Jačanje napetosti oko Ukrajine tijekom posljednjih mjeseci sve češće dovodi do preispitivanja, a ponekad i do aktivacije pojedinih dijelova nacionalnih obrambenih sustava na rubovima EU i NATO saveza. Nakon usporedivih propitivanja u Velikoj Britaniji i Švedskoj, posljednja runda takvih zanimljivih situacija zabilježena je u Finskoj, gdje je zračni incident od prije dva tjedna prvo doveo do upitne reakcije tamošnjeg Ratnoga zrakoplovstva, a onda i do diskusije o stanju nacionalne obrane. O čemu je tu bila riječ?
U popodnevnim satima utorka, 20. svibnja, došlo je do višekratnog upada ruskih vojnih zrakoplova na prostor Finske. No, dok tamošnje zrakoplovstvo definitivno nije uspjelo reagirati na prve takve incidente, postupno je ipak došlo do reakcije, tako da je tek treći incident po redu bio popraćen i podizanjem finskih borbenih zrakoplova. Pri tome, konačno je polijetanje finskih presretača ispalo zapaženo i u javnosti, budući je pri tome probijen i zvučni zid nad naseljenim područjima. Iako se tu radi tek o nastavku niza vojno-diplomatskih “situacija” na rusko-finskoj granici, ono što je počelo kao tek još jedna uzbunjenost javnosti, uskoro je dobilo i političke tonove – kada su se čule sumnje da je uzrok prvotnog izostanka vojne reakcije zapravo bila privremena niska spremnost vojnog zrakoplovstva – u konačnici posljedica dužeg smanjivanja ukupnih vojnih aktivnosti i nedostatnog novčanog izdvajanja za obranu. Dok je prilično nedvojbeno da je takvoga trenda bilo, izgleda da je njegovo hitno mijenjanje bitno lakše provedivo na riječima nego u praksi.
Korijeni problema
Činjenica je da Finska često ima “susrete bliske vrste” s raznim dijelovima Oružanih snaga Ruske Federacije. Često je tu riječ o povredama zračnoga prostora – koje su u javnosti bilježeni i prošle godine u ovo vrijeme, dakle prije svih naznaka aktualne krize u Ukrajini. Da podsjetimo – nakon incidenata tijekom prošloga svibnja, posebno je bio vidljiv događaj od 11. lipnja 2013. godine, kada je dio ruskog letnog sastava (dva lovačka zrakoplova i dva bombardera), tijekom svog leta nad Finskim zaljevom, nakratko neovlašteno ušao u finski zračni prostor – gdje nije bilo objavljeno koja su to dva zrakoplova bila, niti na koliko dugo. No, činjenica je da su tada bila podignuta dva presretača, koja su se približila ruskim letjelicama, o čemu je bila pokrenuta i istraga Granične straže.
U to se doba iz finskog Ministarstva obrane moglo čuti kako je za te incidente vjerojatno kriv porast letnih i vježbovnih aktivnosti ruskog zrakoplovstva – “Volumen vježbovnih misija se povećao“, tvrdila je već sredinom 2013. Helena Partanen, osoba zadužena za obrambenu politiku. Uz to, na prostoru Finskog zaljeva – jedine rute između Sankt Peterburga i Kaliningrada, kojom se izbjegava zračni prostor NATO članica – letni koridori su vrlo uski, što olakšava nastanak incidentnih situacija. Međutim, do pravog je povećanja prometa krenulo dolaziti posljednjih mjeseci, vezano uz krizu oko Krima, i opće pogoršanje međunarodnih odnosa među velikim silama. Ovaj je proces imao neposredne posljedice i na Finsku, čije je Ratno zrakoplovstvo još 19. ožujka izašlo u javnost s informacijama o ozbiljnom porastu zračnih aktivnosti u prostorima od nekoliko stotina kilometara oko granica Finske. U Finskoj se to prvenstveno odrazilo na rad Zrakoplovnog zapovjedništva za Kareliju, smještenog na istoku države (u Rissali, sjeverno od mjesta Kuopio i oko 150 km od granice s Rusijom). Tamošnji je zapovjednik, brigadir Ossi Sivén, 19. ožujka ove godine izjavio: “Vojni zrakoplovi u obližnjim područjima, na istočno i južno od Finske, lete na drugačije načine, i drugačijim putevima nego obično – zbog čega je onda i Zrakoplovno zapovjedništvo za Kareliju pažljivije nego obično“. On je istaknuo i “Jasno je da tome prilagođavamo i našu pripravnost. To znači da se u nekim pravcima radarima motri ponešto više nego što je to uobičajeno, i da borbeni zrakoplovi koji su na dužnosti mogu djelovati na ponešto drugačijim mjestima od uobičajenoga, ili na ponešto duže vrijeme“.
Konkretno, moglo se čuti da dok Sjedinjene Američke Države tu dovode dodatne borbene zrakoplove u Poljsku i na prostor Baltičkih država – Ruska Federacija se, uz premještanja vojnih zrakoplova, zabavljala i provođenjem vježbi na Karelijskoj prevlaci. A o kakvim vježbama je tu riječ, i koliko zapravo blizu finskoj granici, jasno govore i vijesti od tek nekoliko dana kasnije – kada su 27. ožujka građani niza mjesta s istoka Finske masovno obavještavali svoj nacionalni sustav zaštite i spašavanja o signalnim svjetlima u noći. Nakon neuspješnih izlazaka lokalnih vlasti na more, ispalo je kako se tu ipak nije radilo o pozivima u pomoć nakon pomorske havarije, već da su tu u pitanju bile ruske vojne aktivnosti – što se čulo od pokrajinskih organa zaštite i spašavanja, dok su Oružane snage Finske ostale bez komentara.
U takvim okolnostima, Finska je intenzivirala raspravu o mogućem pridruživanju NATO savezu – za koje se izgleda ostalo pri stavu kako je moguće tek nakon općenarodnoga referenduma. No, vrijeme do neke takve sigurnosno-političke prijelomnice utrošeno je na dvije ponešto izravnije aktivnosti – (1) jačanje regionalne vojne suradnje i (2) vlastite vojne vježbe. Dobar pokazatelj jačanja regionalne vojne suradnje je i dodatni Sporazum o obrambenoj suradnji Švedske i Finske, potpisan 6. svibnja ove godine. Njime su finski ministar obrane Carl Haglund i njegova švedska kolegica Karin Enström uredili zajedničko planiranje povećanog broja redovitih vojnih vježbi, dijeljenje podataka o nadzoru zračnog i pomorskog prostora, a možda i standardiziranje zajedničkih nabava za potrebe obrane. Što se pojačanog uvježbavanja Oružanih snaga Finske tiče, uz već spomenut rast djelovanja zrakoplovstva, za 22. svibnja bio je zakazan i početak velikih dvotjednih kopnenih vojnih vježbi u Laponiji. Za to je u utorak, 20. svibnja, na prostorima vojnog poligona Rovajärvi (najvećeg vojnog poligona u Zapadnoj Europi) počelo okupljanje oko 1000 vojnih vozila, te gotovo 5000 ljudi. Uz tenkove, topništvo i protuoklopna sredstva, na vježbi su sudjelovali ročnici i osoblje Glavnoga stožera te Vojne akademije. Uz njih se uvježbavalo i pripadnike topničke brigade, oklopne brigade, raznovrsnih pješačkih brigada iz Kainua, Karelije, Porija, Utija i Uusimae, kao i jedinice veze te pripadnike lovačke brigade, posebne finske postrojbe za djelovanja u arktičkim uvjetima. Upravo u osvit ovih vježbovnih aktivnosti, koje traju od 22. svibnja pa sve do danas, 5. lipnja ove godine, došlo je i do niza zračnih incidenata kojima ćemo se sada podrobnije pozabaviti.
Nedavne povrede zračnoga prostora
U utorak, 20. svibnja ove godine, došlo je do serije povreda finskog zračnog prostora – od strane ruskih letjelica u državnome vlasništvu, a na prostoru ugrubo istočno o Helsinkija. Iz finskog Ministarstva obrane u prvom trenutku čulo se tek “Potvrđena je povreda zračnoga prostora na moru, nedaleko mjesta Porvoo“, da bi onda glasnogovornik Max Arhippainen ustvrdio i “Ruska državna letjelica ušla je u finski zračni prostor nakon 18 sati” – o čemu je istraga prepuštena Graničnoj straži – zasebnoj državnoj agenciji, dvojno podređenoj Ministarstvu unutarnjih poslova i Predsjedniku Finske.
Tek idućeg jutra javnost saznaje da je u postupku istrage i još jedna povreda zračnoga prostora od prethodnoga dana – ukupno vrlo slična onoj već poznatoj – ponovo ruski zrakoplov, ali ovoga puta je riječ o događaju od 16 sati popodne, također iznad Finskoga zaljeva. Navodno je u ovome slučaju aktivirano ratno zrakoplovstvo, i tu se po prvi put spominje probijanja zvučnoga zida nad naseljenim mjestima, o čemu su navodno stanovnici onda javljali na socijalnim medijima i prijavnim telefonima javnih službi. O tim događajima Ministarstvo obrane iznosi tek “Ratno zrakoplovstvo je izvršilo operativni izviđački let iznad Finskoga zaljeva, vezano s nadgledanjem teritorijalnoga integriteta“, bez ikakvih pojedinosti slučaja.
U nedostatku preciznijih javnih podataka, mediji konzultiraju komercijalne programe za praćenje zrakoplovnoga prometa. Dok se na njima ne nalaze podaci za navodni incident od 20. svibnja oko 16 sati, situacija je drugačija za događaj od istoga dana oko 18 sati. U to je vrijeme ondje registrirana letjelica pod oznakom 85856VMF (gdje VMF predstavlja skraćenicu za “Военно-морской флот” – ВМФ, Ratnu mornaricu Ruske Federacije), koja je s područja Sankt Peterburga (Kronstadt) letjela put Kaliningrada, i napravila svojevrsno skretanje sa svoje rute, prema sjeveru i mjestu Porvoo. Isti ti podaci uskoro otkrivaju i detalje trećeg navodnog incidenta – ponovo s ruskim zrakoplovom, u sličnom prostoru, ali oko 22 sata tog utorka, 20. svibnja ove godine. Naime, u to je doba ondje zabilježen povratak već spomenutog zrakoplova koji je oko 18 već izazvao incident na putu u Kaliningrad, gdje je i letio u međuvremenu.
Finsko Ministarstvo obrane je do trenutka objave ovih podataka uspjelo službeno priznati dvije povrede nacionalnog zračnog prostora – onu oko 16 sati, i drugu oko 18, gdje je kod prvog incidenta zabilježen upad u dubini od jednog kilometra, dok se u drugom slučaju radilo o zadiranju u granicu od punih 30 kilometara. U to se doba službeni izvori još nisu bili voljni očitovati po pitanju treće navodne incidentne situacije. Pri tome, u javnosti se tijekom 21. svibnja kristalizira i saznanje kako je do intervencije borbenih letjelica iz sastava Zrakoplovnog zapovjedništva za Kareliju zapravo došlo tek u vrijeme trećeg incidenta – onog oko 22 sata navečer, dakle puna 4 sata nakon drugog zabilježenog incidenta. Na kraju se i o tome saznaje u večernjim satima 21. svibnja, kada obrambeni resor konačno priznaje nekakvo djelovanje finskih borbenih zrakoplova u tom prostoru tijekom spomenutog vremenskog razdoblja.
Tijekom tog istog dana, 21. svibnja, ovim se zračnim incidentima počeo baviti čitav niz finskih institucija. Granična straža započinje istraživanje dva incidenta, o aktualnoj situaciji na granici izvješćen je parlamentarni Odbor za vanjske poslove, a finsko Ministarstvo vanjskih poslova zatražilo je objašnjenje ove poprilično neuobičajene situacije od ruskih vlasti. Do petka, 23. svibnja, o ovim se događanjima čulo i od finskog parlamentarnog Odbora za obranu, što je o spomenutim događanjima dalo i ponešto dodatnih podataka. Tako je predsjednik Odbora Jussi Niinistö ustvrdio da o obavljenim izviđačkim letovima dva finska borbena zrakoplova javnost nije izvijestilo Ministarstvo unutarnjih poslova, jer oni nisu bili neposredno povezani s navodnim ruskim povredama zračnog prostora. Jednako tako, javnost o svemu nisu izvijestile ni Oružane snage – jer one nemaju praksu izvještavanja o svojim operativnim misijama. Pa ipak, Niinistö je objasnio da je finsko Ratno zrakoplovstvo u pravilu na 24-satnome dežurstvu, i da je ono 20. svibnja izvelo izviđački let nad Finskim zaljevom oko 22 sata, kada su dva ruska zrakoplova tim prostorom prolazila po drugi put toga dana. Tom je prilikom probijen i zvučni zid, što se čulo u područjima oko mjesta Parvoo, istočno od Helsinkija. O mogućim prethodnim djelovanjima finskih borbenih zrakoplova na upitnome području, u vrijeme incidenata registriranih oko 16 i 18 sati, Jussi Niinistö nije se želio izjašnjavati, te je teret odgovora prebacio dalje izjavom: “Moglo bi biti da će ministar obrane (Carl Haglund) u nekom trenutku smatrati za potrebno o tome otkriti više, ali tu je lopta u njegovome igralištu“.
Dan kasnije, u diskusiju se uključio i Ari Puheloinen, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Finske, ne bi li smanjio napetosti i smirio javnost. Ustvrdivši kako je javna zabrinutost razumljiva u vrijeme krize oko Ukrajine, i kako 30 kilometara predstavlja pomalo neubičajeno zadire u finski zračni prostor, on je ipak upozorio da: “Kada dobijemo istražne materijale bit ćemo u stanju izvoditi zaključke, ustanoviti što je osoblje kontrole leta javilo zrakoplovima kada su ušli u naš zračni prostor, i što su bili ishodi toga. To su faktori na kojima će biti zasnovani zaključci“. Ujedno, spomenuo je i da se još ne može sa sigurnošću tvrditi da su povrede bile namjerne, budući je moguće da su piloti skrenuli u sklopu izbjegavanja nadolazeće olujne fronte, što se već češće događalo u relativno uskim zračnim koridorima Finskoga zaljeva. Osim toga, upitan o nedavnim sličnim događajima u Švedskoj, on je izjavio: “Ako se zrakoplov iz susjedne države približi u vrijeme mira, primarna pretpostavka ne može odmah biti da on krši nacionalne granice i da smjera otvoriti vatru. Siguran sam da je to nedavno bio slučaj i u Švedskoj. Pa ipak, ako međunarodne napetosti rastu, mi ćemo podići razinu pripravnosti, a vrijeme do reakcije postaje kraće“.
Tjedan dana nakon sada potvrđenog niza od tri incidenta, Granična straža službeno je okončala postupak njihova istraživanja. Kao razlog povreda finskog zračnog prostora najvjerojatnije će biti proglašeno “nemarno navigiranje” – kojim su po njima obuhvaćena dva službeno istraživana incidenta. Prvi od njih, koji je službeno knjižen u 17:06 sati, ticao se ruskog zrakoplova An-26 koji se na finskome nebu zadržao ukupno oko tri minute i koji je granicu pregazio za oko 1 kilometar. Drugi istraživani incident se po njima službeno dogodio tog istog 20. svibnja oko 17:57, kada je zrakoplov Tu-154 u finskom zračnom prostoru bio oko šest minuta, da bi pri tome ušao oko 28 km od crte razgraničenja – navodno da bi izbjegao nadolazeću olujnu frontu. Kako se preko resora vanjskih poslova od Ruske Federacije nije uspjelo saznati ikakve podatke o osumnjičenima za ove incidente – predložena je obustava svih postupaka po tim pitanjima.
Ovim izvještajem nije bio zadovoljan parlamentarni Odbor za vanjske poslove, čiji su članovi zamjerili činjenicu da se u izvješću detaljno razmatra podatke o ruskim letjelicama, dok praktično nema niti riječi o finskome odgovoru na incidente. Posebno je to smatrano značajnim u trenutku kada se pokazalo da je za ikakvu finsku reakciju trebalo oko 4 sata od događanja prvih incidenata, i da su se javna izvješća Granične straže ponešto razišla s podacima koje je ta državna agencija o ovome već dostavila spomenutome odboru. Posebno je tu 1. lipnja bio glasan Pertti Salolainen, dopredsjednik Odbora, koji je izjavio “Mi zahtijevamo informacije o kretanju zrakoplova Hornet! … Prema Ustavu, Odbor za vanjsku politiku ima pravo na te informacije. Nije to pitanje da li nam ih netko obećava – mi ih jednostavno moramo imati“.
U takvoj je situaciji postalo jasno da je tu riječ o temi koja neće samo tako nestati iz fokusa javnosti i politike u Finskoj, ali i šire. Posebno je to do izražaja došlo u satima koji su uslijedili, kada se u javnu diskusiju o spomenutim povredama finskog zračnog prostora uključio i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Finske, predsjednik države Sauli Niinistö. Dapače, tu je tema onda dobila kako na širini i dubini zahvata u finski obrambeni sustav, tako i na međunarodnoj vidljivosti, budući su njegove izjave završile široko prenošene i citirane.
Odgovornost za propuste
Naime, dok je finsko Ratno zrakoplovstvo u prvo vrijeme odbijalo komentirati spremnosti i operativna djelovanja finske flote borbenih zrakoplova F-18 Hornet, stvar se komplicirala pisanjem lokalnih medija, na koje se onda u subotu 31. svibnja konačno nadovezao i Sauli Niinistö, finski predsjednik, te ujedno i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Finske. Naime, nakon prividnog smirivanja reakcija na ove incidente s kraja svibnja, temu je produbilo pisanje finskih regionalnih novina Savon Sanomat, koje su u subotu 31. svibnja ustvrdile kako je za sporu i nedostatnu reakciju finskog obrambenog sustava 20. svibnja bilo krivo gomilanje prekovremenih sati uvježbavanja pilota, nastalo nedavnim naglim ubrzavanjem rasporeda vježbovnih aktivnosti finskih Oružanih snaga – zbog čega su zrakoplovni efektivi uspjeli djelovati tek oko četiri sata nakon ustanovljavanja povreda zračnoga prostora. Ove su tvrdnje odbacili iz Ratnog zrakoplovstva, ujedno najavivši i istragu po pitanju curenja klasificiranih informacija, koje su navodno bile iskorištene za pisanje ovih novina.
No, ponešto je drugačije ispao javni istup finskoga predsjednika Sauli Niinistöa, koji je nešto kasnije tog istog dana medijima potvrdio da finski borbeni zrakoplovi 20. svibnja nisu bili sposobni odgovoriti na povrede finskog zračnog prostora koje su izvele dvije ruske letjelice. Uz to, on je istaknuo da: “Resursi Oružanih snaga očigledno su nedostatni“. Uz ovo ozbiljno potpaljivanje inače zamiruće diskusije o incidentima od 20. svibnja, potpuno su nezamjetno prošla dva pokušaja spuštanje loptice, kojima se također pozabavio Sauli Niinistö. Kao prvo, pažnju oko zračnog prostora on je pokušao izokrenuti tvrdnjama kako ujedno nije svjestan ikakvih finskih povreda ruskog zračnog prostora – što je za njega i normalno, jer: “S druge strane, mi ne moramo letjeti uzduž tako uskoga koridora, na dnevnoj bazi sa više zrakoplova, kao što to Rusija mora, ne bi li stigla do Kaliningrada“. Kao drugo, on je pokušao komentirati i pitanje članstva Finske u NATO savezu, gdje je istaknuo: “Mi zapravo baš i nismo uzeli u obzir činjenicu da bi finski pristup u NATO udvostručio kopnenu granicu koju Rusija ima s NATO. Mi bi tada predstavljali otprilike pola te ukupne granice“, zalažući se ponovljeno da o tom pitanju može biti odlučivano jedino na referendumu. Sva su ta petljanja ostala u sjeni predsjedničkog priznanja o nedovoljnoj spremnosti vojnog zrakoplovstva Finske.
Dok je u ponedjeljak finski premijer Jyrki Katainen otklonio zahtjeve za podnošenje službenog izvještaja finskome parlamentu, vezano uz zrakoplovne incidente od 20. svibnja – tim se pitanjem bavila sjednica parlamentarnog Odbora za obranu održana u utorak, 3. lipnja ove godine. Ondje je bio saslušan i zapovjednik Ratnog zrakoplovstva Finske, brigadni general Kim Jäämeri, te osoba nadležna za obrambene pripreme pri Glavnome stožeru Oružanih snaga Finske, brigadni general Markku Myllykangas. Na temelju dobivenih informacija, predsjednik Odbora Jussi Niinistö odbacio je prethodno opisane navode medija o izostanku spremnosti finskih borbenih zrakoplova F-18 Hornet. Ujedno, krenulo se tu i ponovo smirivati uzburkane duhove.
Odbor za obranu je tako praktično pa usvojio podatke o incidentima od 20. svibnja i iz već spomenutog izvještaja Granične straže. Po njima, prvi spomenuti incident nastao je radi izbjegavanja oluje, ruski su piloti navodno tražili dozvolu za skretanje s rute, a tip zrakoplova te ponašanje njegovih pilota nisu tražili podizanje finskih presretača. Drugi zabilježeni incident, onaj koji je trajao duže i sadržavao bitno dublje zadiranje u finski zračni prostor, također je okarakteriziran kao izbjegavanje oluje – ali, ovoga puta bez radijskog javljanja finskoj kontroli leta i traženja dozvole. Tom je prilikom navodno podignuta razina spremnosti u nadležnim zrakoplovnim postrojbama, ali nije bilo vremena za konkretno presretanje. Kada se kasnije pojavio treći nepoznati zrakoplov, pred njega su poslani borbeni zrakoplovi, ne bi li ga presreli i identificirali – za što je bilo potrebno i postizanje nadzvučnih brzina na niskim visinama leta, i iznad naseljenih područja. Zrakoplov je identificiran kao Tupoljev Tu-154, a nakon njegovog prolaska više nisu zabilježene slične povrede zračnog prostora Finske.
I usprkos službenim demantiranjima medijskih napisa, pitanje veza ovih konkretnih incidenata i ukupnoga stanja u obrambenome sustavu Finske ostala je ponešto mutno i nejasno – posebice s obzirom na činjenicu da tematske izjave finskoga predsjednika tu nitko nije demantirao.