Petak 18. srpnja ujedno je 1241. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, u kojoj tjedan nosi nastavak velikog ljetnog toplinskog vala. Imajući u vidu visoke temperature i skromne padaline, ne čude ni navodi o brojnim požarima, koji ne samo da jasno ocrtavaju bojišnicu, već prate i sve veće zračne ili topničke napade u pozadini obiju zaraćenih strana. Dok je čitav protekli tjedan obilježio relativno žestok ritam kopnenih operacija, ta su djelovanja privremeno kulminirala početkom vikenda s tek manjim smirenjem u početku ovog tjedna. Pri tome, i nadalje se uglavnom radi o pješačkim napadima, u malim skupinama i uz skromno sudjelovanje oklopne tehnike, dok se glavnina mobilnosti postiže civilnim vozilima i motorkotačima (kojih se onda i bitno više gubi). Sada više od 700.000 agresorskih vojnika pritisak je usmjerilo posebno prema zoni oko ukrajinskih gradova Pokrovsk i Kostjantinivka, sjeveroistočno od Limana (tromeđa Luganske, Harkivske i Donjecke oblasti), na jugoistoku bojišta (zona od okupirane Velike Novosilke prema tromeđi Donjecke, Dnjepropetrovske i Zaporiške oblasti), te na sjeveroistoku ukrajinske regije Sumi. Imajući sve to u vidu, ne čudi da je Vrhovna Rada 15. srpnja (ukupno po 16. put) na još 90 dana produžila izvanredno stanje te opću mobilizaciju u Ukrajini. Ova odluka stupa na snagu 7. kolovoza i traje barem do 5. studenog ove godine, kako se to periodički produžuje još od kraja veljače 2022. godine.

Za sada rekordan ruski zračni napad

Što se tiče ruskih zračnih napada tijekom proteklog tjedna – nakon rekordnih preko 400 zračnih oružja početkom lipnja (1. pa 6. te 9. i 17. lipnja), i onda preko 500 početkom srpnja (29. lipnja i 4. srpnja), tijekom zadnjih tjedan dana postavljeni su novi rekordi. Konkretno, 9. srpnja bilježeno je 741 sredstvo u jednoj noći, dok se ujutro subote 12. srpnja čulo za 623 zračna oružja nad Ukrajinom, sve to u vrijeme dok Ukrajina štedi protuzračnu tehniku do mogućih novih isporuka iz Sjedinjenih Država. Detaljnije gledano, treba spomenuti da je u ponedjeljak 7. srpnja bilo govora o 101 kamikaza-dronu (58 oboreno i 17 prizemljeno drugim sredstvima) i 4 rakete sustava S-300/S-400, dok je utorak 8. srpnja donio opet 4 rakete S-300/S-400 (opet iz ruske regije Kursk) te 54 kamikaza-drona (26 oboreno i 8 prizemljeno). Kako smo već spomenuli, u srijedu 9. srpnja registriran je čak 741 zračni cilj – 728 raznih dronova (navodno 296 oboreno i 415 prizemljeno), 7 krstarećih raketa (sve srušene) te 6 hipersoničnih raketa Kh-47M2 „Kindžal“ koje su sve prošle obranu. Posebni su ciljevi bili postavljeni na niz ukrajinskih aerodroma, kao i na industriju naročito na zapadu zemlje.

Četvrtak 10. srpnja donio je 397 raznih dronova dugog dometa, od čega oko 200 tipa Shaheed-136/131 (164 oboreno i 204 prizemljeno), 8 balističkih raketa „Iskander-M“ iz Brijanska (sve srušene), 6 krstarećih raketa Kh-101 (sve srušene), te 4 rakete sustava S-300/S-400 opet iz Kurska – a pod napadima je bio Kijev (niz tvornica, skladišta i aerodroma, te sustavi protuzračne obrane), uz opet i niz aerodroma širom države (pri čemu zasad nije jasno jesu li u Černivcima stradala dva aviona An-32 donirana iz Hrvatske tijekom prošlog ljeta). U petak 11. srpnja bilježilo se samo 79 raznih dronova dugog dometa (44 oboreno i 16 prizemljeno drugim sredstvima), te napadima i na Harkiv, Odesu, kao i na aerodrom kod Mikolajeva (navodno ondje uništen sustav HIMARS), da bi opet u subotu 12. srpnja bilo govora o 597 raznih dronova, od čega procijenjeno 339 tipa Shaheed-136/131 (319 srušeno i 258 prizemljeno), te 26 krstarećih raketa Kh-101 iz ruske oblasti Saratov (25 srušeno). Na meti su se posebno našli gradovi Lviv (poduzeće „Elektron“), Černivci i Harkiv.

Poruka za TCC u Samaru

Nedjelja 13. srpnja bilježila je 60 raznih dronova dugog dometa, od toga oko 40 tipa Shaheed-136/131 (20 srušeno i još 20 prizemljeno), da bi u ponedjeljak 14. srpnja bilo govora o 136 dronova dugog dometa, od toga do 90 tipa Shaheed-136/131 (61 srušen i 47 prizemljen) i opet 4 rakete sustava S-300/S-400 iz regije Kursk. Konačno, u utorak 15. srpnja navodilo se 267 raznih dronova, od toga oko 200 tipa Shaheed (navodno barem 178 oboreno i 66 prizemljeno). Ujedno, tijekom proteklog tjedna bili su nastavljeni i ruski napadi na ukrajinske Teritorijalne centre za novačenje i socijalnu podršku – dok je prvi val takvih napada u veljači uglavnom bio izvođen podmetanjem eksploziva (Pavlograd, Rivne, Kamjanec-Podilski), početak srpnja bilježio je prvo 6 takvih institucija pod udarom kamikaza-dronova dugog dometa (Krivi Rih, Poltava, Kremenčuk, Zaporižje i Harkiv), a onda slične napade u Odesi 11. srpnja te u mjestu Samar (Dnjepropetrovska oblast) 13. srpnja. Tek treba vidjeti potencijalni utjecaj ovih napada na ukrajinske napore oko mobilizacije dodatnog ljudstva za obranu domovine.

Za to vrijeme, dok se u prvom tjednu srpnja bilježilo presretanje barem 722 bespilotne letjelice samo iznad prostora okupirane oblasti Donjeck – radom sustava zvanog „Kupola Donbasa“, više iznad Gorlivke, a malo manje od pola iznad Donjecka i Makijivke – redovito se bilježilo i nastavak ukrajinskih napada bespilotnim letjelicama dugog dometa po ciljevima u Rusiji. U nedjelju 6. srpnja tu se spominjalo rušenje preko 180 letjelica u nizu ruskih regija, što je za prvu silu izazvalo zaustavljanje civilnog zračnog prometa iznad većine europskog dijela Rusije (preko 287 letova otkazano i 106 odgođeno nakon ponegdje i višednevnog zatvaranja aerodroma oko Moskve, Skt. Peterburga, Nižnjeg Novgoroda, Pskova, Ivanova, Kaluge i Tambova). Ukupno se od 5. do 7. srpnja čulo o otkazivanju barem 485 letova te kašnjenju njih preko 1.900 – što je dovelo i do vidljivog nezadovoljstva javnosti. U ponedjeljak 7. srpnja ponovno se s ruske strane čulo o rušenju stotinjak ukrajinskih dronova iznad niza ruskih regija te okupiranog Krima – no posebno su zabilježeni uspješni napadi na željezničku mrežu regije Voronjež, na rafineriju „A. A. Šamar“ (KNGK-INPZ) istočno od mjesta Iljskij u u Krasnodarskom kraju, te na poduzeće JSC „Krasnozavodski kemijski pogon“ u mjestu Krasnozavodsk, oko 80 km sjeveroistočno od Moskve – gdje se proizvodi razno streljivo te posebno termobaričke bojne glave za ruske varijante kamikaza-dronova iranskog tipa Shaheed.

Novi napad na JSC Energia u Jelecu

Zato se u utorak 8. srpnja prvenstveno čulo o masivnim napadima ukrajinskih bespilotnih letjelica po pograničnim regijama Belgorod i Kursk, jednako kao i po nizu gradova okupirane ukrajinske regije Lugansk – gdje su lokalne okupacijske vlast spominjale i korištenje dronova s kasetnim bojnim glavama – da bi se u srijedu 9. srpnja opet spominjalo rušenje stotinjak ukrajinskih dronova širom Rusije. U četvrtak 10. studenog opet se spominjalo rušenje barem 155 ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad niza ruskih regija, te eksploziju na plinovodu u Tjumenskoj oblasti Rusije, u Zapadnom Sibiru (vjerojatno ipak predaleko za ukrajinske letjelice) – da bi u petak 11. srpnja toga bilo znatno manje, ali se čulo o uspješnim napadima na zrakoplovni pogon Luhovici jugoistočno od Moskve (proizvodnja dijelova za borbene zrakoplove MiG), te poznati „Konstrukcijski biro za izradu instrumenata“ (KBP) nazvan po akademiku Šipunovu u Tuli (među ostalim specijaliziran i za razvoj raznog protuoklopnog i protuzračnog naoružanja, gdje se registriralo eksplozije i požar), kao i jednako znani „Taganroški aviacijski naučno-tehnički kompleks“ (TANTK) Beriev u mjestu Taganrog u regijI Rostov. Subota 12. srpnja opet je donijela vijesti o rušenju oko 50 ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad niza ruskih oblasti, te klasičnim zračnim napadom na most koji je agresorima olakšavao pristup bojišnici u gradu Kamjanske u Zaporižju, da bi se u nedjelju 13. srpnja čulo o rušenju još preko 40 komada ukrajinskih bespilotnih letjelica. Konačno, u rano jutro 15. srpnja javljeno je preko 55 presretnutih ukrajinskih dronova, te o ponavljanju već 3. srpnja izvedenog ukrajinskog napada na vojnu tvornicu „Energija“ u mjestu Jelec, ruska regija Lipeck (među ostalim, proizvodnja raznih baterija za rakete i druge vojne potrebe). Ponovno treba napomenuti da svi prolasci ukrajinskih dronova izazivaju obustave prometa na ruskim civilnim aerodromima, kao i učestala gašenja interneta i mobilne telefonije ili barem njeno usporavanje s G4 na G2 standard (budući da te usluge mogu biti korištene i za vođenje dronova).

Međunarodna arena

Što se događanja u Europi tiče, kao prvo treba napomenuti da je do večeri u četvrtak 17. srpnja trajala svojevrsna drama oko makar i načelnog usvajanja 18. paketa EU sankcija prema Ruskoj Federaciji. Nakon što se uglavnom usuglasilo paket sankcija krajem lipnja na tadašnjem sastanku Europskog vijeća, gotovo tri tjedna je konsenzus priječilo ukupno šest ulaganja veta iz Slovačke. Dok se uspjelo umiriti pojedine EU-članice s Baltika, koje su predložene sankcije smatrale previše slabima (pa je zato uvršteno smanjivanje maksimalne cijene ruske nafte) – bitno se tvrđim orahom pokazala Slovačka koja je tražila garancije da će izbjeći ekonomske štete od potpune EU-zabrane uvoza ruskog plina, predviđene za kraj 2027. godine. Dok je dugo nagovaranja Slovačke dovelo do određene sramote za niz EU-čelnika koji su prognozirali brzi kompromis – usprkos slovačkog traženja izuzetka od opće zabrane uvoza ruskog plina do isteka njihova vlastitog ugovora s Moskvom, koji traje do 2034. godine – dogovor je postignut naporom Europske komisije. Doduše, još ostaje i pitanje nedavno postavljenih prigovora Malte na ovu politiku – koja se protivila smanjivanju maksimalne izvozne cijene ruske nafte (uvjet zemalja Baltika), navodno radi šteta koje bi takve mjere izazvale za rusko korištenje iznajmljenih tankera (kojih je poprilično u rukama brodovlasnika s Malte, ali i iz Grčke te Cipra). Na sve to, tek treba vidjeti kako će se o svemu tome postaviti i uvijek problematična Mađarska, koja za sada u tišini gleda sve ove diplomatsko-ekonomske probleme Europske unije.

Ukrajinsku delegaciju u Rimu vodila je ministrica gospodarstva Julija Sviridenko

Inače, napomenimo i da su prošlog tjedna u Europi održana i dva međunarodna skupa koja su imala određenog značaja za Ukrajinu. Kao prvo, u četvrtak 10. i petak 11. srpnja u Rimu je bila „Konferencija o obnovi Ukrajine 2025“ (URC2025) – ukupno osmo izdanje skupa kojeg se do 2022. nazivalo „Konferencijom o reformi Ukrajine“, dok su iduća četiri izdanja nosila današnji, gotovo „poratni“ naziv – na kojem je osobno sudjelovao i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. U tom je stilu i početni fokus na privatizaciju, provedbu reformi i približavanje euro-atlantskim asocijacijama postupno prebačen na poratnu obnovu, lani i na zaštitu energetske infrastrukture, da bi ove godine uz teme obnove i modernizacije itekako bilo riječi i o europskoj vojnoj pomoći za Ukrajinu. Kao prvo, najavljeno je bilo slanje milijarde eura iz EU-proračuna u svrhu makro-ekonomske pomoći (MFA) za stabiliziranje Ukrajine (šesta rata od ukupno obećanih 18,1 milijardu eura). Osim toga, spomenuta je i provedba 1. ožujka 2024. godine usvojenog „Instrumenta za Ukrajinu“ (ukupno vrijednog oko 50 milijardi eura u periodu 2024. do 2027.) – gdje se iz njegova prvog stupa („Planu za Ukrajinu“) u kolovozu treba poslati oko 3,05 milijardi eura – dok je drugi stup ove inicijative („Okvir za investicije u Ukrajinu“) podržan izdvajanjem 580 milijuna eura donacija i još 1,8 milijardi eura jamstava (ne bi li se time potaklo do 10 milijardi eura investicija). Dok se tek raspravlja o mogućem podizanju sredstava za pomoć Europske unije Ukrajini od 2028. do 2034. godine na ukupno oko 100 milijardi eura, na licu mjesta je navodno bilo prikupljeno oko 11,7 milijardi USD za obnovu u Ukrajini. Uz to, spominjalo se i niz dodatnih sporazuma i nacionalnih donacija. Tako je Zelenski potpisao „Memorandum o razumijevanju“ s čelnikom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) o pomoći u jačanju tamošnje nuklearne sigurnosti, što će dijelom financirati Švedska donacijom od 2,1 milijuna USD. Dok su iz EU uz pomoć Danske, Francuske, Litve i Njemačke najavili osnivanje inicijative EU4Reconstruction vrijedne 37 milijuna eura, sama Danska se obvezala izdvojiti dodatnih 68,23 milijuna USD za obnovu, Nizozemska će u ovoj i idućoj godini dati 325 milijuna USD (od toga 56 milijuna za obnovu energetske infrastrukture i još 32,5 milijuna za podršku nizozemskim akterima u obnovi), a Italija je najavila 32,5 milijuna eura pomoći za obnovu kulturne baštine (posebno u Odesi), te pripremu svog 12. paketa vojne pomoći. Za razliku od toga, Velika Britanija je uvelike ponovila svoje nedavno preuzete obveze – koje ukupno iznose oko 18,3 milijarde funti (od toga 5,3 milijarde za nevojne potrebe i 13 milijardi vojne pomoći, u tome posebno i oko 5.000 protuzračnih raketa u izvedbi britanske podružnice koncerna Thales). Istodobno je u Londonu bio održan i sastanak čelnika država tzv. „Koalicije voljnih“, pod supredsjedanjem francuskog predsjednika Macrona i britanskog premijera Starmera, na kojem su ukrajinski predsjednik Zelenski i njemački kancelar Merz bili prisutni virtualno, baš kao i američki predstavnici, umirovljeni general Keith Kellog te senatori Lindsey Graham i Richard Blumenthal (autori potencijalnog paketa oštrih dodatnih sankcija za Rusiju). Tom se prilikom dogovorilo jačanje potencijalnih europskih mirovnih snaga za Ukrajinu na razinu korpusa, te uspostava za njih posebnog zapovjedništva koje će početi rad u Parizu i onda nakon 12 mjeseci preseliti u London. Uskoro bi tome trebao slijediti i sastanak u tzv. „Ramstein formatu“, zakazan za ponedjeljak 21. srpnja, ovoga puta kompletno u online-formatu. Uglavnom, na ovim je sastancima također dominiralo pitanje opskrbe Ukrajine dodatnim protuzračnim sustavima (bilo lanserima i raketama ili dronovima presretačima) ne bi li se malo bolje mogla braniti od masivnih ruskih zračnih napada.

“Dubrovnik forum” – sastanak Ukrajina-Jugoistočna Europa

Uz to je u Dubrovniku, na drugi dan „Dubrovnik Foruma 2025“ u subotu 12. srpnja bio održan i „Ministarski sastanak Ukrajine sa zemljama jugoistočne Europe“. Budući je Vlada RH u četvrtak 10. srpnja usvojila klasificirani „Prijedlog odluke o darovanju materijalnih sredstava“ (vjerojatno 14. paket pomoći RH za Ukrajinu) – time se mogla i pohvaliti u Dubrovniku 2 dana kasnije. Ondje se pod supredsjedanjem ministara vanjskih poslova Ukrajine i Hrvatske, Sibige i Grlić Radmana, okupilo predstavnike još 11 država (Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Grčke, Kosova, Moldove, Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Slovenije, Srbije i Turske), koji su u zajedničkoj izjavi potvrdili suverenitet i integritet Ukrajine, njene težnjama za ulaskom u EU i NATO, te su osudili agresiju Rusije.

Trump i američka vojna pomoć

Tijekom zadnjih tjedana moglo se u pozadini svih vijesti o Ukrajini uočiti i diplomatsko-političku dramu koja se odvijala između Trumpa i Putina, odnosno SAD i Rusije. Naime, dok je 1. srpnja po treći put ove godine neobjašnjivo bila obustavljena vojna pomoć SAD za Ukrajinu, sam Donald Trump je 3. srpnja od Vladimira Putina čuo da ovaj uopće ne planira usporiti svoju agresiju prema Ukrajini (navodno navodeći da za ispunjenje borbenih planova treba barem još 60 dana operacija). Samo dan kasnije, slabost Trumpove pozicije bila je podcrtana ekstremnim valom zračnih napada – o čemu je predsjednik Sjedinjenih Država onda kasnije u danu telefonirao i Volodimiru Zelenskom u Kijevu. Temeljem svih tih razgovora, do subote 5. srpnja Trump je dokučio da je Putin možda „profesionalac“ (s izuzetnim uspjehom u borbi protiv međunarodnih sankcija), ali je on sam „vrlo nezadovoljan“ obavljenim telefoniranjem budući da “nije postigao napredak” prema mirovnom sporazumu. Do ponedjeljka 7. srpnja to se pretvorilo u odluku da Ukrajini treba pomoći pred „vrlo snažnim udarcima“ iz Rusije, čime se pred kamerama preokrenulo politički sve neugodniju obustavu pomoći za Ukrajinu – što je onda tijekom večeri 7. srpnja prihvatio i službeni Pentagon. Iako se onda najednom počelo pričati o slanju nekog dodatnog „obrambenog oružja“ prema Kijevu, ni u utorak 8. srpnja, a ni u srijedu 9. srpnja novinari od Trumpa nisu uspijevali saznati što bi se zapravo slalo ni tko je točno ranije blokirao tu pomoć (neslužbeno se spominjalo dužnosnika treće razine u Pentagonu, kojem su dvije razine nadređenih potpisale odluku bez propitivanja ili obavještavanja Bijele Kuće) – da bi situacija bila dodatno podcrtana novim ruskim rekordnim valom zračnih napada na Ukrajinu 9. srpnja i tek malo blažim napadima 10. i 12. srpnja. Razinu kaosa pokazuju i Trumpove priče od 8. srpnja da bi u Ukrajinu slao 10 raketa za Patriot, dok je obustavom pomoći u Poljskoj bilo blokirano barem 30 takvih raketa (sve smiješni brojevi u kontekstu stotina nadolazećih ruskih raketa i dronova), a tek je malo bolje prošao njemački i norveški prijedlog kupovine u SAD tri bitnice raketnog sustava Patriot za Ukrajinu. Njima je izgleda Trump odgovorio neka daju svoje Patriote pa da onda vremenom dokupljuju zamjenu, dok je potpuno bez odgovora ostao pokušaj same Ukrajine da iz SAD pokuša kupiti 10 bitnica tog bitnog oružja. Ipak, svijet je ostao utješen izjavama Donalda Trumpa kako „čujemo puno gluposti od Putina. Uvijek zvuči dobro, ali u konačnici je besmisleno“.

Dok se u četvrtak 10. srpnja još nagađalo da bi paket pomoći mogao biti vrijedan oko 300 milijuna USD, uz brojne teorije o njegovu sadržaju – ponešto su zbunjujuće djelovale dodatne Trumpove najave kako će tu neku pomoć u punini platiti NATO, na što se u petak 11. srpnja nadovezala i najava velikih novosti u odnosima SAD i Rusije, koje će Trump spektakularno objaviti svijetu u ponedjeljak 14. srpnja. Tog ponedjeljka se u Ovalnom uredu održala konferencija za medije povodom posjeta Washingtonu glavnog tajnika NATO saveza Marka Ruttea – a, naravno, sve Trumpove izjave o Rusiji ispale su bitno blaže od svih očekivanja. Ne samo da nije bilo ništa od novih sankcija za Putina i Rusiju, nego je ostalo nejasno i što se (te koliko) navodnog „top-of-the-line“ oružja misli poslati prema Kijevu (sad preko NATO saveza, tko god podmirio račun). Agresorima je tek upućena mlaka prijetnja carina od 100 posto ako ne pristanu na mir u roku od 50 dana (skoro pa deset dana nakon što je sam Putin objasnio Trumpu kako mu za rat treba još 60 dana). Time je Rusima zapravo postavljen samo još jedan novi rok, kao onaj od dva tjedna zadan 28. svibnja (ne bi li Trump tada razlučio da li se to Putin s njim poigrava ili ne). Imajući sve to u vidu, nisu začudili ni službeni ruski odgovori – recimo od ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova iz Kine u utorak 15. srpnja da Rusija već izdržava niz sankcija, „da ih podnosi i nema sumnje da će ih i nastaviti podnositi“, što je onda u srijedu 16. srpnja iz Kremlja dopunjeno i novim nuklearnim prijetnjama za sve koji bi pojačali vojnu pomoć Ukrajini. U međuvremenu, Ukrajinci se tek u tišini pripremaju na još 50 dana pojačane agresije, budući da Rusi ionako u svom ratovanju vole ganjati razne politički postavljene rokove.

Politička preslagivanja u Kijevu

Veleposlanica u SAD Oksana Markarova i zamjenik ministra vanjskih poslova Serhiy Kislica

U svjetlu svih tih međunarodnih previranja ne čudi da je i predsjednik Volodimir Zelenski krenuo u preslagivanje ukrajinske Vlade. Sve je počelo najavom odlaska veleposlanice Ukrajine u SAD Oksane Markarove. No do ponedjeljka 14. srpnja postalo je jasno da bi na mjesto premijera mogla doći dosadašnja ministrica gospodarstva Julija Sviridenko, za što je otvoren put ostavkom dotadašnjeg premijera Denisa Šmihalja u utorak 15. srpnja. Usprkos raznih nagađanja sve je bilo dovršeno do večeri u srijedu 16. srpnja – kada su prema Vrhovnoj Radi poslani prijedlozi kadrovskih promjena. Nova premijerka je dosadašnja prva zamjenica i ministrica gospodarstva Julija Sviridenko, njen prvi zamjenik postaje Mihailo Fedorov (uz funkciju ministra za digitalne transformacije), resori gospodarstva, ekologije i poljoprivrede se spajaju pod ministrom Oleksijem Soboljevim (donedavnim pomoćnikom Sviridenko), a ministar za europske poslove postaje Taras Kačka (još jedan donedavni pomoćnik Sviridenko). Donedavni premijer Šmihalj je ministar obrane, dok donedavni ministar za strateške industrije Herman Smetanin preuzima državni koncern obrambene industrije Ukroboronprom. Jedino je pravo iznenađenje da dosadašnji ministar obrane Rustem Umerov nije postao veleposlanikom u SAD, kako se nagađalo – već su strateški odnosi sa Sjedinjenim Državama povjereni dosadašnjoj ministrici za europska pitanja Olgi Stefanišinoj, ali kao nerezidentnoj predsjedničkoj izaslanici u statusu veleposlanika (dok se čeka tko će biti novi ambasador).

Stanje na bojištima – Sumi i susjedne ruske regije

Tijekom proteklih tjedan dana ruska je strana u više navrata tvrdila da osigurava svoju granicu regije Kursk (okupacijom ukrajinskog pograničnog sela Bezsalivka 7. srpnja, kojom je olakšan pritisak na Tetkino u regiji Kursk, kao i tvrdnjama 8. srpnja o uspostavi pogranične zone oko ruskog sela Gornalj, na istočnom kraju te iste borbene zone), dok je sjeveroistok ukrajinske regije Sumi nastavio biti poprištem žestokih borbi. Glavna je novost tu ipak bila nastavak ukrajinskih protunapada na zapad nesuđene ruske tampon-zone – oko sela Kindrativka, koje je sjevernim prodorom oko sela 8. srpnja prvo stavljeno u okruženje, da bi onda tijekom idućih dana izgleda došlo i do njegova postupnog oslobađanja do srijede 16. srpnja. Osim što se ondje bilježe konstantne borbe, vjerojatne potaknute i brojnim ukrajinskim pojačanjima, čitava je ta operacija vidljivo rasteretila i ukrajinske položaje oko 5 km južnijeg općinskog središta Hotinj.

Junakivka – sve bliže ruskom zaauzimanju

Nažalost, ostatak bojišnice u čitavoj ovoj borbenoj zoni imao je bitno manje promjena – tako da se glavnina borbi na ukrajinskom borbenom smjeru “Sjeverno-slobožansk i Kursk” nadalje bilježi po prednjim položajima Oleksiivka-Varačine-Jablunivka-Junakivka-Sadki, te prema liniji ukrajinskih naselja oko 5 km južnije (Pisarivka, Korčakivka, pa onda i istočnije prema selima Nova Sič te Hrapivšćina). Dakle, Rusija ondje i dalje drži oko 100 km kvadratnih okupiranog prostora i vezanih do 55 tisuća vojnika svoje „Sjeverne skupine snaga“ – s posebnim naglaskom još i na manji pomak ostvaren do ponedjeljka 14. srpnja, kada se geolociralo ruski prilazak sa zapadne strane općinskog središta Junakivka (mjesta u kojem ogorčene borbe unutar naselja traju još od 19. lipnja). Uz to, i nadalje se bilježe deseci zračnih te topničkih napada kako po bojišnici, tako i posebice po naseljima u pozadini (od Belgoroda i Kurska u Rusiji). S ukrajinske se strane čuje o užurbanoj izgradnji mrežama zatvorenih prometnih koridora za opskrbu prve linije (protiv dronova, posebno onih upravljanih putem optičkih vlakana), čemu pomaže i ovogodišnja švedska donacija ukupno oko 250 tona ribarskih mreža prikupljenih širom Sjeverne Europe. Za to vrijeme Rusi posebno spominju nastavak užurbanog razminiranja svojih borbama pogođenih pograničnih krajeva (navodno očišćeno 45 naselja, a radovi traju u još njih 15).

Stanje na bojištima – Ukrajina

Usprkos usmjerenja ruske borbene skupine „Sjever“ na ukrajinsku regiju Sumi, zadnjeg tjedna ponešto su oživjeli i okršaji na sjeveru regije Harkiv. Uz povremene okršaje kod okupiranog Gliboke i ukrajinskog sela Lipci, učestale su i borbe kod pograničnog sela Zelene. Ipak, posebno treba istaknuti situaciju zapadno od Vovčanska – gdje se 25. lipnja čulo o prilazu agresora zapadno od grada (južno, preko rijeke Vovče), što je izgleda preraslo u veću operaciju. Prvo se 12. srpnja registrirao prijelaz agresora i preko rijeke Siverski Donjec u šumama oko 2 km zapadno od grada, da bi u srijedu 16. srpnja došlo i do širenje ruskih položaja u nedalekom zapadnom dijelu Vovčanska (na sjeveru kompleksa tamošnje tvornice jestivog ulja). Zato bitno manje zabrinjava ruska objava okupacije pograničnog sela Degtjarne 17. srpnja, oko 38 km sjeveroistočno od Vovčanska, u teško branjivom izboju granice prema Ruskoj Federaciji.

Rusi vode žestoke borbe na rijeci Oskil

Što se tiče bojišta oko 55 km jugoistočno, na zapadnoj obali rijeke Oskil – i ondje su nastavljene žestoke borbe. Dok (1) agresori tek polako šire pograničnu enklavu oko 3. srpnja okupiranog sela Milove (borbe kod sela Čugunivka, i napredovanje prema selima Hatnje 11. i Ambarne 15. srpnja), (2) na rijeci Oskil bilježilo se rusko napredovanje kod ukrajinske Kamjanke (jugozapadno 13. srpnja i istočno 17. srpnja), te borbe oko sela Krasne Perše, Novovsilivka i Petro-Ivanivka. (3) Ponešto južnije su Rusi prišli bliže selima Dovgenjke i Dorošivka, uz koncentriranje pritiska na prilaze gradu Kupjansku – kod Golubivke, te u većinom zauzetim selima Kindrašivka i Radkivka (bez jasnih informacija o stanju u Moskovki i Sobolivki, za koje Rusi također tvrde da su okupirana). Slično je nejasno i stanje u ukrajinskoj enklavi istočno od Kupjanska, preko rijeke Oskil. Ondje se i nadalje vode borbe na sjeveroistočnom prilazu Kupjansku i kod Petropavlivke, istočno kod Stepove Novoselivke, kao i jugoistočno na prilazima selu Pišćane Gornje, te jugozapadno – kod Novoosinova i još malo južnije, na prilazima okupiranoj Kolisnikivki.

Samo par kilometara južnije, s druge strane ruskog prodora do rijeke Oskil i dalje se bilježi (1) borbe na prilazu ukrajinskom gradu Borova sa sjevera (Zagrizove, Boguslavka, Nova Kruglajkivka i prema okupiranom selu Lozova) i sa sjeveroistoka – gdje su 10. srpnja Ukrajinci priznali rusko napredovanje sjeverno od Borivske Andriivke prema Novoplatonivki i prilaz agresora selu Zeleni Gaj. (2) Na prilazu prema Borova s istoka i dalje se vode borbe kod već spomenutog sela Zeleni Gaj, Kopanki i južnije prema naselju Šijkivka. Konačno, žestoki okršaji su trajali i (3) oko 25 km jugoistočno od grada Borova, na administrativnoj tromeđi ukrajinskih oblasti Harkiv, Lugansk i Donjeck (oko sela Druželjubivka, Grekivka i Novomihailivka), kao i dalje prema zapadu (Novij Mir, Glušćenkove, Maliivka). Samo malo južnije bjesne borbe oko manjeg ruskog izboja fronte između okupiranih sela Ridkodub i Lipove, te zapadnije prema selu Karpivka i dalje u smjeru Vovčij Jar te Korovij Jar) – dok se 9. srpnja bilježilo i zauzimanje sela Zelena Dolina (Rusi službeno oglasili 11. srpnja), što je agresorima otvorilo put na jugozapad (prema selima Serednje i Šandrigolove). (4) Dalje na jugoistok nadalje se ratuje uz tok rijeke Žerebec – kod Kolodjazi i Torske, te u Serebrjanskoj šumi, sve bez ruskih pomaka. Na južnoj obali rijeke Siverski Donjec nastavljen je ruski pritisak preko Grigorivke, zapadno prema selu Serebrjanka, te daljnje postupno odmicanje bojišnice od okupirane Bilogorivke prema zapadu. Ujedno su bilježene i borbe na prilazima ukrajinskom Siversku, te okršaji kod uvelike srušenih sela Verhnokamjanske na istoku, kao i Ivano-Darivka te Viimka na jugoistoku.

Pripreme za napad na ruske položaje na rubu Torecka

Ponešto je mirnije bilo (1) oko 30 km jugozapadno, kod Časiv Jara. Ondje se zadnjih dana opet bilježilo borbe sjevernije od grada (u selima Minjkivka i Markove), u samom Časiv Jaru, te južno od grada – u prigradskom naselju Mikolaivka i južnije u selima Stupočki (proglašeno zauzetim 25. svibnja), Predtečine (proglašeno okupiranim 3. srpnja), Oleksandro-Šultine te Bila Gora, kao i dalje na jugoistok i jug, prema okupiranim selima Kurdjumivka i Diliivka (14. srpnja dovršeno čišćenje prostora između dva dijela ovog naselja) – što sve čini istočni prilaz ukrajinskom gradu Kostjantinivka. (2) Jugoistočno od Kostjantinivke dovršava se ruska okupacija Torecka (7. srpnja dovršeno zauzimanje južne četvrti Zabalka, a onda 13. srpnja i preostalih rubnih dijelova na jugozapadu grada). Do ponedjeljka 14. srpnja čulo se i za ruski prodor u jugozapadno prigradsko naselje Torecka Novospaske, proširen 15. srpnja (s okupacijom službeno objavljenom istog tog 15. srpnja) – čime su u težak položaj dovedeni malo zapadniji preostali ukrajinski položaji u selu Šćerbinivka, pa ne bi čudilo da ono uskoro bude evakuirano nakon što se uspješno držalo od rujna 2024. godine. Time treba zaključiti da je glavnina bojišnice jugoistočno od Kostjantinivke oslonjena na rijeku Krivi Torec i ide uz ukrajinska naselja Ivanopilja i Plešćiivka, preko sela Kleban-Bik i Katerinivka na jug do već spomenute i jako ugrožene Šćerbinivke. (3) Južno od Kostjantinivke i dalje linija ide od okolice okupirane Romanivke na istoku, preko sela Oleksandro-Kalinove u centru, zapadno do podijeljenog sela Jablunivka. Čitav taj potez oko 10 km oslonjen je na tamošnji tok rijeka Krivi Torec na istoku, te Bičok na jugu i jugozapadu, a linija je pod velikim pritiskom agresora. Tek treba vidjeti puni učinak ruskih pomaka (oko okupirane Romanivke 13. srpnja, kao i kod Jablunivke – prvo zapadno 10. i onda južno 13. srpnja, te dublji upad u dio naselja južno od rijeke Bičok 14. srpnja) na ukupnu otpornost ove obrambene crte, koju ozbiljno ugrožava i rusko pokrivanje kako fronte tako i njene pozadine bespilotnim letjelicama vođenim optičkim vlaknima.

Borbena zona oko grada Pokrovska i jug Ukrajine

Ruska vojska zauzela je i Popiv Jar

Zapadno od Jablunivke je (1) prostor sjeveroistočne spojnice prema borbenoj zoni ukrajinskog grada Pokrovska, gdje su agresori prešli magistralu T-0504 (Pokrovsk-Kostjantinivka). Uz borbe na prilazima Stepanivki, Rusin Jaru i Poltavki, 17. srpnja Rusi su službeno objavili i okupaciju Popiv Jara – dok se zapadnije nadalje drži obrana Volodimirivke, a malo teže i selo Novotorecke. Problemi su posebno aktualni zapadnije, kod podijeljenog sela Boikivka (sjeverno od njega su Rusi 14. srpnja objavili okupaciju sela Majak) – kao i dalje na jug oko sada podijeljene Fedorivke, te na prilazima naselju Razine (za koje su Ukrajinci 13. srpnja priznali okupaciju) – sve uz geolocirano napredovanje agresora dalje na zapad, preko rijeke Kazenji Torec prema naselju Červoni Liman i strateški bitnoj prometnici T-0515. Oko 2,5 km južnije traju borbe u gradu Novoekonomične, dok je nedaleko selo Mirne bilo zauzeto 12. srpnja, a selo Mikolaivka izgleda 16. srpnja (iako je to službeno oglašeno još 13. srpnja). Uz to, izgleda da su ukrajinski branitelji ostavili jugoistočna područja kod sela Jelizavetivka i Novotorecke, uz nastavak borbi zapadnije, oko još u svibnju zauzete Miroljubivke. Ništa mirnije nije bilo ni (2) istočno od Pokrovska – gdje se bez pomaka bojišnice čulo za borbe u Grodivki, kod sela Promin, na južnom rubu Mirnograda i u Lisivki. Slično je bilo i (3) na južnim prilazima Pokrovsku – uz borbe u Novopavlivki i Novoukrainki, registriralo se okršaje na južnom rubu samog Pokrovska (u razini okupiranog lokaliteta Belgijka), kod uvelike okupiranih sela Pišćane i Zvirove, u podijeljenim naseljima Kotline i Udačne, ali i zapadnije prema Molodetske (na granici s oblasti Dnjepropetrovsk).

Ukrajinci se bore držati rusku vojsku na rubu Dnjepropetrovske oblasti

Od Pokrovska na jug, u duljini oko 25 km, bojišnica prati administrativnu granicu ukrajinskih oblasti Donjeck i Dnjepropetrovsk, koju agresori usprkos žestokih napora još nisu bitnije prešli. Ondje se bilježilo ukrajinske protunapade oko sela Novosergiivka (okupirana 26. lipnja), te borbe oko 18. lipnja zauzete Novomikolaivke i ukrajinske Muravke – dok Rusi iz južnijih okupiranih sela Kotljarivka i Gorihove usprkos otporu napadaju zapadno, prema selima Novopavlivka i Filija u Dnjepropetrovskoj oblasti. Oko 7 km južnije se dalje smanjuje ukrajinski izboj fronte na čijem se istoku i dalje brane dijelovi podijeljene Oleksiivke, kojoj Ukrajinci još drže sjever i zapad, dok agresori sada prilaze i sa sjeveroistoka. Nije ništa bolje ni dalje na zapad uz tok rijeke Vovče, gdje se i dalje vode borbe kod navodno okupiranih sela Zeleni Kut i Novoukrainka na sjevernoj obali rijeke. Također, nakon nekoliko prelazaka iz ruke u ruku, nije jasno ni tko oko 2,5 km zapadnije drži selo Dačne u Dnjepropetrovskoj oblasti. No ponešto je jasnije stanje dalje na jugozapad, oko zauzetog grada Komara. Sjeverno od Komara još se krajem prošlog tjedna čulo za borbe oko okupiranih sela Zaporižje, Jalta i Zirka, da bi se sukobi onda prebacili zapadnije – prvo oko 13. srpnja navodno zauzetog sela Grušivske, a onda i zapadno do sela Tolstoj (zauzeto 9. srpnja) i onda sjevernije do sela Novohatske (ulazak 11. i zauzimanje u srijedu 16. srpnja). Sve to vrijeme čulo se i o okršajima južno od naselja Tolstoj, kod 6. srpnja okupiranog sela Piddubne, 13. srpnja zauzetog Mirne, ali i dalje južno kod tijekom lipnja okupiranih naselja Perebudova, Komar i Fedorivka. Malo zapadnije se iznenada 15. srpnja čulo za okupaciju sela Voskresenka, da bi južno od toga bojišnica i dalje išla zapadno od okupiranih sela Ševčenko, Vilne Pole, Novosilka, Zelene Pole i Novopilj u rubnom dijelu Donjecke oblasti – te onda dalje u Zaporižje. Ondje se uz borbe kod Temirivke, nakon ruskog prodora svjedočilo i okupaciji ukrajinskog uporišta Malinivka 14. srpnja, kao i sukobima oko gradova Gulajpole i Orihiv (kod Novodanilivke i Novoandriivke), te zapadnije kod sela Pavlivka i Stepove. Nažalost, nastavio se i ruski napredak na sjeveru ukrajinskog grada Kamjanske, čija je glavnina od 8. srpnja postupno padala u ruke agresora, da bi okupacija bila i službeno objavljena 17. srpnja. Uz daljnje borbe kod naselja Plavni, to će Rusima biti dobra odskočna daska sjeverno prema Stepnogirsku i oko 25 km udaljenom regionalnom središtu, gradu Zaporižje.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 18. srpnja 2025. pod nazivom “Čak 700.000 Rusa juriša na četiri fronta, istok Ukrajine doslovce gori, a u pozadini se odvija velika diplomatska drama!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/cak-700-000-rusa-jurisa-na-cetiri-fronta-istok-ukrajine-doslovce-gori-a-u-pozadini-se-odvija-velika-diplomatska-drama-15604999