Nedjelja 30. ožujka ujedno je 1131. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje proljetno vrijeme nosi sve više povremenih padalina. Iako traje tzv. „proljetna rasputica“ – posljednjih se dana bitno intenzivirala borbena situacija po odabranim zonama bojišta. Prema ukrajinskim izvorima, u tijeku je rusko ispitivanje obrane ne bi li se žestokim pritiskom na raznim dijelovima bojišta općenito potrošilo snage branitelja te onda pronašlo i prostor za prodore. Za to vrijeme, usprkos pričama o pregovorima i primirjima, svakodnevno se nastavlja i zračno ratovanje – posebice ruski napadi valovima kamikaza-dronova po ukrajinskim gradovima. Jednako tako, usprkos navodnim razgovorima, bez promjena se nastavlja i ruska okupacija nuklearne elektrane Zaporižje, koju agresori smatraju svojom, odbijajući barem na prvu ruku i bilo kakve razgovore o tom velikom energetskom kompleksu koji je smješten praktično na samoj bojišnici u regiji Zaporižje.

Međunarodna arena

Iako treba očekivati nastavak razgovora Sjedinjenih Država, Ruske Federacije i Ukrajine, tek se zapravo sliježe prašina od trodnevnih razgovora koji su se od 23. do 25. ožujka vodili u Saudijskoj Arabiji. Ti pregovori u Rijadu bili su vođeni odvojeno – prvo SAD s Ukrajinom, pa SAD s Rusijom, i onda opet SAD s Ukrajinom – no završili su tek odvojenim izjavama bez puno suglasja. Na stolu je bio prekid međusobnih napada na energetsku infrastrukturu i strane su razmijenile popise strateške infrastrukture koja bi potpadala pod takav režim. Riječ je o (1) rafinerijama nafte; (2) naftovodima i plinovodima te skladišnim objektima, uključujući crpne stanice; (3) infrastrukturi za proizvodnju i prijenos električne energije, uključujući elektrane, trafostanice, transformatore i distributere; (4) nuklearnim elektranama; te (5) branama hidroelektrana – i primirje bi trebalo vrijediti 30 dana uz mogućnost produženja. Ipak, dok Ukrajina tek očekuje službeni početak ovog primirja, Rusija tvrdi da ono vrijedi još od 18. ožujka (iako se toga ni sama nije pridržavala tijekom svojih valova zračnih napada na ukrajinske gradove, željezničku infrastrukturu i industrijske komplekse).

Rusij želi opet pokrenuti Crnomorski žitni sporazum, ali Ukrajina je već osigurala — i povećala — svoj poljoprivredni izvoz bez suradnje Rusije (Izvor: CSIS)

Slično je stanje i po pitanju primirja na Crnom moru – gdje se nakon propasti „Žitnog sporazuma“ tijekom ljeta 2023. godine (iz kojeg je baš Rusija izašla nakon dužeg podrivanja rada inspekcijskih timova) sada nastoji nametnuti novi režim. Tu nije problem samo u činjenici da zahvaljujući ukrajinskim pomorskim uspjesima (prvenstveno besposadnim plovilima) svakodnevni promet itekako teče – za ukrajinski ali i ruski izvoz – već je stvar u ruskom postavljanju dodatnih preduvjeta za prihvaćanje formalnog primirja. Kako se moglo čuti, Rusija je tu za pristanak na primirje tražila (1) uvođenje režima kontrole i inspekcije za sva civilna plovila ne bi li spriječila da nose i vojne terete. Uz to, tražio se i (2) povratak na svjetsko tržište ruskih poljoprivrednih proizvoda i umjetnih gnojiva – iako već i površan uvid u podatke o svjetskoj trgovini pokazuje da tu Rusija nikad nije ni nestala s tržišta. Dapače, tijekom zadnjih ratnih godina na njemu je baš fino profitirala, birajući klijente i izbjegavajući zapadne zemlje. Tražio se tu i (3) prošireni pristup ruskih brodova lukama i svjetskim sustavima bankarskih plaćanja. Prvo i osnovno se to odnosilo na ponovno uključivanje u sustav SWIFT kako banke Rosselhozbank, tako i drugih banaka uključenih u trgovinu hranom te gnojivima, a onda i ukidanje sankcija na financiranje takve trgovine. Uz to, tražilo se i (4) ukidanje sankcija za tvrtke koje proizvode i izvoze hranu i gnojivo, ukidanje sankcija za osiguravanje prometa hrane i gnojiva, kao i obnovu opsluživanja brodova pod ruskom zastavom s takvim teretima u stranim lukama, te ukidanje sankcija i na isporuku strojeva i druge robe koja se koristi za proizvodnju hrane ili gnojiva. Naravno, takvi zahtjevi ne samo da bi bitno oslabili sve sankcije prema Rusiji (kako za transport, tako i uvoz roba s potencijalnom vojnom namjenom), već bi nužno tražili da i Europa krene masivno ukidati i svoje sankcije (što je iz Bruxellesa ovih dana već jasno odbijeno). Navodno je baš protivljenje Ukrajine ispunjavanju svih ovih uvjeta bilo i razlogom zašto se u Saudijskoj Arabiji nije uspjelo potpisati zajedničku izjavu sve tri strane u pregovorima – gdje se Ukrajinu postavilo prilično bezuvjetno (traži samo razmjenu ratnih zarobljenika i povratak otete djece), dok Ruska Federacija u svakom koraku razgovora dolazi s novim popisima zahtjeva.

Europa bez prava glasa

Turski predsjednik Erdogan je 2024. s Rumunjskom i Bugarskom potpisao sporazum o sigurnosti Crnomorske regije, uključujući i sigurnost na transportnim rutama (Photo: rumunjska Vlada/X)

Ujedno, izgleda da se sporazum o pomorskom primirju zapravo odnosi samo na civilna plovila i luke, dok bi ratni brodovi i dalje bili dozvoljene mete, a ostala je nejasna i uloga koju bi tu mogle igrati Turska, Bugarska i Rumunjska – zemlje koje već koordinirano rade na razminiranju Crnog mora, te bi mogle nadgledati i pomorsku trgovinu te štititi tamošnju pomorsku infrastrukturu. U takvoj općoj atmosferi ne čude ni izjave iz ruskih izvora od petka, 28. ožujka, da bi se „pregovori“ lako mogli odužiti barem do kraja godine, dok je sam Vladimir Putin u četvrtak 27. ožujka objavio i svoje gledište kako Rusija ima inicijativu na bojištu, te bi on za još itekako nepobijeđenu Ukrajinu već sad predložio uspostavu nekakve „prijelazne Vlade“ pod okriljem Ujedinjenih naroda. Naravno, takvu ideju su odmah odbili iz samih Ujedinjenih naroda, da bi se onda postupno od nje distancirali i „posrednici“ iz Sjedinjenih Američkih Država. Čitava je ova situacija dodatno osvijetlila i problem američkog pristupa pregovorima o primirju u Ukrajini – gdje se u konačnici kompletno izbjegava dati ikakvu ulogu Europskoj uniji za pregovaračkim stolom, ali se ipak od nje očekuje da na kraju sama popušta i ide na ruku Ruskoj Federaciji, ali bez prava glasa o tome kako, zašto ili koliko i kada. Jednako tako, potpuno otvoreno je ostalo i nedavno spomenuto raspoređivanje američkih raketa srednjeg dometa u Njemačku koje je najavila bivša administracija u SAD, dok nije jasno je li to aktualnom timu predsjednika Trumpa još iole zanimljivo.

Peter Szijjarto po 13. put u posjetu Moskvi (Photo: Peter Szijjarto/X)

No dok je nakon dovršetka tehničkih pregovora u Rijadu ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski krenuo u Francusku, ne bi li se ondje 26. ožujka susreo s domaćinima prije skupa niza vođa europskih zemalja u formatu „Koalicije voljnih“ zakazanog za četvrtak 27. ožujka (a njegov dolazak u Pariz je zasladila i objava novog francuskog paketa vojne pomoći vrijednog oko 2 milijarde eura) – mađarski ministar vanjskih poslova istoga je dana krenuo na drugu stranu. Peter Szijjarto otišao je na svoj barem 13. posjet Rusiji od početka pune agresije na Ukrajinu u veljači 2022. godine, što je učestalije nego što Moskvu pohode i neki od najbližih ruskih saveznika. Sama „Koalicija voljnih“ ipak se nije proslavila nekim velikim dosezima – tek je ponovljeno da neće biti ništa od ukidanja europskih sankcija za Rusiju (dapače, EU radi na njihovom 17. paketu), nastavlja se pomoć Ukrajini u okvirima mogućnosti, a put Kijeva bi uskoro mogla krenuti i neka francusko-engleska vojna delegacija za pomoć Ukrajini u obuci i reformama.

Za to vrijeme Ruska Federacija – koja već mjesecima praktično svake noći iz zraka napada ukrajinske gradove, infrastrukturu i industriju – sada napadno spominje i razna oštećenja na vlastitoj energetskoj mreži, te čak i napade blizu energetskih objekata kao kršenja primirja koje je jednostrano proglasila 18. ožujka (bez da se toga i sama drži). Napomenimo da je Ukrajina takve navode zadnjih dana višekratno službeno demantirala, tvrdeći da takvi napadi od razgovora 24. ožujka više nisu vršeni. Uz to, Ukrajinu se iz Rusije optužuje i za napade na ruske novinare, kojih je zadnjih dana nekoliko stradalo na samoj bojišnici u pograničnim regijama pod ukrajinskim napadima – no sve je to ostalo visjeti u zraku budući da Sjedinjene Države u svojim pregovaračkim nastojanjima izgleda nisu predvidjele nikakav mehanizam nadzora bilo bojišnice bilo prihvaćenih obveza na obje zaraćene strane. Nije jasna ni točnost pojedinih informacija da je Sjeverna Koreja u Rusiju uputila dodatnih 3.000 vojnika ne bi li njima nadoknadila gubitke svog kontingenta tijekom proteklih mjeseci borbi u regiji Kursk.

Ukrajinski ranjenici stižu na liječenje u Zagreb (Photo: MHB)

Ipak, napomenimo kao sigurno da je u utorak 25. ožujka u Zagreb na liječenje stigla u novije vrijeme ukupno četvrta skupina ranjenika iz Ukrajine – njih 17 u pratnji nekoliko članova obitelji. Prvu takvu novu skupinu Hrvatska je primila u travnju 2023. godine, a do sada je tako u prve tri skupine ukupno došlo 55 osoba i 27 članova obitelji (od čega ih se većina vratila, dok je ostalo još 12 ranjenika i pratitelja, sada u statusu raseljenih osoba pod privremenom zaštitom). Dakle, koliko je to moguće, Hrvatska pomaže i mimo tekućih političkih nesporazuma između Vlade i Predsjednika Republike po pitanju Ukrajine i opsega suradnje te vojne pomoći.

Dodatne želje Washingtona

Uz svu buku oko američkih pregovora s Ukrajinom i Rusijom, ponešto je tiše prošla činjenica da se iz službenog Washingtona prema Kijevu otposlalo i novu verziju sporazuma o korištenju ukrajinskih podzemnih bogatstava. Dok je još nedavno sama Ukrajina pozivala na sklapanje takvog sporazuma, SAD su po tom pitanju u Rijadu napravili stanku – a izgleda da su nakon nje izašli i s novom verzijom ovakvog dokumenta. Navodno je nova verzija američkog sporazuma sada konkretizirana i bitno nepovoljnija za Ukrajinu nego se to još prije nekoliko dana činilo. Kao prvo, u njemu se nastoji uspostaviti režim naplate već davno isporučene pomoći (koja više nije donirana) – i nema govora o daljnjoj pomoći. Kao drugo, nema spomena ni sigurnosnim garancijama za Ukrajinu, ako pristane na gotovo kolonijalno upravljanje svojim resursima sadržano u 18 odjeljaka ovog teksta. Među ostalim, na čelu fonda prikupljenih sredstava bilo bi peteročlano upravno tijelo u kojem bi SAD navodno imale tri člana i pravo veta. Sporazum bi navodno obuhvaćao ne samo tzv. „rijetke zemlje“ nego i sva ostala rudna bogatstva, uključujući naftu i plin – ne samo postojeća, nego i buduća nalazišta na čitavom teritoriju Ukrajine, bilo pod državnim ili privatnim tvrtkama. SAD tu ne bi trebale ulagati u samo iskorištavanje resursa nego bi samo kontrolirale prihode, koje bi se odmah prenosilo u inozemstvo i obračunavalo prema ranije pruženoj pomoći (čija je puna vrijednost itekako upitna te je predmet međunarodnih nesporazuma). Taj bi ugovor bio sklopljen na neodređeno vrijeme, a SAD bi tijekom trajanja mogle i braniti Ukrajini prodaju resursa drugim državama, zadržavajući pravo prvenstva i za sve potencijalne nove projekte iskorištavanja.

Dmitrij Medvedev – ili bi bacao nuklearne bombe ili bi strijeljao

Imajući u vidu ovakav sadržaj dokumenta, pomalo neozbiljno zvuče ponovljena očekivanja američkog ministra financija Scotta Bessenta da će dokument uskoro biti potpisan. Naime, s ukrajinske strane se i ovu američku umotvorinu uzelo kao radni prijedlog na temelju kojeg nastoje formulirati svoj protuprijedlog. U svemu tome sada Vlada Ukrajine vodi razgovore i s predstavnicima Vrhovne Rade, budući da potpisani dokument na kraju mora dobiti i parlamentarnu potvrdu. Dok se od Volodimira Zelenskog u petak 28. ožujka čulo da takav sporazum neće moći biti potpisan ako njegov restriktivni sadržaj bude prepreka ulasku Ukrajine u Europsku uniju – posebno su bile zanimljive reakcije iz Moskve na ovaj novi aspekt odnosa silnika iz Washingtona s administracijom u Kijevu. Dmitri Medvedev, dopredsjednik Vijeća sigurnosti Ruske Federacije situaciju je opisao riječima: „Amerikanci su kijevskom čudaku izbacili izvrstan nacrt ugovora o ‘podzemlju‘. Ako kijevski režim to odobri, narkoman i njegova kompanija bit će obješeni na Majdanu poput Mussolinija. Ako ga odbije, Sjedinjene Države će resetirati Banderin režim. Šah-mat!“. Dakle, opet se tu vidi u čiju bi korist lako mogla krenuti čitava aktualna ukrajinska politika američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Stanje na bojištima – ruska regija Kursk

Nakon desetak dana usporenih promjena bojišnice, od 25. ožujka opet se bilježilo rusko napredovanje u preostalom okupiranom prostoru ruske regije Kursk. Dok se još nedavno moglo govoriti o ukupno okupiranom prostoru podijeljenom u dva načelna dijela (sjever od sela Gogolevka prema ukrajinskoj granici, te južno od Gueva do pograničnog sela Gornalj), zadnjih je dana to završilo poprilično smanjeno. Na sjeveru okupirane zone Rusi su do četvrtka 27. ožujka potvrđeno stigli do granične postaje Sudža, praktično uz graničnu crtu, a ujedno su 28. ožujka barem načelno „oslobodili“ i selo Gogolevka oko 3 km prema istoku. Time je prestao postojati veći dio preostale sjeverne polovice ukrajinske okupirane zone, uz tek držanje pod okupacijom pograničnog sela Olešnja, oko 2, 5 km južnije od ceste koja od graničnog prijelaza prolazi sjeverno od Gogolevke prema gradu Sudža. Što se južnog dijela okupirane zone tiče, tu je Rusima napredovanje ponešto teže – izgleda da su do petka 28. ožujka uspjeli tek ući u Guevo, polagano tjerajući Ukrajince na povlačenje prema zapadu i jugozapadu, prema selu Gornalj i granici.

Plinska mjerna stanica u Sudži – svakodnevna meta ukrajinskih napada?

Navodno ondje jako miniranje šumskih prostora otežava i usporava manevriranje snaga. U čitavoj se zoni borbi zato i nadalje bilježe intenzivna topnička djelovanja te brojni napadi iz zraka (bilo vođenim zrakoplovnim bombama ili raznim dronovima). Dok ruska strana nastoji žestoko napadati i sva veća sela s ukrajinske strane granice ne bi li tako otežala tamošnju logistiku, dopremanje pojačanja te postupno ukrajinsko povlačenje pod pritiskom – i Ukrajinci nastoje izvoditi slične napade po ruskoj pozadini. Tako se 26. ožujka čulo o ukrajinskom uništenju ruske zapovjedne točke na potezu između pograničnih sela Viktorovka i Uspenovka, gdje je navodno poginuo i zapovjednik bojne čija je to točka bila – dok su 27. i 28. ožujka ruski izvori spominjali i ukrajinska gađanja već dobrano uništene mjerne stanice Sudža, na trasi međunarodnog plinovoda Urengoj-Pomari-Užgorod (oko 500 metara istočno od granične postaje Sudža).

Do 25. ožujka s donedavnog bojišta Rusi su evakuirali oko 606 civila. Uz to, ruski Crveni križ ponovo je „pronašao“ oko 2.088 stanovnika regije Kursk za koje se mislilo da su nestali ili poginuli. Kako ova brojka prema ruskim izvorima stalno raste – dodatno treba paziti pri prihvaćanju ruskih navoda o civilima stradalim od ukrajinske ruke, baš kao i navode o masovnoj pljački svih naselja u donedavnoj okupiranoj zoni. Nije jasno ni koliko istine ima u navodima o temeljitom miniranju prostora iz kojih su se nedavno Ukrajinci povukli, uvelike pod vatrom ruskih snaga.

Stanje na bojištu – ruska regija Belgorod

Zadnjih dana se čulo i o borbama oko 20 km jugoistočno od preostatka ukrajinske okupirane zone u regiji Kursk, na prostoru susjedne ruske regije Belgorod. Kako izgleda, ondje su ruske snage do 26. ožujka uspjele eliminirati južni dio ukrajinskih prekograničnih prodora, prema selu Grafovka, te su izgleda i „oslobodile“ pogranično selo Prilesje. Time je u ukrajinskim rukama ostala samo sjevernija okupirana zona – gdje se 18. ožujka bilježio prekogranični upad od ukrajinskih pograničnih sela Prohodi i Marine do naselja Demidovka, udaljenog oko 3 km od granice. Ujedno, u nastavku na ovaj prostor u ukrajinskim rukama je i zona sjeverozapadno, gdje se od 24. ožujka bilježilo okupaciju obližnjeg ruskog sela Popovka (upadom oko kilometar preko granice, iz smjera ukrajinskog naselja Miropiljske).

Ana Prokofjeva poginula je od mine

Ruska strana i ovdje navodno topništvom i zrakoplovstvom aktivno napada ukrajinsku pozadinu čitave ove nove borbene zone (posebno sela Turja, Ugroidi i Krasnopilja). Nasuprot tome, ukrajinske snage su 25. ožujka objavile uspješan zračni udar na točku okupljanja Rusa u naselju Kondratovka (oko 6 km sjeveroistočno od okupirane Demidovke), da bi se dan kasnije čulo i kako je nedaleko Demidovke na ruskoj strani na minu naišla ekipa ruskog Kanala 1 te je tom prilikom poginula i njihova dopisnica Ana Prokofjeva. Kao i drugdje, Ukrajinci i u regiji Belgorod koriste veliki broj raznih bespilotnih letjelica, a 28. ožujka uspjeli su navodno uništiti i nekoliko mostova na prilaznim cestama kod regionalnog središta Krasnaja Jaruga, oko 22 km jugoistočno od prostora tamošnje ukrajinske okupacije.

Stanje na bojištima – Ukrajina

Usprkos popriličnoj aktivaciji ritma borbenih djelovanja tijekom zadnja tri dana, kao što smo već napomenuli, stanje nije svugdje isto. Tako su postrojbe ruske skupine „Sjever“ izgleda većinski angažirane u ruskim regijama Kursk i Belgorod (te na manjim upadima u pogranične dijelove ukrajinske regije Sumi) – dok se sa sjevera Harkivske oblasti čuje tek o redovitim okršajima na prostoru uvelike srušenog grada Vovčanska. Ponešto je dinamičnije bilo oko 80 km na jugoistok, nadomak ukrajinskog grada Kupjanska. Ondje se nastavljaju borbe oko ruskog mostobrana zapadno od rijeke Oskil. Na njegovoj sjevernoj strani bilježene su borbe oko mjesta Kamjanka, dok su na oko 7 km prema jugozapadu Rusi 28. ožujka službeno objavili i zauzimanje malog sela Krasne Perše. Dalje na jugozapad bilježe se borbe kod većine sela uz rubove ovog ruskog mostobrana, ne samo kod Figolivke i na prilazima okupiranom mjestu Dvorična (kojem Ukrajinci prilaze sa jugozapada), već i dalje prema jugozapadu – kod Zapadne, te na sjeverozapadnim prilazima samom Kupjansku (kod sela Mala Šapkivka, Tišćenkivka, Kindrašivka, Kalinove i Golubivka). Na istok, preko Oskila, na prostoru ukrajinske enklave istočno od Kupjanska – opet se bilježe okršaji kod Petropavlivke, no sjeverno od Stepove Novoselivke čulo se 27. ožujka o ruskom zauzimanju lokaliteta Timovka, čime su agresori malo skratili svoju bojišnicu. Uz to, borbe su bile bilježene kod same Stepove Novoselivke, na prilazima selu Pišćane Gornje, te kod Kolisnikivke nedaleko rijeke Oskil – čime se može govoriti o nastavku pritiska na većinu rubova ove ukrajinske enklave.

Ukrajinska posada u poljskom “Krabu”

Ipak, bitno je aktivnije bilo područje oko 23 km južnije od Kupjanska, uz samu rijeku Oskil – gdje bojišnica leluja između sela Zagrizove i Boguslavka, te dalje na jugoistok kod Nove Krugljakivke, prema okupiranom selu Lozove, i onda dalje po potezu sela Šijkivka, Kopanki, Novosergiivka, Nadija pa južno na prilazima sela Černešćina, Stepove i Grekivka. Posebno je žestoko bilo 9 km južnije, gdje se nastavlja ruski prodor zapadno od okupiranog sela Novoljubivka. Ondje se profilira ukrajinska obrambena linija oslonjena na sela Novomihailivka, Katerinivka, Nove, Zelena Dolina i Kolodjazi, dok agresori od 27. ožujka bilježe i određena napredovanja po poljoprivrednim prostorima te šumskim međama prema spomenutim ukrajinskim selima. Posebno tu treba spomenuti zauzimanje niza utvrđenih položaja između sela Nove i Kolodjazi, te dalje na jugoistok i okupaciju malog sela Mirne (službeno objavljena u utorak 25. ožujka). Time je otvorena dodatna fronta zapadno od već 18. veljače okupiranog sela Jampolivka – gdje Ukrajinci i nadalje drže liniju na istočnoj obali rijeke Žerebec, južno od Jampolivke te na istočnim prilazima sela Zarične i Torske.

Ponešto južnije, preko rijeke Siverski Donjec, opet se spominjalo povremene borbe kod mjesta Bilogorivka, Verhnokamjanske i Ivano-Darivka, no bez vidljivih pomaka bojišnice. Na nedalekim sjevernim prilazima ukrajinskom gradu Časiv Jar opet se spominjalo borbe kod sela Minkivka i Novomarkove, kao i u centru Časiv Jara, kojeg i dalje drže ukrajinski branitelji. Južno od Časiv Jara ustrajno se navode sukobi u okolici naselja Stupočki, Predtečine i Bila Gora, no bitno je borbeno aktivnija zona na jugu, oko grada Torecka. Ondje se nastavlja ruski pritisak (1) sjeverno od grada (Ozarjanivka, Diliivka), (2) na njegovim sjevernim predgrađima (Dačne, Krimske), (3) u centru grada, te (4) na njegovom jugozapadnom rubu (prigradska sela Šćerbinivka i Leonidivka). Posebno treba istaknuti i područje nekoliko kilometara dalje na jugozapad gdje nakon više dana izgleda da je agresorima 29. ožujka uspjelo upasti i zauzeti naselje Panteleimonivka – čime je tu dovedena u opasnost tamošnja već duže stabilna ukrajinska obrambena linija (kako sjevernije kod sela Suha Balka i Valentinivka, tako još i više južno – oko sela Oleksandropilj). Općenito, vidi se ovdje dolazak pojačanja na obje strane i održavanje žestokog borbenog ritma i nadalje.

General Sirsky osobno obilazi bojišnicu

Žestoke borbe su bile vođene i (1) na sjeveroistočnim prilazima Pokrovsku – gdje se uz borbe kod sela Zelene Pole te južno od Tarasivke oko zauzetog sela Vodjane Druge (formalno okupirano još 13. veljače), kao i zapadnije kod Malinivke i Elizavetivke – sve uz malo konkretnih pomaka bojišnice. Slično je bilo i (2) na istočnim prilazima Pokrovsku, gdje su agresori pritiskali Miroljubivku, Promin i rubne dijelove Mirnograda te Suhi Jar i Lisivku (u kojoj se izgleda vode borbe). Konačno, (3) na južnim prilazima Pokrovsku – uz ruski pritisak na sjevernu liniju obrane (Novoukrainka, rub Pokrovska i Zvirove), bilježeni su i ogorčeni protunapadi agresora malo južnije, uz niz naselja gdje su zadnjih tjedana imali uspjeha ukrajinski protunapadi (Zelene,Vidrodženja, Ševčenko i Pišćane). Konačno, 26. i 27. ožujka bilježilo se ukrajinsko napredovanje u području sela Kotline, kao i održavanje linije prema jugu od sela Udačne, pa kod Uspenivke, Novosergiivke i Novooleksandrivke. Dalje prema jugu i dalje se izgleda drži ukrajinsko uporište Kotljarivka – iako je 29. ožujka registrirana ruska prisutnost jugozapadno od ovog mjesta, gotovo 5 km zapadnije od dosadašnje bilježene bojišnice. Ipak, južnije od ovog prodora i dalje stoji ukrajinska Preobraženka, dok se u 2,5 km južnijem selu Bogdanivka izgleda vode borbe. Na potezu od Bogdanivke prema jugozapadu i okupiranom selu Andriivka Rusi bilježe polagani napredak po otvorenim poljoprivrednim prostorima, polagano ravnajući tamošnju liniju fronte. Ipak, oko okupiranih sela Andriivka i Konstantinopilj i dalje se vode borbe– kao i južnije, u ukrajinskom selu Rozliv (u koje su Rusi provalili sa sjeveroistoka do subote 29. ožujka). U neposrednoj pozadini ove linije bilježi se nastavak agresorskog pritiska i prema naseljima Oleksiivka (sjeverno od rijeke Vovče) te Bagatir (južno od Vovče) i Odradne – no bez vidljivog učinka.

Jugozapad i jug bojišta u Ukrajini

Na jugozapad od ukrajinskih sela Bagatir i Odradne počinje borbena zona oko 27. siječnja službeno okupiranog grada Velika Novosilka. (1) Sjeverno od Velike Novosilke i nadalje se spominju borbe oko okupiranog sela Dniproenergija i prema selu Vesele (oko 2,5 km na zapad, s druge strane rijeke Mokri Jali). (2) Sjeverozapadno od Velike Novosilke nastavljaju se okršaji kako pri okupiranim selima Burlacke i Priviljne, tako i dalje na zapad prema ukrajinskim naseljima Ševčenko te Vilne Pole (na čijem su rubu agresori locirani u ponedjeljak 24. ožujka). Konačno, (3) zapadno od Velike Novosilke borbe se i dalje bilježe kod okupiranih sela Novosilka, Rivnopilj i Novopilj, te u zaleđu kod ukrajinskih sela Zelene Pole i Temirivka. Ipak, zadnje vrijeme se u čitavoj ovoj borbenoj zoni nije bilježilo većih pomaka bojišnice.

Sve je žešće na zaporiškom bojištu

Što se tiče Zaporižja, ondje se i nadalje čuje o borbama kod ukrajinskih gradova Gulajpolje i Orihiv (Mala Tokmačka, Novodanilivka, Nesterjanka i Novoandriivka). Ipak, za ukrajinske branitelje postupno postaje sve neugodnija situacija oko 20 km zapadnije od Orihiva. Ondje ne samo da su Rusi već ranije upali u naselja Mali Šćerbaki (okupacija objavljena 28. ožujka) i Stepove (okupacija službeno objavljena 21. ožujka), već su nakon prodora 27. ožujka do subote 29. ožujka agresori ušli i u selo Šćerbaki oko 2 km na istok (okupacija službeno objavljena 29. ožujka). Uz to, borbe se malo dalje na jugozapad vode i oko sela Lobkove (u koje su Rusi provalili u utorak 25. ožujka, nakon zauzimanja južnijeg sela Pjatihatki). Iako je čitavo ovo borbeno događanje prije desetak dana još izgledalo kao tek manja neugodnost na inače manje aktivnom dijelu bojišnice – rusko napredovanje ovdje postaje sve neugodnije te prijeti prodorom kroz dosadašnje dobro utvrđene linije, kroz područje brojnih bujičnih usjeka i onda do idućeg niza ukrajinskih naselja, oko 6 km sjevernije, koja je do sada rat manje doticao.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 30. ožujka 2025. pod nazivom “Ukrajina i Europa pod dvostrukim udarom, Rusi silno pritišću na bojištu, Medvedev: ‘Šah-mat! Zelenski bi mogao završiti kao Mussolini…‘” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ukrajina-i-europa-pod-dvostrukim-udarom-rusi-silno-pritiscu-na-bojistu-medvedev-sah-mat-zelenski-bi-mogao-zavrsiti-kao-mussolini-15568475