Nakon što je jučer saborski Odbor za obranu u samo pola sata raspravio prijedlog proračuna za 2016. godinu, bacio se s puno većim žarom na dva prilično sporna prijedloga zakonskih izmjena. Jedna izmjena tiče se Zakona o obrani, a druga – Zakona o nadzoru državne granice, a njihova je smisao zajednička – omogućiti raspoređivanje vojske na granicama RH, i to, navodno, iz sigurnosnih i humanitarnih razloga. Prijedloge su branili ispred MORH-a ministar obrane Josip Buljević, a ispred MUP-a novi pomoćnik ministra unutarnjih poslova Stjepan Lončarica. Buljević je dobrim dijelom ponovio ono što se već ranije moglo čuti na Vladi, a to je da se, s obzirom na dosege migrantske krize, ovim izmjenama stvara mogućnost za pružanje potpore policiji u zaštiti državne granice, u skladu sa Zakonom o nadzoru državne granice, „a sve u cilju otklanjanja moguće ugroze suvereniteta RH“.
„Odluku o pružanju potpore OS RH policiji donosi Vlada RH, na prijedlog ministra obrane, i uz prethodnu suglasnost Predsjednika RH i Vrhovnog zapovjednika OS RH“,
rekao je Buljević, dodavši da „za provedbu ovog zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu“.
Pomoćnik ministra unutarnjih poslova Stjepan Lončarica podsjetio je da je nadzor državne granice temeljna nadležnost MUP-a, što se ovim izmjenama ne mijenja, uz objašnjenje da je:
„… u onim iznimnim situacijama…predviđena mogućnost da za slučaj koji predmnijeva enormni pritisak na državnu granicu, koji bi uz to nadilazio kapacitete policije, i uz prethodnu procjenu rizika za unutarnju sigurnost, mogućnost humanitarne krize…u tom slučaju možemo tražiti potporu Oružanih snaga.“
Lončarica je rekao kako se uporište za ove promjene nalazi i u konceptu Europske unije o integriranom upravljanju državnom granicom, koji potiče i na neki način podrazumijeva međuresornu i međuagencijsku suradnju svih državnih tijela, kako bi se u konačnici postigla sigurnost granice. Pozitivan primjer za takvu suradnju je i hrvatski Zakon o obalnoj straži, gdje dio OS RH sudjeluje u nadzoru državne granice na moru, zaključio je Lončarica.
Dok su članovi Odbora iz redova vladajuće koalicije podržali ove izmjene, opozicijski su zastupnici bili puno sumnjičaviji prema, prije svega, razlogu i načinu pomoći vojske policijskim službenicima. Tako je Igora Dragovana, predsjednika Odbora za obranu, zanimalo što zapravo znači formulacija „angažman Oružanih snaga“, budući da to u ovim izmjenama nije nigdje ni na koji način napisano:
„Vrlo jasno u Zakonu o obrani stoji što Oružane snage mogu raditi… da vam još pročitam… Kako se koriste kao pomoć institucijama civilne vlasti, organizacijama, službe za zaštitu i spašavanje, te u slučajevima katastrofa, velikih nesreća, potraga i spašavanja, te u prijevozu unesrećenih … to piše uredno sve, u Zakonu o obrani. A ovdje se Zakon o obrani mijenja na način da se kaže ‘mogu pružati potporu policiji u nadzoru državne granice, u skladu sa Zakonom koji određuje nadzor državne granice’. Što je to? Što znači… što Oružane snage? Kakvu vrstu potpore trebaju pružati?“
MUP-ovac Lončarica pokušao je objasniti da se radi o logističkoj potpori Oružanih snaga (iako su OS RH do sada to radile i u dva izbjeglička kampa – Opatovac i Slavonski Brod, op.a.), dok je ministar obrane rekao da će se angažman OS RH definirati kroz međuresorni sporazum između MUP-a i MORH-a. No Buljević je ipak pokušao naznačiti da se radi o nekim kapacitetima Oružanih snaga koje civilna policija nema:
„Oni se mogu odnositi na elektronski nadzor granice, elektronski nadzor zagraničnog prostora, zračni nadzor granice, obavještajno prikupljanje podataka… u stupnju manje ugroze. U stupnju veće ugroze može se raditi… može se naći da asistiraju policiji u blokadi graničnih prijelaza, u kontroli zelene granice… može značiti u stupnju veće ugroze – mogu humanitarno djelovati, mogu logistički pomagati. Znači, mogu obavljati sve ono što policiji treba, a što pomaže kontroli državne granice – u čemu je do sada vojska zakonski bila onemogućena.“
Iako je Dragovanu bilo ugodno čuti nedavne komplimente švedske ministrice o tome da je Hrvatska napravila dobar posao s tretiranjem 658 tisuća izbjeglica, koliko ih je prošlo kroz RH balkanskom rutom, podsjetio je da građani Hrvatske još uvijek gledaju na Oružane snage s dozom nostalgije, ali da slanje vojske na granice može poslati i drugačije poruke.
„Ako se ja dobro sjećam, nekoliko puta je, i u nekoliko navrata do sada, ministar unutarnjih poslova ispred koalicije Vlaho Orepić vrlo jasno rekao da ne postoji nikakva potreba što se tiče angažmana, i da svi kapaciteti koje Ministarstvo unutarnjih poslova u ovom trenutku ima zadovoljavaju. Podsjetit ću – više djelatnika, odnosno više službenika ima Ministarstvo unutarnjih poslova, što je i bolje za te obrane, nego što imaju Oružane snage Republike Hrvatske,“
zaključio je Igor Dragovan svoje izlaganje. S njime se složila i stranačka kolegica Tanja Vrbat Grgić, pozivajući se na nedavnu najavu Centra za mirovne studije o zahtjevu za preispitivanje ustavnosti ovih zakonskih prijedloga.
„Osobno smatram da se sa njima direktno krši Ustav, i smatram da je… da bi trebala biti pokrenuta procjena ustavnosti. Vjerujem da će ona biti pokrenuta po pitanju ove dvije izmjene zakona. Jer, ako se Oružane snage žele držati ustavnih okvira, i žele poštivati ustavni poredak, onda ove dvije izmjene nisu apsolutno potrebne. Naime, Ustav točno definira u kojim situacijama, i u kojim okvirima Oružane snage daju potporu civilnim institucijama. Vi ste ministre rekli – iznimno. Da li može postojati iznimka u Ustavu? Da li iznimku u Ustavu možemo raditi zakonom? I jako dobro znate da to ne može,“
rekla je Vrbat Grgić. Uz to, primijetila je da nema spominjanja uloge Sabora, jer procjenu i ovlasti Oružanim snagama za djelovanje na granici daje Vlada, ili pojedini njeni dijelovi, a procjenu da takvo djelovanje neće tražiti dodatna novčana sredstva smatra potpuno neprimjerenom i netočnom. Na istoj liniji s Dragovanom i Vrbat Grgić stajali su i Predrag Matić i Zdravko Ronko (oba iz SDP-a), koji su procijenili da je s takozvanim „zatvaranjem balkanske rute“ opala opasnost od ugrožavanja granica RH. Zato je Matić predložio Buljeviću i Lončarici da „časno povuku“ ove prijedloge, da ih dorade, a u slučaju velike hitnosti Vlada uvijek može donijeti i uredbu sa zakonskom snagom, ako bi vremena bilo premalo za normalna zakonodavna postupanja.
Suprotno SDP-ovim članovima Odbora za obranu, HDZ-ov Damir Krstičević smatra da je ovdje riječ o promjeni paradigme nacionalne sigurnosti, koja zahtijeva nova rješenja kroz integraciju raznih snaga (od policije i vojske do HGSS-a i vatrogastva) i kroz promjenu zakonskih regulativa i propisa. Igor Dragovan u ovome je vidio najavu koncepta domovinske sigurnosti i protiv je njegovog uvođenja na mala vrata, nizom sitnih izmjena pojedinih zakona.
„Ja sam zato da se onda sjedne, i da se onda… takva vrsta odluke se uistinu donosi konsenzualno. Ali, netko mora taj koncept staviti na stol. Mora ga staviti na stol. Ne zakončić po zakončić. Dajmo ga na stol, pa da vidimo što ćemo napraviti,“
rekao je Dragovan.
Na kraju rasprave, o svakoj izmjeni zakona glasalo se posebno, no omjer glasova u oba slučaja bio je isti: 7 prema 5 za to da se Hrvatskom saboru predloži donošenje obje zakonske dopune. Ovi problematični prijedlozi zakonskih izmjena temeljito su podijelili saborski Odbor za obranu, budući se njegovih ukupno 12 zasad imenovanih članova kompletno razlomilo – svih 7 članova iz vladajuće strane je glasalo “za”, dok je kompletna oporbena kvota od sada ukupno 5 zastupnika tu glasovala “protiv”.
