Subota 3. svibnja ujedno je 1165. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje će toplo i sunčano ali vjetrovito vrijeme potrajati do sredine idućeg tjedna prije nego opet ponešto zahladi s kišama. Sve to nije bitno utjecalo na ritam operacija na bojištima – koji se od sredini mjeseca ponešto ubrzao do kraja travnja i početka svibnja, usprkos ukrajinskim navodima o ponešto manjim ruskim dnevnim gubicima ljudstva, uz ustrajne iznimno visoke brojke navodno uništenih teretnih i nevojnih vozila. Sve bi to govorilo u prilog navoda o redovitoj uporabi pješaštva u iznimno malim skupinama, uz povremene pokušaje prodora oklopnih sredstava, te učestalo korištenje raznih prilagođenih civilnih automobila i motocikala kao osnovice borbene mobilnosti agresora.

Slično aktivna situacija bilježila se i po pitanju ruskih zračnih te topničkih napada. Tu ukrajinski izvori navode od 11. ožujka (ukrajinsko prihvaćanje prekida napada iz zraka) rusko ispaljivanje oko 11.700 granata, blizu 8.500 vođenih zrakoplovnih bombi, skoro 200 raznih raketa i gotovo 3.000 kamikaza-dronova većeg dometa. Ukrajinski navodi za sam mjesec travanj spominju uništavanje 54 ruske krstareće rakete (38 raketa Kh-101/55SM, 13 raketa 3M-54 Kalibr, te 3 rakete „Iskander-K“), 7 balističkih raketa „Iskander-M/KN-23), 4 vođene rakete Kh-59/69, 1.214 kamikaza-dronova tipa Shaheed te još 1.053 izviđačka ili veća drona – od svega toga, u zadnjem tjednu travnja (21. do 27. travnja) prijavljeno je uništenje 31 krstareće rakete Kh-101/55SM, 7 balističkih raketa „Iskander-M“/KN-23, 6 3M-54 Kalibr, 4 vođene rakete Kh-59/69 i preko 790 raznih većih bespilotnih letjelica (od toga 442 kamikaza-drona Shaheed). Nažalost, uz ovu zbirku oborenih borbenih sredstava, gotovo se svakodnevno bilježilo i velik broj topničkih napada i oružja koja su prolazila ukrajinsku protuzračnu obranu – tako da se štete gomilaju, posebice uz liniju bojišta, ali i širom unutrašnjosti Ukrajine. Zato i ne čude ustrajni apeli prema saveznicima da pomognu dostavom dodatnih protuzračnih te proturaketnih kapaciteta.

Pomoć saveznika

Sjevernokorejski vojnici na obuci s ruskim instruktorima

Za početak treba napomenuti kako je od ruskog proglašenja kraja većih operacija u ruskoj regiji Kursk 26. travnja (uz prešutnu uspostavu slične situacije i u regiji Belgorod) ipak postao jasan doprinos kojeg su na bojištu u Kursku imale postrojbe iz Sjeverne Koreje. U ponedjeljak 28. travnja sam Kim Jong-un potvrdio je slanje vojnika u skladu s 4. člankom Sveobuhvatnog sporazuma o strateškom partnerstvu, dok se iz tamošnje Narodne armije u srijedu 30. travnja čulo o „pobjedi pravde nad čistim zlom“ u regiji Kursk, kao izrazu „najviše razine savezničkih, bratskih odnosa između naroda dviju zemalja“. Na sve to se iz Sjedinjenih Država opet slalo tek „izraze zabrinutosti“, Europska unija je ovu suradnju stavila u kontekst ruskog manjka volje za mir, ali i znakom ruske iscrpljenosti sankcijama (koje će se nastaviti i tihom pripremom 17. paketa EU-sankcija) – dok iz Južne Koreje spominju „ozbiljno kršenje međunarodnih normi, uključujući Povelju UN-a i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a“, ali sada bez naznaka ikakvog konkretnijeg odgovora na čitavu tu situaciju.

Što se Sjedinjenih Američkih Država tiče – tu je zadnjih dana izgleda došlo do niza promjena njihove politike prema opskrbi Ukrajine vojnim sredstvima. Nakon što se u utorak 29. travnja još izvještavalo o zaustavljanju transfera 49 rabljenih tenkova M1A1 Abrams iz Australije u Ukrajinu, do četvrtka 1. svibnja tu je izgleda došlo do promjene. Naime, čulo se kako o slanju rashodovanih borbenih aviona F-16 iz zrakoplovne baze Davis-Monthan kod Tucsona u saveznoj državi Arizona (odlagalište rashodovane tehnike u okviru postrojbe 309. AMARG) – za zadovoljavanje barem dijela potreba Ukrajine za jeftinim te rabljenim rezervnim dijelovima. Ujedno, tog istog dana se u američkoj proceduri našla i dokumentacija o prodaji barem 50 milijuna USD vojne opreme Ukrajini kroz mehanizam „direktne komercijalne prodaje“ (DCS). Samo dan kasnije, tome se u američkom Kongresu pridružila i dokumentacija za posao vrijedan maksimalno 310,5 milijuna USD, kojim bi SD pružale Ukrajini usluge obuke i održavanja za borbene avione F-16 u režimu FMS (Foreign Military Sale). To su izgleda prvi takvi potezi u aktualnom mandatu predsjednika Donada Trumpa, koji je ponovnim dolaskom na vlast obustavio većinu nove vojne pomoći Ukrajini u sklopu svojih nastojanja za jačanje diplomatskih kontakata prema Ruskoj Federaciji i vođenje mirovnih pregovora po pitanju ruske agresija na Ukrajinu. No, do svih ovih promjena nije došlo slučajno.

Gospodarski sporazum o ‘podzemnim resursima‘

Ministrica gospodarstva Yulia Svyrydenko potpisala je sporazum o rudnim bogatstvima

Kako izgleda, ova promjena američkih stajališta bila je uvelike uvjetovana potpisivanjem „Sporazuma o rijetkim zemnim metalima i mineralima“ između SAD i Ukrajine, što se izgleda dogodilo u Washingtonu 30. travnja navečer po lokalnom vremenu. Time je okrunjen pregovarački proces koji je trajao zadnjih tjedana, uz očigledni napredak ukrajinskih pregovarača na ublažavanju početnih uvjeta američke strane. Tako se već 27. travnja čulo da sporazum neće obuhvaćati nikakvu američku pomoć poslanu prije trenutka potpisivanja (iako je Trump čitavu stvar predstavljao kao „naknadu“ za bitno prenapuhanih 350 milijardi navodne pomoći iz SAD), a čitav je odnos ispao i usklađen s ukrajinskim pregovorima o EU članstvu te okvirima dopustivim Ustavom same Ukrajine. Tijekom utorka 29. travnja održani su dodatni razgovori tehničkih timova obiju strana (na kojem se iz SAD čulo o dodatnim ukrajinskim izmjenama, što je iz Kijeva bilo demantirano), da bi dan kasnije Vlada Ukrajine odobrila tekst glavnog dijela tog sporazuma o gospodarskoj suradnji i zajedničkom iskorištavanju ukrajinskih rudnih bogatstava. Prema tadašnjim najavama, radilo se tu o sklopu od najmanje tri dokumenta – o (1) glavnom (okvirnom) sporazumu, (2) o tehničkom dogovoru o uspostavi Suverenog fonda za provedbu aktivnosti, te (3) o tehničkom sporazumu o radu tog Fonda i unutarnjoj raspodjeli odgovornosti. Kako izgleda, prva dva od tih dokumenata su bila potpisana, dok je treći dokument (itekako ključan za funkcioniranje sustava) još ostao za dodatno usuglašavanje. O svemu tome je Vlada Ukrajine onda 1. svibnja održala i konzultacije s čelnicima frakcija Vrhovne rade. Parlamentarna rasprava o potpisanim dokumentima očekuje se 6. svibnja, dok bi glasovanje moglo biti između 13. i 15. svibnja. Sam predviđeni Fond za upravljanje zajedničkim aktivnostima mogao bi početi raditi nekoliko tjedana kasnije.

Sadržaj čitavog sporazuma temeljio se na 5 ukrajinskih principa: (1) na jednakosti partnera (svakome po 50 posto udjela s jednakim pravom glasa), (2) uz održavanje pune ukrajinske kontrole nad prirodnim resursima te infrastrukturom, kao i vlasničkom strukturom poduzeća koja sudjeluju u poslovima, (3) uz uzimanje u obzir samo novih investicija, a ne i bilo kakvih starih dugova, (4) uz jamčenje kako investitora tako i kupaca za ulaganje u projekte te komercijalnu kupnju dobivenih resursa, i (5) usklađenost čitavog sustava sa zakonodavnim okvirima Europske unije. Pri tome, uspostavljeni fond će se obračunavati gotovinski temeljem uplata ili isporuka nove vojne pomoći, a dobit će biti kompletno reinvestirana isključivo u Ukrajini tijekom barem 10 idućih godina (što ostaje za konkretno regulirati u preostalom, još neusvojenom tehničkom sporazumu). Pri tome će doprinosi i prinosi Fonda s obje strane biti i oslobođeni od carina, što u aktualno doba nije nevažna stvar. Za potpis ovog sporazuma je bila ovlaštena ministrica gospodarstva Julija Sviridenko, koja je nakon potpisivanja dala u javnost i osnovne okvire postignutog suglasja. Izgleda da se čitav okvir odnosi na ukupno 56 tipova zemnih materijala, te nafte i plina (moguće dogovorno i dodatno proširiti), a za sada ne obuhvaća prihode od ukrajinske infrastrukture (što su iz SAD prvotno tražili). Doduše, već se moglo čuti kako nije jasan učinak ovog sustava zajedničkih aktivnosti SAD i Ukrajine na ukupna nova iskorištavanja rudnih bogatstava u Ukrajini (uz obavezu Kijeva da naknadi posljedice potencijalnih domaćih ekonomskih ograničenja), kao što nije jasno ni hoće li se ukrajinske kupovine američke vojne opreme tretirati kao neovisne komercijalne poslove ili kao doprinos SAD-a zajedničkome fondu.

To je posebno bitno u svjetlu već izražene ukrajinske nade da bi čitav ovaj sustav sporazuma ipak trebao potaknuti Sjedinjene Države na dodatnu vojnu pomoć. posebno po pitanju protuzračne i proturaketne obrane. Ipak, čitav je ovaj gospodarski odnos stavljen i u okvire općeg pregovaranja SAD i Ukrajine o kraju rata, gdje se zadnjih dana čulo i o prestanku američkog uvjetovanja hitne provedbe niza izbora u Ukrajini – što je ustupak SAD-a za kojeg se već čuje kako je doveo do zaoštrenja zahtjeva na drugim područjima pregovora. Ujedno je sama Rusija navodno spremna razgovarati o američkom preuzimanju kontrole nad okupiranom nuklearnom elektranom Zaporižje – što je, dakako, još jako daleko od ikakvog konkretnog dogovora ili konkretnog ustupka.

Vojne reforme i ključna tehnologija

Zadnje vrijeme se nastavlja optimizacija sustava upravljanja u Oružanim snagama Ukrajine, jača se bespilotna komponenta (uz obuku u vojnim centrima radi se na uvođenju i civilne obuke mladih za upravljanje dronovima), a uz jačanje jurišnih pukovnija radi se i na postupnom formiranju novih postrojbi razine korpusa u vojsci i Nacionalnoj gardi. Kako se čulo od ukrajinskog Vrhovnog zapovjednika, generala Oleksandra Sirskog, Ukrajina aktivno radi i na jačanju sustava vojne obuke (za što je zadužen brigadni general Oleg Apostol, zamjenik vrhovnog zapovjednika OS Ukrajine), te izgleda da konačno uspostavlja i sustav „učenja lekcija“ iz svog aktivnog vođenja obrane od ruske agresije (u okviru „Portala za proučavanje i primjenu iskustava“). Nastoji se jačati i mjere privlačenja dragovoljnog kadra starosti 18 do 24 godine u neku od 24 odabrane brigade. Uz to, u Vrhovnu Radu je otposlan i nacrt zakona kojim bi se tijekom trajanja izvanrednog stanja omogućilo dragovoljno potpisivanje jednogodišnjih vojnih ugovora i građanima starijim od 60 godina – uz suglasnost zapovjednika postrojbi za ljudstvo, te Glavnog stožera za časnike starije od 60 godina. Također, nastoji se reformirati i notorne Teritorijalne centre za novačenje i socijalnu podršku (TCC) – u kojima bi trebale pretežito raditi osobe s borbenim iskustvom (naglasak na ozlijeđenima i osobama koje radi zdravstvenih razloga više ne mogu služiti u zoni borbenih djelovanja). Prvo su prema bojišnici bili rotirani svi voditelji podružnica, da bi do sada i oko 70 posto tamošnjeg vojnog osoblja dobilo borbeno iskustvo – dijelom i u okviru već putem aplikacije „Army+“ odobrenog novog transfera oko 30,5 tisuća osoba iz neborbenih u borbene jedinice. Napomenimo da oko 50 posto ukupnih kadrova u sustavu TCC-a čine branitelji s ograničenom sposobnošću, dok su još oko 20 posto kadra civilni specijalisti.

Posebno se spominje i borbeni učinak ukrajinskih bespilotnih letjelica koje su u ožujku uništile oko 77.000 ruskih ciljeva (10 posto više nego u veljači), da bi ta kvota u travnju porasla za dodatnih 8 posto (navodno na preko 83.000 uništenih ruskih ciljeva). Uglavnom, Ukrajina sada samostalno pokriva oko 40% svojih potreba i proizvodi 95% dronova koji se koriste na bojištu – a oni osiguravaju uništenje otprilike dvije trećine svih ciljeva na prvoj crti bojišnice. Trenutno se u Ukrajini navodno borbeno koristi 330 raznih tipova bespilotnih letjelica ukrajinske proizvodnje, što je 4,4 puta više nego 2023. godine (kada je bilo provjereno i u službu uvedeno ukupno 75 raznih modela). U takvim okolnostima ne čudi ni stavljanje prioriteta na uništavanje neprijateljskih operatera bespilotnih letjelica (testirano u operativnoj zoni jedne od operativno-taktičkih skupina) – budući da Rusi također formiraju veće postrojbe specijalizirane za korištenje dronova, te aktivno razvijaju svoju tehniku na ovom bitnom području.

Primirje, proslava i diplomatski rat

Budući je početak svibnja, ne čudi ni ruski naglasak na 9. svibnju i proslavi Dana pobjede, s tradicionalnom vojnom paradom na Crvenome Trgu u Moskvi. Nastojeći osigurati što je moguće uspješniji tijek ove propagandne aktivnosti povodom 80. obljetnice kraja Drugog svjetskog rata, Vladimir Putin je još u ponedjeljak 28. travnja objavio svoje novo jednostrano primirje. Ono bi trebalo trajati od ponoći 8. svibnja do ponoći 11. svibnja, i to je drugi takav potez ove godine, kada je prvo takvo primirje Putin proglasio za Uskrs (iako se toga njegove snage uvelike nisu pridržavale). Naravno, i svoj aktualni prijedlog za kratko primirje Ruska Federacija opet je okitila „humanitarnim razlozima“, naglašavajući kako očekuje da bi „ukrajinska strana trebala slijediti ovaj primjer“. No dok se s ruske strane već danima upozorava na moguće ukrajinske „provokacije“, „terorističke napade“ i „masovne napade“ – kojima bi se navodno pokušalo zasjeniti planiranu ruku proslavu u Moskvi – iz Ukrajine se za sada čulo tek da tri dana klimavog primirja ne mijenja ništa na činjenici kako je baš Rusija odbila američki prijedlog za općim zračnim primirjem od 30 dana, kojeg je Ukrajina bezuvjetno prihvatila još 11. ožujka. Naravno – odgovor je da „ruska strana još jednom izjavljuje spremnost za mirovne pregovore bez preduvjeta, usmjerene na uklanjanje temeljnih uzroka ukrajinske krize i konstruktivnu interakciju s međunarodnim partnerima“ – dakle, dugi međunarodni pregovori s neizmijenjenih ruskih polaznih teza, ali ne i prestanak agresije i primirje (makar na aktualnoj crti bojišta).

Uzvanici na ruskoj paradi

U međuvremenu je 29. travnja bila održana prva noćna proba parade, uz dodatne probe zakazane za 3. i 7. svibnja. Na događanje su pozvani i pojedini strani gosti – s posebnim naglaskom na kineskog čelnika Xi Jinpinga, brazilskog predsjednika Luiza Inacia Lulu da Silvu, predsjednika Palestinske nacionalne samouprave Mahmouda Abbasa, ali i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, te slovačkog premijera Roberta Fica. Iako je Europska unija još 13. travnja izrijekom apelirala da predstavnici zemalja članica ili zemalja kandidatkinja (s naglaskom na Zapadni Balkan) ne sudjeluju – i Vučić i Fico su neko vrijeme izgledali kao da se uspješno odupiru diplomatskom pritisku iz Bruxellesa. Ipak, primicanjem dana proslave izgleda da se stanje i tu dodatno zaoštrilo – tako da „zli jezici“ već napominju da bi navodni „teški zdravstveni problemi“ koji su početkom svibnja najednom zadesili i Vučića i Ficu lako mogli biti tek postavljanje prigodnih razloga da ova dva čelnika iz „objektivnih razloga“ budu prisiljeni propustiti svečanosti u Moskvi. Doduše, jednako loše izgleda da stoje i nedavno predstavljeni alternativni planovi Europske unije za obilježavanje Dana Europe koji također pada na 9. svibnja, samo se njime obilježava donošenje Schumanovog plana iz 1950. godine. Dok se još 14. travnja moglo čuti o želji Poljske da s visokom predstavnicom EU za vanjske poslove Kajom Kallas za 9. svibnja sazove skup u ukrajinskom gradu Lavovu, samo koji dan kasnije se i iz Kijeva čulo o pozivu europskim čelnicima da se 9. svibnja okupe u glavnome gradu Ukrajine (uz glasno rusko protivljenje takvim planovima). Iako je još prije desetak dana to izgledalo prilično izvjesno, do 29. travnja stvari su se izgleda temeljito izmijenile – poljski premijer Donald Tusk je u to vrijeme u Francuskoj, gdje namjerava potpisati sigurnosni sporazum s francuskim predsjednikom Macronom, britanski premijer Keir Starmer je u to vrijeme u Norveškoj na obrambenom summitu, a novi njemački kancelar Friedrich Merz navodno ne putuje iz Njemačke dok se ondje ne odobri nova vlada.

Što se tiče dobrih vijesti, ipak treba napomenuti kako bi 12. svibnja navodno opet trebali krenuti ozbiljniji pregovori Ukrajine i Mađarske ne bi li se sastankom u Užgorodu krenulo rješavati 11 točaka zabrinutosti službene Budimpešte, kojima se u praksi blokira pregovarački proces o članstvu Ukrajine u Europskoj uniji. Jednako tako, za sada su se pokazale netočnima i pojedine najave o hitnom povlačenju Sjedinjenih Država iz pregovaračkog procesa o miru u Ukrajini – gdje ne samo da se pažljivo gleda tko bi ispao kriv za takav potez službenog Washingtona, već se moglo čuti da bi povlačenje SAD iz takvih pregovora moglo utjecati i na povlačenje pojedinih EU država iz sustava podrške Ukrajini (iako se to vjerojatno u prvom redu opet odnosi na Mađarsku i Slovačku, države koje ionako imaju velike zadrške, te često reagiraju otvoreno sklono Rusiji u brojnim pitanjima unutar EU-sustava).

Stanje na bojištima – Kursk, Belgorod i zaleđe u ukrajinskoj oblasti Sumi

Rusi su objavili oslobađanje Kurske oblasti

Iako se s ruske strane 26. travnja objavilo dovršetak operacije oslobađanja Kurske oblasti (zajedno s „oslobađanjem“ pograničnog sela Gornalj) – a oko 15 km jugoistočno je istog dana „oslobođeno“ i selo Popovka u pograničnom dijelu Belgorodske oblasti – izgleda da time nisu do kraja završene borbe u toj široj borbenoj zoni. Iako se Ukrajinci i dalje drže u pojedinim šumskim dijelovima te šire pogranične zone – zapravo nema govora o nekom iole ozbiljnijem okupiranom području i samo je pitanje dana kada će te borbe unutar prostora Ruske Federacije završiti (posebno imajući u vidu i 2. svibnja dokumentirano izbijanje Rusa na samu granicu južno od pograničnog sela Olešnja, koje je „oslobođeno“ 19. travnja). Ipak, ukrajinska strana ne priznaje takvo stanje stvari, pa i nadalje dnevno navodi žestoke borbe i brojne topničke te zračne napade neprijatelja u borbenoj zoni Kursk – iako je bitno vjerojatnije da se tu barem dijelom zapravo radi i o odbijanju ruskog prodora u pogranični dio ukrajinske regije Sumi, širom donedavnog zaleđa okupiranih ruskih prostora. Kako izgleda, na tom sjeveroistoku ukrajinske regije Sumi ruske snage su do 29. travnja kontrolirale oko 54 kvadratna kilometra prostora, s prodorom od oko 6 km u dubinu Ukrajine i uz okupaciju malih sela Veselivka (29. ožujka), Žuravka (10. travnja), Novenjke (8. ožujka) te Basivka (6. travnja) – te uz tekuće borbe u malo južnijim naseljima Bilovodi (od 29. travnja) i Loknja. Ujedno, redovito se i vrlo žestoko iz zraka napada brojna veća mjesta ukrajinske regije Sumi, kako uz bojišnicu, tako i po dubini – no, srećom, žrtava ima manje jer je glavnina civila na tim prostorima davno iseljena (preko 86.000 stanovnika, od toga 8.293 djece), za što su uspostavljani i tranzitni centri u mjestima Šostka, Gluhiv i u središtu regije, u gradu Sumi).

Napomenimo da su početkom tjedna s ruske strane još obilježavali „oslobođenje“ regije Kursk, pohvaljivali pojedine postrojbe, a regija Kursk radi i na uspostavi posebnog ordena za zaslužne. Ipak, borbe u čitavom tom pograničnom prostoru nastavljaju se kako na kopnu, tako i čestim topničkim te raketnim djelovanjima, kao i brojnim napadima bespilotnim letjelicama. Preko 800 Rusa je i dalje iseljeno unutar Rusije, 52 osobe su prebjegle u Ukrajinu, dok su do kraja travnja ruske regionalne vlasti bilježile 280 preminulih i 430 ranjenih civila. Navodno se za isplate pomoći ratom pogođenim stanovnicima Kurska početkom svibnja izdvojilo dodatnih 392 milijuna rublji (oko 4,2 milijuna eura).

Stanje na bojištima – Ukrajina

Za rusku vojsku i dalje je aktualno bojište u Belgorodskoj oblasti

Tijekom već spomenutog angažiranja ruske skupine snaga “Sjever” u pograničnim zonama regija Kursk i Belgorod, uz njihovo nastojanje za širenjem upada u ukrajinsku oblast Sumi, bilježeni su tek rijetki okršaji u borbenoj zoni na sjeveru Harkivske oblasti (svakodnevno u Vovčansku, te povremeno u mjestima Lipci, Izbicke i Vovčanski Hutori). Manje je mirno zadnjih dana bilo 80 km jugoistočno, na prilazima ukrajinskom gradu Kupjansku. Ondje se i nadalje bilježilo okršaje na ruskom mostobranu po zapadnoj obali rijeke Oskil. Zadnjih dana borbe su se ondje koncentrirale (1) na sjeveru ruskog mostobrana, gdje su 27. travnja Rusi službeno objavili okupaciju naselja Kamjanka na zapadnoj obali Oskila, no izgleda da ondje traju i ukrajinski protunapadi (Topoli, Kamjanka, Krasne Perše, ali i zapadnije kod ukrajinskih naselja Kolodjazne i Novovasilivka). Ujedno se čulo i za sukobe (2) na samim sjeverozapadnim prilazima Kupjansku (kod sela Dorošivka, Zapadne, Mala Šapkivka i Kindrašivka), ali bez vijesti o pomacima bojišnice. Slično se čulo i istočnije, u ukrajinskoj enklavi preko Oskila – gdje su borbe opet bile kod Petropavlivke i Stepove Novoselivke, te koncentrirano na južnom dijelu s pritiskom na sela uz Oskil (Novoosinove, Gluškivka i Kolisnikivka). Ništa manje aktivno nije bilo ni 23 km južno od Kupjanska, gdje možemo govoriti o ruskim pritiscima prema gradu Borova na Oskilu, kako sa sjevera (prostor ukrajinskih sela Zagrizove i Nova Kruglajivka udaljen oko 13 km od Borova), te s istoka (sela Nadija i Sergiivka, Nadija, Kopanki i Šijkivka, te južnije kod Novosergiivke i Černešćine, ukupno oko 16 km od ukrajinskog grada Borova). Slično se bilježilo i oko 25 km jugoistočno od grada Borova, gdje ruski pritisak ide prema zapadu i rijeci te gradu Oskilu. Tu se nastavilo rusko napredovanje oko okupiranog sela Katerinivka – prema sjeveru (okupirano selo Novomihailivka, te napadi na Grekivku), na sjeverozapad (pritisak prema selima Novij Mir, Glušćenkove, Ridkodub i Karpivka), a do 30. travnja je izgleda dovršeno i zauzimanje sela Nove, oko kojeg su agresori 1. svibnja i dodatno utvrdili položaje. Nastavljene su tu i borbe južno, kod sela Zelena Dolina, Kolodjazi i Mirne uz tok rijeke Žerebec, dok se bilježilo i veće rusko napredovanje južno od Jampolivke – gdje su agresori do 1. svibnja stigli na prilaz selu Torske, a onda do 3. svibnja i okupirali istočnu obalu Žerebeca prema selu Zarične.

Slično se postupno napredovanje ruskih snaga bilježilo i ponešto južnije – preko rijeke Siverski Donjec. Ondje se uz južnu obalu Siverskog Donjeca vidi ruski prilazak zapadno od Bilogorivke u prostor uvelike srušenog sela Grigorivka, a borbe se spominju kako još 3 km zapadnije (kod Serebrjanke), tako i južnije oko srušenog sela Verhnokamjanske (oko kojeg još od srpnja 2022. godine traju ogorčene borbe). Oko 35 kilometara dalje na jugozapad, u zoni ukrajinskog uporišta Časiv Jara, spominju se okršaji (1) u sjevernim selima (Vasjukivka, Minkivka, Novomarkove, Markove, Majske i Viroljubivka), (2) u samom gradu, te (3) u naseljima južnije (Stupočki, Predtečine i posebno Bila Gora) – sve to bez vijesti o promjenama tijeka bojišnice.

Ničeg romantičnog više nema u Torecku

Iako se zadnjih dana i nadalje održava ukrajinska obrana borbene zone na sjeverozapadnim i zapadnim rubovima uvelike okupiranog grada Torecka, ondje se opet bilježilo okršaje (1) na sjevernim prilazima gradu (naselja Družba, Dačne i Diliivka), te na rubovima sjeverne gradske četvrti Krimske (smjer prema Diliivki). (2) Na sjeverozapadnom izlazu iz grada izgleda da borbe bjesne u prostoru rudnika „Svete Matrone Moskovske“, gdje se bilježio i ukrajinski protunapad iz smjera Kostjantinivke, dok su agresori izgleda više uspjeha imali (3) u samom centru grada – gdje u urbanoj „sivoj zoni“ postupno potiskuje branitelje. Zato se (4) na jugozapadu grada i dalje drže ukrajinski položaji kod prigradskih sela Šćerbinivka, Leonidivka i Romanivka – iako se samo 6 km južnije nastavljaju veliki problemi za branitelje. Naime, tu su Rusi dodatno učvrstili svoje položaje oko do 22. travnja konačno osvojenog sela Suha – čime je tamošnja bojišnica pomaknuta sjeverno prema selu Romanivka i zapadno prema Staroj Mikolaivki (preko ceste H20 koja vodi do 20 km sjevernijeg grada Kostjantinivka). Slično je problematično bilo i oko 10 kilometara na zapad – gdje je Rusima uspio prodor sjeverno uz rječicu Bičok – prvo oko Tarasivke (gdje je upad od 23. travnja završio okupacijom čitavog naselja do 2. svibnja), da bi se dan ranije čule i naznake ruskog ulaska u selo Oleksandropil, oko 2,8 km na sjeveroistok), a onda i gotovo 4 km dalje sjeverno do sela Novoolenivka (nakon juriša na motorima započele borbe na prilazu tom naselju 1. svibnja). Time se na duže mirnoj spojnici borbenih zona Toreck i Pokrovsk počinje formirati novi prostor ruskog napredovanja – na sjever prema oko 20 km udaljenoj Kostjantinivki, koja je do sada bila već duže izložena tek zračnim napadima raznih vrsta i ruskoj prijetnji s istoka (iz smjera Časiv Jara i njegovih južnih prilaza).

Učestale borbe nastavljene su i (1) na sjeveroistočnim prilazima Pokrovsku – oko okupiranog sela Vodjane Druge, kod Malinivke, uz rub okupiranih sela Elizavetivka i Novotorecke, te u prostoru mjesta Miroljubivka (gdje su agresori provalili oko 20. travnja) – no sve to nije bilo praćeno vijestima o pomicanju bojišnice. Slično je bilo i (2) na istočnim prilazima Pokrovsku (kod sela Promin, na prilazima Mirnogradu i kod Lisivke), te (3) južno od Pokrovska. Ondje i nadalje stoji obrambena linija među selima Novopavlivka-Dačenske-Novoukrainka-Ševčenko-Zvirove, uz pojedine nepotvrđene vijesti o ruskom prodoru sjeverno od naselja Ševčenko prema samom Pokrovsku. (4) Jugozapadno od Pokrovska opet se čulo o sukobima kod sela Kotline, Udačne, Uspenivka (uvelike u ruskim rukama), te kod Novosergiivke i južnije kod Novooleksandrivke, kao i na prilazima okupiranog sela Nadiivka. Zadnje vrijeme je ovo prostor iznimnog pritiska, gdje Rusi nastoje prodrijeti na zapad do administrativne granice ukrajinske regije Dnjepropetrovsk. Slična je situacija i par kilometara južnije, gdje se i dalje vode borbe na prilazima okupiranim selima Preobraženka (20. travnja) i Zaporižja (službeno proglašeno okupiranim 29. ožujka) – a bilježilo se i okršaje na zapadnom rubu Kotljarivke, te južnije na prilazima ukrajinskim selima Troicke i Gorihove, te oko Bogdanivke (usprkos 24. travnja službeno objavljenoj ruskoj okupaciji).

Jugoistok i jug bojišta u Ukrajini

Dva ukrajinska ratnika

Oko 8 km južnije od Bogdanivke nastavili su se ruski napadi iz okupirane Andriivke zapadno prema ukrajinskom uporištu Oleksiivka, te iz okolice Konstantinopilja zapadno prema Bagatiru. Nažalost, do 30. travnja registrirao se ruski prilaz Bagatiru s jugoistoka, od okupiranog Rozliva, da bi se 3. svibnja čulo i o početku ulaska ruskog pješaštva u prostor ovog bitnog naselja. Slično s jugoistoka agresori postupno prilaze i ukrajinskom uporištu Odradne, gdje se borbe vode na oko 2 km od naselja. U nastavku tu dolazi borbena zona kod okupirane Velike Novosilke – gdje se i dalje bilježe okršaji (1) sjeverno od grada, kod sela Dniproenergia i Vesele (prilazi Fedorivki i ukrajinskom uporištu Komar), (2) zapadno od Velike Novosilke – kod okupiranih sela Burlacke i Priviljne, te u samom selu Vilne Pole (podijeljeno), kod okupirane Novosilke (sjeverno od naselja bilježen pomak agresora po otvorenim poljima i šumskim međama prema zapadu) i malo južnije na prilazima okupiranom Rivnopilju. Uz to, stizale su vijesti i o povremenim borbama i kod malo zapadnijih ukrajinskih sela Zelene Pole te Novopilj, no bez naznaka o promjenama bojišnice.

U regiji Zaporižje opet su se spominjale borbe kod grada Gulajpole i pri obližnjem selu Červone, kao i na prilazima ukrajinskom uporištu Orihiv (posebno kod Male Tokmačke gdje je bilo i uspješnih protunapada, te kod Novodanilivke i Novoandriivke) – a žestoko je bilo i desetak kilometara zapadnije. Ondje nadalje stoje ukrajinske linije kod naselja Šćerbaki, Mali Šćerbaki (borbe opet spominjane i prema 5 km sjevernijoj Pavlivki) i Stepove – baš kao i kod sela Lobkove i na rubovima ukrajinskog grada Kamjanske (nekad na obalama jezera na Dnjepru, a danas 20 km istočno od tog vodotoka). Tu nije bilo vijesti o promjenama bojišnice, baš kao ni u zoni ušća Dnjepra prema Crnom moru. Tu se periodično čuje o ruskim napadima na riječnim otocima, te u zoni srušenih mostova – no uz učestale zračne napade na grad Herson ipak nema znaka uspješnom desantu agresora na ukrajinsku zapadnu obalu Dnjepra.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 3. svibnja 2025. pod nazivom “Preokret Amerike, grandiozna Putinova parada u problemima, veliki ruski prodor na dosad mirnom dijelu bojišnice!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/preokret-amerike-grandiozna-putinova-parada-u-problemima-veliki-ruski-prodor-na-dosad-mirnom-dijelu-bojisnice-15580250