Usvojen je obrambeni proračun za 2017. godinu. U programu „Opremanje, modernizacija i izgradnja“ (stavka 2504) za modernizaciju radarskog sustava Enhanced Peregrine planirano je 380.000,00 kn (stavka K545047, strateški projekt „Modernizacija radarskog sustava Enhanced Peregrine“). Ta i takva odluka očito ukazuje da se epopeja o radarima namijenjenih motrenju dalekog hrvatskog mora, koja je počela 1998. godine, nastavlja i u 2017. godini.

Prije 18 godina kupljena su četiri radara Enhanced Peregrine, uz prethodno znane indikacije o vjerojatno „pokvarenoj“ robi. To je tada nabavljeno na otvorenom tržištu, na kojemu su se nudili „svježi“ i kvalitetniji radari po sličnim cijenama. Na Visu 2004. godine već prvi instalirani radar Enhanced Peregrine zaudara na „kvarljivu“ robu – nepouzdanu i nefunkcionalnu, što se ponavljalo i na preostalim radarima na Lastovu, Mljetu i Dugom Otoku. Sve do 2009. godine kupac (MORH) pokušavao je reklamirati neispravnu robu kod proizvođača radara, tvrtke Metric Systems Corporation, no bezuspješno.

U razdoblju nakon 2009. godine ti radari postaju sve kvarljiviji, ostavljeni uz obalu u vlazi i morskom aerosolu. Redaju se pokušaji popravka, slijede zamisli o otpisu tih radara u otpad, te se na kraju rađa ideja o njihovoj modernizaciji. MORH je raspisao pozivni natječaj dvjema tvrtkama – poznatim proizvođačima radara, no opet bezuspješno. Moćni proizvođači nisu odgovorili na te pozive, pa onda nije ni čudilo da je 2015. u tu svrhu ukupno potrošeno tek smiješnih 750 kuna, da bi tijekom 2016. prvo bilo planirano 2 milijuna i 60 tisuća kuna – što je rebalansom s kraja studenog 2016. svedeno na opet smiješnih 2.080 proračunskih kuna. Pri kraju Peregrinove epopeje, slijede posljednji trzaji kupca, uvrštavajući u Obrambeni proračun RH za 2017. godinu „veliki novac“ u iznosu od 380.000 kn za modernizaciju radara Enhanced Peregrine !?

Kako bi tijek te žalosne priče bio jasniji, nužno je detaljnije ispričati i život radara Falcon, „starije braće“ Enhanced Peregrina, te shvatiti težinu propusta učinjenog njihovom nabavom 1998. godine.

Trnoviti putevi obalnih radara FALCON

Razvoj obalnog motrilačkog 2D radara Falcon počeo je prije tredesetpet godina. U poduzeću „ITT Gilfillan – California“ ponikla je zamisao o razvoju obalnog radarskog sustava za motrenje zračnih ciljeva u volumenu prostora iznad same morske površine (Gap Filler), koji ne pokrivaju moćni radarski sustavi (radari FPS-117) za otkrivanje zračnih ciljeva na velikim visinama i enormnim udaljenostima. Ta tvrtka je odlučila 1981. godine razviti takav radar posebno za izvoz, i to na temelju njihovih dugogodišnjih iskustava stečenih razvojem i proizvodnjom mnogih radarskih i drugih elektroničkih sustava za američke Oružane snage. U taj radar su ugrađene, tada, suvremene radarske tehnologije i tehnike. Njihov marketing je predviđao veliku potražnju za takvim razmjerno efikasnim radarima obalnog motrenja, koji bi bili posebice prihvatljivi manjim primorskim zemljama zbog relativno niske cijene.

Tijekom 1982. godine napravljen je prototip radarskog sustava Falcon, koji je potom podvrgnut laboratorijskim ispitivanjima i dotjerivanjima, te funkcionalnim provjerama na kalifornijskoj obali. Već tada je počela i marketinška obrada svjetskog tržišta s reprezentativnim prikazima tehničkih značajki i operativnih svojstava radarskog sustava Falcon, te uspješno sklapanje kupoprodajnih ugovora u više zemalja diljem svijeta, od Dalekog istoka preko sredozemnih zemalja do Srednje Amerike, nakon čega je počela serijska proizvodnja Falcona. S obzirom da se nije planiralo radarima Falcon opremati i američku vojsku, nisu provedena dugotrajna operativna ispitivanja u stvarnim uvjetima prirodnog okoliša i elektromagnetskih interferencija (nenamjernih i namjernih). Preskočivši to razdoblje operativnih ispitivanja, prvi serijski proizvedeni Falconi mogli su biti isporučeni kupcima već tijekom 1986. godine.

Bivša JRM kupila obalne radare upitne kvalitete

Bivša JRM kupila je tada tri radara Falcon, s namjerom instaliranja na Visu, Lastovu i Dugom Otoku. Tvornička ispitivanja (Factory Acceptance Test – FAT) prvog Falcona najavljena su kupcu za prosinac 1986. godine. Stručnjaci iz Hrvatske obavljali su ta ispitivanja. Taj prvi Falcon JRM-a, koji je bio pripremljen za primopredajna FAT ispitivanja u tvornici ITT Gilfillan, doživio je fijasko. Već nakon prvog dana FAT-a, odgovorne osobe tvrtke ITT-a odustale su od daljnjih provjera te tražile odgodu za nekoliko mjeseci. Tek nakon pola godine obavljena su uspješno FAT ispitivanja na sva tri radara.

Takvo nesigurno i nepouzdano funkcioniranje Falcona tijekom FAT-a potaklo je stručnjake „Mornaričkog elektronskog zavoda – Split“ (MEZ) da isporučene radare, prije ugradnje na vozila, provizorno instaliraju u halama Zavoda te da ih aktiviraju s najtežim radnim režimom, dan-noć više mjeseci tijekom garantnog roka 1988. godine. Rezultati takvih ispitivanja bili su porazni, događao se kvar za kvarom. Ugovorom deklarirano srednje vrijeme između kvarova (MTBF) od 750 sati spalo je na svega oko 70 sati.

Slično se događalo i nakon ugradnje prve skupine isporučenih radara na položajima u zemljama drugih kupaca. Oduševljenja sa specificiranim značajkama radarskog sustava Falcon počela su se „hladiti“, jer se i tamo pouzdanost smanjila s deklariranih 750 sati na svega stotinjak sati. Očito su ti radari bili prerano predani u operativnu uporabu, što dokazuje ne samo učestalost kvarova već i vrste nekih kvarova, pa i neke bitne funkcionalne neispravnosti.

To je dokazano i tijekom prvog  ispitivanja (Site Acceptance Test – SAT, svibanj 1989.) JRM-ovog Falcona, ugrađenog u vozila, na poziciji Vidova Gora – Brač. Rezultati su i tu također bili porazni: a) MIG-21 u letu na visini 50-100 m iznad morske površine detektiran je tek na daljini 50 km umjesto deklariranih 100 km, b) MIG-21 prelijeće otok Vis, a radar Peregrine, u MTI režimu (brisanje odraza od nepokretnih objekata), briše odraz Visa, no istodobno nestaje i odraz MIG-a. I ovaj put stručnjaci proizvođača radara vraćaju se kući neobavljena posla, tražeći odgodu SAT-a za 6 mjeseci. Drugi SAT (listopad 1989.) prošao je zadovoljavajuće, no ostao je duboki trag nepovjerenja u pouzdanost tih radara. Bitno je napomenuti da su u timovima za FAT i SAT proizvođača ITT Gilfillan-a zastupali inženjeri hardveristi i softveristi koji su radili na razvoju i konstrukciji radara Falcon!

„Karijera“ radarskih sustava Falcon u rukama JRM završila je 1991. godine, kada su ti sustavi odvezeni u Crnu Goru, gdje je onaj instaliran u vozilima postavljen na poluotoku Luštica, vrh Obosnik (582 m), a preostala dva vjerojatno još uvijek u sanducima leže po nekim skladištima. Prema objavljenim podacima u otvorenoj literaturi, do 1988. godine je poduzeće ITT Gilfillan proizvelo i isporučilo kupcima u pet zemalja oko 50 radara Falcon, te je potom i zatvorilo proizvodnu traku za tu opremu (Norman Friedman „World Naval Weapons Systems 1991/92“).

Metric System Corporation nudi MORH-u radare Peregrine

Nešto kasnije, tvrtka Metric Systems Corporation s Floride pojavljuje se 1993. godine na tržištu s promidžbenim prospektom za obalni motrilački radar Falcon II, u kojemu se najavljuje da će oni proizvoditi taj radar na temelju odobrene licence od poduzeća ITT Gilfillan. Deklarirana tehnička specifikacija parametara i funkcionalna svojstva radara Falcon II identična su izvornom Falcon-u. To je bilo iznenađenje na tržištu, nakon što je zatvorena proizvodna linija radara Falcon zbog ekonomskih i tehničkih neuspjeha.

Sljedeće, još veće, iznenađenje događa se u svibnju 1998. godine, kada su u posjet MORH-u došli predstavnici tvrtke Metric Systems Corporation s ponudom za prodaju četiri radara a’la Falcon II, ali pod imenom Peregrine. U prosincu 1998. godine odlučeno je da MORH nabavi 4 radara Enhanced Peregrine (ukinut je embargo, vraćena frekvencijska agilnost i dodana nazivu riječ Enhanced).

Autor ovog teksta bio je frapiran takvim tijekom neshvatljivih događanja, budući je priličan broj zaposlenika u MORH-u i HRM-u bio upoznat s problemima JRM-ovih radara Falcon. Na temelju loših iskustava s ta tri Falcona, trebao je slijediti logičan zaključak da radari Enhanced Peregrine neće biti ništa bolji od „starije braće“, budući će se proizvoditi po istoj tehničkoj dokumentaciji te uz tek priučeni proizvodni kadar, bez sudjelovanja hardverskih i softverskih autora i konstruktora radara Falcon!?

Ostvarenje tmurnih prognoza o kvarljivim Peregrinima

Realizacija takvih tmurnih prognoza započela je već nakon prve ugradnje radara Enhanced Peregrine na Visu 2004. godine, a potom i preostala tri radara na Lastovu, Mljetu i Dugom Otoku. Peregrini su naslijedili osobine „starije braće“, doživljavajući fijasko na novim lokacijama. Kvarovi se redaju jedan za drugim, radari su nepouzdani i nefunkcionalni. Za te radarske sustave počelo je razdoblje životarenja i obmanjivanja. Sve do 2009. godine MORH je pokušavao udobrovoljiti proizvođače radara, odnosno njihove nove vlasnike, Finmeccanica Group – Selex S.I., kako bi riješili probleme i doveli radare u funkcionalno ispravno stanje u skladu s ugovorenim specifikacijama.

Stručnjaci tvrtke Selex S.I. obavili su 20. svibnja 2009. godine pregled radara Enhanced Peregrine na Visu, nakon čega su MORH-u dostavili slijedeće priopćenje: „Tvrtka Selex S.I. je, nakon duge i pomne analize stanja, procijenila vlastitu tehničku nespremnost za obavljanje servisiranja postojećih radarskih sustava (Peregrine), kao i ekonomsku neisplativost takve intervencije“.

Nakon tako decidirane ocjene, glasnogovornici MORH-a i dalje u službenim izjavama sugeriraju kako ti radari ipak mogu nešto vidjeti, prvo 60%, pa onda 20 d0 30 posto. To su bile površne i neodgovorne izjave, jer je upitno o kojem se deklariranom parametru radi, odnosno na koju se referentnu vrijednost odnose ti postoci. Slijedi petogodišnje razdoblje nečinjenja, tijekom kojega radari Enhanced Peregrine nastavljaju sunovrat u veću nepouzdanost i postaju sve neupotrebljivija roba.

Generali očitali lekcije promašenom projektu

Napokon, 01. listopada 2014. na sjednici saborskog Odbora za obranu otvaraju se „karte“ i temeljitije se analizira Peregrinova epopeja. Tema sjednice je bila odluka MORH-a da se kreće u osposobljavanje i modernizaciju radara Enhanced Peregrine

Zamjenica ministra obrane Višnja Tafra podsjetila je na tijek procesa nabave i pokušaja uvođenja u operativnu uporabu četiri radara Enhanced Peregrine. Problemi u njihovoj uporabi pojavljuju se od samog početka, a do 2007. godine uspjelo se osposobiti i staviti u punu uporabu u OS RH samo radar na Visu. Ostala 3 radara neprestano imaju problema u funkcioniranju, pa danas radar na Lastovu uopće više ne radi, dok ostala tri (uključujući i onaj na Visu) funkcioniraju vrlo ograničeno. Na temelju razgovora sa zapovjednikom HRM-a, Tafra je pred članove Odbora za obranu iznijela podatak da su, ovisno od dana do dana, radari funkcionirali na oko 60% svoje iskoristivosti, s čestim kvarovima. Na temelju pronađenih dokumenata u Ministarstvu obrane, zaključak je da je u cijeli projekt hrvatska strana ušla potpuno nepripremljeno, kao i to da nije imala definirane taktičko-tehničke zahtjeve koje sam radar mora zadovoljiti u trenutku kada se uvodi u uporabu.

Na toj sjednici, član Saborskog odbora za obranu, bivši načelnik Glavnog stožera OS RH, general Petar Stipetić, s jedne strane je pozdravio MORH-ovu odluku o modernizaciji radara, ali se nije složio s popravkom postojećih, već zagovara nabavu novih, te je nastavio:

„Tko je mogao u ovoj državi baciti 170 milijuna kuna u vjetar i da zato ne odgovara? Zašto se proizvođaču platila kompletna cijena ako nije završio posao? Zašto se to pitanje ne postavi? (…) Podržat ću svaku odluku da se odabere kvalitetan radarski sustav, da ga se plati – ako treba – ponovno od nule pa do kraja, ali da on bude funkcionalan. A igre s kojekakvim mešetarima mi se ne sviđaju. I drugo – dobrim dijelom i mi smo sami pridonijeli tome da ovi radari nisu na vrijeme stavljeni u funkciju. Koliko se otezalo s deminiranjem prostora zato što je vojsci bilo zabranjeno da razminira dio prostora gdje su bili bivši radari i štićeni minama? Koliko se vremena utrošilo da se izgrade prilazni putovi da bi se instalacije mogle dovesti na određene punktove koji su bili odabrani? To su sve problemi i normalno – kad se to oteglo 5-6 godina ili 10 godina da onda je i propala firma koja je to radila i došli smo u ovakvu situaciju. Podržat ću odluku da se sustav kupi, ali nek se kupi novi sustav, a da se ne krpe stari otpadi“.

Nedugo nakon te sjednice saborskog Odbora za obranu, održana je u MORH-u 10. prosinca 2014. godine prezentacija javnih nabava u obrani tijekom 2014. i 2015. godine, na kojoj se među ostalim opet raspravljalo i o radarima Enhanced Peregrine, uz nazočnost tadašnjeg ministra obrane Ane Kotromanovića i načelnika Glavnog stožera OS RH generala Drage Lovrića. Tijekom tog dijela prezentacije i rasprave o radarima, general Drago Lovrić je naglasio da su sustavi Enhanced Peregrini akvizicijski radari te je ujedno prisutne i upozorio:

„Ni jedan radar civilni ne može navoditi avione, ni jedan radar civilni ne može navoditi brodove, ni jedan radar civilni ne može navoditi rakete na određene ciljeve na moru. Nama su potrebni akvizicijski radari. Ti akvizicijski radari (Enhanced Peregine, op.a.), koji su tada kupljeni i plaćeni unaprijed, nikada nisu proradili, nikada nisu stavljeni u funkciju“.

Stroge izjave generala ne utječu na MORH-ova stajališta

Unatoč takvim jasnim i strogim izjavama eminentnih generala Oružanih snaga RH, epopeja se nastavlja. Ministarstvo obrane objavilo je 16. prosinca 2014. godine natječaj za iznalaženje pružatelja usluga osposobljavanja i modernizacije radarskog sustava Enhanced Peregrine. Uvjeti modernizacije priloženi u tender dokumentaciji vrlo su zahtjevni i neobično ambiciozni. Takvi prohtjevi bili bi prikladni pri projektiranju novih radarskih sustava na temelju suvremenih radarskih tehnologija, no ne za stare radare proizvedene prije 15 godina i razvijene prije 35 godina. U pregovaračkom postupku s elementima objave, MORH je pozvao tvrtke EXELIS Inc. iz Sjedinjenih Američkih Država i SELEX S.p.A. iz Italije da dostave inicijalnu ponudu s cijenom. No obje ove tvrtke nisu dostavile svoje ponude sve do isteka roka. Godinu dana nakon raspisivanja tog natječaja, 01. prosinca 2015. godine MORH donosi je odluku o poništenju natječaja.

Opet promašaj, no MORH ipak ne odustaje od pokušaja osposobljavanja radara na Mljetu, Lastovu, Visu i Dugom otoku, te najavljuje 2016. godine pokretanje novog natječaja za modernizaciju radara. Očito slijede nastavci Peregrinove epopeje koja će vjerojatno imati tragičan završetak namučenih Enhanced Peregrina.

Trakavica „Peregrini“ kontraproduktivna za nacionalnu sigurnost

Takvo razvlačenje trakavice s Peregrinima postaje kontraproduktivno za nacionalnu sigurnost na hrvatskom moru. U lipnju 2011. godine talijanski borbeni zrakoplov F-16 doletio je iz nepoznatog smjera, nenajavljen, do hrvatske obale, te je bio prvi put detektiran i identificiran tek na visini 500 m iznad Dugog Otoka. Dakle, već više od pet godina srednji dio ZERP-a očito nije nadziran, i to od površine mora do visine oko 100 m, jer radari Enhanced Peregrine – Gap Filleri od tada do danas nisu bili operativni, a ostali civilni, obalni radari nemaju adekvatne sposobnosti detekcije i praćenja malih, dalekih i brzih zračnih objekata.

Analizirajući mogućnosti prilaza malih zrakoplova od talijanske do hrvatske obale, skrivenih od „pogleda“ radara FPS-117 na Učki i Pelješcu, ustanovljeno je da se kružnice radarskih obzora s tih položaja ne dodiruju, već da su udaljene najmanje oko 100 km na površini mora, a na visini 100 m oko 35 km uz hrvatsku obalu. Tako otkriven „tunel“ širi se prema talijanskoj obali, pa je na vanjskoj granici ZERP-a već širok oko 250 km na morskoj površini i 120 km na visini 100 m.

S obzirom da nije na vidiku oporavak i izlječenje radarske mreže „More“, a s druge strane, s obzirom na rastući trend ratnih zbivanja na Bliskom istoku te brzinu širenja strahota masovnih ubijanja, rušenja i egzodusa tisuća izbjeglica te porast terorističkih aktivnosti diljem Europe, neophodno je poduzimanje urgentnih aktivnosti nadzora i zaštite sigurnosti na hrvatskom moru, od obale do vanjske granice ZERP-a. Prioritetno je obnoviti radarsku mrežu „More“ novim akvizicijskim radarima vojne namjene, prvo na Visu kojim bi se „srušio tunel“ na srednjem dijelu Jadrana. Potom bi trebalo i na ostalim položajima ugraditi postupno još 3-5 novih radara.

Aktiviranjem moćne mreže „More“ uspostavio bi se potpuni nadzor morske površine do vanjske granice ZERP-a i niskog zračnog prostora do zapadnih obala Jadranskog mora. S nekoliko desetaka milijuna eura (a ne stotina milijuna) znatno čvršće bi se zatvorila „vrata” ZERP-a“. Takav umreženi sustav kontinuiranog nadzora treba što ranije i što dalje od obale otkriti nedobronamjerne uljeze, te onemogućiti njihova kriminalna djelovanja i/ili asimetrične napade na plovne i obalne objekte. Izgradnjom nove mreže „More“ s novim i suvremenijim radarima završila bi Peregrinova epopeja, te bi onemoćali Enhanced Peregrine napokon mogli u zasluženo umirovljenje.

* Gost autor: dipl. ing. Vili Kezić, stručnjak za radarske sustave i elektroničko ratovanje, u mirovini