Petak 23. svibnja ujedno je 1185. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje se nakon nekoliko dana zahlađenja i kiša do kraja tjedna opet očekuje promjenjivo ali toplo vrijeme (s pogoršanjem prognoziranim za vikend). Zato i nije čudilo da se od petka 16. svibnja do sredine ovog tjedna bilježe dani s manje borbenih gubitaka, dok je ruska strana uvelike službeno objavljivala prošlotjedne povremene okupacijske dosege (uz ukrajinsko glasno demantiranje novijih takvih postignuća u selima Bagatir i Vilne Pole). Ipak, treba naglasiti da se uz aktivnost čitave bojišnice, borbe ipak koncentriraju u sjevernim pograničnim krajevima Ukrajine (regija Sumi, dok se za regiju Harkiv čuje o koncentriranju ruskih pojačanja, možda pred neku novu tamošnju ofenzivu), zatim sjeveroistočno od grada Limana na tromeđi Harkivske, Luganske i Donjecke oblasti, oko Torecka i na spoju prema Pokrovsku, oko grada Pokrovska, te južnije prema administrativnoj granici Donjecke i Dnjepropetrovske oblasti u Ukrajini. Uz to, vidi se da ruske snage angažirane protiv Ukrajine i dalje rastu po brojnosti – od oko 580.000 ljudi krajem lanjskog studenog, preko navodnih 620 tisuća početkom ožujka sve do 640.000 po navodima ukrajinskog generala Oleksandra Sirskog u četvrtak 15. svibnja.

Robert Brovdy vodi statistiku o svakom ruskom vojniku koji je stradao od “Mađarovih ptica”

To se, zanimljivo, poklapa i s izjavom Roberta Brovdija „Mađara“ od 18. svibnja da se od oko 32 do 35 tisuća ruskih pojačanja mjesečno neutralizira njih 18 do 22 tisuće (od toga oko 10 posto radom 507 ukrajinskih postrojbi besposadnih sustava, potvrđeno kroz sustav „Delta“ – što bi trebalo u nadolazeće vrijeme pojačati na oko 15 posto mjesečno). U takvim okolnostima, gdje je 21. svibnja u zapadnim medijima objavljena i tonska snimka ruske zapovjedi iz lanjskog 11. mjeseca da se ukrajinske zarobljenike većinom ubija (osim zapovjednika), bila je 16. svibnja odrađena i velika razmjena mrtvih tijela (34 Rusa za 909 tijela Ukrajinaca), a u tijeku su pripreme i za velike razmjene živih vojnih zarobljenika i civila – kako temeljem načelnog dogovora iz Istanbula u petak 16. svibnja o „1.000-za-1.000“ između Rusije i Ukrajine, tako i između SAD i Rusije u formatu „9-za-9“ temeljem dogovora Trumpa i Putina u telefonskom razgovoru od ponedjeljka 19. svibnja. Razmjena prve grupe zarobljenika između Rusije i Ukrajine odrađena je baš danas, 23. svibnja (390 ljudi sa svake strane – 270 vojnika i 120 civila, među kojima su s ruske strane i pojedini stanovnici regije Kursk prebjegli u Ukrajinu). To je prva faza te velike razmjene, koja će očigledno potrajati dok se još usklađuju popisi.

Oleksandr “Geniy” Širšin podnio je ostavku iz protesta

No dok tek traju pregovori o novoj smjeni promatrača Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) u okupiranoj nuklearnoj elektrani Zaporižje (koja već danima za pogon hlađenja opet ovisi o samo jednom dalekovodu), i dalje se ukupno bilježi ruska borbena inicijativa koncentrirana na prostor sjeveroistočno od Limana, između Torecka i Pokrovska, oko samog Pokrovska te u zoni zapadno od okupiranog grada Velika Novosilka. Iako se u nedjelju 18. svibnja opet od ukrajinskih vlasti moglo izričito čuti da se i dalje drže pojedini pogranični pojasi u ruskoj regiji Kursk – sve je teže tvrditi da se glavnina borbi ipak ne odvija u nedalekim pograničnim dijelovima ukrajinske regije Sumi. Poseban problem tu predstavlja i nezadovoljstvo dijela osvjedočeno kvalitetnih zapovjednika (kao npr. Oleksandr Širšin, donedavni zapovjednik jedne od bojni 47. samostalne mehanizirane brigade „Magura“) – koji se počinju otvoreno buniti radi stila zapovijedanja iz Glavnog stožera, čime se na smjeru „Kursk“ (zona kod pograničnog sela Tetkino) navodno pojačano troši ljudstvo i tehniku njihovih postrojbi. Širšin je tako svoj zahtjev za vlastitom smjenom 17. svibnja opravdao „besmislenim“ i „glupim“ zadacima koji dovode do neuspjeha i gubitaka života, a koji su bili zadani temeljem „političkih igara“ i procjena stvarnog stanja koje „ne odgovaraju ni stvarnosti ni mogućnostima“ postrojbi. Širšin je ujedno svojim nadređenima poželio da i njihova djeca budu u pješaštvu, te da izvršavaju takve zapovjedi kakve su njemu stizale.

Šostka – ruski udar po ukrajinskom obučnom centru

U ovaj se kontekst uklopila i nagla smjena zapovjednika 59. jurišne brigade Besposadnih snaga 16. svibnja, koji je dobio nasljednika do 19. svibnja – navodno zbog samostalne odluke o povlačenju s nekih položaja kod Pokrovska, kada je pritisak protivnika prerastao mogućnosti ove postrojbe. Budući da ovakve situacije zapravo nisu usamljene – zajedno s ustrajnim vijestima o kaotičnoj praksi da se iz vrha Glavnog stožera posebno ugrožene borbene zone pojačavaju slanjem velikog broja pojedinačnih bojni istrgnutih iz raznih brigada, te o situacijama organiziranja masovne vojne obuke pred očima i na dohvat neprijatelju (kao 20. svibnja u regiji Sumi, što je opet završilo preciznim ruskim raketnim udarom po obučnome centru) – teško se tu po pitanju zapovjednika iz 47. brigade moguće zadovoljiti tek dan kasnije objavljenim osnivanjem „radne skupine za sveobuhvatno proučavanje navedenih okolnosti“ po nalogu načelnika Glavnog stožera ili najavama „stroge pravne ocjene postupaka“ oko ruskog raketnog napada u regiji Sumi (gdje je masovno okupljanje ljudstva pod kamerama ruskih dronova dovelo do minimalno 6 mrtvih i 10 ranjenih, barem prema ukrajinskim izvorima, dok ruski tvrde da se radilo o više desetaka mrtvih). Ipak, napomenimo kako se i od pojedinih drugih prominentnih ukrajinskih zapovjednika čulo da sve takve probleme treba pod hitno rješavati, ali „u kući“ i mimo široke javnosti umjesto objavama otvorenih pisama i javnih demarša.

No, uz sve unutarnje probleme koje sa sobom nosi sada već preko tri godine obrambenog rata – treba napomenuti i teške odnose koje Ukrajina trenutno ima sa svojim susjedima. Ne samo da se ruska gledanja i najave obustave pomoći moglo čuti iz oporbenih krugova u Poljskoj i Rumunjskoj, već i u Moldovi (gdje dio vidljivo proruske oporbe aktualizira reviziju granica i pripajanje dijela ukrajinske regije Odesa ne bi li Moldova time dobila izlaz na Crno more). Nažalost, o usporedivim teritorijalnim aspiracijama već se čulo i iz Mađarske, gdje je posebno aktualna kampanja premijera Viktora Orbana protiv EU-članstva Ukrajine. Uz to, u utorak 20. svibnja bilo je objavljeno i hvatanje još dva navodna ukrajinska špijuna (sve u kontekstu prošlotjednog zaoštravanja odnosa nakon uhićenja navodnih mađarskih špijuna u Ukrajini). I ovu novu dvojicu u Budimpešti se optužuje da su radili uz pomoć mađarske oporbe ne bi li promijenili stav Mađarske prema Ukrajini i tamošnjoj ruskoj agresiji.

Međunarodne novosti

Hoće li Trump razmisliti o Grahamovoj ideji o novim sankcijama Rusiji?

Fokus međunarodne javnosti zadnjih se dana po pitanju Ukrajine vezao na dvije odvojene ili možda i povezane pojave – (1) niz telefonskih razgovora i sastanaka među čelnicima zapadnih država, i (2) niz novih sankcija EU i Velike Britanije prema Ruskoj Federaciji. Spomenuti niz sastanaka i razgovora započeo je neformalnim sastankom NATO ministara vanjskih poslova od 14. do 16. svibnja u Antaliji, a onda i skupom čelnika Europske političke zajednice u Tirani 16. svibnja. Naravno, sve je to uvelike prošlo u sjeni prilično neuspješnog sastanka ruske i ukrajinske delegacije u Istanbulu 16. svibnja – gdje se kao jedini konkretan doseg čulo o planiranju velike predstojeće razmjene zarobljenika u formatu „1.000-za-1.000“. Iako u tom trenutku nije više bilo mnogo govora o prošlotjednom EU ultimatumu – da Rusija mora pristati na 30-dnevno primirje prije ikakvih pregovora – barem je još postojao dojam da bi se u slučaju izbjegavanja primirja službena Moskva ipak mogla suočiti s ozbiljnim sankcijama kako EU i saveznika, tako i Sjedinjenih Američkih Država (gdje se redovito spominjala tematska zakonodavna inicijativa američkog senatora Lindseya Grahama od 1. travnja ove godine). Budući da od primirja nije bilo ništa (a pregovori su zaglavili na tvrdim ruskim stajalištima koja se nisu suštinski mijenjala od početka 2022. godine) – EU je krenula usuglašavati objavu svog 17. paketa sankcija, uz najave i budućeg 18. paketa, navodno koncentriranog na energetiku – dok se Ruska Federacija veselila usvajanjem svog prijedloga da kroz buduće razgovore tek treba usuglašavati neke „memorandume o uvjetima budućeg prekida vatre“ umjesto da se išta stvarnoga primijeni uskoro i bez uvjeta (kako je to Ukrajina pristala 11. ožujka na traženje SAD).

Dan prije inauguracije, bračni par Zelenski susreo se s novim Papom

Iako se u subotu 17. svibnja već čulo da je ruska strana u suštini odbila mirovni plan Sjedinjenih Država, telefonski razgovor Marca Rubia i Sergeja Lavrova ipak je protekao u najavama buduće suradnje SAD te Rusije i mimo ukrajinskog pitanja – uz teatralne najave predsjedničkog telefonskog razgovora Trumpa i Putina u ponedjeljak 19. svibnja. Sve to bilo je navodno praćeno i traženjem Vlade SAD od američkog Kongresa da se do daljnjeg ne donose sankcije Rusiji – radi tekućih pregovora (bez ikakvog osvrta na rusko odbijanje ikakvoga primirja te otezanje daljnjih razgovora). U takvom je svjetlu u nedjelju 19. svibnja protekla i inauguracijska misa novog pape Lava XIV. u Vatikanu – koju je talijanska premijerka Giorgia Meloni iskoristila za sazivanje prigodnog političkog okupljanja probranih europskih čelnika, američkog dopredsjednika JD Vancea, te ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Na popodnevnom sastanku razgovaralo se o Ukrajini, o odnosima SAD i Europe, ali i pojedinim globalnim pitanjima – što je bilo dopunjeno telefonskim razgovorima s Donaldom Trumpom u Washingtonu (kojem su Ukrajinci po JD Vanceu poslali i pismene prijedloge dodatnih međudržavnih odnosa, s posebnim naglaskom na bescarinsku trgovinu i buduću vojno-industrijsku suradnju).

Iako je tada još izgledalo da na Zapadu postoji suglasje, te da će se i SAD pridružiti potencijalnim novim sankcijama prema Rusiji koja izbjegava primirje i ozbiljne pregovore – već se tu čulo i o strahovima da bi Donald Trump mogao krenuti nekim sasvim drugim putem kad bude na telefonu s Putinom dan kasnije. I, naravno, preko dva sata razgovora Putina i Trumpa izgleda da je prošlo baš prema očekivanjima. Ponešto ulagivanja, mnogo okolišanja, te razna obećanja tvorila su glavninu razgovora čiju je temu sam Trump opisao kao „o krvoproliću i trgovini“. Pri tome, Rusija se izjasnila tek za spremnost rada na „memorandumu o budućem mirovnom sporazumu“, koji bi „mogao uključivati pitanja prekida vatre“ – ali bez čvrstih rokova i tek ako se prije „postignu određeni sporazumi“ na zadovoljstvo obiju strana. Ujedno se Rusija pokazala spremnom razmijeniti i nekoliko ljudi koje SAD traže, ujedno objašnjavajući Trumpu da teško mogu prekinuti rat u kojem navodno pobjeđuju – što je američki predsjednik izgleda kompletno prihvatio, puštajući time niz vodu sve ideje o skorom bezuvjetnom primirju ili bilo kakvoj ozbiljnoj ulozi Europe u pregovorima SAD, Rusije i Ukrajine (koji bi se mogli uskoro nastaviti u Turskoj, Švicarskoj ili u Vatikanu).

U svjetlu takvog diplomatskog poraza, Europskoj uniji nije preostalo ništa do proglašenja svog ukupno 17. paketa sankcija prema Rusiji u utorak 20. svibnja (usuglašenog tjedan ranije, u srijedu 14. svibnja). Kao prvo, on obuhvaća 189 dodatnih plovila iz sastava ruske tzv. „sive flote“ kojom ta država na dnevnoj bazi zaobilazi već postojeće sankcije na izvoz nafte i naftnih derivata (sada ukupno 342 sankcionirana broda) – ali i pojedine brodare koji tim brodovima operiraju. Brodovima se brani pristup EU-lukama te brodarske usluge, a brodarima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Turske, Hong Konga i same Rusije zamrzavaju se sredstva i ograničava financiranje. Kao drugo, pojačane su i sankcije prema ruskom energetskom sektoru – kako po pitanju transportera energetskih proizvoda, tako i sankcioniranjem poduzeća Surgutneftegaz (koje rafinira i transportira naftu iz zapadnog Sibira). Kao treće, sankcionirana je i ruska vojna industrija, preko 45 poduzeća i pojedinaca umiješanih u proizvodnju naoružanja, streljiva, dronova, opreme i pružanje pojedinih logističkih usluga (Kina,Bjelorusija i Izrael). Tu su ujedno uključena i ograničenja za dostup alatnim strojevima za vojnu proizvodnju (Rusija i Kina) te 31 izvoznika roba dvostruke (civilne i vojne) namjene iz Srbije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Turske, Vijetnama i Uzbekistana. Uz to, a kao četvrto, sankcionirano je i dodatnih 17 fizičkih te 58 pravnih osoba koje sudjeluju u pljački kulturnih resursa s Krima i poljoprivrednih proizvoda s okupiranih dijelova Ukrajine (do sada preko 2.400 osoba i entiteta pod sankcijama za ugrožavanje suvereniteta i neovisnosti Ukrajine).

Uz to, dodatne su EU-mjere uvedene i kroz tri zasebna sankcijska režima – kao prvo, za kršenje ljudskih prava i demokratskih normi u samoj Rusiji (dodatne 28 osobe, pretežito iz ruskog pravosuđa, koje su proganjale ruske opozicionare ili osobe koje su širile proskribirane informacije o ratu u Ukrajini). Tako sankcioniranima se zamrznulo dostupnu imovinu, zabranilo EU-financiranje, te ograničilo pristup u Uniju. Kao drugo, pojačan je režim borbe protiv ruskih destabilizirajućih djelovanja u inozemstvu (dodatna 21 fizička i 6 pravnih osoba) – usmjerena na manipulatore informacijama, financijama, nekretninama, komunikacijskim sustavima i kripto-valutama. Tu je regulirano i pravo EU da ograniči dozvole za emitiranu unutar EU za ruske medije pod državnom kontrolom, ali su sankcionirani i pojedinci koji su u ruskom interesu djelovali u Estoniji, Njemačkoj te širom Afrike. Ujedno, sankcionirane su i dvije tvrtke sumnjičene za ugrožavanje kritične pomorske infrastrukture, te državno poduzeće sumnjičeno za ometanje navigacije narušavanjem GPS signala (posebno na Baltiku). Svima tako sankcioniranima se zamrznulo dostupnu imovinu, zabranilo EU-financiranje, te ograničilo pristup u Uniju. Kao treće, reagiralo se i prema dodatne tri ruske vojne institucije (među ukupno 25 fizičkih i 6 pravnih osoba), sumnjičene za razvoj te uporabu kemijskog naoružanja u agresiji na Ukrajinu (prema izvješćima Organizacije za zabranu kemijskog naoružanja). Temeljem utvrđenih kršenja Konvencije o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korištenja kemijskog oružja i o njegovu uništenju (CWC) njima se zamrznulo dostupnu imovinu, zabranilo EU-financiranje, te ograničilo pristup u Uniju.

Uz sve to, svoj dodatni paket sankcija prema Ruskoj Federaciji uvela je samostalno i Velika Britanija – prema 100 dodatnih aktera u vojnom, energetskom, financijskom te informacijskom sektoru. Posebno se tu ciljalo materijale zapadnog podrijetla korištene u proizvodnji ruskih raketa „Iskander“, 14 osoba koje informacijski rade protiv Ukrajine, 46 dodatnih financijskih institucija koje pomažu ruskom zaobilaženju postojećih sankcija, te 18 dodatnih brodova iz ruske već spomenute tzv. „sive flote“ (uz još i pojedine britanske brodare koji su po tom pitanju surađivali s Rusijom, te brodske kapetane takvih plovila). Napomenuto je i da Velika Britanija aktivno radi na smanjivanju maksimalne cijene za izvoz ruske nafte unutar sustava organizacije država G7 (europski prijedlog promjene s dosadašnjih 60 na 50 USD po barelu, što bi trebalo biti dio i predstojećeg 18. po redu paketa EU-sankcija prema Ruskoj Federaciji). No, to bi moglo biti prilično teško postići ako imamo na umu da se zadnjih dana čulo kako su Sjedinjene Američke Države u G7 okviru krenule blokirati već i sam spomen „daljnje pomoći“ za Ukrajinu, kao što izbjegavaju i opisivanje ruske agresije na Ukrajinu kao „ilegalne“ (što se nastavilo i 21. svibnja, kada je američki državni tajnik Marco Rubio u Senatu odbio Putina okarakterizirati kao ratnog zločinca, samo zato jer je to „osoba s kojom pregovaramo“).

Europska vojna pomoć i australski Abramsi

U svjetlu ovog prestrojavanja Sjedinjenih Država po pitanju Ukrajine ostala je posve nejasna i perspektiva daljnje američke vojne pomoći (koju bi nova administracija tek trebala posebno tražiti u Kongresu, nakon što najkasnije ovog ljeta isteknu postojeći dogovori) – ali se čulo o određenim novostima iz Europe. Još sredinom prošlog tjedna Francuska je odlučila u Ukrajinu poslati čitavu ovogodišnju proizvodnju samohodnih topničkih oružja Caesar (navodno 144 komada), te se uplatilo i 10 milijuna eura za popravke ruskim napadom oštećenog oklopa oko nuklearne centrale Černobil. Norveška se tijekom posjete svog prijestolonasljednika Ukrajini pohvalila skorim slanjem svih šest obećanih borbenih aviona F-16 te ovogodišnjim učetverostručenjem financijske pomoći (prvenstveno za topničko streljivo i protuzračnu obranu) – dok Danska priprema svoj 26. paket vojne pomoći. U njemu bi za oko 640 milijuna USD trebalo biti topničko naoružanje i streljivo putem tzv. „Češke inicijative“, uz dodatnu obuku te druga vojna sredstva – a Finska je 19. svibnja najavila slanje 90 milijuna eura vrijednog topničkog streljiva iz domaće proizvodnje. Iz Italije se čulo o pripremi njihovog 11. paketa vojne pomoći (navodno oko 400 oklopnih vozila VCC-2 Camilino, talijanske verzije M113, te bitnice protuzračnog sustava SAMP-T), dok se i iz Belgije spominjao paket pomoći vrijedan oko milijardu eura (100 sanitetskih oklopnjaka, vozila Unimog i protuzračna tehnika, dronovi, razna pješačka oprema, te obuka za održavanje borbenih aviona F-16).

Što je Merz rekao 20. listopada 2024.?

Posebna je priča Savezna Republika Njemačka, koja je još 10. svibnja objavila kako svoju pomoć Ukrajini više neće javno deklarirati. Dok stranke nove vladajuće koalicije izgleda podržavaju taj novi pristup, mnogi nagađaju kako se time zapravo prikriva opće opadanje njemačke pomoći ili se barem nastoji u tišini odustati od predizbornih najava slanja u Ukrajinu krstarećih raketa Taurus (koje prema kancelaru Merzu od 15. svibnja više „nisu na dnevnom redu“). Prema izjavama iz Moskve tijekom zadnjih dana, takve su novosti upravo preduvjet za ikakvo njemačko zadobivanje mjesta za političkim stolom – gdje se od novog kancelara oholo očekuje da „ne bude naivan“ i ukloni pitanje isporuke tih raketa dugog dometa iz ukupne javne rasprave – naravno, sve praćeno daljnjim omalovažavanjem europskih država i njihovih političkih stavova po pitanju Ukrajine. Dok se Njemačka još usuglašava, napomenimo da daleka Australija nema te dileme – njen je novi premijer Anthony Albanese do 19. svibnja put Ukrajine već poslao prvu pošiljku rashodovanih tenkova M1A1 Abrams, gdje se tek nakon dužih pregovora uspjelo ishoditi pristanak SAD kao proizvođača za slanje ukupno 49 takvih australskih vozila na ukrajinska ratišta.

Stanje na bojištima – Kursk, Belgorod i ukrajinska regija Sumi

Dok se od Vladimira Putina 22. svibnja moglo čuti najave o ruskoj uspostavi „buffer-zone“ uzduž kompletne granice Rusije i Ukrajine, treba konstatirati da sporadične borbe uz granice ruskih regija Kursk i Belgorod zapravo traju svakodnevno – baš kao i ruska nastojanja da se na pojedinim dijelovima granice uđe dublje u Ukrajinu, posebice u tamošnju regiju Sumi (a možda opet dodatno i u regiju Harkiv). No o svemu tome ima relativno malo podrobnijih informacija, tako da je teško prezentirati detalje stanja u toj borbenoj zoni. Što se regije Kursk tiče, ovoga se tjedna vidjelo tek naznake borbi na širim prilazima ruskom pograničnom selu Tetkino (oko 2 km od granice), gdje ruski izvori ujedno tvrde da je većina ukrajinskih napadnih nastojanja temeljito obuzdana (posebno u jugoistočnome smjeru). Ujedno, redovito se čuje i o napadima na ukrajinska pogranična sela u neposrednoj blizini granice – Riživka i Atinske na prilazima prema ruskom selu Tetkino, te Bezsalivka, Volfine i Pavlivka na prilazima ruskom pograničnom selu Novij Put. Ponešto je ozbiljnija situacija oko 40 km na istok, uz granicu ruske oblasti Kursk i ukrajinske regije Sumi u zaleđu glavnog ukrajinskog prodora prema ruskom gradu Sudža. Ondje se borbe i dalje vode nekoliko kilometara od granice u unutrašnjost Ukrajine, gdje se i dalje izgleda drži obrambena linija uz sela Volodimirivka, Vodolagi i Bilovodi (koje je podijeljeno i gdje ruski izvori spominju velike ukrajinske gubitke), ali je do 19. svibnja postalo jasno da bi ukrajinsko selo Loknja moglo biti kompletno okupirano.

Rusi postupno napreduju u Sumskoj regiji

Time su borbe krajem tjedna načelno prenesene i južnije – prema liniji ukrajinskih naselja Oleksiivka-Varačine-Jablunivka-Junakivka. Sličan prodor preko granice iz smjera ruskog pograničnog sela Olešnja (koje su Rusi „oslobodili“ 19. travnja) početkom tjedna postupno prenosi borbe na liniju ukrajinskih sela Sadki-Mogrica-Zapsilja-Miropilja, što obuhvaća i nastavak okršaja uz jugoistočni rub bivše okupirane zone (kod ruskog pograničnog sela Gornalj). Ujedno, prodor se bilježio i oko 15 km na jugoistok – gdje se iz smjera ruskih pograničnih sela Popovka i Demidovka u Belgorodskoj oblasti potvrdio još jedan ruski prodor u Ukrajinu. Uz mogući ruski ulaz zapadno prema ukrajinskom selu Miropiljske, bilježilo se rusku okupaciju malog pograničnog sela Marijino (neslužbeno spominjana još 9. svibnja, a službeno potvrđena s ruske strane u ponedjeljak 19. svibnja). Doduše, nije jasno drži li ukrajinska strana na granici Harkivske oblasti i ruske Belgorodske oblasti zaista rusko selo Žuravlevka (oko 2 km u Rusiju, nedaleko bojišta kod ukrajinskih naselja Gliboke i Lipci), na što ukazuju pojedini video-materijali uništavanja ruske tehnike na prilazima tom pograničnom naselju.

Autobus smrti u Bilopilji

Treba napomenuti da se praktično svaki dan čuje i o velikom broju ruskih zračnih napada (vođenim bombama, raketama i dronovima raznih vrsta) na ciljeve u pozadini ukrajinske granične fronte – baš kao što se i s ruske strane čuje o čestim ukrajinskim napadima ne samo na pogranična sela, već i na logistički bitne gradove u ruskoj graničnoj pozadini regija Kursk i Belgorod (topništvom, vođenim bombama i bespilotnim letjelicama). Ujedno, izgleda da ruskoj strani posebne probleme radi i ukrajinsko miniranje prekograničnog prostora – dok ukrajinska strana posebno pati od iznimno učestalih napada ruskih dronova (klasičnih te upravljanih optičkim vlaknima), koji ozbiljno otežavaju tamošnju vojnu i civilnu logistiku motornim vozilima svih vrsta. Dobro se to vidjelo i 17. svibnja kada je u gradu Bilopilja oko 10 km južno od granice stradalo veće vozilo za evakuaciju civila (9 mrtvih i 5 ranjenih žena). Dok je rusku regiju Kursk 21. svibnja posjetio i sam Vladimir Putin, ondje i dalje traju rasprave o štetama na pograničnim utvrdama (oko 4,1 milijarda rublji ili oko 45,6 milijuna eura) – a ujedno se pronevjere pri izgradnji takvih instalacija u regiji Belgorod sada grubo procjenjuje na barem 109 milijuna rublji (oko 1.2 milijuna eura), o čemu se sudski postupci već neko vrijeme vode i u regiji Kursk.

Stanje na bojištima – Ukrajina

Iako se bilježilo i povremene sporadične okršaje u nizu sela uz granicu s Rusijom, glavnina ustrajnih okršaja na sjeveru Harkivske oblasti i dalje se događa na prostoru srušenog grada Vovčanska. Oko 80 km jugoistočno, na ruskom mostobranu po zapadnoj obali rijeke Oskil i oko ukrajinskog grada Kupjanska također nije bilo mirno. (1) Početkom tjedna bilo je vrlo aktivno na sjeveru ruskog mostobrana, kako kod 27. travnja okupirane Kamjanke na zapadnoj obali Oskila, tako i sjevernije gdje je aktivan bio širi pojas zapadno od okupiranog sela Topoli (kako uz granicu s Rusijom, u selima Stroivka, Bologivka i Odradne, tako i dublje od granice, kod Dvoričanske i Kolodjazne). Jednako tako, prema kraju tjedna se bilježio pojačani pritisak i na južnom kraju mostobrana, (2) na sjeverozapadnim prilazima samom gradu Kupjansku (kod sela Mala Šapkivka i Kindrašivka) – da bi 23. svibnja ruska strana službeno proglasila i okupaciju sela Radkivka, na samo 1,5 km od ruba Kupjanska. Istočnije, u ukrajinskoj enklavi odmah preko Oskila – opet se javljalo o borbama na tamošnjim prilazima Kupjansku, dok je većina aktivnosti bila koncentrirana južnije, kod sela Pišćane Gornje, te uz južni kraj čitave te enklave – kod sela Novoosinove i Kolisnikivka. Koji kilometar južnije nastavio se i ruski pritisak niz rijeku Oskil prema gradu Borova sa sjevera (kod ukrajinskih sela Zagrizove i Nova Krugljakivka, oko 13 km sjeverno od Borova), te s istoka (sela Šiikivka, Kopanki, Novosergiivka i Tverdohlibove, načelno dvadesetak km istočno od Borova).

Žestoke borbe su nastavljene oko 25 km jugoistočno od grada Borova, gdje traje jaka ruska ofenziva na administrativnoj tromeđi ukrajinskih oblasti Harkiv, Lugansk i Donjeck. Tu je početkom tjedna bilo (1) nastavljeno rusko približavanje selu Oljgivka, izravnanjem fronte između ukrajinske Grekivke i okupirane Novomihailivke. Uz to, nastavljene su i borbe (2) oko okupiranog sela Nove, pri ukrajinskim selima Novi Mir, Glušćenkove, Ridkodub (kojem su agresori prišli do 12. svibnja), Lipove (7. svibnja službeno oglašena ruska okupacija, ali borbe i danas traju), te Karpivka i Zelena Dolina. Riječ je tu o ruskoj pripremi navale na zapad prema rijeci Oskil, nakon ovladavanja tamošnjim visovima oko sela Nove. Nažalost, nije bilo mirnije ni južno, u smjeru rijeke Siverski Donjec, gdje se i nadalje čulo o borbama uz rijeku Žerebec – kod okupirane Jampolivke, ali i južnije na prilazima selima Zarične i Torske (na čijem su sjevernom kraju do četvrtka 22. svibnja višekratno locirane ukrajinske snage u protunapadu, mimo 15. svibnja proglašene ruske okupacije).

Južno od rijeke Siverski Donjec, ukrajinski izvori i dalje spominju borbe kod Bilogorivke, dok ruska strana čitav širi prostor tog naselja od 21. svibnja uglavnom smatra osvojenim (bez službene objave okupacije), uz prenošenje borbi zapadnije na sela Grigorivka i Serebrjanka. Slična je situacija i oko 6 km južnije gdje se 20. svibnja lociralo ruske snage na zapadnom kraju uvelike srušenog sela Verhnokamjanske – čije bi zauzimanje otvorilo širok pristup na zapad, prema oko 4 km zapadnijem ukrajinskom gradu Siversku. Istodobno, oko 35 kilometara jugozapadno kod ukrajinskog Časiv Jara, nastavljene su borbe (1) u sjevernim selima (Minkivka i Markove), (2) u samom centru grada (bez promjena bojišnice), te (3) južno od Časiv Jara (Stupočki, Predtečine, kod Oleksandro-Šultine te istočnije kod sela Bila Gora) – uz ponovljeni spomen Kurdjumivke te Ozarjanivke (uz manje napredovanje prema zapadu). U nastavku, nadalje traju borbe oko grada Torecka: (1) na sjevernim prilazima (naselja Družba i Diliivka), (2) sjeverozapadno od grada kod rudnika „Svete Matrone Moskovske“ (manje napredovanje agresora), (3) u centru grada (Ukrajinci postupno izbačeni, kao i iz južne četvrti Zabalka), te (4) na jugozapadu grada (kod prigradskih sela Novospaske i Šćerbinivka, te zapadno kod Romanivke, kojoj su agresori prišli s juga do 19. svibnja).

Potez od oko 20 km od Romanivke na zapad i dalje je posebno aktivna borbena zona. Na tamošnjem ukrajinskom izboju i dalje se vode borbe (1) po sredini njegova južnog kraja, kod Stare Mikolaivke (kojoj su agresori prišli 4. svibnja, a ušli u mjesto do 17. svibnja), te (2) na njegovim sjevernim izlazima (sjeverozapadno kod Oleksandropilja službeno okupiranog 17. svibnja, sjeverno kod ukrajinskog sela Zorja i sjeveroistočno kod već spomenute Romanivke). Time nije jasno da li ukrajinske snage tu zaista provode evakuaciju ovog izboja ili protunapadima ipak nastoje zadržati prilaze prema položajima branitelja. Ništa bolja nije ni situacija desetak km zapadnije, na sjeveroistočnom prilazu Pokrovsku. Ondje se nastavio ruski proboj kako (1) na sjever od Tarasivke i Novoolenivke (službeno objavljena okupacija 19. svibnja, uz jačanje obližnjih pozicija agresora 21. i 22. svibnja), uz istočnu obalu rijeke Bičok prema Jablunivki, (2) prema sjeverozapadu (19. svibnja okupirana Nova Poltavka, oko koje i dalje traju žestoke borbe), uz sporadične okršaje kod obližnjih ukrajinskih sela Volodimirivka, Popiv Jar, Poltavka i Rusin Jar, te (3) na zapad prema selima Ševčenko Perše i Malinivka. Tu branitelji općenito teško pariraju agresoru, koji je opsežno prešao trasu strateški bitne magistrale T-0504 od Pokrovska na sjeveroistok prema Kostjantinivki – ujedno čineći problematičnom i obranu čitavog sjeveroistočnog prilaza nedalekom ukrajinskom uporištu Pokrovsk.

Borbe (1) na sjeveroistočnim prilazima Pokrovsku sada bjesne od okupirane Nove Poltavke i uvelike zauzete ukrajinske Malinivke južno – kod okupiranih naselja Elizavetivka i Miroljubivka. Kako izgleda, branitelji se tu postupno povlače, držeći još dijelove brojnih poljskih fortifikacija. Ponešto je manje dinamično bilo (2) na istočnim prilazima Pokrovsku, gdje se čulo za borbe kod naselja Grodivka, Promin, na prilazima Mirnogradu i oko Lisivke, kao i (3) južno od Pokrovska – gdje se čulo o okršajima kod sela Dačenske i Novoukrainka, na prilazima Pokrovsku sjeverno od naselja Ševčenko, te kod sela Zvirove i Kotline. Zato su (4) jugozapadno od Pokrovska nastavljeni okršaji kod sela Udačne, a nakon okupacije sela Uspenivka i Novooleksandrivka borbe su prenesene zapadnije – u zonu Novosergiivka, Novomikolaivka (već u Dnjepropetrovskoj oblasti), te južnije prema Muravki i Kotljarivki (službeno proglašena okupiranom 12. svibnja, ali i dalje navodno poprište žestokih borbi i protunapada). Uglavnom, čitav ovaj potez nalazi se tek koji kilometar od već spomenute administrativne granice ukrajinskih oblasti Donjeck i Dnjepropetrovsk, što predstavlja veliki cilj tamošnjih ruskih operacija.

Slična je situacija i par kilometara južnije, gdje se borbe vode zapadnije od okupiranih sela Preobraženka i Zaporižja – kod Troicke (službeno objavljeno okupiranim 8. svibnja), kod Gorihove, te južnije oko Bogdanivke (usprkos 24. travnja službeno objavljenoj ruskoj okupaciji). Samo desetak kilometara južno od Bogdanivke i dalje traju borbe na prilazima okupiranom naselju Andriivka i njemu u zaleđu ukrajinskom uporištu Oleksiivka – dok se sve manje čuje o obrani prilaza okupiranom selu Konstantinopilj. Zato borbe bjesne oko 6 km zapadnije – u samom ukrajinskom uporištu Bagatir (gdje su Rusi ušli 13. svibnja i onda službeno proglasili okupaciju 18. svibnja, uz pokušaje ukrajinskih protunapada), te kod sela Odradne kojem agresor do sredine tjedna prilazi s istoka, jugoistoka i juga. Jednako je dinamično bilo i u borbenoj zoni oko okupirane Velike Novosilke – gdje su (1) na sjeveru vođene borbe na prilazima ukrajinskom uporištu Komar, kojem od 20. svibnja agresori prilaze od okupiranog naselja Dniproenergija (uz jake zračne napade na položaje branitelja), (2) baš kao i zapadno, kod okupiranih sela Burlacke, Ševčenko i Vilne Pole (službeno oglašeno okupiranim 15. svibnja), zapadno od okupiranog sela Novosilka, kao i na prilazu ukrajinskom selu Zelene Pole (ostvarenom 20. svibnja) – uz nastavak okršaja i kod Novodarivke.

U Zaporižju se i dalje čulo o borbama kod ukrajinskih uporišta Gulajpolje (Červone/Visoke), te Orihiv (na prilazima selu Mala Tokmačka, te kod Novodanilivke i Novoandriivke) – sve bez vidljivih promjena bojišnice. Zato su desetak kilometara zapadnije nastavljene borbe kod naselja Šćerbaki, Mali Šćerbaki i Stepove (opet uz spomen borbi i na oko 5 km sjevernijoj liniji sela Lukjanivske-Pavlivka), da bi se do 16. svibnja čulo o uspješnom ruskom zauzimanju čitavog sela Lobkove, te napredovanju oko Stepove 19. svibnja. Za kraj napomenimo i da se usprkos ustrajnih navoda o borbama na ušću Dnjepra u Crno more ondje za sada ne bilježe veće promjene bojišnice ili ikakvi bitniji ruski uspjesi.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 23. svibnja 2025. pod nazivom “Bojišnica gori, Trump i Putin dogovaraju budućnost rata, a Zelenskom udarac stiže odakle je najmanje očekivao: ‘Ovo je besmisleno!‘” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/bojisnica-gori-trump-i-putin-dogovaraju-buducnost-rata-a-zelenskom-udarac-stize-odakle-je-najmanje-ocekivao-ovo-je-besmisleno-15587493