Promatrajući četvrto po redu “Javno izvješće”, koje je 14. rujna 2017. objavila Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA), teško je ne primijetiti poprilične razlike u usporedbi s tri prethodna takva godišnja dokumenta. Kao prvo, riječ je o razlici u formatu i vizualnom dizajnu dokumenta, ali je mnogo bitnija druga razlika – ona u kraćenju dokumenta. Pri tome, zahvati su izvedeni u sadržaju i tekstu, a ne u ukrasnim detaljima kojima se periodično na gotovo praznim stranicama vizualno ističu neki podaci iz sadržaja izvješća. Za razliku od izvješća za 2014. (52. stranice), 2015. (48 stranica) i 2016. godinu (49 stranica) – novi dokument SOA izvješća sada obuhvaća samo 40 stranica, od čega njih 12 otpada na korice, ukrase i slično (dok je prošle godine u 9 stranica duljem dokumentu bilo samo 10 stranica takvih “punila”). Ipak, treba istaknuti da razlike nisu baš toliko drastične kako bi to na prvi pogled izgledalo, budući su u novome Izvješću sabijeni i grafički prilozi, a tekst je stavljen u tri stupca po položenim stranicama, namjesto dosadašnjeg jednog stupca na uspravnome formatu.
Prije bilo kakvog detaljnijeg ulaska u analizu sadržaja ovogodišnjeg javnog izvješća SOA-e, napomenimo da je u takvim sadržajnim promjenama vidljiv izostanak dva strukturno bitna dijela ovakvog dokumenta. Kao prvo, tu nema ni riječi o konkretnim detaljima provođenja nadzora nad radom ovog dijela sigurnosno-obavještajnog sustava Republike Hrvatske. Dok nije sporno kako RH regulira da taj nadzor bude ustrojen u tri grane (parlamentarni, stručni i građanski) – u dosadašnjim se godinama moglo čuti i o tome kako se taj posao praktično provodio, koliko je bilo upita o postupanjima SOA-e, te onda i disciplinskih postupaka. Sada tih podataka nema i nije jasno je li tu tijekom 2016. godine došlo do zastoja te urušavanja nacionalnih sustava nadzora (možda i zato jer Vijeća za građanski nadzor nema još tamo od listopada 2015. godine), ili se samo propustilo išta o provedenim nadzorima objaviti. Jednako tako, a kao drugo, nema ni traga jedinstvenom sumiranju kontakata SOA-e s javnošću, prvenstveno onom u RH, ne misleći pod time tek na reklamiranje potencijala zapošljavanja u ovoj Agenciji (što je izvedeno na zanimljiv način). Nasuprot tome, teško je ne zapaziti i pojavu da se spomen problema ili teme koja nedvojbeno dira Republiku Hrvatsku u tekstu Izvješća često svodi na širi europski kontekst – ne bi li se onda citiranjem širih europskih pristupa ili pojedinih aktivnosti EU-tijela ilustriralo i tamošnji odgovor na izazov (bez spomena ikakvih hrvatskih mjera, gledanja ili pristupa), te time zapravo izbjeglo tu temu u domaćem kontekstu.
Što kaže izvješće SOA za 2016/2017. ?
Broj provedenih sigurnosnih provjera po godinama
Kao prvo, SOA ističe kako radi više nego prije. Broj kompleksnijih analitičkih uradaka koje se šalje prema vrhu vlasti narastao je na gotovo po dva svakog radnog dana u godini (s 290 njih 2014. na 450 u 2016. godini), a usporedivo je navodno porastao i broj informacija koje se šalje u ostala državna tijela (od njih 8.700 2014. godine na 13.500 u 2016.). Tu je zanimljiv detalj da se u o oba slučaja radi o porastu od točno 55,17241379310345 posto (da, identično u 14 znamenki nakon decimalnog zareza!), gdje se treba nadati kako je riječ o realnoj promjeni, a ne tek o namještanju s istim postotkom. Dok se temu “Sigurnosne provjere” nekad prikazivalo u kontekstu ukupnog rada SOA-e, sada je ona izvađena u zaseban mali odjeljak – koji opet pokazuje rast opsega posla. Samih sigurnosnih provjera je u 2016. napravljeno 18,45 posto više nego godinu ranije, a broj sigurnosnih prosudbi vezanih uz štićene osobe ugrubo je ostao isti kao 2015. godine.
Radikalno je skraćen i prikaz sigurnosnog okružja RH, izbacivanjem podjele na (1) jugoistočno susjedstvo RH i (2) europsko okruženje – koju se sad promatra jedinstveno pod naslovom “Sigurnosno okruženje pod utjecajem pojasa nestabilnosti oko Europe”. U njemu je radikalno skraćen međunarodni dio, potpunim izbacivanjem podsaharske Afrike (u kojoj je svojedobno bilo otmica hrvatskih državljana) i Somalije (gdje RH djeluje na razne načine), ali i radikalnim kraćenjem iskaza stanja u Siriji, Libiji, te Ukrajini. Ovo je ujedno i jedini dio dokumenta gdje se jasno govori o odnosima Ruske Federacije i Ukrajine, za koje se navodi da “… u pojedinim elementima podsjećaju na odnose iz vremena Hladnog rata“, ujedno jasno spominjući da “Rusija nastoji ograničiti daljnje širenje i utjecaj NATO-a i EU-a prema istoku Europe, te ojačati svoj utjecaj prema Europi“. Tek nešto manje je kraćen spomen stanja u “susjedstvu” – gdje treba istaknuti spomen “globalnih rivalstava” ilustriranih pokušajem državnoga udara u Crnoj Gori 16. listopada 2016. godine (samo uz spomen sudskih postupaka protiv ruskih, srpskih i crnogorskih državljana).
Tema migracija i migranata
Provjere u postupcima o statusnim pitanjima stranaca
Ovu se tematiku spominje na više odvojenih mjesta u Izvješću SOA-e za 2017. godinu. Kao prvo, nje ima u razmatranju okoliša RH. Ondje su spomenute “masovne migracije” namjesto negdašnjeg govora o “migracijskome valu” – uz tek naznaku velikog smanjivanja prometa na “balkanskoj ruti”, te problema oko integriranja migranata – oboje bez ulaska u detalje. Nadalje, o takvim strancima koji prolaze kroz RH ili u njoj traže kakva statusna prava govori se i pri razmatranju posla oko broja izvedenih provjera vezanih uz statusna pitanja stranaca. Baš je ovdje zanimljivo da se 2015. tako sigurnosno provjerilo 65.356 ljudi, a 2016. njih 73.511. Ukupno je to u dvije godine 138.867 provjera stranaca, no ako uzmemo u obzir da se spominjao prolazak oko 650.000 izbjeglica i migranata kroz RH u tzv. “migrantskome valu” – riječ je tu o provjeri praktično pa tek svakog petog takvog “prolaznika”.
Načelno, tematika migranata sagledava se još i među potencijalnim uzrocima ekstremizma, prvenstveno u Europi, a tek rubno u Hrvatskoj – uz mogućnost rasta ovoga problema vezano s “usložnjavanjem izbjegličke i migrantske krize“, te rastom protuimigrantskih tendencija u Europi. Za razliku od toga, aktualni hrvatski dio ovakvih problema sa strancima sadržan je više u posebnom odjeljku “Uloga SOA-e u rješavanju zahtjeva za međunarodnom zaštitom”. Ovo je potpuno novi segment ovakvih godišnjih izvješća, koji nažalost tek blago naznačava problem. Naime, tu je spomenuta mogućnost pokretanja sudskih postupaka temeljem ishoda sigurnosnih provjera stranaca, te izdanih mišljenja o sigurnosnim zaprekama za strance koji traže međunarodnu zaštitu u RH – dok nije teško uočiti činjenicu da je za veliki broj takvih SOA-uradaka u RH zaista i pokrenuto sudovanje, gdje je hrvatsko pravosuđe posljednjih mjeseci na gotovo serijskoj bazi počelo dovoditi u pitanje izdana obavještajna mišljenja i provjere.
Ekstremizam kao problem
Kada SOA opisuje ekstremizam u svjetlu motivacije za nasilje ili protudržavne aktivnosti, i za 2016. godinu se tu vidljivo spušta lopta. Govori se o djelovanjima sa slabom potporom javnosti i malim pokretačkim potencijalom. Pri tome se spominje posebna uloga društvenih mreža, utjecaj nezaposlenosti i krize, kao i moguće širenje ekstremnih djelovanja prema migrantima i strancima. Ponovno su posebno istaknute i pojedine navijačke skupine nezadovoljne stanjem u hrvatskome sportu – kao da je tu riječ o nekoj elementarnoj nepogodi, a ne o izvoru brojnih sudskih postupaka, naznaka kriminala i korupcije širih razmjera koji teško da mogu ostaviti ravnodušnima i najmirnije građane. Spomen ekstremizma je za kraj garniran i spomenom velikosrpske i četničke ideologije, posebice na društvenim mrežama.
Naravno, kako je već uobičajeno u Hrvatskoj posljednjih godina, tu sustavno nema spomena pojavama koje su barem donekle suprotstavljene ovoj već ustaljenoj retorici SOA-e o ekstremizmu. Na primjer, tako Ministarstvo vanjskih poslova SAD u svom Izvješću o stanju ljudskih prava u RH za 2016. godinu spominje skup održan 26. siječnja 2016. godine, kojim je 5.000 do 7.000 ljudi krenulo rušiti Vijeće za elektroničke medije radi legalno izrečenih sankcija za govor mržnje na televizijskoj stanici Z1. Prema navodima iz Policijske uprave zagrebačke (PUZ): “Zbog iznimno velikog broja prosvjednika osobe nisu identificirane niti je zasad utvrđena osnova sumnje u možebitno počinjenje kaznenog djela ili prekršaja” – znači, upravo suprotno navodima iz SOA-e, ikakvo državno postupanje izostalo je upravo zbog brojnosti sudionika ovoga skupa. No, nije tajna da se posljednjih godina politički desni ekstremizam u Hrvatskoj općenito tolerira te umanjuje.
Terorizam kao prijetnja
Tema terorizma kroz 2016. godinu razrađena je na dvije stranice teksta, a po prvi put je tu rečeno: “RH nije među prioritetnim metama islamističkih terorističkih skupina. Ipak, kao i za bilo koju drugu europsku državu, ne može se isključiti mogućnost terorističkog napada na hrvatskom tlu“. Time je iskorištena fraza poznata iz obrambenih dokumenata, a izbjegnut je i govor o povećanju opasnosti kakav se moglo vidjeti u izvješćima SOA-e tijekom proteklih godina. Registrirani su brojni napadi širom Europe, kao i uloga interneta i društvenih mreža u indoktrinaciji skupina i pojedinaca za buduće napade.
Naslovnica teksta, internetski magazin Rumiyah (BiH izdanje) od 7. lipnja 2017. godine
Salafisti su u RH procijenjeni kao malobrojni (nekoliko desetaka osoba koje ne pozivaju na nasilje), ali je istaknuto jačanje takve opasnosti u jugoistočnome susjedstvu Hrvatske. Pri tome je naglašeno: “U državama jugoistočnog susjedstva trenutačno ima više od 10.000 sljedbenika salafizma okupljenih u više desetaka tzv. paradžemata i nekoliko enklava“, uvažavajući i razlike između “političkog salafizma” i “takfirskog salafizma”. Ove su teze u radikalnoj suprotnosti od izjava koje su se u hrvatskim medijima mogle čuti početkom ovoga mjeseca – gdje je Hina prenijela izjave “neimenovanog izvora s Pantovčaka”, koje su ustvrdile da je “… u BiH u ovom trenutku prisutno pet tisuća salafista, što zajedno s onima koji ih podržavaju čini oko 10 tisuća ljudi s vrlo radikalnom retorikom i namjerama“. Dakle, od nedavnog spomena samo BiH, izvješće SOA-e ovu brojku širi na čitavo jugoistočno susjedstvo RH, koje čini barem 6, ako ne i više država – što baš i nije isto.
SOA tu spominje i odlazak oko 1.000 osoba iz regije na ratišta u Siriji i Iraku, od čega se spominje pogibija njih oko 20 posto u redovima ISIS, ali i povratak njih oko 35 posto. Od toga je iz Hrvatske ondje službeno registrirano samo 7 osoba s hrvatskim državljanstvom (od toga njih 6 s dvojnim državljanstvima i drugih država), od čega je na prostorima ISIS-a aktualno prisutno njih 6, jer se jedna osoba vratila put zapadne Europe.
Gospodarstvo i energetska sigurnost
Zapljena 105,3 kg marihuane na graničnom prijelazu Stara Gradiška, 20. studenog 2016. godine
SOA je ponosna na činjenicu da nastoji pratiti stanje u hrvatskom gospodarstvu, posebice u “temama koje mogu imati utjecaja na nacionalnu sigurnost i gospodarske interese RH“. Iako nema ni naznake iskazu obrade sustava Agrokor prije no što je on početkom 2017. ugrozio čitav taj gospodarski sustav, ili barem radu na njegovim financijskim aktivnostima koje su RH izložile na milost i nemilost niza ruskih državnih banaka (o čijim se političkim interesima i djelovanjima itekako čuje u inozemstvu) – SOA za 2016. godinu navodi ponešto o korupciji (uz EU podatke o učincima tog zla na čitavu EU), o pranju novaca, i o organiziranom kriminalu koji se tu često veže. Umjesto spomena učinaka “balkanske rute” na Hrvatsku, dani su primjeri ocjena EUROPOL-a o potrošnji na opojne drogu u Europskoj uniji – dok se za djelovanje u RH navodi tek: “SOA sudjeluje u međunarodnim naporima za suzbijanje kriminala povezanog s opojnim drogama. Tako je, uz MUP, sudjelovala u policijskim akcijama presijecanja međunarodnih lanaca proizvodnje i distribucije velikih količina narkotika, prilikom kojih je zaplijenjeno nekoliko stotina kilograma narkotika i uhićen veći broj osoba“.
Uspravnica Baltik-Jadran-Crno more i plinske interkonekcije
Relativno zanimljiva tema energetske sigurnosti RH dobila je u Izvješću dvije stranice, jednako kao i u javnosti bitno prisutnija tema terorizma. Nakon objašnjavanja teme, fokus se stavlja na pitanje opskrbe plinom, ilustrirajući tu EU-probleme i EU-rješenja – i dajući time samo naznake vezane uz Hrvatsku, za koju se kratko konstatira “RH uvozi oko polovice svojih plinskih potreba“. Konstatacija da će se ta ovisnost nastaviti predstavlja uvod u razmatranje dobavnih pravaca, doduše s malo optimizma u osvrtu na moguće priključivanje na Jadransko-jonski plinovod ili dugo spominjanu izgradnju LNG terminala na Krku. Napomenuti su i problemi opskrbe jugoistočne Europe prouzročeni ratom u Ukrajini, a iz nekog političkog razloga je ovdje izložen i energetski aspekt “Inicijative tri mora” – projekta koji u praksi ne postoji niti načelno, usprkos političkim nastojanjima i učestalim propagandnim aktivnostima zadnjih mjeseci.
Stranci – fizički i virtualno
Pri definiranju oba ova vida stranih obavještajnih djelovanja u Hrvatskoj SOA koristi jedinstveni pristup. Naime, ne navode se izrijekom nikakva imena stranih država, već se maksimalno staje spominjući “države koje NATO i EU smatraju političkim i sigurnosnim izazovom“. Baš one nastoje usporiti ulazak jugoistočne Europe u okvire ovih međunarodnih organizacija, pa i koristeći “… sve oblike djelovanja, uključujući i pokušaje izravnog uplitanja u političke procese u državama susjedstva i pokušaje destabilizacije“. Ovakva djelovanja detektiralo se i unutar same Hrvatske. Ciljem stranih djelovanja su definirani: (1) procesi donošenja odluka u RH, (2) procesi unutar NATO i EU, (3) hrvatski stavovi oko NATO i EU, (4) hrvatska politika prema jugoistočnom susjedstvu, (5) energetska sigurnost, te (6) hrvatska gospodarska pitanja. Spominju se tu “hibridna djelovanja” protiv RH, te plasiranje “lažnih vijesti” u javni prostor – navodeći poprilično bez pojedinosti i nekakvu “medijski eksponiranu operaciju“, kojom se navodno nastojalo spriječiti istraživanje i procesuiranje ratnih zločina iz doba Domovinskog rata, počinjenih na nekad okupiranim prostorima RH.
Slično je definirano i polje kibernetičke sigurnosti, gdje je ustanovljeno kako je i Hrvatska na meti tzv. “državno sponzoriranih kibernetičkih napada”. Konkretno, istaknuto je da “SOA aktivno sudjeluje u otkrivanju i suzbijanju državno sponzoriranih kibernetičkih napada, te je tijekom 2016. godine detektirano najmanje 7 pokušaja kibernetičkih napada te vrste na zaštićene informacijske i komunikacijske sustave državnih tijela Republike Hrvatske“. Uz ovu zanimljivu novinu navedeni su još i primjeri mogućih ozbiljnih posljedica kibernetičkih napada u inozemstvu (ukrajinski elektrodistribucijski sustav, britanski energetski i zdravstveni sustav, i drugo) – da bi se baš na stranim primjerima onda zaključilo kako se tu pokazao “… nedostatak sigurnosnih politika koje bi svojom primjenom, odnosno proaktivnim mjerama i edukacijom povećale otpornost sustava, što je posebno važno u zaštiti kritičnih informacijskih i komunikacijskih infrastruktura“. Laički to izgleda kao strani primjer i za domaće pouke.
Za efikasno ovladavanje svim tim izazovima iz inozemstva treba se osloniti na suradnju sa saveznicima i partnerima, pa zato i ne čudi dio izvješća o međunarodnim suradnjama SOA-e. Ovdje se računa na zemlje iz okvira NATO i EU, gdje su posebno istaknute inicijative Protuterorističke skupine (Counter Terrorist Group – CTG), ali i ugošćavanje dvodnevnog skupa NATO Civilnog obavještajnog odbora (NATO Civil Intelligence Comittee – CIC) 30. svibnja 2017. u Opatiji. Zanimljiv je spomen rada časnika za vezu i pojedinih djelatnika SOA-e u tijelima NATO te EU, kao i objava postojanja ispostava SOA-e u pojedinim stranim državama – što je praksa koju i neke strane države upražnjavaju u Hrvatskoj. Kako bilo da bilo, rast komunikacija s partnerima ilustriran je porastom količine informacija dobivenih iz međunarodne suradnje – dok je 2012. godina uzeta kao mjerilo s indeksom 100, 2015. je tu bila riječ o indeksu 340, a u 2016. godini o indeksu 475. Iako nije jasno o koliko se tu zapravo informacija radi, SOA se pohvalila porastom suradnje od gotovo 5 puta. Činjenica je da takav rast komunikacije s inozemnim partnerima zacijelo traži i jačanje kapaciteta za prevođenje i integraciju dobivenih informacija u domaće obavještajne proizvode – što nije lako, a još manje je jeftino.
Sredstva za rad
Nije posebno iznenađenje što SOA pokazuje sve više spremnosti za priznavanje vrijednosti podataka iz otvorenih izvora (Open Source Intelligence – OSINT), sve češće iz pribavljenih iz virtualnih izvora u tzv. cyber prostoru. No, njihovo efikasno korištenje traži obrazovanu radnu snagu, gdje se onda uklapa i tvrdnja o oko 75 posto zaposlenika s višim ili visokim obrazovanjem (od čega su navodno oko 40 posto žene) – većinom službene osobe, a u manjoj mjeri namještenici.
Njih se s jedne strane pribavlja programom privlačenja na završnim godinama fakulteta, pretežito elektrotehničkih, računalnih i drugih srodnih studija, gdje veliki problem predstavlja i stalna utakmica s otvorenim tržištem radnih mjesta – gdje su takve specijalnosti također vrlo tražene. Zanimljivo je kako tu SOA učestalo spominje tehnologiju i tehnološke sustave, a na račun makar površnog osvrta na metode traženja i privlačenja analitičara – čije oblikovanje i uspjeh često nemaju mnogo veze s navedenim pomoćnim vještinama i tehnološkim prečacima.
Kretanje proračuna SOA, u milijunima kuna
Novci kojima se sve to financira dolaze iz državnog proračuna, i sve su samo ne bogati. Napominje se kako su ta sredstva od 2011. do 2016. smanjena ukupno za oko 15 posto, odnosno od 364 na oko 315 milijuna kuna godišnje. Nažalost, cifre iznesene za pojedine godine ponešto se razlikuju od brojki vidljivih u proračunima dostupnima pri Ministarstvu financija (za 2015. je razlika 12,4 milijuna kuna, gdje aktualno izvješće SOA-e navodi toliko više nego izvodi o izvršenju proračuna za 2015. godinu). No struktura ovih troškova ostaje potpuna misterija, budući da se kaže:”Struktura proračuna SOA-e je, na temelju Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu, tajna, a što je praksa i ostalih država članica EU-a i NATO-a“. Time još više u oči upada nedostatak podataka o konkretnim mjerama nadzora nad djelovanjem Sigurnosno-obavještajne agencije u 2016. godini – sustava na čijim leđima stoji barem dio nadzora i nad efikasnošću trošenja proračunskih novaca u ovom segmentu RH.
