Ministrica obrane Crne Gore Milica Pejanović-Đurišić u razgovoru za „Dnevne novine“ demantirala je informacije o ruskom zahtjevu za otvaranje vojne baze u Crnoj Gori. Prije tjedan dana crnogorski dnevnik „Vijesti“ objavio je kako je Rusija namjeravala podići vojnu bazu u Baru kao logističku podršku za svoju ratnu flotu u Sredozemlju. Rusija je o Baru navodno razmišljala kao o alternativnom rješenju za sirijsku luku Tartus, koja je do sada služila kao logistička baza ruskoj mornarici u Mediteranu, a čije je daljnje korištenje postalo upitno zbog razvoja ratnog stanja u tom dijelu Sirije. „Vijesti“ su dalje izvijestile kako je početkom prosinca Vlada Crne Gore Rusiji rekla odlučno „ne“, smatrajući kako bi ovakvo gostoprimstvo bivšem ruskom savezniku bitno otežalo uznapredovale pregovore o članstvu Crne Gore u NATO-savezu.
Milica Pejanović-Đurišić: da NATO-u, ne Rusiji
Najveći protivnik ovakvog aranžmana bila je upravo ministrica obrane Milica Pejanović-Đurišić. To je potvrdio i ruski veleposlanik u Podgorici Andrej Nesterenko, rekavši kako je Moskva pokazala interes da s čelnim ljudima crnogorske vojske razgovara o mogućnosti da ruski ratni brodovi pristaju u luke Bar i Kotor, ali Ministarstvo obrane CG (s Milicom Pejanović-Đurišić na čelu) nije htjelo za to ni čuti. Nesterenko je još rekao i kako nema ni govora o uspostavi neke ruske vojne baze na crnogorskom tlu, već se radi isključivo o uplovljavanju iz humanitarnih razloga, radi snabdijevanja brodova gorivom i potrepštinama, i zadržavanju do maksimalno 72 sata. To je prije dva dana ponovila i Milica Pejanović-Đurišić, izjavivši za „Dnevne novine“ kako
„nije bilo nikada ni riječi o otvaranju stranih vojnih baza u Crnoj Gori. Nikada nitko, pa ni NATO ni Rusija, nisu tražili da imaju svoje baze kod nas“.
Srbija i Crna Gora – dva oka razroka
Zanimljivo je da su se u cijelu ovu priču uključili i sugovornici iz susjedne Srbije. Gostujući na beogradskoj Akademiji za bezbednost i diplomatiju, ruski veleposlanik u Srbiji Aleksandar Čepurin jasno je rekao da je „priključenje Srbije NATO-u crvena linija koja nikako ne odgovara Rusiji“, a vrlo nediplomatski odgovorio je i na pitanje može li se zaustaviti priključenje Crne Gore NATO-savezu:
„To je kao moda. Najprije to netko radi svjesno, a onda se pojavi mnogo njih koji trče za njim nadajući se banani“,
rekao je Čepurin dodavši da „i u politici, kao i svuda, postoje majmuni“. Taj je komentar, izrečen samo nekoliko dana prije nego je Vlada Crne Gore odbila ruski zahtjev za korištenjem svojih luka, prilično uvrijedio službenu Podgoricu. Ministarstvo vanjskih poslova CG priopćenjem je poručilo Čepurinu kako je njegov istup „potpuno suprotan standardima poštovanja i pristojnosti u diplomatskoj i međudržavnoj komunikaciji“, te da njegov stav „teško može biti shvaćen kao prijateljski i partnerski doprinos suradnji i stabilnosti regije“. Oštra je bila i obrambena ministrica Milica Pejanović-Đurišić:
„Ne postoji potreba da bilo tko, koliko god da je veliki ili mali, drži lekcije građanima Crne Gore u smislu onoga što je njihova budućnost i njihovo opredjeljenje“.
Miroslav Lazanski – bijeg od stvarnosti
Možda ne postoji potreba, ali pravo da održi lekciju nekadašnjem „drugom oku u glavi“ uzeo si je i srbijanski vojni analitičar Miroslav Lazanski. On je u jučerašnjem tekstu u beogradskoj „Politici“ napisao kako je godinama vjerovao da su 3 stvari kod Crnogoraca praktički nepromjenjive: “crnogorsko čojstvo, junaštvo i gostoljubivost, ljubav koju gaje prema Rusiji i to da su s Japanom još uvijek u ratnom stanju“. Dok u ovo treće posljednjih godina Lazanski ipak malo manje vjeruje, potpuno mu je nepojmljivo da je nakon 110 prijateljskih i savezničkih odnosa s Rusijom, Crna Gora „lupila pravi šamar zahvalnosti“ službenoj Moskvi.
„Ovako bahat, skoro neprijateljski odgovor Crne Gore Rusiji izvan je tradicionalne gostoljubivosti crnogorskog naroda. Zar treba biti veći katolik od pape? Da li su crnogorski glavari svjesni da onog trena kada se približe ulasku u NATO njihova upotrebna vrijednost prestaje?“,
pita se Lazanski, očito teško prihvaćajući ideju da je Crna Gora danas, uz sve probleme, ipak samostalna i suverena država, koja se nada da će sljedeće godine, na predstojećem summitu NATO-a dobiti poziv za članstvo u Savezu.
