Praktično dvadeset mjeseci nakon prošlog, 4. po redu, jučer kasno popodne (3. lipnja 2019. godine) u javnost je pušteno i ukupno 5. po redu Javno izvješće o radu hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). No, dok se dokument iz rujna 2017. zapravo u podacima zaustavljao na 2016. godini, ovo aktualno izvješće nastoji obuhvatiti podatke za dvije godine (2017. te 2018. godinu), kojih donedavno nije bilo u javnoj sferi.
Za početak treba primijetiti kako je SOA-in dokument od 3. lipnja 2019. godine višestruko na tragu svog prethodnika iz rujna 2017. godine. S jedne strane, to je vidljivo u njegovu dizajnu, ali još i više u sadržaju – koji je opet dodatno osiromašen podacima. Iako je svojim opsegom Javno izvješće za 2018. godinu malo duže od svog prethodnika (43 stranice, nasuprot 40 stranica 2017. godine), uz ponešto manje stranica odvojenih za čisto “punilo” (njih 10, nasuprot 12 iz 2017. godine), teško je ne zamijetiti kompletno ispadanje odjeljka o proračunu SOA-e – odjeljka koji je postojao u izvješću za 2017. godinu, ali više ne postoji u aktualnom “Javnom izvješću”.
Kad ima novaca, ne treba o proračunu Agencije!
Laici bi rekli da se o proračunu govorilo u doba dok je on padao, a kako su sredstva za Sigurnosno-obavještajnu agenciju krajem 2018. (u rebalansu od 3. prosinca 2018. godine ) najednom završila praktično pa udvostručena – sada to više nije tema. Nema ni riječi koja bi objasnila činjenicu da se do pred koji mjesec radilo s oko 350 milijuna kuna, da bi onda godina bila okončana s izvršenim agencijskim proračunom od 655,7 milijuna HRK – dok se pritom mirno prijavljuje kako je ujedno broj sigurnosno-obavještajnih analiza i informacija upućenih državnom vrhu u 2018. godini za oko 13,4 posto manji nego prethodne 2017. godine (ipak malo iznad učinka iz do sada poznate 2016. godine).
Ujedno, dok se ovo izvješće formalno odnosi na 2018. godinu (ali ipak povremeno ne odoli navođenju stvari iz tekuće 2019. godine), o proračunskim stvarima se, dakle, uopće ne spominje ni činjenica kako je ovo povećanje na kraju 2018. izgleda bilo jednokratno – budući da u državnom proračunu za 2019. godinu Ministarstvo financija RH mirne duše opet piše kako je prvotni plan za 2018. na stavci SOA bio 359,6 milijuna, ujedno najavljujući njeno planirano povećanje na oko 402,2 milijuna HRK u 2019. godini (i onda dalje projicirano na 403,7 milijuna HRK u 2020. i 410,2 u 2021. godini). Dakle, riječ je o dodatnih oko 300 milijuna HRK, koje su u tišini tu ubačene krajem 2018. godine (i potvrđene Izvještajem o izvršenju državnog proračuna za 2018. godinu, kojeg je Vlada 16. svibnja ove godine sa svoje 157. sjednice otposlala u Sabor), kojima se onda u tekućoj 2019. godini planira dodati još oko 42,6 milijuna na prvotne prošlogodišnje planove. Gotovo 350 milijuna kuna bonusa u nekoliko posljednjih mjeseci – ali odjeljka o proračunu u Javnome izvješću za 2018. više nema.
Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza upućenih državnom vrhu
U takvom sadržajnom okolišu onda ne čudi ni činjenica da je za 2018. opet (baš kao i 2017. godine), izostao navod podataka o konkretnim mjerama nadzora nad djelovanjem Sigurnosno-obavještajne agencije u 2017. i 2018. godini. Iako je u Javno izvješće za 2018. ubačen odjeljak “Transparentnost i učinkovitost” – u kojem se načelno priča o teoriji nadzora nad radom sigurnosno-obavještajnih službi – tu zapravo nema ni glasa o ikakvim konkretnim potezima ikojeg od tri navedena kontrolna sustava, na čijim leđima stoji barem dio nadzora i nad efikasnošću trošenja povećanih proračunskih novaca u ovom segmentu RH. Ujedno, tu je (za razliku od 2017. godine) tek simbolična pažnja posvećena sumiranju kontakata SOA-e s javnošću u RH, gdje se navode “napori SOA-e da svoj rad približi javnosti i kroz rad s organizacijama civilnog društva, medijima i studentima” – da bi onda iduće dvije stranice bile potrošene na preslike kadrova iz usporedivih javnih izvješća “estonske, švicarske, nizozemske, švedske i njemačke sigurnosne/obavještajne službe“.
Konkretniji podaci o radu
Broj provedenih sigurnosnih provjera
Nakon dvije stranice uvoda (baš kao i 2017. godine), slijedi dio kratko naslovljen “SOA”. Tu se na 4 stranice opisuje ulogu, ustroj i ovlasti Sigurnosno-obavještajne agencije, da bi onda bio spomenut i njen rad. Tih nekoliko usporednih tablica unutar poglavlja “SOA u brojkama” ujedno su i najvrijedniji dio ovog odjeljka. Osim već spomenutog prvo rasta (za 31 posto, od 450 u 2016. na 590 u 2017.), a onda i pada (za 13,4 posto, na 511 tijekom 2018. godine) u broju sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza upućenih državnome vrhu (vertikalno izvješćivanje) – zanimljivo je i stagniranje broja sigurnosno-obavještajnih informacija dostavljenih drugim državnim tijelima (horizontalna suradnja), koje je nakon 2016. opalo oko 7 posto (s 13.500 na 12.500), i onda se tek malo popravilo u 2018. godini (na 12.600).
Broj provjera u statusnim pitanjima stranaca i državljanstava
Slično se ponašao i navedeni parametar broja provedenih sigurnosnih provjera – koji je nakon vrhunca u 2016. godini (6716) opao za preko 18 posto (5.490 u 2017,), da bi u 2018. godini lagano porastao (za oko 4,4 posto, na 5.730 provjera) – ali i parametar broja sigurnosnih provjera stranaca i državljanstava, koji je nakon vrhunca 2016. godine (73.511 provjera) opao 10,6 posto (na 65.690 u 2017. godini, i onda malo narastao u 2108. (za 2,5 posto, na ukupno 67.353 provjera). Jedino se broj izrađenih sigurnosnih prosudbi o kretanju/boravku štićenih osoba i štićenih objekata kretao ponešto drugačije, budući je on od vrhunca 2016. godine (696 prosudbi) gotovo pa stagnirao u 2017. (690 prosudbi), da bi onda oštro pao u 2018. godini (za 21,6 posto, odnosno na 541 prosudbu).
Okoliš i izazovi
Izgrađena i planirana plinska mreža na sjeveru Europe
Nakon ovih podataka na red dolazi širi opisni dio, kojim SOA definira široko okružje RH – u odjeljku “Globalno i europsko sigurnosno okruženje”. Ovdje je na ukupno 5 stranica teksta opisan kontekst geopolitičkog i ekonomskog nadmetanja svjetskih sila, uz poseban spomen i Kine, te naglasak na internet kao dodatan prostor igre. Sigurnosno stanje Europske unije dodatno je začinjeno pitanjem sigurnosti energetske opskrbe (naglasak na plinu), dok je NATO postavljen u odnos prema Ruskoj Federaciji, uz poseban osvrt na istok Europe i dodatne sankcije nakon korištenja bojnih otrova u Velikoj Bitaniji 2018. godine. Ovdje je opisana i opasnost od terorizma – s naglaskom na slomu Islamske države u Iraku i Siriji, te smanjenom broju terorističkih napada u Europi tijekom 2018. godine (njih 9, nasuprot 33 tijekom 2017. godine). Pa ipak, naznačene su opasnosti od povratka stranih boraca iz redova ISIL-a u svoje razne matične države, kao i problematika ilegalnih migracija koje nastavljaju biti problem za Europu i RH.
Pravci povratka stranih boraca iz redova ISIL
Idući odjeljak, naslovljen “Republika Hrvatska”, na 4 stranice sumira sigurnosne izazove za našu zemlju. Naglasak je na niskoj razini prijetnje od terorizma – gdje se spominje opasnost od “vukova samotnjaka”, ali se ujedno i detaljnije razmatra već poznati podatak o ukupno 7 državljana RH u redovima ISIL-a (dva muškarca koji su navodno obojica poginuli, i 5 žena čija sudbina nije jasna nakon pada Islamske države). Opasnost ekstremizma se opet potpuno otklanja (što je već tradicionalno, bez obzira na realno stanje), da bi tek bilo navedeno kako se ekstremistički nastrojeni pojedinci i skupine nastoje “povezati s ideološki bliskim skupinama/pokretima u inozemstvu“. Po pitanju gospodarske sigurnosti saznajemo kako je SOA radila na temi Agrokora, kao potpora drugim nadležnim državnim tijelima – o čemu je bilo izrađeno i tematsko izvješće za Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora. Ujedno se mogući hrvatski LNG terminal na otoku Krku predstavlja kao bitan za energetsku sigurnost RH i Europske unije.
SOA primjer pogubnih manipulacija iz BiH
Korupcija je prepoznata kao izazov sigurnosti, no tu začuđuje da se “ulaganje kapitala nepoznatog porijekla” gleda samo u svjetlu pranja novca, a ne i kao sredstvo stranih obavještajnih djelovanja ili informacijskih djelovanja protiv RH, koja su također spomenuta. Naime, po pitanju stranih država samo se navodi da su to one “koje NATO i EU percipiraju kao sigurnosni izazov ili prijetnju” – tako da ne čudi da su baš NATO i EU posebne teme stranoga interesa, uz odnos RH prema jugoistoku Europe i gospodarstvo. Poseban je segment posvećen i pitanju dezinformacija na štetu RH, koje se tiču slabljenja stabilnosti hrvatskih državnih institucija, te lažnog prikazivanje RH kao nevjerodostojne članice NATO i EU (uz poseban slikovni navod primjera iz ožujka 2019. godine, kada je portal iz BiH plasirao priču o hrvatskom naoružavanju vehabija u susjednoj državi). Spomenuti su i kibernetički napadi, koji posljednjih godina postaju stalni i sve brojniji.
Vehabije Keserović i Selimović nakon predaje kurdskim snagama, ožujak 2019. godine
Na idućih 5 stranica slijedi opis stanja i izazova iz “jugoistočnog susjedstva” Republike Hrvatske – prostora nestabilnosti, koji nije u NATO ni u EU (uz pozitivni spomen sporazuma Grčke i Sjeverne Makedonije iz veljače 2019. godine). Prema mišljenju SOA-e, iz tih krajeva se šire za Hrvatsku neugodne lažne vijesti – o čemu je u listopadu 2017. bilo izrađeno izvješće za Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora – a tu dolazi i do ugrožavanja položaja hrvatskih manjina (naglasak na BiH, a tek onda i na Srbiju). Ovo je i prostor s kojeg je oko 1.000 ljudi otišlo na ratišta Iraka i Sirije u redove ISIL-a (što je ilustrirano slikama zarobljenih boraca, podrijetlom iz BiH, u kurdskim logorima tijekom ožujka 2019. godine) – od čega ih se prema navodima SOA-e oko trećina već vratila, a oko četvrtine ondje i poginulo. Ekstremizam na juoistoku Europe opet je stavljen u velikosrpski te islamistički kontekst, dok je kao poseban izvor prijetnji naveden i porast ilegalnih migracija na tzv. Balkanskoj ruti zabilježen tijekom 2018. godine.
Međunarodna obavještajna suradnja
Posebno poglavlje zaradila je i tematika međunarodnih aktivnosti Sigurnosno-obavještajne agencije, gdje je na 3 stranice opisan niz dosega – od bilateralnog partnerstva s poljskom sigurnosnom službom ABW od svibnja 2018. (EU projekt podizanja osposobljenosti u području nacionalne sigurnosti, potpisan u sklopu svečanosti otvaranja Centra izvrsnosti za borbu protiv terorizma ABW-a), pa do višekratne organizacije NATO skupa o protuterorističkom djelovanju i sudjelovanja u osnivanju Obavještajnog koledža u Europi (Intelligence College in Europe) 4. i 5. ožujka 2019. u Parizu.
Uz sve razne suradnje, nigdje nema ni spomena Izraelu
Nakon toga slijedi na ukupno 8 stranica teksta prikaz 4 elementa svoga rada, za koje SOA smatra kako vrijede posebnog spomena. Kao prvo, tu je sudjelovanje u tzv. “Protuterorističkoj skupini” (Counter Terrorism Group–CTG), tematskom forumu europskih sigurnosnih službi u čije je članstvo SOA ušla još 2013. godine. Hrvatska SOA bi 2020. trebala predsjedati ovom asocijacijom, koja je 2016. uspostavila svoj zajednički mehanizam razmjene podataka sa središtem u Nizozemskoj. Kao drugo se spominje prijetnje od tzv. APT (Advanced Persistent Threat) kibernetičkih napada, koje karakterizira visoka razina stručnosti i prikrivenost u dužem razdoblju. Zbog složenosti i visokih troškova, za ovaj se tip napada (skupine Turla i APT28/Sofacy) sumnja da su “sponzorirani od strane pojedinih država” – a Hrvatska bi im mogla biti pojačano izložena zbog skorog predsjedanja Vijećem EU u 2020. godini. Da bi se pobliže objasnilo o čemu je riječ, naveden je i prilično optimistično intoniran primjer: apstraktni državni službenik u RH koji sam otkrije Spear-phishing napad, prijavi ga nadležnima (koji potvrde detalje napada), i time uvelike doprinese sprečavanju zlonamjerne aktivnosti. Kao treće, opisan je utjecaj koncepta “Big data” u analizi velikih količina informacija, ne bi li se u redovima SOA-e iz tog mora izdvojilo baš one relevantne podatke – na izričitom primjeru inflacije podataka s društvenih mreža i iz medija. Kao četvrto je opisana pojava “Internetsko trolanje”, odnosno namjerno ili nenamjerno širenje tzv “fake-news” objava, prvenstveno na društvenim mrežama i u medijima. Ovakve manipulacije SOA stavlja u kontekst hibridnih djelovanja, odnosno “informacijskih i psiholoških operacija kojima se želi utjecati na ciljano javno mnijenje i prilagoditi ga svojim političkim ciljevima i interesima” – koja se provode i kreiranjem namjenskih “hibridnih trolova“, radi narušavanja kredibiliteta ili stabilnosti ciljeva, te rušenja njihove javne potpore. Ujedno se navode i primjeri kada se radi tek “zagušivanje informacijskog prostora s lažnim vijestima i beskorisnim podacima, kako bi se skrenula pozornost javnosti ili onemogućila rasprava o nekoj temi“, objavom lažnih vijesti i svakojakih teorija zavjere.
Za kraj, na tri stranice je obuhvaćena i materija zapošljavanja u SOA-i, uz poseban navod kako “tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima visoko obrazovanje, a u ukupnom broju žene čine 40 % koje obavljaju sve vrste poslova iz djelokruga SOA-e“. Spomenuto je i kako u svojim centrima širom RH SOA pretežito zapošljava operativce, dok su analitičari, računalni stručnjaci i potporno osoblje koncentrirani u središnjici u Zagrebu.
Zaključak
Nažalost, trebalo je čekati preko 20 mjeseci (od 14. rujna 2017. do 3. lipnja 2019. godine) za službeno Javno izvješće SOA-e za 2018. godinu. Pri tome, iako je tekst formalno malo i narastao, on je u 5. po redu takvom dokumentu sadržajno još slabiji od prethodnog dokumenta. Posebno tu bode oči propust u objašnjavanju financijskog stanja ove državne agencije. Naime, bilo je izgleda lakše u dokumentu “Javno izvješće” preskočiti kompletnu tematiku proračuna, nego barem načelno objasniti činjenicu kako je RH tijekom zadnjih sedam mjeseci u to državno tijelo odlučila interventno ubaciti gotovo još jedan njihov godišnji proračun dodatno. Dok ni ranije SOA nije bila transparentna po pitanju objašnjavanja svojih troškova, u doba padanja proračuna tu se znalo s tugom opisivati stanje – a sada, kad je došlo do nagle i bitne promjene (prvo oko 300 milijuna HRK krajem 2018. i onda još preko 40 milijuna u 2019. godini), o toj temi više ukupno ni riječi.
Jednaka tišina prati i temu ikakvog nadzora nad radom sigurnosno-obavještajnog sektora u RH, za kojeg bi se mogli nadati da posljednjih godina možda ipak postoji, iako se ne spominje. Zato su spomenuta ukupno dva namjenska izvješća urađena za nadležni odbor Hrvatskoga sabora – što je zanimljiva praksa koja bi opet ukazivala na mogućnost da to parlamentarno radno tijelo nešto konkretno i radi, što se javnim gledanjem njihovih u pravilu za javnost zatvorenih sjednica također ne razaznaje baš najbolje.
