hrvatskoj

Nažalost, širi kontekst problema u vezi s opskrbom Ukrajine od strane njezinih zapadnih saveznika jasno ilustriraju i nedavni nejasni medijski navodi. Istog dana čulo se kako je u prvih pet mjeseci ove godine Ukrajina iz inozemstva primila oko 420.000 topničkih granata (od toga 160.000 iz SAD-a), dok je češko Ministarstvo obrane izašlo s podatkom o ukupno 850.000 granata dostavljenih u okviru tzv. „češke inicijative“ – od čega 320.000 u kalibru 155 mm (naspram ukupno planiranih 1,5 milijuna u 2024., od čega 500.000 u tom kalibru). Ponešto je manje nejasnoća u vezi s početkom isporuke 49 tenkova M1A1 Abrams iz Australije, čija se isporuka mjesecima obećavala, ali se sve odužilo. S druge strane, znatno brža bit će dostava šest haubica D-30 u kalibru 122 mm, za koje su građani Češke između studenog 2024. i 20. srpnja 2025. prikupili više od 2,4 milijuna eura. Skromnija, ali ipak dobrodošla, jest i pomoć Hrvatske, koja i ovoga ljeta prima djecu iz Ukrajine – njih oko 200, raspoređenih u pet grupa koje između 1. svibnja i 31. listopada borave u Valbandonu, Velom Lošinju i Novom Vinodolskom.

Online sastanak Ramstein skupine

U takvim okolnostima ne čudi da je virtualni sastanak država tzv. „Ramstein formata“, održan u ponedjeljak 21. srpnja, okupio predstavnike 52 države (ali bez ranije najavljenog američkog ministra obrane Petea Hegsetha). Cilj sastanka bio je odgovoriti na američki ultimatum – rok od 50 dana do mira ili uvođenja dodatnih sankcija Rusiji – pojačanom kampanjom vojne pomoći Ukrajini, također predviđene za trajanju od 50 dana. Međutim, od najave tog plana 14. srpnja već je prošlo gotovo 15 dana, a da se o konkretnom sadržaju tih obećanja čulo vrlo malo. Male su šanse da će promjenu donijeti i najava Donalda Trumpa od ponedjeljka 28. srpnja, kada je rok skratio na samo još 12 dana – do 9. kolovoza. U istom tonu prošao je i treći krug izravnih pregovora Ukrajine i Rusije, održan u Turskoj 23. srpnja, pod posredovanjem domaćina u istanbulskoj palači-hotelu Çırağan. Po dolasku u Tursku, u rano predvečerje, šefovi delegacija Rustem Umerov i Vladimir Medinski prvo su se kratko susreli s domaćinom, turskim ministrom vanjskih poslova Hakanom Fidanom, a zatim su oko sat vremena vodili pregovore. Budući da su stavovi obiju strana i dalje radikalno suprotstavljeni (Ukrajina je još prije više mjeseci pristala na bezuvjetno primirje, dok Rusija i dalje zahtijeva potpunu predaju Ukrajine – praktički i njezinih zapadnih saveznika), sastanak nije bio osobito produktivan. Dogovoren je tek nastavak razmjene ratnih zarobljenika i civila (uključujući političke zatvorenike i novinare, kada se usuglase popisi), dok Rusija tvrdi da ne drži veći dio djece s ukrajinskog popisa. Moskva je također predložila nastavak rada triju pregovaračkih skupina u online formatu, postizanje kratkih primirja na bojišnici radi prikupljanja tijela poginulih – sve to kao preduvjet za razmatranje mogućnosti osobnog susreta Volodimira Zelenskog i Vladimira Putina.

Ukrajina u raljama korupcije

Novi sastav Vijeća za nacionalnu sigurnost

U posljednjim danima zabilježen je neuobičajen primjer “auto-gola” ukrajinske vlasti u području borbe protiv korupcije, što osobito pogađa Europsku uniju – trenutno glavni izvor vojne i financijske pomoći Ukrajini. Da se nešto događa na razini visoke političke korupcije postalo je očito još u lipnju, kada su Nacionalni antikorupcijski biro Ukrajine (NABU) i Ured specijaliziranog antikorupcijskog tužitelja (SAP) optužili dopremijera i ministra zaduženog za nacionalno jedinstvo Oleksija Černišova. Jedno je vrijeme bilo nejasno je li riječ o bijegu iz zemlje ili službenom putu, no po povratku u Ukrajinu krajem lipnja, jamčevinu su za njega platile privatne tvrtke – a on pritom nije bio smijenjen s funkcije koju je navodno zlorabio. Za razliku od toga, ukrajinska pravosudna tijela istovremeno su otvorila istragu protiv Vitalija Šabunina – iskusnog antikorupcijskog aktivista i vojnika Oružanih snaga Ukrajine – kojeg se 11. srpnja formalno optužilo za izbjegavanje vojne službe i prijevaru. Pritom su izostale ozbiljnije istrage o njegovim navodima o korupciji u obrambenom sektoru. Situacija se dodatno zakomplicirala 17. srpnja, kada je Ukrajina dobila novu vladu predvođenu premijerkom Julijom Sviridenko (donedavnom potpredsjednicom i ministricom gospodarstva), dok je dotadašnji ministar obrane Rustem Umerov – čest predmet korupcijskih špekulacija – imenovan za čelnika Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu. Ujedno je iz tog tijela uklonjen i popularni šef vojne obavještajne službe GUR, Kirilo Budanov.

Zelenski s čelnicima SAP-a i NABU-a, Krivonosom i Klimenkom

Politička previranja nastavila su se. Šef Predsjedničkog ureda Andrij Jermak, često viđen kao ključna figura političkih kadroviranja, ponovno je došao u središte pažnje, zajedno sa svojim korupcijski kompromitiranim zamjenikom Olegom Tatarovim. Nova je vlada, istina, najavila jačanje vojne proizvodnje kroz „sveobuhvatnu deregulaciju, ubrzanje privatizacije i pružanje podrške domaćim poduzećima“, no već se iz tih najava mogla naslutiti opasnost od korupcije. Sumnje su potvrđene 21. srpnja, kada je donesena vladina odluka kojom se: (1) uvodi jednogodišnji moratorij na poslovne inspekcije, čime se drastično ograničava porezna i carinska kontrola; (2) predviđa davanje bespovratnih sredstava za domaću proizvodnju oružja; (3) pokreće projekt „Projektiraj i izgradi“, kojim bi izvođači radova preuzimali odgovornost i za projektiranje i za izvođenje građevinskih radova. Već površna analiza ovih mjera pokazuje koliko one mogu pogodovati interesnim skupinama bliskima vlasti, a istovremeno znatno ograničiti neovisni nadzor. Situaciju je dodatno pogoršalo otvaranje barem 70 istraga protiv 15-ak zaposlenika NABU-a – institucije osnovane 2015. na zahtjev MMF-a, koja je od travnja 2022. do ožujka 2023. bila bez čelne osobe, sve do imenovanja Semena Krivonosa. Slično je bilo i sa SAP-om, koji je na inicijativu EU osnovan 2015., a bez vodstva bio od kolovoza 2020. do srpnja 2022., kada je imenovan aktualni ravnatelj Oleksandr Klimenko. Zaposlenike NABU-a optužuje se za sve i svašta – od prometnih prekršaja do navodnih veza s Rusijom i tajkunom Igorom Kolomojskim. Krivonos je 25. srpnja za međunarodne medije izjavio da je njegova agencija žrtva „prljave informacijske kampanje“.

Rezultati glasanja u Vrhovnoj Radi o zakonu koji ukida saamostalnost antikorupcijskim tijelima

U utorak 22. srpnja, dok su se pojavile zabrinutosti da bi napadi na NABU i SAP mogli naštetiti odnosima s EU, dogodio se još dramatičniji obrat. NABU je tada podnio optužnicu protiv visokog dužnosnika Službe sigurnosti Ukrajine (SBU), no taj je događaj zasjenila hitno usvojena zakonodavna inicijativa. Vrhovna Rada je s 263 glasa „ZA“ usvojila zakon broj 12414, kojim se NABU i SAP stavljaju pod izravnu nadležnost politički imenovanog državnog odvjetnika (trenutno Ruslan Kravčenko). Zakon je istog dana poslan na potpis predsjedniku Volodimiru Zelenskom, koji ga je potpisao iste večeri. Taj je potez odmah izazvao val prosvjeda diljem Ukrajine – unatoč općoj zabrani javnih okupljanja u ratnim okolnostima. Prosvjedi, održani od 22. do 27. srpnja, ostali su mirni i usredotočeni na zaštitu neovisnosti antikorupcijskih institucija, bez poziva na rušenje vlasti. Iz vrha vlasti dolazile su izjave koje su pokušale umanjiti značaj događaja. Premijerka Sviridenko tvrdila je da je problem korupcije u Ukrajini „preuveličan“ i umjetno „gurnut u središte pozornosti“, dok se paralelno pokušavalo javnost usmjeriti prema navodnim vezama NABU-a i Rusije. Međutim, to nije pomoglo u smanjenju međunarodnog pritiska. Kritike su stigle iz SAD-a (unatoč nedavnim ukrajinskim pokušajima da se Washingtonu približe najavom stvaranja domaće verzije agencije DOGE – Odjela za vladinu učinkovitost, po uzoru na Trumpa i Elona Muska), kao i iz Europske unije i MMF-a. Sve to dodatno je zakompliciralo planove Ukrajine da provede hitnu reviziju državne potrošnje i mobilizira resurse za obranu.

Navečer 23. srpnja predsjednik Zelenski najavio je novi zakon za jačanje antikorupcijskih institucija „bez ruskih utjecaja, ali uz očuvanje njihove neovisnosti“. Tema je dominirala i 24. srpnja, kada je o njoj razgovarao s britanskim premijerom Keirom Starmerom i njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom – čelnicima zemalja koje su među najvećim donatorima ukrajinske vojne pomoći. Tog je dana u parlamentu već bio spreman nacrt zakona 13531, kojim bi se ojačale ovlasti NABU-a i SAP-a. Ipak, ostaje za vidjeti hoće li taj zakon biti usvojen i hoće li umiriti prosvjednike i međunarodne kritičare. Čitava epizoda ostavila je gorak okus kod mnogih zapadnih saveznika Ukrajine. Tim više jer je Vlada u Kijevu, uz 25 milijardi dolara za oružje, nedavno zatražila i dodatnih 40 milijardi dolara za plaće vojnog osoblja. Taj zahtjev došao je u trenutku kada se – 25. srpnja – saznalo da Ukrajina nije zadovoljila uvjete za četvrtu tranšu EU financiranja u okviru programa „Instrument za Ukrajinu“, čime joj je uskraćeno 1,5 od planiranih 4,5 milijardi eura pomoći. Kao službeni razlog uskraćivanja tranše navedeno je neispunjavanje tri od ukupno šesnaest reformskih kriterija: (1) nedovoljna provedba decentralizacije, (2) kašnjenje izmjena zakona o Agenciji za povrat i upravljanje imovinom (ARMA) – koji je predsjednik Zelenski potpisao tek 27. srpnja, te (3) nedostatak napretka u odabiru sudaca za Visoki antikorupcijski sud. Iako su ta tri kriterija navedena kao službeni razlozi, sve je češće moguće čuti da je ključni uzrok kašnjenja upravo inicijativa vlasti da politički podredi rad NABU-a i SAP-a, što je naišlo na snažno negodovanje partnera iz Europske unije, MMF-a i drugih donatora.

Stanje na bojištima – Sumi i susjedne ruske regije

Dok se prije desetak dana moglo čuti naznake borbi na granici Ukrajine i Ruske Federacije zapadnije od glavne borbene zone (južno od ruskog pograničnog sela Novi Put), većina borbenih djelovanja tijekom proteklog tjedna ipak je bila koncentrirana sjeverno od grada Sumi, u području općinskih središta Hotinj i Junakivka. Na zapadnoj polovici zone čulo se o nastavku ukrajinskog pritiska sjeverno od općinskog središta Hotinj – prvenstveno oko sela Kindrativka. Nakon što se do 16. srpnja izvještavalo o njegovu potpunom oslobađanju, u srijedu, 23. srpnja, došlo je do ponovnog prodora agresora sa sjeveroistoka prema središtu naselja, vjerojatno uz tok rječice Sinjak – što je, prema ukrajinskim izvorima, suzbijeno do petka, 25. srpnja. Uz to, nastavljene su i borbe kod sela Andriivka, udaljenog 3,5 km jugoistočno (oslobođeno 8. srpnja), kao i navodni ukrajinski pritisak prema još oko 3 km istočnijem okupiranom selu Oleksiivka. Sve je to značajno ublažilo ritam ruskih napada na južniju liniju ukrajinskih pograničnih uporišta (Jastrubine–Hotinj–Pisarivka–Mala Korčakivka).

Za razliku od toga, stanje na istočnoj polovici ove borbene zone nije bilo tako povoljno za branitelje. Kao prvo, 18. i 20. srpnja bilježila su se daljnja ruska napredovanja oko Jablunivke (jugozapadno, južno i jugoistočno), čiju su okupaciju od 13. lipnja Ukrajinci priznali tek 19. srpnja. Pomak na jugozapad do ponedjeljka, 21. srpnja, omogućio je ruski ulazak u malo zapadnije ukrajinsko uporište Varačine, koje su iz Moskve službeno proglasili okupiranim u srijedu, 23. srpnja. Iako se nedaleko i dalje drže ukrajinska uporišta Junakivka (podijeljena još od 19. lipnja, sada u dodatno otežanoj situaciji) i Sadki, može se konstatirati kako se ruski ofenzivni pritisak postupno pomiče oko 5 km južnije, prema obrambenoj liniji oslonjenoj na naselja Mala Korčakivka, Korčakivka, a istočnije na sela Nova Sič i Hrapivšćina. Uz ruske navode o pristizanju niza ukrajinskih pojačanja tijekom zadnjih desetak dana, i dalje se čuje za izuzetno brojna zračna i topnička djelovanja po bojišnici i njezinoj pozadini – gdje Rusi posebno gađaju Sumi (uz učestale gubitke struje, a grad polako dolazi i na domet taktičkih dronova vođenih optičkim vlaknima) i Šostku, dok Ukrajinci uzvraćaju udarima po pograničnim mjestima regija Kursk (posebno Riljsk) i Belgorod.

Stanje na bojištima – Ukrajina

Rusi ne odustaju od Harkivske oblasti

Iako je ruska borbena skupina „Sjever“ i dalje koncentrirana na ukrajinsku regiju Sumi, u zadnjem je tjednu zabilježeno učestalo sukobljavanje i na sjeveru regije Harkiv. Uz povremene borbe kod okupiranog Gliboke i ukrajinskog sela Lipci, često se izvještava o sukobima kod pograničnog sela Zelene, oko 10 km istočnije. Nastavljene su i borbe kod Staricje i Gatišća te u Vovčansku, dok je 26. srpnja zabilježen pomak agresora sjeveroistočno od sela Tihe, što je možda otvorilo novi put prema nedalekom ukrajinskom uporištu Vovčanski Hutori, smještenom na južnim obalama rijeke Vovče. Što se tiče bojišta oko 50 km jugoistočno, na zapadnoj obali rijeke Oskil, ondje se odvijaju: (1) na sjeverozapadu, kod okupiranog Milove, nakon manjeg ruskog napredovanja prema naselju Hatnje 18. srpnja, izgleda da su krenuli ukrajinski protunapadi. To je smanjilo pritisak na okolna naselja Čugunivka, Hatnje, Ambarne i Odradne, ali nema vijesti o značajnijim promjenama bojišnice. (2) Oko 16 km jugoistočno, uz samu rijeku Oskil, i dalje se vode borbe kod okupiranih sela Stroivka, Kamjanka i Krasne Perše, kao i južnije, između sela Petro-Ivanivka i Figolivka. (3) Još malo južnije Rusi se, čini se, brane kod sela Dvorična, Kutkivka i Zapadne, s koncentracijom borbi na sjeverozapadnim i zapadnim prilazima gradu Kupjansku. Konkretno, dok ondje Ukrajinci i dalje drže Kindrašivku te prolaz zapadno od Velike Šapkivke, jasno je da je selo Golubivka, oko 2 km sjeverno od Kupjanska, palo u ruke agresora 24. srpnja. Također, ruske snage su zabilježene na samom sjevernom rubu Kupjanska, kao i na sjeverozapadnim prilazima – gdje su do petka 25. srpnja učvrstile pozicije oko obližnje okupirane Radkivke (uz borbe kod nedaleke Moskovke) te uz prugu koja vodi sjeverozapadno iz Kupjanska prema Vovčansku. Sve su to posebno loše vijesti za snage koje brane (4) ukrajinsku enklavu istočno od Kupjanska, preko rijeke Oskil – gdje se i dalje bore na sjeveroistočnim prilazima Kupjansku i selu Petropavlivka, na položajima istočno kod Stepove Novoselivke, te na linijama jugoistočno od ukrajinskih sela Pišćane Gornje i južno kod Gluškivke.

Tek nekoliko kilometara južnije, s druge strane ruskog prodora do rijeke Oskil, i dalje se vode: (1) borbe na prilazima ukrajinskom gradu Borova sa sjevera (Zagrizove, Boguslavka, Novoplatonivka) te sa sjeveroistoka (Borivska Andriivka), gdje se od 23. srpnja bilježi rusko prilaženje do samog sjevernog ruba sela Zeleni Gaj. Dok su (2) prilazi gradu Borova s istoka u zadnjih tjedan dana ipak bili ponešto mirniji, žestoki su okršaji posebno bjesnili (3) oko 25 km jugoistočno od Borova, na administrativnoj tromeđi ukrajinskih oblasti Harkiv, Lugansk i Donjeck (oko sela Černešćina, Druželjubivka, Grekivka, a od 24. srpnja i na južnim prilazima sela Oljgivka te prema Andriivki), kao i dalje prema jugozapadu (Novij Mir, Ritkodub i Karpivka). Dok se 22. i 23. srpnja bilježi rusko napredovanje južno od Karpivke, s dodatnim prilaskom tom naselju te prema ukrajinskom selu Serednje, borbe su nastavljene i južnije od 11. srpnja službeno okupiranog sela Zelena Dolina, kao i na prilazima ukrajinskim selima Šandrigolove i Kolodjazi. (4) Uz nastavak sukoba na jugoistoku, uz tok rijeke Žerebec (Mirne, Jampolivka i Torske, gdje su agresori do 22. srpnja stigli do sredine mjesta), treba istaknuti i novosti po pitanju tijeka bojišnice u prostoru Serebrjanske šume. Na ovom području ukrajinska je strana 22. srpnja priznala ruski napredak zapadno od okupiranog naselja Dibrova, dok su geolocirane snimke od 26. srpnja potvrdile prisutnost agresora u objektima nedaleko šumskih jezera Černikove i Linevo, na istoku Serebrjanske šume. Sve to nije iznenađujuće, s obzirom na to da već neko vrijeme iz tih smjerova dolaze napadi prema južnoj obali rijeke Siverski Donjec – prema razrušenim naseljima Grigorivka (vjerojatno okupirano) i Serebrjanka (poprište borbi) uz južnu obalu rijeke.

Siversk trpi žestoke napade

Dapače, dok Serebrjanka još odolijeva, zadnjih se dana bilježe intenzivne borbe na sjeveroistočnim i istočnim prilazima nedalekom gradu Siversku. Također, 25. srpnja su objavljene snimke uništavanja ukrajinskih položaja na ravnicama oko 3 km sjeveroistočno od Siverska, uz navode o jednodnevnim izuzetno žestokim borbama, uključujući i odbijanje velikih oklopno-motoriziranih naleta agresora. Dana 27. srpnja zabilježena je prisutnost agresora malo sjevernije od tog područja (vjerojatno prodor iz sjevernije Serebrjanke) te uz prugu oko 2 km južnije (vjerojatno prodor zapadno prema Siversku iz proširene zone oko srušenog sela Vehnokamjanske od 19. srpnja). Uz već spomenuto jačanje ruskog pritiska na grad Siversk, čulo se i o nastavku sukobljavanja jugoistočno kod Viimke (uz ruski napredak uz rijeku Suha Plotva 18. srpnja), te južno kod ukrajinskih sela Zvanivka, Pereizne i Fedorivka. Tijekom proteklog tjedna nije bilo vijesti o borbama oko 28 km jugozapadno od središta, (1) na sjevernim prilazima ukrajinskom gradu Časiv Jara. Ipak, redovito su se čule vijesti o borbama u samom gradu, te u južnom predgrađu Mikolaivka, kao i u nedalekim, navodno okupiranim prigradskim naseljima Stupočki i Predtečine (oko 4 km sjeveroistočno od ukrajinskog grada Kostjantinivka). Situacija se bitno zakomplicirala (2) samo 4 km jugoistočno, gdje su Rusi 20. srpnja službeno proglasili okupaciju sela Bila Gora, a potom 22. srpnja ondje dodatno podizali svoje zastave. Tako je bojišnica iz smjera istoka i jugoistoka stigla pred samo selo Oleksandro-Šultine, oko 5 km istočno od ukrajinskog grada Kostjantinivka. (3) Unatoč povremenim izvještajima o borbama, prilično je jasno da se jugoistočno od Kostjantinivke sukobi vode na ukrajinskoj liniji sela uz rijeku Krivi Torec – od Ivanopilja i Plešćiivke, preko sela Kleban-Bik i Katerinivka do jugozapada Torecka, gdje još odolijevaju položaji kod okupiranog Novospaske, u selu Šćerbinivka i sjeverno od okupirane Romanivke. No, stanje je ondje sve neugodnije jer se agresor približava na širokoj fronti. Još je neugodnija situacija (4) južno od Kostjantinivke, gdje je obrambena linija išla od okolice okupirane Romanivke na istoku, preko sela Oleksandro-Kalinove u centru, pa zapadno do Jablunivke. Nakon što su agresori 18. srpnja ojačali položaje sjeverozapadno od Romanivke te uzduž južne ulice Jablunivke, čitava je obrambena crta duga oko 10 km počela popuštati, oslonjena u centru i zapadu na tok rijeke Bičok. Ove su promjene dovele i do povlačenja Ukrajinaca s preostalih jugozapadnih položaja do 24. i 25. srpnja, što je frontu postavilo na tok rijeke Bičok te na rubove sada iznimno ugroženog ukrajinskog sela Oleksandro-Kalinove u centru donedavne obrambene linije, dovodeći u pitanje opstanak velikog dijela preostalih ukrajinskih položaja jugoistočno od tog naselja.

Borbena zona oko Pokrovska i jug Ukrajine

Rudnik “Kapitalna” u Mirnogradu – zadnja prepreka između ruske i ukrajinske vojske

Zapadno od sada okupirane Jablunivke nalazi se prostor sjeveroistočne spojnice prema borbenoj zoni ukrajinskog grada Pokrovska. Ondje nisu samo Rusi prešli magistralu T-0504 (Pokrovsk-Kostjantinivka), već su, usprkos borbama na prilazima sela Stepanivka, Rusin Jar te Poltavka (koje je od 21. srpnja podijeljeno), nastavili napredovati i sjeverozapadno od 17. srpnja okupiranog Popiv Jara prema Volodimirivki (potvrđeno do 27. srpnja), ostavljajući južniji Novotorecke u poluokruženju, a zapadniju Pankivku na prvoj crti. Južno od toga uopće nije jasan status naselja Majak (agresori su još 14. srpnja objavili okupaciju, iako se tek 22. srpnja nedvojbeno vidjelo ruski prilazak s juga). Selo Boikivka je, čini se, i dalje podijeljeno, ali uvelike zauzeto, a borbe bjesne i kod Fedorivke (pretežito okupirane 22. srpnja), te prema zapadnijim selima Zatišok i Suhecke. Uz to su agresori ogorčenom obranom zaustavljeni samo nekoliko kilometara južnije, kod kompleksa rudnika „Krasnolimanski“, na prilazima gradu Rodinske – kroz koji prema sjeveru ide i jedna od ukupno dvije preostale opskrbne ceste grada Pokrovska (trasa T-0515 prema Dobropilji i Kramatorsku). Samo četiri kilometra jugoistočno Rusi su do 23. srpnja i s istoka stigli do ruba grada Novoekonomične (na čijem su jugu borbe trajale još od početka srpnja), dok je nedaleko selo Mikolaivka nekoliko puta promijenilo ruke prije konačne okupacije 24. srpnja – kao i središnji dio naselja Novoekonomične, koje je navodno kompletno okupirano dan kasnije, u petak 25. srpnja. Usprkos nastavku borbi na rubovima Novoekonomične, time samo rudnik „Kapitalna“ ostaje između Rusa i sjeveroistoka aglomeracije Mirnograd-Pokrovsk, što je prilično neugodno za branitelje čitavog tog prostora. Za razliku od toga, istočni prilaz Pokrovsku bio je proteklog tjedna bez pomaka bojišnice (uz borbe kod Grodivke, sela Promin, na južnom rubu Mirnograda i u Lisivki). Na južnim prilazima Pokrovsku, od 17. do 21. srpnja, došlo je do prodora ruskih diverzanata (DRG) na južni rub Pokrovska, a dok su branitelji nastojali sanirati situaciju, Rusi su dodatno navodili osvajanje sela Zvirove i Leontoviči jugoistočno od grada, kao i upad u rubnu gradsku četvrt Trojanda. Ipak, većina tih navoda do petka 25. srpnja pokazala se uvelike lažnima, te je stanje obrane ondje stabilizirano. Svih tih dana bilježili su se i okršaji kod nedalekih sela Novopavlivka, Čunišine i Novoukrainka, na južnom rubu samog Pokrovska (u razini lokaliteta Belgijka), kao i u podijeljenim selima Zvirove, Kotline i Udačne.

Kako sačuvati Dnjepropetrovsku regiju?

Južno od toga, bojišnica u duljini od oko 25 kilometara prati administrativnu granicu ukrajinskih oblasti Donjeck i Dnjepropetrovsk, na kojoj se vode borbe (od Molodetske, u enklavi oko sela Muravka, te zapadno od okupiranih sela Kotljarivka i Gorihove u Donjeckoj, pa u smjeru sela Novopavlivka i Filija u Dnjepropetrovskoj oblasti). Samo sedam kilometara južnije opstaje i sve manja ukrajinska enklava u Donjeckoj oblasti, gdje se brane sjeverni rubovi okupiranih naselja Oleksiivka, Zeleni Kut i Novoukrainka na sjevernoj obali rijeke Vovče – dok se dalje na zapad tijekom prošlog tjedna i nadalje iz ukrajinskih izvora moglo čuti o borbama kod okupiranih naselja Zaporižje, Jalta, Zirka, Grušivske, Novohatske i Tolstoj, a 26. srpnja i o ruskoj okupaciji ukrajinskog uporišta Zeleni Gaj (oko kojeg su također nastavljeni okršaji). Malo južnije ruski okupatori do 27. srpnja utvrdili su položaje oko zauzetih sela Piddubne i Mirne, dok se branitelji teško mire i s gubitkom 15. srpnja zauzete Voskresenke (oko koje su ruski položaji osnaženi do 27. srpnja), ali i istočnijeg gradića Komar, kod kojeg bi lako moglo biti zaostalih branitelja. Ipak, izgleda da su borbe načelno prenesene zapadnije, na liniju od sela Andriivka-Klevcove, preko Oleksandrograda sve do 26. srpnja navodno okupiranog sela Maliivka u Dnjepropetrovskoj oblasti, i onda dalje na jugoistok, preko Komišuvahe i Novogeorgiivke u Donjeckoj, do naselja Temirivka u Zaporižju (uz nastavak povremenog spomena okršaja i kod istočnijih okupiranih naselja Ševčenko, Vilne Pole, Novosilka, Zelene Pole i Novopilj Donjeckoj oblasti do pred kraj prošlog tjedna). Osim toga, u Zaporižju kod Orihiva 21. srpnja čulo se o ruskom pomaku unutar naselja Mala Tokmačka, dok se glavnina borbi koncentrirala na sjeveru ukrajinskog grada Kamjanske. Od početka zauzimanja 8. srpnja postupno se došlo do službene objave okupacije 17. srpnja – da bi do srijede 23. srpnja bio zabilježen i nastavak ruskog napredovanja na sjever, u naselje Plavni, kao i okupacija većine jugoistoka grada Kamjanske do petka 25. srpnja. Sve je to do subote 26. srpnja bilo okrunjeno izbijanjem ruskih snaga oko 2,6 km sjeverno, na sam južni rub ukrajinskog grada Stepnogirska – no do ponedjeljka 28. srpnja navodno je izveden i veći ukrajinski protuudar, koji je agresore izgleda vratio u urbani prostor na sjeveru grada Kamjanske.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 29. srpnja 2025. pod nazivom “Autogol Zelenskog i prava istina o Trumpovom slanju moćnih Patriota Ukrajini: Dok Zapad diskutira, Rusi jurišaju po čitavoj fronti!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/autogol-zelenskog-i-prava-istina-o-trumpovom-slanju-mocnih-patriota-ukrajini-dok-zapad-diskutira-rusi-jurisaju-po-citavoj-fronti-15608406