Vlada Republike Hrvatske najavila je Europskoj komisiji spremnost za početak schengenske evaluacije njenih granica na kopnu i moru već od 1. srpnja 2015. godine. Prema najavama EU-a, procedura procjene spremnosti vanjskih granica RH vjerojatno će početi tijekom 2016. godine.

Proglašenjem schengenskih uvjeta na vanjskoj granici RH bit će učinjen tek početni korak u široki spektar novih izazova koje će trebati rješavati idućih godina, u svrhu unapređenja nadzora i zaštite 2.304 km hrvatske granice, od čega oko 950 km granice teritorijalnoga mora RH. Novi režim nadzora granica RH postrožit će se u skladu s (1) direktivama EU-a i (2) postojećim uvjetima na schengenskim granicama ostalih članica EU-a. Nakon recentnih terorističkih napada u nekim državama EU, njene članice razmatraju i mogućnosti još čvršćeg zatvaranja vanjskih granica Unije prema nepoželjnim te opasnim uljezima.

Proglašenjem Schengena nadolaze novi problemi

Ulaskom u EU te priključivanjem Republike Hrvatske NATO savezu i anti-islamističkoj koaliciji porasla je vjerojatnost terorističkih akcija i organiziranog kriminaliteta na njenom teritoriju. S obzirom na takve upozoravajuće trendove, Hrvatska je već i do sada trebala sama čvršće zatvarati svoje granice, ne čekajući skoru uspostavu schengenskog režima nadzora u narednim godinama.

Ulazak u Schengensku zonu ne donosi samo dobrobit slobode kretanja hrvatskim građanima po cijeloj EU, već i niz nepoželjnih novosti te opasnosti. Proglašenjem Schengena na hrvatskim granicama za očekivati je i brojnije ugroze opasnih te kriminalnih uljeza prema morskoj granici, prema otocima i obali. Naime, bar u početnom razdoblju primjene Schengena, nepozvani uljezi i izbjeglice pokušavat će se provlačiti kroz taj „novopečeni“ morski ulaz širine 950 km, ocjenjujući ga „najmekšom“ rutom od Bliskog istoka i Sjeverne Afrike do srednje Europe. Ta duga granična crta, udaljena 22 kilometra od spojne linije najudaljenijih točaka hrvatskih otoka i kopna (12 nautičkih milja ili točnije 22.224 metra), nije označena na morskoj površini, niti na njoj postoje granični prijelazi Republike Hrvatske. Ta granična crta može biti „ucrtana“ jedino na zaslonima obalnih ili brodskih radara, uz pomoć kojih se mogu detektirati plovila koja tu crtu prelaze i onda ulaze u teritorijalno more RH. To su većinom najavljeni, kooperativni i dobronamjerni brodovi koje je jednostavno nadzirati i pratiti. No, nenajavljene uljeze opasnih namjera u plovilima malih vizualnih i radarskih silueta znatno teže je otkriti.

U slučaju potpunog prekida funkcioniranja obalnih radarskih mreža ili uz primjenu radarskih mreža nedostatne moći za otkrivanja malih plovila, eventualni danonoćni nadzor 950 kilometara granične crte samo uz pomoć ophodnih brodova, zrakoplova ili helikoptera bio bi svojevrstan Sizifov posao. Takve razmjerno skupe ophodnje sve češće se zamjenjuju moćnim elektroničkim „očima“ na visokim duž obalnim planinama ili na stacionarnim, usidrenim balonima koji podižu radar na visinu s koje se može motriti interesantna površina mora. Visoki planinski vijenci uzduž cijele hrvatske obale i otoka dar su Božji, s kojih se pružaju radarski „pogledi“ do vanjskih granica ZERP-a, što omogućuje cjelovit i efikasan nadzor hrvatskih morskih prostranstava uz razmjerno niske troškove i minimalnu ugroženost angažiranih resursa. No, s obzirom na sadašnje stanje sustava za praćenje pomorske situacije na hrvatskom moru, pred relevantnim institucijama su vrlo složeni i zahtjevni poslovi unapređivanja nadzora naše plave granice. Hrvatska će se tu suočiti s višestrukim, opsežnim i skupim izazovima, štiteći svoj nacionalni suverenitet i teritorijalni integritet – i to prvenstveno hrvatskim resursima: ljudskim, materijalnim i organizacijskim, te uz dobrodošlu pomoć prijatelja iz EU-a i NATO-a.

Ministarstvo unutarnjih poslova RH – nositelj Schengena

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) RH odgovorni je nositelj svih  pripremnih i izvršnih aktivnosti, čiji su rezultati  prezentirani Vladi RH  5. ožujka 2015. i nešto kasnije Europskoj komisiji, u preglednom izvješću RH – SCHENGEN.

Dio ovog izvješća posvećen je morskoj granici i teritorijalnom moru, u kojem je naznačena postojeća VTMIS (Vessel Traffic Monitoring and Information System) obalna radarska mreža za nadzor i upravljanje pomorskim prometom, s 10 radara za tu posebnu namjenu (u funkciji od 2010. godine), raspoređenih od Istre do Konavala, koja je u domeni Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture (MPPI). Toj radarskoj mreži dodat će se još četiri VTS (Vessel Traffic Service) radara i 19 termovizijskih kamera većeg dometa (15-20 kilometara), za koje je procedura nabavke u tijeku.

Mreža VTS radara i elektro-optičkih senzora na hrvatskoj obali projektirana je i izgrađena na temelju Direktive Vijeća EU i financirana je iz PHARE programa u svrhu uspostave sigurnog pomorskog prometa na području teritorijalnog mora i unutrašnjih morskih voda RH. Uporaba te mreže do sada je bila pod ingerencijom Ministarstava pomorstva. Na temelju radarske slike realne pomorske situacije na teritorijalnom moru, operativci pomorskih vlasti upravljaju pomorskim prometom, prateći i usmjeravajući najavljena i dobronamjerna plovila. Novost je, prema izvješću RH – SHENGEN, da će informacije s tih VTS senzora također biti na raspolaganju MUP-u i Pomorskoj policiji u njihovoj provedbi nadzora te redarstvenih djelovanja na pučini teritorijalnog mora. Pomorska će policija obavljati nadzor pomorske situacije i brodovima (54 plovila), te novim zrakoplovom i helikopterima, redovnim ophodnjama ili usmjerenim akcijama prema najavljenim-sumnjivim ciljevima.

Treba naglasiti da je većina odabranih položaja za VTS radare na vrhovima ili padinama otoka orijentirana prema otvorenom, teritorijalnom moru (položaji bivše JRM). S obzirom na njihova svojstva i mogućnosti motrenja teritorijalnog mora do državne granice, oni tvore takozvanu VTS mrežu „B“, koja ne pokriva međuotočna područja, odnosno unutrašnje morske vode koje su većim dijelom ostale u radarskim sjenama vanjskih otoka.

Urgentno izgraditi radarsko-elektrooptičko mrežu VTS-„A“

Sinergijom djelovanja pomorskih i policijskih institucija RH morali bi se osigurati uvjeti sigurne navigacije domaćim i stranim brodovima na hrvatskom teritoriju (posebice u područjima gdje je najugroženija sigurnost plovidbe: u uskim morima, u priobalju i plitkim vodama), te zakonito ponašanje svih sudionika na moru, pod morem i uz obalu. To su vrlo zahtjevne zadaće koje traže neprekidno praćenje pomorske situacije.

Kooperativni i dobronamjerni  brodovi opremljeni suvremenim navigacijskim uređajima i sustavom automatske identifikacije (AIS), ulazeći u unutrašnje morske vode RH ulaze u rizično područje koje je pokriveno nizom otočića i hridi, s mnoštvom brodova u redovnoj dužobalnoj plovidbi i stotinama brodica koje kaotično plove međuotočnim područjima. U nedavnoj prošlosti zbilo se više pomorskih nesreća upravo u hrvatskim unutrašnjim morskim vodama, koje ukazuju na nužnost stalnog bdijenja nad pomorskom situacijom i praćenja svih plovnih objekata. Najbizarnija i najopasnija su bila nasukavanja trajekta Marko Polo na otok Sit s istočne strane Dugog otoka u listopadu 2009. godine, te nasukavanje feribota Ivan Zajc daleke 1995. godine na otočić Malta blizu Trogira, koji su se dogodili pri idealnim uvjetima plovidbe, i srećom, bez katastrofalnih posljedica.

Očito je nužno i urgentno izgraditi još i unutrašnju mrežu VTS „A“ posebnih senzora (radarskih ili/i elektrooptičkih) na niskim položajima uz obalu (na prikladnim zgradama, svjetionicima i drugo). Za nadzor i praćenje brodova koji plove kroz tako uska međuotočna područja postavljaju se radari s posebnim svojstvima visoke preciznosti i razlučivosti. Budući da je potreban veći broj tih radara razmještenih na razmjerno malim međusobnim udaljenostima, snage njihovih odašiljača niske su razine kako se ne bi međusobno ometali.

Uz skrb o kooperativnim brodovima, pomorska policija treba biti spremna i za „doček“ malih, nenajavljenih, nedobronamjernih i opasnih uljeza zlih namjera, koje treba rano otkriti i brzo onemogućiti njihova kriminalna djelovanja i/ili asimetrične napade na plovne i obalne objekte. Suprotstavljajući se takvim plovilima, osnovni problem je uspostava odgovarajućeg načina trenutnog otkrivanja takvih prijetnji, odnosno diskriminacija i identifikacija uljeza između drugih dobronamjernih plovila u određenim mikropodručjima teritorijalnog mora i unutrašnjih morskih voda. Rana detekcija i identifikacija takvih prijetnji pruža mogućnost procjene opasnosti, odnosno donošenja odluke treba li na nju odmah odgovarajuće reagirati ili je treba dalje istraživati te eventualno ustanoviti radi li se samo o nedužnom promatraču.

Granicu teritorijalnog mora nadzirati već u predvorju, na pučini ZERP-a

Opasne uljeze trebala bi otkriti radarska mreža VTS-„B“  već pri prijelazu državne granice teritorijalnog mora. No, hoće li to biti uvijek moguće? S obzirom da suvremeni krijumčari droga, oružja i zabranjenih roba, pa i opasni uljezi drugih zlih namjera rabe mala i vrlo brza plovila, većinom niske radarske zamjetljivosti, mala je vjerojatnost njihova otkrivanja s radarima male moći u mreži VTS-„B“.

U izvješću RH – SCHENGEN ne spominju se Obalna straža RH i nadzor hrvatskog ZERP-a, što je i razumljivo s obzirom na pripadnost Obalne straže HRM-u. Međutim, otkrivanje, identifikacija, odvraćanje ili sprječavanje opasnih uljeza prije prijelaza državne granice RH moguće je  uz pomoć moćnih HRM-ovih radara Enhanced Peregrine te novim ophodnim brodovima i letjelicama Obalne straže RH. Besprijekornim funkcioniranjem tih sustava HRM-a i Obalne straže, uspostavila bi se čvrsta „brana“ na području ZERP-a, u „predvorju“ teritorijalnog mora, uzduž 950 km granice RH.

No, to predvorje teritorijalnog mora RH neće biti motreno i nadzirano slijedeće 3 do 4 godine, i to uz pretpostavku najpovoljnijeg scenarija. Naime, nakon niza godina neodlučnosti i očekivanja nekih povoljnih okolnosti, četiri radara Enhanced Peregrine koji već desetak godina čame i propadaju na našim otocima napokon su dočekali odluku o dubokoj i širokoj modernizaciji, i to vjerojatno, u njihovoj „rodnoj kući“ u Kaliforniji. Njihovi tvorci bi ih trebali tamo dobro „protresti“ i od njih načiniti pouzdane radarske sustave koji će funkcionirati u skladu s deklariranim svojstvima, a možda i bolje.

Međutim, planirana modernizacija radara još uvijek je u fazi natječajne procedure koja će razmjerno dugo trajati jer se provodi u dvije etape, s dvije razine tender-dokumentacije – prva neklasificirana, za širi krug natjecatelja, a druga klasificirana za uži izbor kandidata. Prema zahtijevanim i opširnim zahvatima modernizacije radara Enhanced Peregrine, opisanim u tender-dokumentaciji, može se pretpostaviti potpuni prekid efikasnog radarskog nadzora na području ZERP-a tijekom njihova odsustva s naše obale. Također, nakon višegodišnjih polemika o izgradnji ophodnih brodova za Obalnu stražu RH, o klasi tih brodova, o izvorima financiranja i o izboru brodograditelja, napokon je pokrenuta i njihova gradnja. No, nažalost izgradnja prvog, od pet brodova te serije, kaska i zastaje. Dakle, rana otkrivanja opasnih uljeza svih kategorija, od krijumčara do terorista već na pučini ZERP-a, bit će, u razdoblju modernizacije radara i gradnje brodova, možda samo sporadična – zahvaljujući nekom spletu povoljnih slučajnosti.

Zbog manje gustoće plovila, na pučini ZERP-a je veća vjerojatnost otkrivanja i identifikacije opasnih uljeza nego na području teritorijalnog mora gdje je znatno veća gustoća plovila, manjih brodica, jahti, ribarskih čamaca i slično, posebice tijekom ljeta kada ih je na nekim područjima istodobno na stotine. Mnoštvo simbola tih plovila na radarskom zaslonu stvara sliku složene pomorske situacije koju je vrlo teško interpretirati. Opasnog uljeza koji se uvukao u tu zgusnutu pomorsku sliku može identificirati samo vrlo iskusni operater na temelju eventualnih neuobičajenih ponašanja.

Te male brodice opasnih uljeza postale su noćne more velikih i moćnih, koje su analizirane u brojnim studijama vojnih i sigurnosnih institucija diljem svijeta. Takvi brodići dokazali su se u ne davnoj prošlosti kao vrlo opasno i učinkovito sredstvo u rukama krijumčara i terorista. Teško ih je otkriti radarskim, pa i vizualnim motrenjem ukoliko od ostalih plovila u okolnom području ne „odskaču“ nekim neuobičajenim izgledom ili kakvim drugim manifestacijama. U svrhu lakšeg prepoznavanja takvih uljeza među stotinama dobronamjernih plovila, već su razvijeni i softveri s ugrađenim algoritmima različitih scenarija čudnih ponašanja na moru, uz pomoć kojih kompjuter radara može automatski prepoznati uljeza koji plovi u skladu s nekim od pretpostavljenih scenarija.

Suverenitet i suverena prava RH štititi vojno-civilnom kompatibilnošću

Otkrivanje i identifikacija plovila te praćenje njihovih aktivnosti početak su djelotvornog ostvarivanja suverenih prava i zaštite suvereniteta Republike Hrvatske. Nadzor i zaštita nacionalnih morskih prostranstava spadaju u obrambenu funkciju države, što zahtijeva visoku razinu integracije pomorskih institucija, kao i njihovu dobru pripremljenost te besprijekornu potporu. Koordinirane aktivnosti pomorskog nadzora mogu se postići samo čvrstim vojno-civilnim odnosima, u kojima samo jedno tijelo mora snositi konačnu odgovornost za djelotvornost nadzora nacionalnih morskih prostranstava.

U mnogim razvijenim zemljama zapada sustavi nadzora i upravljanja pomorskim prometom (VTMIS) kompatibilni su s nadzornim sustavom ratne mornarice. Ti sustavi slijede logiku vojnog sustava i imaju vojnu hijerarhijsku strukturu na strategijskoj, operativnoj te taktičkoj razini. Svi problemi vojno-civilnog sustava rješavaju se u okviru jedinstvenog operativnog koncepta. Takav jedinstven sustav jamči povećanje učinkovitosti od najmanje 30% u usporedbi s tradicionalnim metodama nadzora morskih prostranstava, koje se provode neovisnim nadzornim sustavima, te znatno smanjuje troškove njegova održavanja.

Velike i propusne „crne rupe“ na morskoj površini kao i u nižem zračnom volumenu Srednjeg Jadrana ne bi smjele trajnije opstati u trenutno rastućoj vojno-političkoj nesigurnosti, u stanju gorućih vojnih sukoba u široj regiji, uz intenzivne asimetrične aktivnosti u području Mediterana i šire. Očito, u ovom trenutku hrvatsko more nije u cijelosti nadzirano, a državna granica na moru je porozna. Treba li se pomiriti s takvim stanjem idućih nekoliko godina, ili treba prići nekim prelaznim rješenjima u tom kritičnome razdoblju?

Te „rupe“ se mogu začepiti provizornim ili trajnim rješenjima uz pomoć NATO saveza ili EU-a. Kupnjom, posudbom ili unajmljivanjem samo jednog pouzdanog radara klase Enhanced Peregrine i njegovom instalacijom na vrhu Visa pokrilo bi se kritično područje Srednjeg Jadrana – morska površina i zračni volumen kojega ne vide radari FPS-117 s Učke i Pelješca. Za nadati se je da i Europsku komisiju zanima učinkovitiji nadzor tog morskog puta prema Srednjoj Europi.

Taj radar bi trebao biti prioritetna zadaća, čak i prije formalno-političke evaluacije spremnosti RH za ulazak u Schengensku zonu.

Modernizirana mreža „More“ i nova mreža VTS-„A“ jamče pouzdanu sliku pomorske situacije

Završetkom modernizacije moćnih radara Enhanced Peregrine i nabavom još dva nova radara (te klase) za pokrivanje južnog i sjevernog područja ZERP-a, te kompletiranjem radarsko-elektrooptičke mreže VTS-„A“ za nadzor međuotočnog područja, slika pomorske situacije na bilo kojem dijelu hrvatskog mora bit će raspoloživa u svim nadzornim središtima – od lučkih, regionalnih do državnih.

Opisani senzori u mrežama motrenja, samostalni ili integrirani, predstavljaju samo „oči“ nadzorno-upravljačkog sustava u čijim se nadzornim postajama i regionalnim središtima slaže mozaik pomorske situacije, sazdan od mnoštva informacija iz tih senzora, ali i od informacija koje taj sustav također prima iz drugih izvora. Tako stvorene kompozitne slike pomorske situacije u realnom vremenu, na određenim mikro ili makro područjima, preduvjet su uspješnog upravljanja pomorskim prometom, uspješnog traganja i spašavanja na moru, uspješnog sprečavanja protuzakonitih aktivnosti, te uspješne zaštite suvereniteta te suverenih prava na teritorijalnom moru i u zaštićenim zonama Republike Hrvatske.

 

Gost autor: dipl.ing. Vili Kezić, stručnjak za radarske sustave i elektroničko ratovanje, u mirovini