Dvodnevni NATO sastanak ministara obrane država članica (koji je u Bruxellesu počeo jučer, 24. listopada, a završio danas, 25. listopada) neizostavno se dotaknuo i bolne teme financiranja obrane. Po ovom pitanju je glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg danas po tko zna koji put istaknuo pozitivne trendove – ovo je peta godina uzastopnog rasta obrambenih izdvajanja u okviru Saveza, a do kraja iduće godine planira se dostići ukupna suma od dodatnih 100 milijardi USD za ove svrhe širom NATO okvira. I dok će to biti velikom temom i za malo više od mjesec dana u Londonu, Stoltenberg se već ranije ogradio kako “Podjela tereta unutar Saveza samo se djelomično tiče trošenja novca. No, mi često govorimo o ‘tri slova C’ – ‘Cash, Capabilities and Contributions’ (gotovina, sposobnosti i doprinosi). Dakle, podjela tereta tiče se također i doprinosa NATO misijama i operacijama“. Sve to je već duže bilo predmetom rasprava u NATO krugovima, što ipak malo pomaže Republici Hrvatskoj koja po ovome setu pitanja glavinja s tek malo kontrole i plana.

Doprinosi, sposobnosti i gotov novac

Dok pitanje doprinosa savezničkim operacijama nije upitno – prije samo tri dana je pod zapovjedništvom bojnika Marijana Žukine otposlano 80 pripadnika OS RH (glavnina iz sastava GOMBR-e HKoV) put 5. kontingenta eFP BG-POL u Poljsku – već je zanimljivija tema razvoja sposobnosti. Ovdje se priče koncentriraju na uvođenje u punu uporabu posljednjih godina pribavljene vojne tehnike, te ustrojavanje raznih oblika obrambenih suradnji sa susjedima i partnerima. Osim nastavka rada na Međunarodnom središtu za obuku specijalnih zračnih snaga (MSAP), ministar Krstičević je tijekom ovog ministarskog skupa u Bruxellesu nastavio rad i na hrvatskom sudjelovanju u dva već najavljena slična projekta u inozemstvu – (1) jučer je zajedno s mađarskim ministrom obrane Tiborom Benkőm potpisao pismo Glavnom tajniku NATO-a o uključivanju u Mađarskoj zasnovanog Multinacionalnog divizijskog zapovjedništva – Centar (MND-C) u NATO strukturu snaga, a onda je danas (2) s ministrima obrane Mađarske, Slovenije i Slovačke potpisao Sporazum o razumijevanju za osnivanje Regionalnog zapovjedništva za specijalne operacije (Regional Special Operations Component Command – R-SOCC), opet u Mađarskoj. Ovo danas prilično promovirano događanje suštinski je nastavak procesa započetog potpisivanjem Pisma namjere na margini sastanka ministara obrane država članica NATO-a 13. veljače 2019. u novome sjedištu NATO-a, i prema svemu sudeći nije nikakva prijelomna stvar. Sasvim je drugačija stvar s pitanjem obrambenih izdvajanja Republike Hrvatske za obranu.

Novci za obranu i modernizaciju

Kako smo već pisali, protekla 2018. godina je po pitanju financiranja obrane za Hrvatsku završila prilično katastrofalno. Usprkos službenoj propagandi koja je tvrdila da obrambeni proračun raste, on je zapravo pao – što se fino vidjelo u nedavno razmatranom Izvještaju o izvršenju državnog proračuna za 2018. godinu. Na takvo financijsko stanje nadovezali su se mjeseci pravljenja nadležnih dužnosnika kao da nikavih problema nema – bez obzira na propast posla kupovine borbenih aviona i njene učinke na obrambeno financiranje – da bi stanje onda dodatno pogoršali i manevri umjetnog dizanja udjela obrambenog proračuna u društvenom bruto prihodu Republike Hrvatske. Naime, početkom ove godine postali su javno vidljivi učinci kompletnog uračunavanja monumentalne kvote hrvatskih braniteljskih mirovina u NATO deklarirani obrambeni proračun RH – što je hrvatska nacionalna NATO izdvajanja za 2018. trenutno diglo od 1,31 posto BDP-a na 1,71 posto BDP-a (u veljači ove godine) i onda dodatno na 1,75 posto BDP-a za 2019. godinu (prema NATO podacima iz lipnja ove godine). Napominjemo – glavnina ovog rasta obavljena je gotovo bez ikakvih stvarnih promjena, u vrijeme realnog pada obrambenog proračuna RH !!!

Kako stvari stoje, danas je ispalo da NATO savez ipak nije glup, te ne nasijeda na čiste računovodstvene makinacije čak ni kada su one u okvirima dozvoljenoga (veteranske mirovine većina Saveza uračunava u obranu, i Hrvatska je tu s pravom bila izuzetak). Javni izraz ove vojno-političke zanimljivosti dobro je vidljiv u izjavi ministra Damira Krstičevića koju su danas prenijeli hrvatski mediji:

“NATO smatra da Hrvatska mora više ulagati u opremanje i modernizaciju. Za šest tjedana je sastanak čelnika država i vlada u Londonu, i NATO smatra da Hrvatska mora doć sa konkretnim planom kako doći do dva posto. Mi imamo jedan zaključak Vlade, međutim mi nemamo konkretan plan kako doć do 2 posto, odnosno, posebno, kako opremanje i modernizaciju povećati. Ja ću te poruke prenijeti i predsjedniku Vlade i Predsjednici Republike i ministru financija“.

Nakon ove bombastične objave Krstičević je onda nastavio u revijalnom tonu: “Mi moramo to napraviti. To je naša zadaća i mi moramo imati jasno da želimo više opremati i modernizirati Hrvatsku vojsku. To nije samo u funkciji NATO-a, to je i u funkciji sigurnosti Hrvatske“. Zaključno, Krstičević je dodao: “To su te nove sposobnosti, i zato NATO smatra da Hrvatska mora više ulagati u opremanje i modernizaciju“, što nije izbrisalo otkriće dana – kako konkretnoga plana za rast obrambenih financija u RH i investiranje u modernizaciju ZAPRAVO NEMA.
——————–

——————–

Koji sad Godišnji plan?

Čisto da podsjetimo, ti famozni planovi od kojih se očekuje konkretan put do 2 posto BDP i od toga 20 posto sredstava za modernizaciju nisu neka novost. Prvi ih je put spomenuo 31. ožujka 2017. Rex Tillerson, tadašnji ministar vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država, na svom prvom sastanku NATO ministara vanjskih poslova. On je bio prilično direktan: “Naš bi cilj trebao biti da se na sastanku u svibnju dogovorimo kako će do kraja godine svi saveznici dostići prihvaćene razine iz preporuke, ili će imati razvijene planove koji jasno pokazuju kako će, s godišnjim mjerilima napretka, te obveze biti ispunjene“. Na tom je skupu Republiku Hrvatsku predstavljao tadašnji ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier, koji se ograničio na izjave da je Hrvatska već krenula dizati svoj obrambeni proračun (zaboravivši da je time 2017. tek nadoknađen radikalni pad iz 2016. godine), te izbjegao odgovoriti na direktno pitanje makar i o obrisima plana kojim bi Republika Hrvatska pokušala dostići obećanih 2 posto obrambenih izlaganja do 2024. godine – što je upravo bio naglasak tadašnjeg obraćanja kolegama američkog ministra Rexa Tillersona.

Malo manje od dva mjeseca kasnije, 25. svibnja 2017., u Bruxellesu se održao sastanak čelnika država i vlada NATO članica na kojem je Hrvatsku predstavljala predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, uz dva potpredsjednika Vlade – ministra obrane Damira Krstičevića, te opet tadašnjeg ministra vanjskih poslova Davora Ivu Stiera – a SAD po prvi put u svojstvu predsjednika Donald Trump. Naravno, opet je tema bio rast obrambenih izdvajanja članica Saveza, putem instrumenta Godišnjih nacionalnih planova za dostizanje financijskih obećanja zadanih 2014. godine (na NATO summitu u Walesu). Ti su planovi trebali pokrivati tri sadržajna područja: (1) gotovinu (kako dostići investiranje od minimalno 2 posto BDP za obranu, od toga 20 posto za kapitalnu opremu i naoružanje), (2) sposobnosti koje se dogovore, te (3) doprinose misijama, operacijama i ostalim aktivnostima Saveza. Dakle, upravo ova tri elementa koja spominje i glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg. Prvi takav Godišnji nacionalni plan trebao se dogotoviti do prosinca 2017. godine, ne bi li ga u veljači 2018. razmatrali ministri obrane NATO država. Tog 25. svibnja 2017. hrvatski stav sažela je predsjednica Grabar Kitarović u svojoj izjavi danoj uoči NATO sastanka, kada je naglasila: “Do kraja ove godine imat ćemo planove za postizanje toga cilja. Bit će nekoliko varijanti. Mislim da je najranije što možemo postići 2024. godina, međutim to će ovisiti o tome kako će rasti sam BDP jer veći rast BDP-a će zapravo neutralizirati i veća izdvajanja za obrambene sposobnosti“. Ipak, dvije godine kasnije – resorni ministar Krstičević priznaje da konkretnog plana “kako doći do 2 posto, odnosno, posebno, kako opremanje i modernizaciju povećati” ipak ZAPRAVO JOŠ NEMA.

Naravno, riječ je tu o činjenici da samo papirnato kretanje prema usuglašenih 2 posto udjela obrane u BDP-u Republike Hrvatske nije dovoljno, već se traži ozbiljno planiranje. Uz to, spomenuto ispunjavanje kriterija modernizacije u stvarnosti je postalo još i radikalno teže nakon računovodstvenog trika s braniteljskim mirovinama. Naime, njihovo uračunavanje u obrambena izdvajanja povećalo je ukupnu cifru novca za obranu, ali je ujedno povećalo i ukupni iznos novaca potrebnih da se dosegne tih željenih 20 posto za modernizaciju – kriterija čije je dostizanje ionako bilo bolna točka hrvatskog obrambenog sustava, a sada je postalo za oko trećinu skuplje na godišnjoj razini.

Malo je utjehe kad ministar Krstičević onda ponovo maše navodnom budućom kupovinom borbenih aviona kao mjerom modernizacije, samo dan nakon što je Međuresorno povjerenstvo zapravo hrvatskoj javnosti priopćilo da po pitanju toga posla praktično pa nema ozbiljnih pomaka. Tek ostaje čuti da ministar Krstičević kaže – uskoro će i druga faza postupka: “Nadam se da će međuresorno povjerenstvo vrlo skoro krenuti s drugom fazom i tražiti od određenih država konkretne ponude koje će onda za to dobiti rok od nekoliko mjeseci“. Nažalost, ni ostatak javne nabave u sektoru obrane tu ne otvara vrata povećanju stavki za opremanje i modernizaciju, budući su javno prikazani planovi za tekuću godinu ispali ispražnjeni od ozbiljnih nabava i koncentrirani na tekstil te sitnu potrošnu robu. Dakle, uopće nije jasno kakve će tu planove rasta tijekom idućih 6 tjedana Republika Hrvatska pripremiti i onda podnijeti za predstojeći NATO summit u Londonu.