Republika Hrvatska kao nova članica Europske Unije, a sutra i Schengenskog sporazuma, treba posvetiti posebnu pozornost nadzoru državne granice na moru. Nacionalni interes Hrvatske je, prvenstveno, zaštita sigurnosti i integriteta hrvatske obale, što bi trebao biti i interes EU s obzirom da se radi o njenoj vanjskoj granici.
Trend svjetske globalizacije mijenja sigurnosne koncepte u širem smislu. S jedne strane, smanjuje se djelotvornost nadzornih sustava pojedinih država, a s druge, tehnološki razvitak nudi na slobodnom tržištu rastuće kapacitete na svim poljima stvaralaštva i proizvodnje. Konvergencija tih dvaju trendova znatno povećava potencijalne konfiguracije prijetnji koje nisu samo vojne ili civilne, i koje nije jednostavno definirati. Suvremeno društvo sve je ranjivije i sve izloženije opasnim djelovanjima međunarodnog organiziranog kriminaliteta, te nepredvidljivim asimetričnim prijetnjama.
U takvim okolnostima globalnih otvaranja, koncept „pomorske zaštite“ nema više samo vojno obilježe, već obuhvaća šire područje čimbenika zaštite. Taj koncept uključuje zaštitu državnih i komercijalnih djelovanja na moru, a prostire se na morska područja s državnim suverenitetom, ali i na pučinu na kojoj obalna država nema jurisdikciju. Naime, organizirani kriminalitet sve više se internacionalizira, postaje opasniji i nasilniji, ostvarujući negativne učinke i izvan domicilne države, te ga treba sprječavati u začetku čim se otkrije bilo gdje, pa i na prostranstvima otvorenog, međunarodnog mora.
Kooperativni i zlonamjerni učesnici na moru
Republika Hrvatska mora osigurati uvjete sigurne navigacije domaćim i stranim brodovima, posebice u područjima gdje je najugroženija sigurnost plovidbe (međuotočna područja, tjesnaci i sl.), te omogućiti i zahtijevati od svih sudionika na moru poštivanje relevantnih hrvatskih zakona.
Uz kooperativne učesnike, državne institucije za nadzor i zaštitu hrvatskog mora i obale trebale bi posebnu pozornost usmjeravati prema nenajavljenim i nedobronamjernim plovilima s opasnim uljezima zlih namjera. U tu skupinu spadaju krijumčari, teroristi i pirati. Umreženi sustav kontinuiranog nadzora treba što ranije i što dalje od obale otkriti takve uljeze, te onemogućiti njihova kriminalna djelovanja i/ili asimetrične napade na plovne i obalne objekte.
Organizirano krijumčarenje droge, oružja, ljudi i drugih roba uzduž te poprijeko Jadranskog mora je u zamahu, što je inače intenzivirano i na morima diljem svijeta zbog pogodnosti koje pružaju nenadzirana ili slabo nadzirana morska prostranstva. (1) Krijumčare zanima samo novčana zarada, pa tijekom njihovih akcija nastoje izbjeći susrete i sukobe s redarstvenim snagama na moru, te brzim bijegom preživjeti i sačuvati nedopuštene terete. (2) Teroristi poticani ideološkim i političkim ciljevima mnogo su opasniji. Njihove akcije realiziraju se ubijanjima i rušenjima, pri čemu ih ne zanima bogaćenje otimanjem različitih dobara. Oni napadaju bez naznaka i upozorenja u prostoru i vremenu, nezamjetljivo i podmuklo.
Obje ove kategorije uljeza nastoje neprimijećene prići što bliže do svojih ciljeva na moru ili obali. To pokušavaju ostvariti u nisko zamjetljivim plovilima ili letjelicama, u uvjetima loše vidljivosti ili noću, primjenom rafiniranih taktika realizacije planiranih zadaća. Radarska površina takvih brodica je oko 5 m2 (Radar Cross Section – RCS), a njihove brzine kreću se od 40 do 55 čvorova.
Slojeviti sustav nadzora i zaštite hrvatskog mora
Suprotstavljajući se takvim plovilima, osnovni problem je bio, a i sada je – uspostava i organizacija sustava za rano otkrivanje takvih uljeza što dalje od obale. Višeslojnim sustavom nadzora i zaštite moguća je rana detekcija uljeza na vanjskim granicama hrvatskog ZERP-a (površina 23.870 km2). Potom treba adekvatnim brodovima ili letjelicama identificirati uljeze i njihove namjere, te ih pravovremenim aktivnostima odvratiti ili spriječiti u realizaciji planova.
Koliko su takve ugroze s morske strane prema hrvatskoj obali vjerojatne, te u kakvom stanju spremnosti i kojom razinom aktivnosti bi trebale djelovati relevantne državne institucije koje su umrežene u petlju nadzora i zaštite hrvatskog mora? Postavlja se također pitanje, s obzirom na trenutna događanja i nerede u mnogim državama na Mediteranu, treba li pripremiti državne institucije, te resurse nadzora i zaštite na proaktivno iščekivanje opasnih situacija, bilo da se radi o emigrantima, krijumčarima ili teroristima?
Kategorički negirati ili uveličavati moguće prijetnje i ugroze na hrvatskom moru i obali bilo bi neodgovorno. Očito, treba studiozno prići analizi bliske i dalje budućnosti pomorske sigurnosti, koja bi rezultirala optimalnim prioritetnim slijedom ustroja i opremanja pojedinih dijelova umreženog sustava nadzora i zaštite.
Na temelju dosadašnjih saznanja i iskustava s nepoželjnim i opasnim situacijama na hrvatskom moru, relevantne institucije i sustavi moraju kontinuirano biti pripremljeni, odnosno organizirani i održavani za brzu reakciju protiv pomorskih uljeza, posebice na prostranstvima ZERP-a.
Obalne radarske mreže čine prvi sloj u petlji nadzora i zaštite sigurnosti na hrvatskom moru, koje bi trebale otkriti nenajavljena plovila ili niskoleteće letjelice neuobičajenih aktivnosti. Stalnim motrenjem morskih prostranstava, od obale do vanjske granice ZERP-a, stvara se slika pomorske situacije u realnom vremenu, koja je temelj za bilo kakva djelovanja na određenim mikropodručjima.
HRM-ova mreža „more“ s četiri moćna radara Enhanced Peregrine na Mljetu, Lastovu, Visu i Dugom Otoku, uz deklarirane značajke koje jamče otkrivanje i praćenje malih plovila radarske površine RCS = 5 m2 do 100 km udaljenosti (uz radarski obzor 100 km), te niskoletećih zrakoplova površine RCS = 2 m2 (primjerice MiG-21) na visinama manjim od tri tisuće metara i daljinama do 160 km, upravo su optimalan alat za proizvodnju pouzdane slike pomorske situacije u realnom vremenu.
No nažalost, nakon instaliranja tih radara, djelotvornost mreže „more“ opterećena je nizom funkcionalnih problema i neispravnosti. Već deset godina ti radari su na čekanju boljih dana, koji bi mogli nadoći za 1-2 godine. Naime, priprema se modifikacija i nadogradnja radara Peregrine u SAD-u, u tvornici ITT-a, čiji su stručnjaci razvili i konstruirali radare FALCON II, “Peregrinovu” stariju „braću“, prije trideset godina. Zbog toga, morska prostranstva ZERP-a nisu adekvatno nadzirana već nizom godina, iako je na hrvatskoj obali i otocima instalirano još radara različitih namjena, moći i starosti.
Ako su “Peregrini” nefunkcionalni, a što rade ostali radari: 9 HRM-ovih starih navigacijskih radara GEM-Elettronica male moći, nabavljenih 1994. za vrijeme embarga na uvoz vojne opreme; 10 danskih radara male moći Terma, u VTS (Vessel Traffic Service) mreži za nadzor i upravljanje pomorskim prometom; 2 moćna radara FPS-117 u mreži „nebo“ za motrenje zračnog prostora?
S obzirom na namjenu i moć tih radara, jedino radari FPS-117 mogu detektirati mala plovila i letjelice na području ZERP-a. Stari radari GEM-Elettronica namijenjeni su brodskoj navigaciji, a VTS radari Terma, koji su razvijani u skladu s IALA preporukama (“IALA Recomandation V-128 On Technical Performance Requirements for VTS Equipment”), razmjerno su male moći koja je dostatna tek za nadzor i upravljanje pomorskim prometom na teritorijalnom moru. Ni jedan od tih radara ne može otkriti malo plovilo (5 m2) na području dalekog ZERP-a.
Očito da se za različite namjene projektiraju mreže s posebnim kategorijama radara, čije su značajke bitno različite, počevši od konstrukcija antena do karakteristika odašiljača i prijamnika. Moćniji radari za daleko motrenje malih objekata znatno su skuplji od onih manje moći. Primjerice, moć radara Enhanced Peregrine je oko 130 puta veća od moći radara GEM ili Terma, a skuplji je oko 70 puta od tih manjih radara.
Zrakoplov F-16 kroz otvoreni tunel uletio u hrvatsku „kuću“
Gore navedene tvrdnje o propusnosti ZERP-a dokazane su u lipnju 2011. kada je talijanski borbeni zrakoplov F-16 doletio iz nepoznatog smjera, nenajavljen, do hrvatske obale, te je prvi put bio detektiran i identificiran tek na visini 500 m iznad Dugog Otoka, radarima FPS-117 na Učki i Pelješcu.
Zašto zrakoplov F-16 nije detektiran ni jednim od 25 obalnih radara ranije, iznad otvorenog mora već pri napuštanju talijanskog zračnog prostora ili na nekoj drugoj dalekoj lokaciji iznad Jadranskog mora? Zašto su zakazali moćni i vrlo kvalitetni radari FPS-117, namijenjeni motrenju zračnog prostora i otkrivanju zrakoplova u čistoj atmosferi na visinama do 30 km i daljinama do 370 km?
Autor ovog članka tada je analizirao mogućnosti prilaza malih zrakoplova od talijanske do hrvatske obale, skrivenih od „pogleda“ radara FPS-117 na Učki i Pelješcu. Izračunom daljina radarskih obzora ustanovljeno je ne samo da se kružnice radarskih obzora s tih položaja ne dodiruju, već da su udaljene najmanje oko 100 km na površini mora, a na visini 100 m oko 35 km uz hrvatsku obalu. Tako otkriven „tunel“ širi se prema talijanskoj obali, pa je na vanjskoj granici ZERP-a već širok oko 250 km na morskoj površini i 120 km na visini 100 m.
Je li radar Enhanced Peregrine na viškome brdu Hum tek skupi ukras na stupu?
Stoga se plovila i letjelice u tom „tunelu“ ne mogu otkriti radarima FPS-117 na Učki i Pelješcu. To nije rezultat nemoći ili loše kvalitete radara FPS-117, već je posljedica zakona fizike koji određuju načine prostiranja elektromagnetskih valova u prostoru, u takozvanoj standardnoj atmosferi. Domet otkrivanja zrakoplova na malim visinama ograničen je zakrivljenošću Zemlje, odnosno radarskim obzorom, bez obzira koliko su radari moćni na tim položajima. Dakle, velika površina srednjeg dijela ZERP-a od nekoliko tisuća km2 nije adekvatno nadzirana, što omogućava malim plovilima i letjelicama nesmetana djelovanja na tim područjima.
Uz ta saznanja, zrakoplov F-16 mogao je sigurno poletjeti i doletjeti od Pescare do Žirja neotkriven, na visini nešto većoj od 100 m, te odatle uzletjeti prema Dugom Otoku. Naime, Talijani su mogli jednostavno provjeriti već sa svoje obale, uz pomoć suvremenih detektora radarskih signala, da nijedan radar Peregrine ne funkcionira – a ostalih radara male moći na našoj obali nisu se „bojali“.
Moćnim radarom na Visu poništavaju se radarski tuneli i sjene
Od lipnja 2011. do sada, evidentno već skoro 3 godine (a vjerojatno i sljedeću 1-2 godine), srednji dio ZERP-a nije bio i neće biti nadziran. Da li ostaviti to golemo područje još dvije godine nenadzirano? Hoće li NATO i EU prihvaćati i ubuduće ta otvorena, široka i visoka vrata ZERP-a, posebice sada kada je u tijeku realizacija EUROSUR (European border surveillance system) programa kojega je usvojila Europska komisija 2008.? Tim projektom istražuju se prvenstveno mogućnosti učinkovitijeg motrenja i nadzora južne morske granice Europske unije na Mediteranu, od Gibraltara do Cipra.
Postavljanjem samo jednog radara velike moći, nalik Peregrinu, na vrh Visa, trenutno bi se pokrilo to nenadzirano područje ZERP-a, odnosno – nestali bi radarski tuneli i sjene preko Srednjeg Jadrana. Dakle, posudba, najam ili kupnja jednog radara vrijednosti oko 3-4 milijuna eura zatvorila bi znatno čvršće vrata hrvatskog ZERP-a.
Gost autor: dipl. ing. Vili Kezić, stručnjak za radarske sustave te elektroničko ratovanje, u mirovini.
