Ovih dana po tko zna koji put svjedočimo imperijalnim ambicijama prema hrvatskom moru i hrvatskim obalama. Nakon Tajanija i drugih, evo nam upozorenje šalje i Andrea Delmastro, talijanski zastupnik u nacionalnom parlamentu iz stranke Fratelli d’Italia, koji  misli kako bi Italija trebali slobodno ribariti našim teritorijalnim morem a ako se ipak tamo neki „Slavi“ usude suprotstaviti ili bar prigovoriti (kaže) pa za Boga miloga mi smo sedma gospodarska sila na svijetu, a imamo i mornaricu koja može izići na hrvatsku obalu. Svakako, nije on iznimka samo je glasnogovornik – ako ne tihe većine a ono pouzdano većeg broja zastupnika.

Da talijanska strana zaoštrava situaciju oko jednog na zakonu utemeljenog postupka svjedoči i član talijanskog Odbora za vanjsku politiku Eudomno Cirelli koji je poslao dopis svojem ministru vanjskih poslova, sljedećeg sadržaja:

Talijanska ribarica “Furora” uzapćena kod Visa (Photo: MUP RH)

„Apeliram na ministra Di Maia da odmah pozove hrvatskog veleposlanika za pojašnjenja. Zapljena ribarskog broda ‘Furore’, na kojem su bila četiri Talijana, od strane hrvatskih patrolnih brodica je neprihvatljiva i podsjeća na najgore razdoblje ‘Hladnog rata’, kad je Hrvatska bila dio komunističke diktature. Sramotno je da se takvi incidenti događaju između dva saveznička naroda koja između ostalog pripadaju Europskoj Uniji. Nadam se da će Vlada odmah aktivirati sve diplomatske kontakte da se naši sunarodnjaci odmah vrate kući“,

konstatira Cirelli dodajući da se Vlada kojom predsjeda Andrej Plenković mora ispričati Italiji za ono što se dogodilo, piše Morski.hr.

Iako je cijeli dopis napisan nediplomatski, s pozicije moći i s duhom iredentističkih pretenzija, oči posebno bode rečenica koja se poziva na savezništvo dvaju naroda. Očito nemamo isto shvaćanje savezništva. Znamo dobro kako se stvaraju i kako razvrgavaju savezništva i prijateljstva. Ovdje se podrazumijeva savezništvo s dominantnim odnosom „gazde i sluge“, a ovaj narod to nikad nije i, nadam se, nikad neće prihvatiti. Naravno, svakom ljudskom biću s inteligencijom većom od „broja cipela“ je jasno što to znači. Našim susjedima koji se ponose baštinom Rimskog carstva, svojom europskom i kršćanskom civilizacijom, nije dosta što nam se pod njihovim ucjenama službena politika odrekla Isključivog gospodarskog pojasa (IGP) i eto proglasila nešto nedefinirano pod nazivom Zaštićeni ekološko-ribolovni  pojasa (ZERP) kako bi zamazala oči vlastitom narodu. Njima nije problem što je ribarica ušla u naše teritorijalno more, problem predstavlja što je naša pomorska policija postupila po zakonu. Nakon smiješnog pozivanja na savezništvo, oni pozivaju Vladu na čijem je čelu Plenković na ispriku ili pak traženje oprosta. Nisu spremni ni Vladu hrvatskom nazvati.

Dalje taj revni hrvatski saveznik Delmastro kaže: „Italija će jasno postaviti pitanje o jednostrano određenom zaštićenom ribolovnom području od strane Hrvata, koje je u suprotnosti sa stavom EU. Ukratko, Hrvatska prvo oduzima more, zatim oduzima ribarski brod, i na kraju procesuira i osuđuje mornare. Stoga bi Italija, sedma svjetska gospodarska sila, trebala odmah postaviti pitanje, zatražiti reviziju hrvatskog zaštićenog ribolovnog područja i nadgledati njihovo ekskluzivno morsko područje radi zaštite nacionalnih interesa“. I ovdje polazi s pozicije dominacije, jer bi – pored traženja revizije hrvatskog ZERP-a (imaju Međunarodni sud o pravu mora, pa neka traže) – nadgledali njihovo (hrvatsko) ekskluzivno područje radi zaštite nacionalnih interesa. Podrazumijeva li se pod tim „ekskluzivno“ i naše teritorijalno more? Moguće!

———————–

———————–
Pa eto, već slavni „mirotvorac i hrvatski saveznik“ Delmestro nastavlja:

„Hrvati rade suprotno od odluka EU. Proširili su svoju zaštićenu zonu za ribarenje. Vjerujem da bi talijanska Vlada trebala verificirati granicu i s milimetarskom preciznošću se uvjeriti u svoje granice. Hitno se mora napraviti revizija i na taj način braniti nacionalne interese. Dosta nam je i previše takvog hrvatskog stava. Bilo bi dobro, ako je moguće, kad bi i naša ratna mornarica postupila isto prema hrvatskim ribarima, jer je s Hrvatima očito jedini način da razumiju stvari, da ih uvjerimo kako i mi možemo napraviti isto. Mi koji imamo tehnologiju da dođemo do njihove obale, da mi njih uzaptimo, procesuiramo i kaznimo, jer je nedopustivo da se talijanski ribari kažnjavaju zbog ulaska 236 metara. Želim da Vlada do sutra ujutro postavi pitanje prema EU o jednostrano proglašenoj zoni, čemu se cijeli svijet smije. Da bi se precizno naznačile naše granice i da bi pljačkaši shvatili da i mi znamo braniti naše morske granice“.

Ovdje ima jako puno neprijateljstva i imperijalizma. Kakvu bi to reviziju granica htio „mudri“ parlamentarac? Pa gospodine, ovog hrvatskog Predsjednika, Vladu i Sabor nije na vlast doveo Duče i za „učinjeno dobro djelo“ dobio hrvatsku obalu.

Stoljetne aspiracije na hrvatski nacionalni prostor – od Mletaka, preko Mussolinija sve do danas

Kako shvatiti prijetnju – „Mi koji imamo tehnologiju da dođemo do njihove obale…“, nego kao prijetnju, a vidi se iz ostalog dijela „znamenitog izlaganja“ kako bi njihova mornarica trebali uzapćivati naše brodove. Suglasan sam i dajem mu apsolutnu potporu – neka talijanska mornarica, talijanska Obalna straža ili bilo tko drugi, ako treba i nosačem zrakoplova, uzapte naše ribarice u njihovom teritorijalnom moru i strogo kazne hrvatske „pljačkaše“ njihovog mora. Nazvati jednu „savezničku državu“ i prijateljski narod pljačkašima prelazi svaku granicu dobrog ukusa. To je istovremeno izrugivanje s baštinom dragog nam talijanskog naroda koja je svijetu dao i daje snažni pečat u svim životnim područjima. Iako se skoro u svemu grozim izlaganja slavnog parlamentarca, u jednom svakako ima pravo – u onome kada kaže: „(…) o jednostrano proglašenoj zoni, čemu se cijeli svijet smije“. Naravno, trebali smo i trebamo proglasiti i Vanjski pojas i Isključivi gospodarski pojas. Ipak Zakon o ZERP nije puno „smješniji“ od talijanskog Zakona o zaštitnoj-ekološkoj zoni u Jadranskom moru. Međutim, iz samog imena kod Talijana se vidi veća zrelost pa se taj pojas/zona naziva i zaštitnim, a to znači kako će i tamo štititi svoj suvereni prostor. Također su jasno kazali da će talijanska država u tom prostoru provoditi jurisdikciju. Naravno, ne dirajući u ribolov jer nemaju što štititi, a Branzino dell’Adriatico je iz hrvatskog dijela Jadrana. On i njemu slični – a nisu u malom broju – žele i naše more i našu obalu, jer što će im more bez obale, a i nama obala bez mora. Koliko je ZERP isprazan pojam nabolje se vidi iz usporedbe koja bi prava trebali ostvarivati u IGP temeljem Konvencije UN o pravu mora, a što u konačnici imamo od ZERP-a.

IGP vs. ZERP

Prema članku 55. Konvencija UN o pravu mora ( dio V.), Isključivi gospodarski pojas je područje koje se nalazi izvan teritorijalnog mora i uz njega, podvrgnuto posebnom pravnom režimu ustanovljenom u ovome dijelu, na temelju kojega su prava i jurisdikcija obalne države i prava i slobode drugih država uređeni relevantnim odredbama Konvencije. Članak 56. iste Konvencije regulira prava, jurisdikciju i dužnosti obalne države u isključivom gospodarskom pojasu, kako slijedi:

1. U isključivom gospodarskom pojasu obalna država ima:

(a) suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i onih morskog dna i njegova podzemlja, te glede drugih djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanja pojasa, kao što je proizvodnja energije korištenjem vode, struja i vjetrova;

(b) jurisdikciju, u skladu s relevantnim odredbama Konvencije, glede:

(i) podizanja i upotrebe umjetnih otoka, uređaja i naprava;

(ii) znanstvenog istraživanja mora;

(iii) zaštite i očuvanja morskog okoliša;

(c) druga prava i dužnosti predviđene u ovoj Konvenciji.

2. U ostvarivanju svojih prava i ispunjavanju svojih dužnosti u isključivom gospodarskom pojasu na temelju Konvencije, obalna država dolično poštuje prava i dužnosti drugih država i postupa na način koji je u skladu s odredbama Konvencije.
3. Prava koja su izložena u ovom članku, a odnose se na morsko dno i podzemlje, ostvaruju se u skladu s dijelom VI. (Epikontinentalni pojas).

Odrekli smo se na sadašnjem stupnju razvoja i tehnoloških sposobnosti jedinog pravog i dostupnog materijalnog prava – prava na ribu i prihvatili „zajedničku europsku politiku“ koja je prema slabije razvijenim državama nepravedna i samim time nepoštena u odnosu na norme Konvencije UN o pravu mora. Ipak nije jasno zašto smo se odrekli prava nadzora i jurisdikcije nad tim ribolovom. Bez jurisdikcije nad ZERP-om, a posebno glede ribolova, nema potrebe za obalnom stražom. Razmislimo dobro što je to Republici Hrvatskoj u ZERP-u ostalo od prava koja ima obalna država u IGP.

Također, prema članku 86. Konvencije UN o pravu mora, odredbe otvorenog mora (VII. dio) primjenjuju se na sve dijelove mora koji nisu uključeni u isključivi gospodarski pojas, teritorijalno more ili unutarnje vode neke države, ili u arhipelaške vode neke arhipelaške države. Postavlja se pitanje je li ZERP ili pak talijanski „zaštitno-ekološki pojas“ dio otvorenog mora, ili je međunarodno-pravno istoznačnica s IGP? Ako pažljivo pročitamo i shvatimo što piše, jasno je da ZERP nije naveden kao dio mora isključen iz otvorenog more, pa logički – ako nije istoznačnica s IGP, ne sprječava širenje odredaba otvorenog mora do vanjske granice, vanjskog pojasa ili teritorijalnog mora ili pak arhipelaških voda arhipelaških država. Ako su ZERP i IGP istoznačnice, zašto mudrujemo (ili da svi razumiju – filozofiramo)?

Nije logično – a nije ni za državu dobro – ne proglasiti vanjski pojas ako za to postoje uvjeti. Teritorijalno more i vanjski pojas u Konvenciji se tretiraju kao bliske cjeline i obrađuju se pod jedinstvenim drugim dijelom Konvencije. Od četiri odsjeka, vanjski pojas je obrađen u četvrtom i to samo s jednim članka (čl. 33.) i dva stavka.

1. U pojasu mora koji se nalazi uz njezino teritorijalno more, nazvanom vanjski pojas, obalna država može vršiti nadzor potreban da bi:

(a) spriječila kršenje svojih carinskih, fiskalnih, useljeničkih ili zdravstvenih zakona i drugih propisa na svom području ili u svom teritorijalnom moru;

(b) kaznila kršenje tih zakona i drugih propisa počinjeno na svom području ili u svom teritorijalnom moru.

2. Vanjski pojas ne može se prostirati preko 24 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora.

Na prvu je posve jasno da je potrebno proglasiti vanjski pojas i na taj način proširiti djelovanje pravne države za još 12 morskih milja, te spriječiti kršenje naših carinskih, fiskalnih, useljeničkih ili zdravstvenih zakona i drugih propisa na našem području i/ili u našem teritorijalnom moru.

ZERP nužno treba oplemeniti!

Svakako ovaj izljev bijesa u talijanskom parlamentu, pametnog i skeptičnog susjeda tjera na pomno razmišljanje o svom položaju i mogućim posljedicama po vlastiti suverenitet, pa i opstanak države. Znamo i svjedoci smo kako se u danim povijesnim uvjetima država i narod brzo radikaliziraju, pa su i ratom spremni pokoriti druge i njihove teritorije pripojiti sebi. Promjene koje se dešavaju na globalnoj i regionalnim „šahovskim pločama“ upućuju na maksimalni oprez do mjere da nikad i nikome ne prepustimo sudbinu opstanka svoga naroda i države. Koliko su savezništva krhka, a samo interesi trajni, jasno nam govori i trenutni cirkus u istočnom Sredozemlju.

Republika Hrvatska – ako je već kasno za proglašenje IGP (da li je?) – treba obvezno oplemeniti ZERP na način preuzimanja jurisdikcije (jurisdikcija je zbir ovlaštenja obalne države, a u užem smislu – ovlaštenje države da njezini organi ureduju u određenoj stvari) glede ribolova, ne dirajući u pravo država EU. Održivo ribarenje znači očuvanje ribljeg fonda i za naraštaje koji dolaze jer će samo tako opstati i jadranski brancin. Naravno, primjena zakona ne smije biti selektivna i nepravedna. Također je jasna nužda za proglašenjem vanjskog pojasa jer bi na taj način povećali efikasnost pravne države na moru i što je posebno značajno – obranu i nacionalnu sigurnost. Najveći izazovi se pojavljuju na području obrane i izgradnje snaga za obranu hrvatskog Jadrana i naše jadranske obale. Jasno je kako se iredentistički zemljovid Italije sve češće pojavljuje u javnosti. Znamo kako je to bilo prije Viškog boja te u 1. i 2. Svjetskom ratu, a u najmanju ruku čudnih stavova te postupanja bilo je i u novijoj povijesti. Glavna snaga za obranu na jadranskom pomorskom bojištu je svakako ratna mornarica, odnosno njene dvije glavne sastavnice, flota i obalna obrana. Na žalost, glede potrebnih borbenih sposobnosti, flote skoro da i nemamo, a stanje s obalnom obranom je još i gore.

Nekadašnja Atomska komanda Vis (ARK Vis)

Flota bi trebala imati cjelovite sposobnosti pomorskog ratovanja na površini, ispod površine, u zračnom prostoru i protiv kopna. Obalnu obranu smo rasformirali. Nema više kvalitetno pripremljenih otoka za obranu u slučaju potrebe. Upravo primjerena obalna obrana najveća je prednost istočne obale Jadranskog mora. Fortifikacijski objekti su ili uništeni ili devastirani. Dovoljno je gledati neke čudne likove koji snimaju reportaže o zločestoj bivšoj državi, iživljavajući se na raznim podzemnim objektima jer sve treba uništiti, što i u najsitnijim detaljima podsjeća na neka prošla vremena. Ti veliki znalci kojima televizija daje prostor pojma nemaju tko je fortifikacijski najviše i najbolje uredio našu obalu. Nije im jasno da su upravo viške utvrde u Viškom boju oslabile talijansku flotu i omogućile austrijskoj, tada i našoj, da ih razbije na moru oko Visa.

U floti nam trebaju brodovi i podmornice, a u obalnoj obrani obalne rakete i topovi. Treba nam PZ/PRO te zrakoplovstvo i kopnena vojska koji će biti u stanju podržati mornaricu. Znam da je kriza, ali upravo zbog toga nezavidno stanje snaga za obranu Jadranskog mora i hrvatske jadranske obale predstavlja pravi izazov nad izazovima, znanstveno-stručni i domoljubni. Ako netko ne vjeruje neka pogleda zemljovid i zamisli Hrvatsku bez mora.

*gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini