Nedjelja 29. lipnja ujedno je 1222. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, koja za razliku od Hrvatske nije pod toplinskim valom, te uživa oko 15 stupnjeva svježije vrijeme uz povremene padaline i jače zatopljenje tek za koji dan. Zato i ne čudi da se od kraja prošlog tjedna bilježilo lagano jačanje ritma borbenih operacija, koje je kulminiralo između subote 21. i ponedjeljka 23. lipnja, da bi se učestalost kopnenih okršaja onda opet ponešto smanjila – uz vijesti o preraspoređivanju trupa te popunjavanju logistike. Ipak, treba napomenuti kako sve od sredine prošlog tjedna vijesti govore o iznimno malim dnevnim gubicima ruske oklopne tehnike, gdje se mobilnost redovito osigurava masovnom uporabom raznih kamiona ili civilnih vozila (koja onda i učestalo stradavaju). Pri tome, i korištenje vođenih zrakoplovnih bombi variralo je sličnim ritmom (njih između 70 i 140 po danu), kao i napadi topništvom te taktičkim dronovima – da bi se krajem ovoga tjedna opet bilježilo postupno jačanje takvih borbenih djelovanja.

Ševčenkivska četvrt Kijeva – pogodak u stambenu zgradu donio je brojne ozlijeđene i mrtve

Što se tiče ruskih zračnih napada, treba napomenuti da se nakon velikog napada 17. lipnja bilježilo tri dana lansiranja samo kamikaza-dronova, da bi se onda od 21. do 23. lipnja bilježilo korištenje velikog broja raketa i kamikaza-dronova – prije nastupanja određenog zatišja samo s kamikaza-dronovima. Konkretno, u petak 20. lipnja lansirano je 86 raznih dronova (navodno 34 oborena i 36 prizemljenih drugim sredstvima), te navodno i 2 vođene rakete Kh-59/69 (obje srušene), s posebnim ciljevima u Harkivu i Odesi, da bi u subotu 21. lipnja bile registrirane 2 hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“ (1 srušena), 4 krstareće rakete 3M-54 „Kalibr“ (1 srušena), 2 krstareće rakete „Iskander-K“ (obje srušene) te još 272 razna drona dugog dometa (140 srušeno, 112 prizemljeno) – prvenstveno usmjerene prema gradu Kremenčuku u središnjoj Ukrajini i tamošnjoj velikoj rafineriji. Nedjelja 22. lipnja donijela je malo zatišje – 2 balističke rakete „Iskander-M“/KN-23, raketu sustava S-300 i 47 raznih bespilotnih letjelica (18 oboreno, 10 prizemljeno), s usmjeravanjem sredstava prema regiji Černihiv – da bi se u ponedjeljak 23. lipnja čulo o lansiranju 11 balističkih raketa „Iskander-M“/KN-23 (7 oboreno, 3 prizemljene), 5 krstarećih raketa „Iskander-K“ (sve oborene) te 352 bespilotne letjelice, od čega navodno 160 tipa Shaheed-131/136 (146 oborene, 193 prizemljene) – sve prvenstveno usmjereno prema Kijevu i Odesi (16 mrtvih i preko 100 ranjenih). U utorak 24. lipnja čulo se o lansiranju 97 raznih dronova dugog dometa (63 oborena i 15 prizemljenih drugim sredstvima), a u srijedu 25. lipnja o slanju 71 drona (32 oborena i 20 prizemljeno), da bi se u četvrtak 26. lipnja govorilo o 41 bespilotnoj letjelici raznih tipova (8 srušeno i 16 prizemljeno) – prema ciljevima direktno na bojišnici u Harkivskoj i Donjeckoj oblasti.

Novi trend

Riječ je o novom trendu, začinjenom pojavljivanjem varijante ruskih kamikaza-dronova Shaheed-136 tipa MS s kamerom i boljom navigacijom (navodno uvoz gotovih letjelica iz Irana), dok se i kod napada na daleke pozadinske ciljeve čulo o novostima – prvenstveno o višem i bržem letu pojedinih tipova letjelica (što ih stavlja na rub efikasnog dometa mobilnih timova s teškim strojnicama). Zato se u petak 27. lipnja bilježilo lansiranje 2 hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“, 6 krstarećih raketa 3M-54 „Kalibr“ (sve srušene) te 363 razna drona (211 srušeno, 148 prizemljeno) – da bi subota 28. lipnja opet bila mirnija sa samo 23 kamikaza-drona (21 oboren i 1 prizemljen). Sve je to jutros, u nedjelju 29. lipnja, bilo začinjeno ruskim lansiranjem 41 krstareće rakete Kh-101 (33 srušene), 7 balističkih raketa „Iskander-M“/Kn-23 (1 srušena), 5 krstarećih raketa 3M-54 „Kalibr“ (4 srušene), 4 hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“, 3 rakete PZO sustava S-300 i čak 477 raznih bespilotnih letjelica, od čega barem 250 kamikaza tipa Shaheed-136 (211 srušeno i još 225 prizemljeno). Time je odbijen najveći takav napad od početka rata, uz pogibiju pilota F-16 Maksima Ustimenka, dok se do sada u lipnju bilježi preko 3.700 napada letjelicama dugog dometa po ciljevima u Ukrajini.

Ni aerodrom u Mariupolju nije pošteđen od ukrajinskih dronova

Što se ukrajinskih uzvratnih napada besposadnim sredstvima tiče, u četvrtak 19. lipnja bilježilo se stotinjak ukrajinskih letjelica iznad niza ruskih oblasti (posebno Smolensk, Volgograd, Rostov i Astrahan), napad raketama R-360 Neptun po ciljevima na okupiranom Krimu, te uništenje voznog parka 24. brigade ruskih specijalnih snaga u mjestu Velika Šišivka, oko 40 km istočno od okupiranog Donjecka. U petak 20. lipnja govorilo se o barem 70 bespilotnih letjelica srušenih iznad niza ruskih regija, da bi se u subotu 21. bilježilo dvadesetak srušenih ukrajinskih dronova iznad ruskih regija, te uspješni napad na protuzračne sustave oko aerodroma kod okupiranog Melitopola u regiji Zaporižje. U nedjelju 22. lipnja opet se čulo o djelovanju barem 20 ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad niza ruskih regija, uz poseban spomen i dan ranije izvedenog napada takvim sredstvima na ruski vlak koji je transportirao gorivo preko okupiranog Zaporižja prema Krimu. Na potezu Moločansk-Levadne (oko 10 km jugoistočno od okupiranog grada Tokmaka, oko 35 km iza fronte) prvo je napadom 14 raznolikih letjelica zaustavljena kompozicija, da bi onda nakon rušenja 9 letjelica preostali dronovi uspjeli zapaliti još i 4 vagona-cisterne. Slične vijesti čule su se i 25. lipnja, kada je riječ opet bila o napadu na vlak u naselju Kutuzivka na jugozapadnom izlazu iz Tokmaka, ovoga puta s tovarom streljiva za tamošnje okupacijske snage. Riječ je o napadima načelno sličnim onima od 14. prosinca 2024. godine, te 24. svibnja ove godine – kojima se nastoji ometati ruske vojne pošiljke skrenute s transportno problematične rute iz same Rusije na Krim, preko napadima ozbiljno oštećenog željezničkog dijela Krimskog mosta.

U ponedjeljak 23. lipnja iznad ruskih regija bilježilo se tridesetak ukrajinskih dronova dugog dometa – s posebnim spomenom još jednog uspješnog napada na skladišta goriva te maziva„Atlas“ u regiji Rostov, dok se u utorak 24. lipnja spominjalo preko 80 ukrajinskih dronova iznad niza ruskih regija – s posebnim naglaskom na djelovanje po tvornici „Atlant-Aero“ u Taganrogu (specijalizirana za komponente borbenih dronova te razne druge kontrolne sustave), po vojnoj i energetskoj infrastrukturi kod mjesta Kuščovskaja u Krasnodarskom Kraju, te po energetskoj infrastrukturi u okupiranom Zaporižju, po aerodromu kod Džankoja na Krimu te bazi mornaričkih specijalaca postrojbe „Española“ u mjestu Čornomorske na Krimu, kao i u okolici tjesnaca Kerč i rta Čauda (navodno u suradnji s djelovanjem besposadnih plovila). Srijeda 25. lipnja donijela je vijesti o otprilike 80 ukrajinskih dronova nad regijama Rusije – te velikom požaru nakon eksplozija u tvornici „Zarya“ u Džeržinsku zapadno od Nižnjeg Novgoroda (specijaliziranoj za opremu kemijske, petrokemijske i nuklearne industrije). Uz to, objavljene su i vijesti o prvom korištenju u Ukrajini proizvedenog kompleta koji zrakoplovnim bombama daje sposobnog jedrenja od barem 60 km s preciznim vođenjem na cilj. U četvrtak 26. lipnja zato se spominjalo ukrajinske udare s 15 dronova na okupirano mjesto Troicke (regija Lugansk) uz uništenje kompleksa administrativnih zgrada i tamošnje ruske vojne opreme, kao i napad na vojna skladišta goriva u regiji Brijansk, skladište goriva poduzeća „Tatneft“ u selu Pjatnickoe u regiji Belgorod (nedaleko pograničnog ratišta na Oskilu, sjeverno od Kupjanska), te napad na bazu jedne od pukovnija ruske 104. padobranske divizije na zapadu okupiranog dijela regije Herson. Petak 27. lipnja donio je još i napad na ruski vojni aerodrom Marinovka u Volgogradskoj oblasti, pri čemu su navodno uništena četiri borbena aviona Su-34.

Odmjeravanje Rusije s Ukrajinom i njenim saveznicima

Još od kraja prošlog tjedna ustrajno se čuje da je Ruska Federacija više formalno spremna održati treću rundu pregovora s Ukrajinom u Istanbulu – iako i dalje samo ponavljaju svoje davne liste maksimalističkih zahtjeva (među ostalim i da Ukrajina mora proglasiti neutralnost, ne pridruživati se nijednom vojnom savezu i ne stjecati nuklearno oružje, dok je i članstvo zemlje u Europskoj uniji proglašeno opasnim za Rusiju), te u pitanje dovode i samu legitimnost ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog kao potencijalnog potpisnika mira s ukrajinske strane. Sve to je otežano i nedavnim izjavama Putina da su „ruski i ukrajinski narod jedan narod. U tom smislu, cijela Ukrajina je naša”. Dok se s američke strane čulo očekivanja da uskoro dođe do svojevrsnog spajanja dvaju memoranduma o „mirovnim vizijama“ – sam Vladimir Putin je zato izjavio da će to biti iznimno teško, budući da su pogledi Rusije i Ukrajine na potencijalni mir praktično pa suprotni. Ujedno s ruske strane navode kako su prema Ukrajini spremni poslati i dodatnih 3.000 tijela poginulih vojnika (gdje je itekako u pitanju jesu li to sve stvarno pali Ukrajinci ili je u pitanju mješavina koju tek treba razvrstati skupim procedurama identifikacije posmrtnih ostataka) – dok je u četvrtak 26. lipnja održana i još jedna razmjena živih ratnih zarobljenika, s naglaskom na teško ranjene, bolesne i vrlo mlade ratnike.

Bilgorod-Dnjistrovski – hoće li Rusija platiti ratnu štetu?

Iako Ruska Federacija barem na deklarativnoj razini NATO smatra posebnim izvorom prijetnji (kao i Veliku Britaniju), izgleda da Europsku uniju barem formalno ne stavlja u potpunosti na istu razinu – ostavljajući iluzornu mogućnost obnove izvoza energenata nakon rata i (očekivanog) skorog ukidanja sankcija. Sve to će, doduše, biti malo teže provedivo u praksi imamo li u vidu da su baš Velika Britanija i Kanada nedavno uvele dodatne sankcije Rusiji, dok je Europska unija 26. lipnja uspjela na dodatnih 6 mjeseci produžiti postojećih 17 paketa sankcija (s kojima se prije nekoliko dana svojim mjerama uskladila i Norveška). U tom svjetlu treba gledati i činjenicu da se ruski Nacionalni fond od predratnih oko 150 milijardi USD smanjio na oko 38 milijardi (gdje su nekad glavninu činile zalihe američkih dolara i eura, a sada je glavnina u manje likvidnim kineskim juanima i zlatu) – dok izgleda i da se od oko 223 bilijuna rublji (oko 2,84 bilijuna USD) ruskog BDP-a sada oko 6,3 posto odvaja za potrebe obrane (oko 13,5 bilijuna rublji ili oko 172 milijarde USD) – čime je Rusija treća na svijetu, iza SAD i Kine, uz tendenciju daljnjeg rasta ovih troškova, uvelike na račun svega ostaloga. Tamošnje probleme u pronalaženju dodatne radne snage za vojnu industriju dobro ilustrira i namjera Sjeverne Koreje da nakon slanja vojnika, streljiva i određene kritično važne vojne opreme, u dogledno vrijeme u Rusiju pošalje i oko 25.000 radnika – navodno u proizvodnju bespilotnih letjelica, vjerojatno u industrijsku zonu mjesta Jelabuga u Tatarstanu.

Nova pravila novog zapovjednika SBS-a

Što se tiče efikasnosti raznih ruskih bespilotnih letjelica, zanimljivo je bilo čuti i procjenu da su njihovi modeli upravljani optičkim vlaknima (tip „princ Vandal Novgorodski“) od početka korištenja u kolovozu 2024. godine pa otprilike do 20. lipnja ove godine navodno u Ukrajini uništili vojne opreme u vrijednosti oko 2 milijarde USD. Nažalost, i bez ovakvih navoda je sasvim jasno da ovaj tip oružja zadnje vrijeme ukrajinskim braniteljima radi posebno mnogo problema, bez da se za to našlo odgovarajuće protumjere. Dio traženja takvih protumjera čine i mjere objavljene od novog zapovjednika Bespilotnih snaga Ukrajine Roberta „Mađara“ Brovdija – koji je već najavio namjeru usklađivanja taktike te učinka svih raznih postrojbi za besposadne sustave u okviru 100-dnevnog razvojnog plana. Tome bi trebao pomoći i 22. lipnja objavljeni „cjenik“ – u kojem se boduje besposadnim sustavima uništene ruske vojne resurse da bi onda prikupljene bodove sve postrojbe mogle „unovčavati“ u pribavljanje dodatnih letjelica i specijalizirane opreme. Posebno treba napomenuti da se fokus bespilotnih djelovanja tu donekle mijenja s vojne tehnike (posebno tenkovi, višecijevni lanseri raketa i protuzračni sustavi) prema likvidaciji ruskog ljudstva, s posebnim naglaskom na onesposobljavanje ruskih operatera bespilotnih sustava – za što onda ukrajinske postrojbe mogu dobivati i dodatne FPV-letjelice, dronove s opremom za noćno djelovanje ili teže letjelice bombardere.

Promjena na čelu relativno nove grane Snaga bespilotnih sustava nije i jedina u ukrajinskom obrambenom sustavu. Nakon ostavke generala Mihajla Drapatija na mjesto zapovjednika Kopnenih snaga 1. lipnja ove godine – ta je funkcija ostala prazna do 19. lipnja ove godine kada je na to mjesto imenovan njegov nasljednik, brigadni general Genadij Šapovalov (donedavni koordinator za Ukrajinu pri NATO centru u njemačkom Wiesbadenu). Doduše, dok je Drapati svoju ostavku dao zbog neuspjeha u reformiranju okoštalih vojno-zapovjednih struktura, a onda i tragičnih posljedica ruskih napada na ukrajinske postrojbe koje su u pozadini bojišnice vježbale bez mnogo maskiranja ili brige o ruskim izviđanjima te raketnim napadima – zadnjih je dana uz novog zapovjednika teško previdjeti novi val baš takvih napada, za koje sada više nitko posebno ne odgovara ili osobno preuzima odgovornost. Riječ je tu o navodnom napadu bespilotnim letjelicama na ukrajinski vojni poligon kod mjesta Popasnoje u Dnjepropetrovskoj oblasti 20. lipnja, pa raketnom napadu na poligon kod mjesta Davidov Brid u istočnom dijelu Hersonske oblasti 22. lipnja, te vojni poligon u Podolskom okrugu regije Odesa u ponedjeljak 23. lipnja.

Međunarodna arena

Na NATO summitu Zelenski je uspio na duže razgovarati s nepredvidivim Trumpom

Kako je već bilo jasno nakon sastanka država skupine G7 u Kanadi 16. i 17. lipnja, najveći problem ikakvih aktualnih okupljanja je zadržavanje pažnje američkog predsjednika Donalda Trumpa – barem toliko da ne napusti međunarodni skup prije vremena, ako na njega uopće i dođe. Nakon što se to dobro oprobalo u Kanadi, gdje je Trump došao i bio samo na prvom radnom danu, izbjegavši praktično većinu radnih točki (te onemogućivši donošenje zajedničke deklaracije) – na redu je ovoga tjedna bio NATO summit u nizozemskom Den Haagu, sazvan za utorak i srijedu 24. i 25. lipnja . Dok je tek početkom tjedna postalo jasno da će Trump zaista i doći – nije bilo teško uočiti da se čitavo događanje održavalo u sjeni njega i njegovog izuzetno ograničenog raspona koncentracije. Dok je prvi dan prošao u prigodnom „Forumu obrambene industrije“ i bilateralnim sastancima nižih dužnosnika, sadržaj drugog dana skupa sveo se na temu blisku američkom predsjedniku – jačanje financiranja obrane među članicama, posebno onima iz Europe, dok su sve druge teme završile potisnute na marginu. Odlučeno je da će članice do 2035. za obranu izdvajati 3,5 posto BDP-a (uključujući tu i donacije za Ukrajinu), dok će se još po 1,5 posto BDP-a izdvajati za infrastrukturne radove s obrambenom svrhom ili jačanje sigurnosti društava u NATO-državama. Rusiju se karakteriziralo „izvorom prijetnji te izazova“, Ukrajina je spomenuta u završnom dokumentu (ali bez navođenja njenog članstva u Savezu), dok je na margini skupa bio održan i sastanak „Vijeća Ukrajina-NATO“. Ukupno gledano, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ipak je bio pozvan (kako je to ustrajavala većina članica), ali je nakon posjete Velikoj Britaniji 23. lipnja njegovo prisustvo na NATO summitu također bilo potisnuto na margine (navodno inzistiranjem Sjedinjenih Država, Turske, Mađarske i Slovačke). Ipak, za razliku od Kanade tjedan dana ranije, ovoga put je Zelenski uspio dobiti termin razgovora s Trumpom – iz kojeg se izašlo bez ikakvih konkretnih dogovora ili barem željene kupovine 10 dodatnih protuzračnih sustava Patriot iz SAD (za oko 15 milijardi USD).

2,16 milijuna Mađara ne želi Ukrajinu u EU, rekao je Orban u Bruxellesu

Ponešto drugačije, ali ipak slično raspoloženje vladalo je i na sastanku Europskog vijeća u četvrtak 26. lipnja u Bruxellesu. Ondje je tema Ukrajine bila jedna od glavnih na dnevnom redu, iako je opet radi protivljenja Mađarske dokument s odlukama o Ukrajini donesen odvojeno od glavne deklaracije. Dapače, Viktor Orban je ondje prezentirao i rezultate svog savjetodavnog referenduma „Voks2025“ održanog od 14. travnja do 20. lipnja – na kojem je izgleda sudjelovalo oko 2,278 milijuna Mađara (29 posto od oko 7,8 milijuna glasača registriranih za EU izbore 2024. godine). Od toga broja je njih navodno 95 posto glasalo protiv članstva Ukrajine u Europskoj uniji, za što se mađarska Vlada aktivno zalagala od početka ove pravno neobvezne inicijative. Zanimljivo je i da se Volodimir Zelenski sudionicima obratio video-vezom, što se pravdalo „logističkim razlozima“ – iako nikakvih prepreka nije bilo da ukrajinski predsjednik dan ranije bude u Den Haagu na NATO summitu, a onda i u Strasbourgu (gdje se obratio Odboru ministara Vijeća Europe povodom potpisivanja sporazuma o osnivanju „Posebnog suda za zločine ruske agresije protiv Ukrajine“). Ipak, treba konstatirati da su države članice EU ipak uspjele produžiti sankcije za Rusku Federaciju za idućih 6 mjeseci (od 31. srpnja 2025. do 31. siječnja 2026. godine). No, za sada nije uspjelo usvajanje glasno najavljivanog 18. paketa EU sankcija prema Ruskoj Federaciji, koje se formalno očekivalo na skupu veleposlanika EU-članica, u petak 27. lipnja. Prijedlog iznesen 10. lipnja prvotno je obuhvaćao nova ograničenja za ruski bankarski i energetski sektor, izričitu zabranu korištenja oštećenih plinovoda Sjeverni tok 1 i 2, te reduciranje maksimalne cijene ruske nafte s dosadašnjih 60 na 45 USD po barelu. Dok je spomenuto ograničenje cijene ruske nafte s dnevnoga reda otpalo još prije desetak dana (navodno radi podijeljenosti EU-članica po pola) – krajem ovog tjedna je zbog oklijevanja Slovačke zaglavilo usvajanje i preostatka 18. paketa sankcija – navodno radi otvorenog pitanja sigurnosti opskrbe energentima nakon prekida svih uvoza iz Rusije, aktualno planiranog za kraj 2027. godine.

Za sada se konzultacije o ovom paketu sankcija nastavljaju, uz naznake određenih rješenja za prigovore Slovačke (ali i Mađarske). Do daljnjeg je usporen, ali ipak teče, i postupak pristupanja Ukrajine Europskoj uniji, kojem se također aktivno protivi Mađarska – jednako kao i isporuke europske vojne pomoći iz zajedničkih fondova. Ipak, kako se u utorak 24. lipnja čulo od Kaje Kallas, visoke predstavnice za vanjsku i sigurnosnu politiku, EU članice su uspjele osigurati oko 80 posto od ovogodišnje predviđenih 2 milijuna komada topničkog streljiva velikog kalibra – dok je isplaćeno tek malo više od 10 posto od ovogodišnje planiranih 30,6 milijardi eura pomoći za Ukrajinu. Taj bi se iznos vjerojatno trebao barem djelomično kombinirati s oko 35 milijardi eura koje su za Ukrajinu do 1. srpnja obećale NATO-članice, ne bi li cifra do kraja godine došla do otprilike 50 milijardi eura pomoći za 2025. godinu. No, dok se takva obećanja gomilaju, bolje je sjela informacija od 23. lipnja, da je Ukrajina od Svjetske banke primila 190 milijuna USD u okviru inicijative DRIVE za investicije u infrastrukturu – dok se čuje i o povećanju izdvajanja iz ukrajinskog proračuna za potrebe obrane u iznosu od oko 412 milijardi UAH (oko 9,89 milijardi USD), od čega bi se oko 150 milijardi UAH namaknulo novim porezima, a oko 250 milijardi dodatnim zaduživanjem.

Stanje na bojištima – ukrajinska regija Sumi i pogranični krajevi Rusije

Stanje u Sumšćini opet je osobno provjeravao general Sirski

Pogranični prostor na sjeveroistoku ukrajinske regije Sumi (oko 20 km sjeverno od grada Sumi) već je neko vrijeme posebno žestoka borbena zona u kojoj ruske snage nastoje uspostaviti tampon-zonu u Ukrajini – možda i kao uvod u širi zahvat regije Sumi. Dok se o tamošnjim događanjima povremeno čuje iz ruskih izvora, s ukrajinske strane se o tamošnjoj situaciji izvještava dnevno – ali isključivo numerički (nabrajajući broj okršaja, zračnih napada, granatiranja i napada bespilotnim sustavima), bez spomena konkretnih lokacija gdje se išta od toga događalo na tzv. „Sjeverno-slobožanskom i kurskom“ borbenom smjeru. Okupirani prostor veličine oko 120 kvadratnih kilometara navodno veže oko 53.000 ruskih vojnika, koje ukrajinski branitelji zaustavljaju u pokušajima zauzimanja tamošnja dva općinska središta, naselja Hotinj i Junakivka. Pri tome, ukrajinska obrana je izgleda fokusirana na zapad ove borbene zone, sjeverno od općinskog središta Hotinj, gdje su branitelji pokušavali agresore odbaciti sjeverno od linije naselja Hotinj-Pisarivka-Korčakivka-Hrapivšćina.

Za to vrijeme se ruski pritisak bilježilo kako zapadnije prema selu Jastrubine (oko 5 km od granice), tako i istočnije – kod sela Novokostjantinivka, Kindrativka, Andriivka (navodno kompletno oslobođena do 22. lipnja) i Oleksiivka (oko koje je do 26. lipnja agresor ojačao položaje na jugu i jugoistoku), sve na oko 5 km od granične crte. Dalje na sjeveroistok Rusi od 18. lipnja drže selo Novomikolaivka, uz borbe u malo jugozapadnijem ukrajinskom selu Varačina (oko 6 km od granice). Samo 3 km na istok u ruskim je rukama do 13. lipnja završilo naselje Jablunivka, a još 4 km istočnije i dalje se borbe vode na prostoru ukrajinskog općinskog središta Junakivka (u čiji su sjeverni dio agresori čvrsto ušli do četvrtka 19. lipnja). To je posebno bitno budući da bi kompletnom okupacijom Junakivke Rusi dobili priliku svojim taktičkim dronovima vođenim optičkim vlaknima napadati i sam ukrajinski grad Sumi, oko 24 km jugozapadno. Konačno, na istočnom rubu ove borbene zone i dalje se čuje o borbama oko ukrajinskog lokaliteta Sadki, oko 4 km jugoistočno od podijeljene Junakivke. Dok Ukrajina već neko vrijeme aktivno ojačava svoje obrambene snage (navodno i dijelom postrojbi iz regije Donjeck), Rusi svoje napade u tom prostoru pretežito izvode malim pješačkim skupinama, koristeći laka terenska vozila i motore, uz minimalno oklopne tehnike.

Stanje na bojištima – Ukrajina

Dok se iz ukrajinskih izvora na teritoriju Ukrajine spominje oko 695 tisuća Rusa (uz stratešku rezervu od još oko 121 tisuću vojnika), glavnina ruske skupine „Sjever“ i dalje je fokusirana na pristup iz Rusije u pograničnu borbenu zonu na sjeveroistoku ukrajinske regije Sumi. U zadnjih tjedan dana ipak je oživjela i borbena dinamika na sjeveru Harkivske oblasti – uz sukobe u pograničnim mjestima na zapadnom rubu zone (Ivaški, Udi, Okip i Graniv) bilježilo se i borbe oko okupiranog sela Gliboke, prema ukrajinskom uporištu Lipci, te istočnije kod sela Neskučne i okupiranog Zelene. Jednako tako, 25. lipnja se bilježilo manje napredovanje agresora na zapadnom rubu uvelike srušenog Vovčanska, gdje je prelazak rijeke Vovče ruskim snagama barem načelno otvorio bočni prilazak prema donedavno relativno čvrsto držanim ukrajinskim položajima na južnom dijelu grada Vovčanska. Uz to, u prvoj polovici tjedna se bilježilo i pojedinačne napade oko 5 km na istok, kod okupiranog sela Tihe, te mjesta Vovčanski Hutori na južnoj obali rijeke Vovče, te dalje na istok kod ukrajinskih sela Zibine i Ohrimivka. Ništa mirnije nije bilo ni oko 60 km jugoistočno, na zapadnoj obali rijeke Oskil, gdje Rusi i nadalje šire svoj mostobran. (1) Na sjeveru te borbene zone, čulo se za okršaje u pograničnom selu Bologivka, te kod okupiranih naselja Stroivka, Kamjanka i Krasne Perše. (2) U središnjem dijelu zone borbena djelovanja od okupiranog naselja Dvorična krajem tjedna prešla su sjevernije prema Figolivki i Petro-Ivanivki, te sjeverozapadnije prema Dovgenjke (navodno okupirano od 19. lipnja) i Putnikove. (3) Na južnom dijelu ruskog mostobrana opet se čulo o okršajima na sjeverozapadnim prilazima Kupjansku, kod Male Šapkivke, pri polovično okupiranim selima Kindrašivka, Radkivka i Golubivka (od 24. lipnja) – kao i zapadno od Kupjanska kod sela Sobolivka. Ovo zadnje je posebno opasno jer prijeti i zadnjim prohodnim cestama u Kupjansk s jugozapada i juga. Tek je ponešto bolje bilo stanje na oko 80 kvadratnih kilometara ukrajinske enklave koja opstaje preko Oskila, istočno od Kupjanska – gdje su borbe opet vođene na sjeveroistočnom prilazu Kupjansku i kod Petropavlivke, istočno kod Stepove Novoselivke, jugoistočno na prilazima selu Pišćane Gornje, jugozapadno kod Gluškivke (u koju su izgleda Rusi prodrli s juga do petka 27. lipnja) i oko mosta preko Oskila kod sela Senkove (uz rušenje i sjevernijeg ukrajinskog pontonskog mosta između naselja Osinovo i Kupjansk-Vuzlovi 27. lipnja).

Na južnoj strani tamošnjeg ruskog prodora do rijeke Oskil i dalje se čulo o (1) borbama niz tok Oskila prema gradu Borova sa sjevera (kod ukrajinskih sela Zagrizove, Nova Krugljakivka i južnije kod Novoplatonivke), te (2) na prilazu Borova s istoka (sela Zaleni Gai, Kopanki, Nadija, te južnije na potezu naselja Šiikivka, Novosergiivka, Tverdohlibove i Černešćina), kao i (3) oko 25 km jugoistočno od grada Borova, na administrativnoj tromeđi ukrajinskih oblasti Harkiv, Lugansk i Donjeck. Ondje se uz borbe kod Druželjubivke bilježilo i rusko zauzimanje sela Grekivka (23. lipnja) i Novomihailivka (24. lipnja) – uz nastavak sukobljavanja istočnije (Oljgivka), prema jugozapadu (kod sela Novij Mir i Glušćenkove, te malo južnije oko ruskog izboja fronte između okupiranog Ridkoduba i ukrajinskih naselja Karpivka i Lipove – kao i još koji kilometar na jug (Zelena Dolina) i dalje na jugozapad (prema selima Serednje i Šandrigolove). (4) Dalje na jugoistok bilježe se i borbe uz tok rijeke Žerebec, kod sela Kolodjazi i Jampolivka, kao i oko 4 km južnije kod sela Zarične (zapadna obala) i Torske na istočnoj obali (mimo 15. svibnja ondje proglašene ruske okupacije) – ali bez ruskih pomaka.

Ruski pritisak uz Siverski Donjec

Uz južnu obalu rijeke Siverski Donjec i tijekom zadnjih tjedan dana bilježi se ruski pritisak prema zapadu (preko Grigorivke, prema selu Serebrjanka). Uz to, u sredini zone bilježilo se sredinom tjedna i okršaje kod uvelike uništenog sela Verhnokamjanske (dok agresori sjevernije od njega pritišću i zapadnije prema gradu Siversku), te borbe na jugu. Ondje se 23. lipnja potvrdilo rusko zauzimanje sela Ivano-Darivka, iako ukrajinski branitelji vjerojatno i dalje drže poljske fortifikacije zapadno od tog naselja. Uz to, borbe su nastavljene i na jugoistočnim prilazima Siversku (kod Viimke), kao i na jugu (kod Zvanivke, te južnije kod Pereizne i Fedorivke). Ponešto je jasnije stanje oko 20 km jugozapadno, kod ukrajinskog grada Časiv Jara. Ondje se zadnjih dana pojačano bilježe borbe (1) u sjevernim selima (od Vasjukivke, Bondarne i Privilje, sve do sela Novomarkove i Markove). Uz to, nakon navoda o borbama (2) u južnim četvrtima Časiv Jara (Mikolaivka i Ševčenko), do kraja tjedna se spominje tek načelne sukobe u gradu, bez mnogo detalja. Ipak, ruski pritisak je nastavljen i (3) južno od grada, uz spomen borbi u selima Stupočki (proglašeno zauzetim još 25. svibnja), te južnije, nedaleko sela Predtečine, Bila Gora, te Diliivka (Rusi proglasili okupaciju 23. lipnja). Sve to ukazuje da se bojišnica tu nalazi tek oko 6 km istočno te jugoistočno od ukrajinskog grada Kostjantinivke – mjesta koje je zadnjih tjedana postalo velika meta daljnjih ambicija ruskih agresora. Jugoistočno od Kostjantinivke bilježi se ruski pritisak u zoni donedavnog ukrajinskog uporišta Toreck, koje je uvelike u ruskim rukama. (1) Sjeverno od Torecka fronta polagano ide od okupirane Diliivke prema selima Oleksandro-Šultine i Bila Gora, dok (2) na sjeverozapadu bilježimo borbe kod sela Ivanopilja i Plešćiivka, kao i zapadno prema selu Kleban-Bik – što govori o liniji obrane Kostjantinivke koja je lokalno oslonjena na tok rijeke Krivi Torec. Napomenimo da je ondje nejasna situacija (3) jugozapadno od Torecka, u zoni ukrajinskih prigradskih naselja Novospaske, Šćerbinivka i Leonidivka, gdje se 23. lipnja geolociralo Ruse u zaleđu Novospaske, iako ukrajinski izvori i nadalje spominju čvrstu obranu čitavog tog prostora – sve do okolice okupirane Romanivke, oko 5 km zapadnije. Slično je stanje i na južnim prilazima Kostjantinivke – od prostora zapadno od Torecka pa do spojnice sjeveroistočnog dijela borbene zone oko Pokrovska. Nakon jačih ruskih prodora ondje se ukrajinska obrana nastoji ustaliti oko 10 km južno od Kostjantinivke – na 14 km poteza između rijeka Krivi Torec na istoku, te Bičok na jugu i jugozapadu. (1) Na istoku tog poteza Ukrajinci i dalje drže položaje sjeverno od okupirane Romanivke pa na istok do Novospaske i Šćerbinivke (s prostorom za postupno povlačenje na sjever, prema selima Katerinivka i Kleban-Bik). Takvog prostora nema mnogo (2) u središnjem dijelu ove obrambene zone, na južnim prilazima ukrajinskom naselju Oleksandro-Kalinove, kao ni (3) na zapadnom kraju ove obrambene linije – unutar sela Jablunivka (koje je već duže podijeljeno). Agresori postupno s juga prilaze čitavoj širini ove obrambene linije.

Pritisak od Pokrovska prema jugu

Osim zračnih, na bojištu se sve češće vide i kopneni bespilotni sustavi

Sličan pritisak se bilježi i samo malo zapadnije, (1) sjeveroistočno od Pokrovska u zoni gdje su agresori prešli trasu magistrale T-0504 (Pokrovsk-Kostjantinivka). Ondje se borbe vode sjeverno (prilazi ukrajinskom selu Stepanivka), te sjeverozapadno (prema Rusin Jaru, Poltavki i podijeljenom Popiv Jaru), kao i zapadno (prema Volodimirivki i Novotorecke, kod okupiranih sela Koptjeve i Ševčenko Perše), te jugozapadno (kod okupiranih naselja Malinivka, Jelizavetivka, Novotorecke i Miroljubivka, te u njihovom zapadnom zaleđu kod Mirne (podijeljeno), Novoekonomične i Mikolaivke. Ništa mirnije nije bilo ni (2) na istočnom prilazu Pokrovsku – gdje se čulo za borbe u Grodivki, Prominu i njemu zapadnijem selu Kozacke, kod Mirnograda i u Lisivki – te (3) na južnim prilazima Pokrovsku. Uz borbe u Novopavlivki i Novoukrainki, na prilazima Pokrovsku sjeverno od naselja Ševčenko je 27. lipnja registrirano rusko zauzimanje lokaliteta Belgijka – a okršaji se bilježe i kod podijeljenih sela Zvirove, Kotline te Udačne.

Nastavljen je i (4) pritisak od Pokrovska dalje prema jugu – gdje u duljini od oko 25 km fronta teče uz administrativnu granicu ukrajinskih oblasti Donjeck i Dnjepropetrovsk. Južno od Udačne fronta prolazi zapadno od naselja Novosergiivka (službeno proglašeno okupiranim 26. lipnja), pa onda zapadno od 18. lipnja zauzete Novomikolaivke – gdje se izgleda nalazi prvi od manjih ruskih upada u Dnjepropetrovsku oblast, do toka rijeke Solona. Južnije od toga nadalje odolijeva ukrajinska Muravka te položaji zapadno od okupirane Kotljarivke, da bi još oko 4 km južnije Rusi u zoni okupiranog sela Gorihove vjerojatno ostvarili svoj drugi po redu dodir s granicom Dnjepropetrovske oblasti. Posebno je neugodna situacija još oko 8 km južnije, gdje uz tok rijeke Vovče postupno u ruke agresora pada zona oko naselja Oleksiivka (proglašeno okupiranim 12. lipnja, uz aktualne borbe istočno i sjeveroistočno), pa dalje na zapad preko sela Zeleni Kut (proglašen okupiranim 14. lipnja) i Novoukrainka – gdje se u okolici sela Dačne, od 12. lipnja bilježilo i treći ruski dodir s administrativnom granicom Dnjepropetrovske regije. Zona oko 15 km zapadno od Oleksiivke zadnjih je dana posebno bolna za ukrajinske branitelje. Južno od rijeke Vovče prvo su okupirana sela Zaporižja (21. lipnja) i Jalta (25. lipnja), a 28. lipnja i zapadnije selo Zirka na rijeci Mokri Jali – dok se ovom prostoru utoka rijeke Mokri Jali u Vovču ruski agresori zadnje vrijeme primiču i s juga (nakon okupacije gradića Komar 12. lipnja i sela Perebudova 22. lipnja). Zapadno od okupiranog Komara bojišnica ide preko sela Mirne zapadnom obalom rijeke Mokri Jali na jug uz okupirana naselja Fedorivka (6. lipnja) i Vesele (3. travnja) sve do okupiranog Burlacke te zapadno do 26. lipnja okupiranog sela Ševčenko (uz nedaleka nalazišta litija, sada u ruskim rukama). Nakon toga bojišnica teče na jug prema nedalekoj tromeđi administrativnih granica Donjecke, Dnjepropetrovske i Zaporiške oblasti – u zoni okupiranih naselja Vilne Pole, Novosilka (zauzimanje potvrđeno 27. lipnja) i Zelene Pole (okupirano 28. svibnja), te dalje, zapadno od okupiranog Novopilja do naselja Temirivka u Zaporižju.

Nema sumnje da je ruska vojska došla do granice Dnjepropetrovske regije

Što se ostatka bojišta u Zaporižju tiče, i nadalje se navodi ruski pritisak prema Malinivki (podijeljena od 12. lipnja), te oko ukrajinskog Orihiva – kod Male Tokmačke (26. lipnja Rusi locirani na istočnome kraju naselja, s manjim napredovanjem), te kod Novodanilivke i Novoandriivke. Oko 10 km zapadnije spominju se i borbe kod sela Mali Šćerbaki i Stepove, kao i na rubovima sjevernog dijela ukrajinskog grada Kamjanske (uz korito bujične rijeke Jančekrak), doduše bez uspjeha, baš kao i oko srušenih Antonivskih mostova na utoku Dnjepra u Crno more.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 29. lipnja 2025. pod nazivom “Najveći ruski napad dosad, oboren F-16, poginuo pilot, agresor u Donbasu stigao na 6 km od svoje nove glavne mete!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/najveci-ruski-napad-dosad-oboren-f-16-poginuo-pilot-agresor-u-donbasu-stigao-na-6-km-od-svoje-nove-glavne-mete-15598855