U još uvijek važećem Dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga RH (2015.-2024.), donesenom u vrijeme premijera Zorana Milanovića i ministra obrane Ante Kotromanovića, u poglavlju pod nazivom „Smjer razvoja u području objekata i infrastrukture“ definiraju se lokacije predviđene za planirani razmještaj Oružanih snaga RH. Pri tome, kako piše u aktualnom DPR-u, „uglavnom će se slijediti načelo da će se glavne vojarne koje nemaju kapacitet razvoja za više od 2000 osoba i nemaju vježbališta ili objekte za obuku smatrati neperspektivnima. Radi povećanja učinkovitosti na perspektivnim lokacijama, u prvom redu poligonima i vojarnama, okrupnjavat će se smještajni, obučni i logistički kapaciteti. Racionalizirat će se ukupan broj i ubrzati napuštanje i predaja neperspektivnih nekretnina radi smanjivanja troškova za njihovo osiguranje i održavanje.“ Jasno je tada napravljen i plan i pregled vojnih lokacija previđenih za napuštanje:

• do 2019. godine (vojarne „Kupa“  u Karlovcu, „Rudinšćak“u Dugom Selu, „Sv. Petar“ u Ogulinu, „Lučko“u Lučkom kod Zagreba, „Neretva“i luka u Pločama, te vojno-skladišni kompleksi „V-3“ u Delnicama, „Barutana“ Požega, „Gromačnik“ Slavonski Brod, „Jamadol“ Karlovac, „Panikovac“ Šibenik, „Brdo“ Petrinja, „Perušić“ u Perušiću, „Golubić“ u Kninu, „Jasikovac“ Gospić, „Lučani“ Sveti Rok, te Dom HV u Karlovcu)
• i do 2024. (vojarne „Benkovac“ u Benkovcu, „Skakavac“ Karlovac, „E. Kvaternik“ u Gospiću, „General A. Matijaš- Pauk“ u Kninu, „Bilogora“ u Bjelovaru, „Našice“ u Našicama, „Dračice“ Đakovo te Dom HV Osijek).

Novi hangar za UH-60M u vojarni Lučko (Foto: MORH/ F. Klen)

Danas, 2024. – dakle na samom kraju ovog planskog razdoblja vidljiva su i pojedina odstupanja od ovoga plana. Tako je, primjerice, vojarna „Lučko“ umjesto preseljenja u vojarnu “Pukovnik Marko Živković“ na Plesu doživjela pravi preporod nakon kupovine helikoptera UH-60M Black Hawk. Ne samo što su 4 do sada kupljenja Black Hawka bazirana u Lučkom, već se za potrebu njihovog smještaja krenula sređivati infrastruktura i graditi smještajni i remontni hangari. Nažalost, zbog dolaska borbenih aviona „Rafale“ projekt sređivanja vojarne u Lučkom ponešto je usporio, no iz MORH-a tvrde da nipošto nije stao.

S popisa neperspektivnih vojarni brisana je i vojarna „Bilogora“ u Bjelovaru – tamo je i nadalje smještena Topničko-raketna pukovnija, te se iz nje obično ispraćaju hrvatski kontingenti za NATO aktivnost „jačanja Prednje prisutnosti“ (enhanced Forward Presence – eFP) u Poljskoj.

Svečanost otvaranja i imenovanja vojarne u Varaždinu imenom 7. gardijske brigade Puma (Photo: MORH/M. Čobanović)

Nije to jedino odstupanje od Dugoročnog plana razvoja. Najzornije se to vidjelo u mandatu ministra obrane Damira Krstičevića  i njegovog takozvanog „povratka vojske u gradove“. Kako bi vojnici „bili što bliže svojoj kući, obitelji i svome narodu“, Krstičević je iz mrtvila digao vojarne u Vukovaru, Sinju, Pločama, Varaždinu i Puli. U prvoj godini Krstičevićevog mandata, otvorene su čak 2 vojarne. Najprije je u srpnju 2017. otvorena vojarna „126. brigade Hrvatske vojske“ u Sinju. Ta se vojarna nekada zvala “Kula”, kada je 2008. godine ukinuto Središta za obuku pješaštva (zbog prestanka obveze služenja vojnog roka) izgubila je svaku funkciju, a 2014. godine je predana Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, koji ju je potom 2017. ponovno vratio MORH-u na korištenje. U studenom 2017. službeno je otvorena nova vojarna u Vukovaru, koja nosi ime „204. brigade Hrvatske vojske“, i u kojoj je tada bila smještena tek satnija s 85 vojnika inženjerijske postrojbe Gardijske-oklopno mehanizirane brigade sa sjedištem u Vinkovcima. Krstičević je tada najavio da će u toj vojarni, u kojoj su prethodno napravljeni obimni infrastrukturni radovi, biti smještena jedna bojna OS RH. U sklopu obilježavanja 27. Obljetnice Hrvatske ratne mornarice u rujnu 2018. godine u Pločama svečano otvorena vojarna „116. Brigade Hrvatske vojske“ uz postrojavanje satnije mornaričko-desantnog pješaštva, koja je od tada pa nadalje smještena u vojarni u Pločama. U prosincu 2018. ponovno je vojska ušla u vojarnu u Varaždinu, koja je nakon obnove dobila ime „Sedma gardijska brigada Puma“. Iako je ta vojarna više o d 10 godina zjapila prazna, s tek ponekom braniteljskom udrugom i lokalnom plesnom školom kao povremenim korisnicima, lokalna vlast – unatoč najavama – nije našla nikakvu svrhu ogromnom prostoru u Optujskoj ulici, pa se dolazak 2. Mehanizirane bojne Pume iz Našica u novouređene prostore vojarne u Varaždinu činio kao spasonosno rješenje. Gotovo godinu dana kasnije, u studenom 2019., vojska se vratila i u Pulu  -na dijelu bivšeg vojnog aerodroma uređena je vojarna „Hrvatski branitelji Istre“ za manju postrojbu Zapovjedništva za potporu, Pričuvnu pješačku pukovniju i središte za besposadne zrakoplovne sustave.2 Koji god bili razlozi izmještanju i izbivanju vojske iz tih gradova, bila je to strateška pogreška, kako sigurnosna, tako i politička, ali i razvojna. Danas tu pogrešku ispravljamo i zaokružujemo ravnomjerni raspored hrvatske vojske u svim dijelovima Lijepe naše za što sam se zauzimala od početka svog mandata”, rekla je na otvorenju nove pulske vojarne tadašnja predsjednica RH i vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar-Kitarović.

Koliko košta povratak vojske u Sinj? (Photo: MORH/J.Kopi)

Iako su sve ove lokacije doživjele veće rekonstrukcije, uključujući i izgradnju objekata za smještaj pripadnika OS RH, Ministarstvo obrane RH nikada nije podvuklo crtu i objavilo ukupnu vrijednost ili trošak, kako se uzme, projekta “povratak vojske u gradove”. Tu se brojku tražilo i na saborskom Odboru za obranu, no MORH se i na to oglušio.

Krstičevićev nasljednik, Mario Banožić – iako je ranije bio na čelu Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, nije nastavio Krstičevićevim stopama, dok je aktualni ministar obrane Ivan Anušić najavio “povratak vojske u Baranju” i ponovnu aktivaciju vojarne u Belom Manastiru. Riječ je o jednom potpuno zapuštenom zdanju,za kojeg je u tijeku izrada projekta ne bi li tijekom 2026. dobilo nove vojne stanare. I tu je riječ o bivšoj vojnoj imovini predanoj na upravljanje lokalnim vlastima koje su – osim velikih najava – na samoj lokaciji napravile jedno veliko ništa.

Bivše vojno obučno središte u Šepurinama – simbol propadanja nekadašnje vojne imovine

To je dobrim dijelom sudbina većina bivših vojnih objekata vraćenih državi i predanih na upravljanje lokalnim zajednicama. U ovom trenutku ne postoji ni neko samostalno tijelo koje bi se bavilo pitanjima prenamjene vojnih nekretnina. Na početku mandata prve Vlade ndreja Plenkovića to je radilo Ministarstvo državne imovine, no nakon odlaska ministra Gorana Marića Ministarstvo je ukinuto, a bivša vojna imovina prešla je u ingerenciju već spomenutog Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. U drugom mandate premijera Plenkovića ukinut je i ovaj Ured, a upravljanje državnom imovinom raspodijeljeno je između CERP-a (Centra za restrukturiranje i prodaju) i nove tvrtke Državne nekretnine d.o.o. No dok se prvi bave trgovačkim društvima, a drugi stanovima i poslovnim prostorima od komercijalne vrijednosti, bivše vojne nekretnine kao državno neželjeno dijete ni u jednoj od ove dvije državne institucije nisu našle svoje mjesto. Nego su prebačene direktno pod ingerenciju Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. No koliko još ima neiskorištene bivše vojne imovine u državnom portfelju, a koliko ih je predano lokalnim zajednicama – iz Ministarstva prostornog uređenja se ne može saznati, pa će ova pitanja ostati do daljnjeg otvorena. Zato i ne čudi da sa svakom MORH-ovom najavom ponovnog aktiviranja neke bivše vojarne u Ministarstvu, ali i lokalnim zajednicama, ispuste ogroman uzdah olakšanja –  jedna briga manje i jedan zapušteni prostor manje.

*ovaj tekst je dio projekta “U službi naroda” i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti