Kao i lani, i ove godine je Javno izvješće Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) za lanjsku te početak tekuće godine stiglo početkom jeseni. No, sada po ukupno sedmi put objavljen ovakav dokument nosi u sezoni 2020./2021. sa sobom i ponešto strukturnih novosti. Kao prvo, a ne i posebno bitno, ovoga puta je Javno izvješće svojim formatom na papir položeno vertikalno, i ponešto je brojem stranica duže od dosadašnjih – od 43 stranice 2020. stiglo je sada na 48 stranica sadržaja. Osim toga, a kao drugo, uočljive su i određene veće sadržajne promjene, nakon što se struktura ovih dokumenata relativno ustalila proteklih godina. Sada sadržaj Izvješća pobrojava točno duplo odjeljaka, koji su naslovljeni više opisno, a tematski prvo obrađuju teme koje se načelno smatra posebno zanimljivima, da bi tek kasnije na red došla i uobičajena poglavlja s širim pregledima stanja. No, pogledajmo ovaj dokument detaljnije.
Proračun i učinak
Numeracija ovogodišnjeg dokumenta kreće tek nakon nekoliko stranica grafičkih ukrasa i punila, i to Uvodnim obraćanjem ravnatelja Daniela Markića, koji je na čelu Agencije od 5. svibnja 2016. (sada u svom drugom četverogodišnjem mandatu, koji je započeo 6. svibnja 2020. godine). Nakon niza uobičajenih uvodnih predstavljanja sigurnosno-obavještajnog sustava, njegova smisla i ustroja, tek na 10. stranici dokumenta dolazimo do prvih ozbiljnih podataka (“Upravljanje proračunom”, stvarna stranica 10). No, dok se proteklih godina tu kretalo numeričkim navodima o godišnjem radu SOA, pa tek onda o financijama koje su to sve omogućile – za 2020. se krenulo ravno u glavu, iskazom dijela podataka o financiranju SOA i njene djelatnosti u lanjskoj godini, Imajući u vidu proračunske lomove te godine, zapravo iznenađuju podaci kako je Sigurnosno-obavještajna agencija tu prošla relativno dobro – od 398 milijuna kuna u 2019. pala je na 396 milijuna u 2020. godini. No, i ovdje, kao i u nizu drugih državnih institucija, prisutno je određeno igranje brojkama, budući da uvid u prve planove za 2020. godinu pri Ministarstvu financija ipak otkriva da se za potrebe SOA-e prvotno planiralo izdvojiti 414.546.617 kuna, da bi te želje do pred kraj godine stvarno pale na planiranih 395.798.917 kuna – od čega je onda u 2020. godini stvarno bilo potrošeno 394.289.892,87 kuna, što daje razliku od 4,9 posto između prvotnih planova i konačnog godišnjeg izvršenja.
Tek kada se vidi tu razliku prvotnih planova i konačnog izvršenja postaje ponešto jasnija jadikovka sadržana u riječima “Radi potreba rebalansa zbog pandemijskih uvjeta i pada gospodarske aktivnosti, proračun za 2020. godinu je smanjivan te su neki razvojni i modernizacijski projekti odgođeni ili je usporena njihova realizacija“. Ovo stanje stvari ocrtano je i u grafikonu koji pokazuje pad ulaganja u modernizaciju od 22,6 posto u odnosu na 2019. godinu, gdje treba držati na pameti kako su ukupna proračunska sredstava za SOA-u praktično pa ostala na lanjskim razinama, a neostvareni rast ukupnih sredstava iznosio je 5,14 posto proračuna. Imajući u vidu takvo prebacivanje modernizacije na buduća razdoblja, kao i općenitu stagnaciju operativnih aktivnosti izazvanu pandemijom, za pretpostaviti je kako su unutar SOA-e u 2020. godini ponešto rasla kadrovska izdvajanja. No, naravno, ovo je tek nagađanje, budući da se navodi: “Struktura proračuna SOA-e je, slijedom zakonskih odredbi, tajna što je praksa i ostalih država članica EU-a i NATO-a“.
Što se tiče učinka Agencije, neki drugi uobičajeni navodi o njenom radu završili su pred samim krajem ovoga dokumenta (poglavlje “Izvješćivanje korisnika svakodnevna je zadaća SOA-e”, stvarne stranice 42-43). Tu treba napomenuti kako je opseg objavljenih podataka zapravo ostao isti iako je smanjen broj njihovih grafičkih prikaza, budući su ove godine dvije kategorije mjerila godišnjega učinka dane u klasičnoj graf-formi – (1) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te izvješća s obavještajnim podacima”, te (2) “Broj provedenih sigurnosnih provjera” – dok su još tri kategorije mjerila ove godine dane u tekstualnoj formi, bez pripadajućih grafova – (3) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija upućenih korisnicima” kroz godine, (4) “Broj izrađenih sigurnosnih prosudbi”, te (5) “Broj provjera u postupku rješavanja statusnih pitanja stranaca i državljanstava” (koji je opao nakon 2016. i onda rastao proteklih godina).
Pri tome, zanimljivo je da je lani (1) broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza porastao 12, 5 posto (od 1.866 u 2019. na 2.099 u 2020.) dok je lani i 530 analitičkih uradaka bilo otposlano državnom vrhu (predsjednicima RH, Vlade i Sabora). Što se tiče (2) broja sigurnosnih provjera, njih je 2020. bilo provedeno 7,4 posto manje nego godinu ranije (od 6.241 u 2019. do 5.780 u 2020. godini) – navodno zbog manjeg broja zahtjeva kao jednog od učinaka pandemije. Kategorija (3) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija upućenih korisnicima”, koja je lagano opadala od 2016. godine, lani je imala ozbiljniji pad – 23,8 posto, od 12.200 u 2019. na 9.300 u 2020. godini. Uzrok ove promjene SOA vidi kao rezultat “otkazivanja društvenih, gospodarskih, političkih i ostalih aktivnosti sa sigurnosnim implikacijama tijekom 2020. godine zbog pandemije“. Kategorija (4) “Broj izrađenih sigurnosnih prosudbi” vezanih uz kretanje i boravak štićenih osoba te štićene objekte (koja je lagano rasla nakon većeg pada 2018. godine) opet se strmoglavila – pala je za 46,9 posto, odnosno od 565 u 2019. na 300 u 2020. godini. I ovdje SOA uzrok promjene vidi u posljedicama pandemije. Konačno, kategorija (5) koja se tiče sigurnosnih provjera stranaca i tražitelja državljanstva imala je najveći pad, koji SOA objašnjava zatvaranjima državnih granica tijekom pandemije. Nakon 76.637 takvih provjera 2019. godine, lani ih je napravljeno 75,4 posto manje (18.825 provjera). Zbog općih migracijskih trendova SOA očekuje da će ove vrijednosti ubuduće opet značajnije rasti. Dakle, u grafu su prikazani poslovi čiji je opseg porastao ili malo pao, dok su tri kategorije sa spektakularnim padom opsega posla ostale opisane samo tekstualno.
Ovdje treba sadržajno uvrstiti i segment sa samog kraja Javnog izvješća (stvarne stranice 45 i 46) koji govori o radu u Agenciji te kadru koji ta institucija zapošljava. Iako je ukupan broj SOA-zaposlenika tajan, spominje se kako ondje pretežu službene osobe, uz znatno manji udio namještenika. Tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima neku od razina visokog obrazovanja, oko 40 posto zaposlenih su žene, a ukupno gledano je dob zaposlenika Agencije uglavnom u rasponu od 30 do 50 godina starosti. Za prijam u SOA-u se ne provodi javni natječaj, a najzastupljenije su četiri kategorije radnih mjesta – (1) operativni službenici koji rade na prikupljanju podataka i zapošljavaju se uglavnom u centrima SOA-e na cijelom teritoriju RH, (2) zaposleni na poslovima analize i obrade podataka, (3) zaposleni na poslovima informatike i računarstva, te (4) radna mjesta pravnih, financijskih, administrativnih i sličnih poslova.
Prekretnica zvana Covid-19
U idućim dijelovima Javnog izvješća, na stvarnim stranicama od 11 do 22, slijedi analiza 5 posebnih prijetnji koje je SOA identificirala kao posebno vrijedne spomena u 2020. i 2021. godini. Kao prvo, tu je pandemija bolesti Covid-19 koja je dobila dvije stranice teksta. Uz općenito opisivanje ograničenja kretanja ljudi i roba, zatvaranja gospodarstava, a onda i pada gospodarskih aktivnosti te gospodarske krize, sve je tu općenito – uključujući i “posljedice u vidu nestašice određenih proizvoda, usporenih proizvodnih procesa, poskupljenja repromaterijala i posljedičnih inflatornih pritisaka“. Hrvatsku se poimenice spominje tek kao jednu od EU država pogođenih padom BDP-a od turizma (što se saniralo paketom mjera za oporavak EU članica), te kao posredno polje utjecaja novih informacijskih aktivnosti u geopolitičkom nadmetanju, kojima su “pojedine države koristile medijski prostor za naglašavanje slabosti Zapada u suočavanju s pandemijom, dok su prikrivale vlastite nedostatke“. Područjem poduzimanja ovih aktivnosti dijagnosticiran je i Zapadni Balkan, gdje tek “bliskost južnoslavenskih jezika” omogućava i utjecaj na Republiku Hrvatsku takvih teorija zavjera te dezinformacija oko farmaceutske industrije, porijekla virusa i svrhe cjepiva.
Kao drugo, istaknuta je “Teroristička prijetnja Europi” (a onda time i Hrvatskoj), iako se odmah konstatira i niska razina prijetnje, budući da “Trenutno nema utvrđenih izravnih terorističkih prijetnji hrvatskim institucijama, državljanima i interesima od strane terorističkih skupina/organizacija (neovisno o njihovoj ideologiji)“. Tri strane teksta ovdje obuhvaćaju sliku stanja (57 napada u EU te još 62 u UK i dva vjerojatna u Švicarskoj), s naglaskom na opasnost od radikaliziranih samostalnih pojedinaca. Iako se konstatira bitno slabljenje Islamske države i organizacije Al Qaeda, posebno se navode napadi u Francuskoj te nedalekoj Austriji, prije nego dođe i do spomena Hrvatske. Od domaćih događanja zanimljiv je spomen incidenta s kraja 2020. godine, kada je “psihički bolesna samoradikalizirana osoba bježeći iz psihijatrijske bolnice škarama napala prolaznike i policajce“, da bi se onda pažnju svratilo i na slučaj iz listopada 2020. godine – kad je “samoradikalizirani pojedinac izvršio oružani napad, s obilježjima terorističkog napada, na Markovu trgu na instituciju Vlade RH pri čemu je ranio policajca“. Doduše, ovo događanje se odmah i ublažava navodom kako podaci tu “ukazuju na psihički poremećaj disocijativne/bipolaritetne osobnosti kod napadača“, ilustriran i samoubojstvom počinitelja. Bez osvrta na usporedivo stanje u RH spominju se EU napadi motivirani desnim ekstremizmom (Njemačka, Belgija, Francuska), te lijevim ideologijama (Italija, Francuska) – prije povratka u vode radikalnog islamizma – prvo spomenom napada Islamske države na zračnu luku u Kabulu, a onda i razmatranjem opasnosti od islamista za Republiku Hrvatsku. Izvor takvih prijetnji vidi se u “zapadnobalkanskim zajednicama” sljedbenika terorističkih organizacija, od kojih su se neki vratili s ratišta, dok drugi tek očekuju skore izlaske na slobodu (više od 200 osoba do 2023. izlazi iz zatvora širom Zapadne Europe). Iako je zbog pandemije zastala repatrijacija boraca ISIL-a te njihovih žena i djece u države Zapadnog Balkana, od oko 1.000 osoba s prostora Sirije i Iraka vratilo se njih oko 450, a još oko 300 osoba to čeka u kampovima pod kontrolom sirijskih Kurda. Među njima je navodno i nekoliko osoba koje kao drugo imaju i državljanstvo RH (osim jedne osobe). Opasnost se vidi i u tranzitu radikalnih islamista iz država Zapadnog Balkana pa preko teritorija RH do njihova boravišta u zapadnoeuropskim državama, kao i u mogućnosti terorističke uporabe balkanske migracijske rute za odlazak na Zapad.
Kao treće, spominje se da “Ekstremizam jača u vrijeme pandemije”, gdje dvije strance teksta uključuju i okvir posvećen napadu na Markovom trgu 12. listopada 2020. godine, uz istodobnu konstataciju da “Hrvatska je i dalje društvo u kojem ekstremizam, ni po jednoj osnovi, vjerskoj, ideološkoj ili nacionalnoj, nema značajnije uporište, kao ni potporu u javnosti, a time ni snagu ili potencijal za destabilizaciju nacionalne sigurnosti“. Godine ignoriranja desnog ekstremizma u Hrvatskoj SOA sada dopunjava opažanjima o samoradikalizaciji putem Interneta izoliranih pojedinaca u okolnostima pandemije – priznajući tu ipak stajalište Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 22. srpnja 2021. godine kako se kod napada na Markovom trgu radilo o terorizmu, iako je kaznena prijava bila odbačena zbog smrti napadača. No, dok se ulogu SOA-e pri prevenciji radikalizacije vidi prvenstveno u ranom upozoravanju, odnosno prepoznavanju procesa i nositelja radikalizacije, te izvješćivanju nadležnih – temu se razvodnjava brzim prelaskom na lijeve te anarhističke nasilne ekstremističke skupine i pojedince, doduše i Italiji i Grčkoj, prije spomena internetskog umrežavanja svekolikih ekstremnih pojedinaca. Detektirane su i “aktivnosti malobrojnih osoba s ekstremističkim opredjeljenjem u RH” koje promiču “nasilne neonacističke ideologije iz zapadnih ekstremističkih krugova” i sukobljavaju se (zasad u virtualnom prostoru) s pripadnicima i skupinama suprotnih ideoloških polazišta – uz napomenu da osobe koji objavljuju svekolike ekstremističke sadržaje često ne žive u RH. Opet se ističe i velikosrpski ekstremizam u pojedinim državama susjedstva, kojeg javno izražavaju i pojedine političke i medijske osobe iz susjednih država kroz društvene mreže ili javne nastupe – kao i opasnost od navijačkog nasilja koje ponekad poprima i karakter međunacionalnih sukoba (navijači klubova iz RH i Srbije).
Kao četvrto, napominje se da “Strano obavještajno i informacijsko djelovanje stalno je prisutno”, gdje je RH prvenstveno zanimljiva u kontekstu Europske unije i NATO saveza, te u svjetlu hrvatske politike prema državama Zapadnog Balkana. Na stranici i pol teksta (stvarne stranice 18 i 19), uz pasivna djelovanja (prikupljanje podataka o RH), spominju se i aktivna djelovanja – posebno utjecanje na javno mnijenje, međunarodni položaj RH te domaće procese donošenja odluka. Ističu se i tzv. “informacijska djelovanja”, plasiranje lažnih vijesti, kojima se želi narušiti položaj RH u NATO i EU, te utjecati na destabiliziranje susjednih država – uz poseban spomen (1) plasiranja “zlonamjernih teza o SOA-i i RH pod krinkom znanstvenih instituta” o tome da je Hrvatska “najveća kočnica i faktor ugrožavanja mira na Zapadnom Balkanu“, te (2) lažnih medijskih objavama u kojima se SOA-u i RH optuživalo za naoružavanje terorista u BiH. Napominjući da se obavještajne operacije u pravilu provode u tajnosti, SOA ipak u svom Izvješću za 2020./2021. godinu navodi niz javno poznatih djelovanja ruske vojne obavještajne službe GRU, obavljenih između 2011. i 2020. godine, uz posebnu grafiku posvećenu ukrajinskom hvatanju ruskog špijuna u vlastitim vojnim redovima iz svibnja 2020. godine – koji se navodno sa svojim ruskim nalogodavcima nalazio i na prostoru Hrvatske.
Kao peto, SOA napominje kako “Državno sponzorirani kibernetički napadi sve su zastupljeniji u špijunaži”, čemu se posvetilo tri stranice teksta (stvarne stranice od 20 do 22). Naglasak je prvo stavljen na državno sponzorirane grupe koje održavaju APT (Advanced Persistent Threat) pritisak, uglavnom prema EU i NATO članicama. Republika Hrvatska je zadnjih godina navodno bila ciljem više desetaka državno sponzoriranih kibernetičkih napada, uglavnom usmjerenih na sustave Ministarstva vanjskih i europskih poslova te Ministarstva obrane. Nakon što je SOA 2019. godine uspostavila svoj Centar za kibernetičke tehnologije, on je uporabom sustava nazvanog SK@UT krenuo nadzirati “sigurnosno indikativne događaje” – da bi tijekom 2020. tako bilo potvrđeno 12 državno sponzoriranih kibernetičkih napada na ciljeve u RH. Pojačan pritisak APT grupa objašnjen je hrvatskim predsjedanjem Vijećem EU tijekom prve polovice 2020. godine, kao i iskorištavanje okolnosti pandemije COVID-19, te značajno povećanom vidljivošću nacionalnog kibernetičkog prostora kroz širenje opsega sustava SK@UT. Dok se ubuduće očekuje sve više napada, spomenuti Centar nastoji prepoznati najbolje prakse odgovora na napade te jačati sigurnosnu kulturu i namjenske sigurnosne politike kao sredstvo zaštite. Nakon toga SOA u Javnom izvješću ističe nedavne međunarodne cyber-incidente (slučaj Solarwinds) i slučajeve uporabe ransomware napada – uz više međunarodnih primjera ističući i takav napad na naftno poduzeće INA početkom 2020. godine. U ovom segmentu umetnuta su i dva istaknuta tematska okvira – prvi se bavi problemima atribucije takvih napada, ističući da je EU 2020. krenula napade pripisivati grupama i pojedincima iz Ruske Federacije, Kine i Sjeverne Koreje, uz uvođenje “odgovarajućih sankcija” u pojedinim slučajevima. Drugi okvir objašnjava spomenuti sustav SK@UT, distribuiranu mrežu senzora koju su izgradili SOA i Zavod za sigurnost informacijskih sustava. Ovoj je mreži 1. travnja 2021. Vlada kroz svoju “Odluku o mjerama i aktivnostima za podizanje nacionalnih sposobnosti pravovremenog otkrivanja i zaštite od državno sponzoriranih kibernetičkih napada” navodno omogućila dostup do infrastrukture operatora ključnih usluga, davatelja digitalnih usluga, operatora kritične nacionalne infrastrukture te drugih pravnih osoba registriranih u RH.
Malo reklame kao kratki predah
Segment nazvan “Kibernetička otpornost postaje ključ zaštite nacionalne sigurnosti”, koji slijedi u SOA Javnom izvješću za 2020./2021. godinu, teško je komentirati na ozbiljan način. Naime, riječ je o tri stranice teksta s dvije ilustracije (stvarne stranice od 23 do 25), koje tek uvjetno imaju veze s radom agencije SOA u 2020. godini. Naime, riječ je tu o citatu izlaganju ravnatelja SOA-e održanom 21. travnja 2021. godine na globalnoj konferenciji Cybertech Global 2021 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima kojem prethodi tek kratki uvod s objašnjenjem konteksta. Spomenuto izlaganje pisano je neformalno i u prvome licu, a reklamira modernu Agenciju koja je u siječnju 2020. javnosti u Tel Avivu predstavila svoj Centar za kibernetičke tehnologije. Ova je infrastruktura onda iskorištena tijekom predsjedanja RH Vijećem Europske unije – kada je zabilježeno udvostručenje broja državno sponzoriranih APT napada na hrvatski kibernetički prostor. Ujedno se kao buduće izazove spominje nove 5G tehnologije te novi paket EU legislative od 16. prosinca 2020. (Direktiva NIS2, Kibernetička strategija EU, Direktiva o otpornosti kritičnih entiteta). Sve to začinjeno je brojnim doskočicama o tome da SOA ima “mlade i pametne cure i dečke koji su u stanju klikom miša zaštititi nacionalnu sigurnost“.
Pobrajanje još nekih polja rada
Nadalje dolazimo do tri tematska segmenta koji se tiču (1) gospodarske i energetske sigurnosti, (2) suzbijanjem korupcije, te (3) rasvjetljavanjem sudbine stradalih i nestalih u Domovinskome ratu. Istini za volju, uz ove četiri stranice Izvješća (stvarne stranice od 26 do 29) sadržajno treba dodati i još dva kasnija poglavlja – čijih se četiri stranice bave (4) organiziranim kriminalom, te (5) nezakonitim migracijama (stvarne stranice od 36 do 39) – ne bi li zaokružili posebno istaknuta polja dodatnog rada Sigurnosno-obavještajne agencije.
Plutajući LNG terminal u Omišlju pušten u rad 29. siječnja 2021. spaja se na plinovod Zlobin-Omišalj
Nažalost, sve ove segmente prvenstveno karakterizira općenito objašnjavanje rada koji bi se tu trebao provoditi, ali uz vrlo malo ikakvih navoda o konketno obavljenom poslu ili postignutim rezultatima. Tako (1) saznajemo da SOA “prati nacionalne, regionalne i globalne gospodarske procese i kretanja koja mogu utjecati na gospodarsku sigurnost, položaj i interese RH“, odnosno da se “sagledavaju rizici obavještajnog i hibridnog djelovanja protiv hrvatskih ili zajedničkih europskih interesa pod krinkom legitimnih gospodarskih aktivnosti“. Sve to zvuči iznimno dobro i ohrabrujuće dok se čovjek ne sjeti bilo brojnih primjera stranih špekulanata koji su kupovali imovinu u Hrvatskoj ili naznaka političke uloge koju su pojedina strana poduzeća posljednjih godina igrala u financiranju pojedinih velikih stranaka u RH. Jednako je pitanje i ekonomske sigurnosti, gdje saznajemo kako je “SOA uključena i u praćenje procesa u energetskom sektoru“, da bi se tek načelno spomenulo puštanje u rad LNG terminala na Krku 29. siječnja 2021. godine – koje predstavlja značajan čimbenik energetske neovisnosti i diverzifikacije izvora plina za RH, kojem se planira dodati i tzv. “Južnu interkonekciju” za povezivanje s plinskim sustavom susjedne Bosne i Hercegovine. Po pitanju (2) suzbijanja korupcije – čime se u RH primarno bavi čitav niz državnih institucija – saznajemo da i SOA ima načelnu ulogu, da u slučaju pribavljanja podataka kroz operativni rad o tome obavijesti druga nadležna tijela (MUP, DORH, USKOK, Ministarstvo financija, Porezna uprava). Pri tome se spominje i interes za ulaganjem u RH kapitala nepoznatog porijekla (uz rizik da se radi o „pranju“ nezakonito stečenog novca) – iako je jasno da takva događanja u RH na dnevnoj bazi prolaze potpuno neometano, recimo na polju jačanja postojećih ilegalnih kartelnih udruga u pojedinim aspektima domaćih medija. Jednak je slučaj i (3) po pitanju rada na rasvjetljavanju sudbine i mjesta ukopa nestalih osoba. Ovdje se već godinama navodi uloga Sigurnosno-obavještajne agencije, u pravilu bez ikakvog spomena konkretnih rezultata tog rada. Ujedno, ovdje se navodi i rad na “utvrđivanju mjesta boravka osoba za kojima je RH raspisala tjeralice i nalaze se u bijegu od kaznene odgovornosti, a u cilju njihovog procesuiranja pred pravosudnim tijelima” što je posebno živopisno. Naime, niti Hrvatska aktivno goni ikakve ratne zločince, niti je posljednjih godina bilo vidljivo zamiranje običaja da se subjekti većih kaznenih postupaka nesmetano od pravnoga progona u RH skrivaju odlaskom u inozemstvo.
Slična je situacija po pitanju (4) suzbijanja organiziranog kriminala – gdje se prvo opisuje pojavu i njene učinke na EU razuni (prihodi u 2019. iznosili 1 posto EU BDP-a, odnosno oko 139 milijardi eura), da bi se u doba pandemije bolesti Covid-19 posebno istaknulo kibernetičke zločine te mešetarenje deficitarnim robama – među ostalim i raznim medicinskim zaštitnim priborom kojeg je nedostajalo. U regiji Zapadnog Balkana, čije se nevolje prelijevaju i na Hrvatsku, SOA je posebno istaknula srpsko-crnogorske organizirane kriminalne skupine koje se učestalo uvezuju i s pojedinim lokalnim navijačkim skupinama. Uz isticanje Balkana kao glavnog tranzitnog pravca za dopremu heroina put EU, SOA je posebno navela i uspjeh postignut u travnju 2021. godine, kada je policija u Luci Ploče zaplijenila oko 574 kg kokaina dopremljenog u kontejneru banana iz Južne Amerike. Uz to se nije propustilo napomenuti rizike učestalog krijumčarenja ljudi preko granica u regiji, te ilegalnog izvoza oružja (uglavnom iz ratova 90-tih) – kao izdašnih izvora profita za organizirane kriminalne skupine. Što se tiče (5) ilegalnih migracija, konstatira se smanjenje broja nezakonitih ulazaka migranata iz Turske u Grčku, što nažalost nije smanjilo intenzitet nezakonitih migracija u jugoistočnoj Europi – posebno novim pravcima tzv. balkanske rute. Dok se dio migrantskog toka preusmjerio iz Srbije prema Rumunjskoj i dalje prema Mađarskoj, prema zapadnoj Europi – pritok novih migranata i stacioniranje značajnog broja ljudi u Bosni i Hercegovini garantira nastavak pritiska na hrvatske granice. Dok su pandemijske okolnosti dovele do usporavanja migrantskih tokova, SOA napominje i javnozdravstveni izazov kojeg mogu predstavljati ovakva ilegalna kretanja ljudi za zemlje na migrantskim rutama – što je samo dodatak na već prepoznate rizike da ova kretanja iskoriste i terorističke organizacije pri dopremanju svog ljudstva u Zapadnu Europu.
Napokon i pregledi stanja
Iako su u dosadašnjim izdanjima SOA godišnjih pregleda izvidi sigurnosnog stanja na globalnoj razini, u susjedstvu Europske unije i širom regije Zapadnog Balkana spadali na početak dokumenata – u ovogodišnjem Javnom izvješću se njihovih ukupno šest strana (stvarne stranice od 30 do 35) našlo potisnuto na začelje čitavog dokumenta. (1) Globalni pregled karakterizira opisivanje geopolitičkog nadmetanja EU, SAD, Rusije i Kine u okolnostima visoke razine međusobne povezanosti kroz globalnu ekonomiju. Pri tome, i Europska unija (kao i Sjedinjene Američke Države) sve više Kinu doživljava ekonomskim takmacom i sistemskim suparnikom – čije su investicije širom svijeta izvor specifičnih problema. Za razliku od toga, Ruska Federacija je i dalje pod sankcijama nakon agresije na Ukrajinu, a u svojoj se politici i dalje uvelike oslanja na vojnu moć u čiju modernizaciju stalno ulaže značajne resurse uz istodobno ekonomsko okretanje prema Aziji i Kini posebice. Na to sve se u SOA izvješću iz nekog razloga nadovezuje (2) pregled Zapadnog Balkana kao prostora opterećenog “nedovršenim stabilizacijskim procesima” gdje nepovoljni politički i gospodarski uvjeti omogućuju jačanje ekstremnih tendencija te intenzivno iseljavanje. Dok Bosnu i Hercegovinu obilježava politička nestabilnost, kojoj SOA velik dio uzroka vidi u statusu tamošnjih Hrvata te izostanku prilagodbe političkog okvira postavljenog u Daytonu, regiju dodatno tresu sučeljavanja Srbije i Kosova, kao i politički rascjep u Crnoj Gori kojeg produbljuje promoviranje koncepta „srpskog svijeta“ kao nekakvog jedinstva srpskog političkog naroda. Što se RH tiče, SOA tu vidi probleme u osporavanju legitimnosti i zakonitosti “oslobodilačkih vojnoredarstvenih operacija tijekom Domovinskog rata“, kao i sustavno prikazavanje Hrvatske kao države nastale na zločinima te sljednice politike kvislinške NDH iz Drugog svjetskog rata. Za kraj je tu pozicioniran i (3) pregled nestabilnog europskog okruženja – gdje se strpalo sve, od dovršenih sukoba u Gorskom Karabahu i Gazi, preko stagnirajućih ratova u Siriji i Libiji, sve do pitanja učinaka pobjede talibana u Afganistanu i manjinske pobune u etiopskoj regiji Tigraj. Uz to, po nekoliko rečenica je posvećeno i osvrtu na stanja u Ukrajini i Bjelorusiji, kao i na krize u Somaliji te širom Sahela. Za sva ta događanja skupno je tek površno konstatirano kako bi se mogla preliti na Europu, bilo kroz terorizam ili valove migranata.
Završni segmenti
Online konferencija o podizanju svijesti u prevenciji terorizma.u sklopu projekta ABW-a i SOA-e, 19. i 20. siječnja 2021. godine
Za kraj je ostalo tek razmotriti i segmente (1) o međunarodnoj suradnji SOA-e, te (2) demokratskom nadzoru nad radom Sigurnosno-obavještajne agencije. Kao prvo, bitnu temu međunarodne suradnje u NATO i EU kontekstu SOA je u svom Javnom izvješću za 2020./2021. ilustrirala svojim sudjelovanjem u osnivanju Obavještajnog koledža u Europi (Intelligence College in Europe – ICE), postupkom započetim 26. veljače 2020. kroz potpisivanje Pisma namjere o uspostavi u Zagrebu. Ujedno, od aktualnih 23 države članice, baš je Hrvatska putem SOA-e predsjedavala Koledžom tijekom 2020. godine, jednako kao što je u prvoj polovici 2020. bila i na čelu platforme zvane Protuteroristička skupina (Counter Terrorism Group – CTG) koja okuplja sigurnosne službe država članica EU-a i drugih zapadnoeuropskih država. Ujedno spomenuta je i suradnja SOA-e s Agencijom za unutarnju sigurnost (ABW) Republike Poljske – projektu sufinanciranom iz Europskog socijalnog fonda od 2018. do 2020. godine radi osposobljavanja javne uprave za učinkovitije identificiranje i suzbijanje terorističkih te asimetričnih prijetnji. Kao drugo, što se tiče nadzora nad radom Sigurnosno-obavještajne agencije, SOA konstatira da je on unutarnji (kroz posebnu ustrojbenu jedinicu zaduženu za nadzor zakonitosti rada ustrojstvenih jedinica i zaposlenika SOA-e, zaštite tajnosti podataka i protuobavještajne zaštite) i vanjski. Pri tome, zakon nalaže tri oblika vanjskog nadzora (parlamentarni nadzor Hrvatskog sabora, stručni nadzor Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, te građanski nadzor Vijeće za građanski nadzor sigurnosnoobavještajnih agencija), dok si je sama Agencija tu zamislila i “sudski nadzor”, kroz činjenice da Vrhovni sud odobrava mjere kojima se privremeno ograničavaju neka ustavna ljudska prava i temeljne slobode te da je zakonitost rada SOA-e podložna sudskoj kontroli. Nažalost, pri svemu tome u Javnome izvješću za 2020./2021. više nema ni traga aktivnosti koja je godinama bila uobičajena – više nema spomena praksi održavanja godišnjeg komuniciranja SOA-e sa zainteresiranim predstavnicima civilnoga društva u Republici Hrvatskoj kao šireg oblika prakse demokratskog nadzora nad sigurnosnim sektorom te alata dobrog javnog komuniciranja Agencije i građanstva.
