Na samom početku nužno je naglasiti kako je obrana napor cijelog društva, a ne samo oružanih snaga – u ovom slučaju težišno pomorskih snaga. Obrana se provodi u ratu, ali i u miru, iako se za to koriste blaži izrazi kao što su nadzor i zaštita državnih interesa na moru. Za obranu mora u glavnoj ulozi su pomorske snage, kao izrazito manevarske, i obalne snage s mogućnošću djelovanja na daljinu (raketne, topničke, snage za zaprečivanje, snage za prikupljanje podataka).

Kako organizirati obranu, ustrojiti snage i uspostaviti učinkovitu organizaciju – u našim je uvjetima jako teško biti jednoznačan jer smo propustili i još uvijek propuštamo definirati važne pojmove i odrediti njihovo mjesto suglasno međunarodnoj terminologiji, kao što su: mornarica, flota, pomorske snage, obalna straža, itd. Prevladalo je poimanje iz bivšeg sustava – pa je reducirana nekadašnja vojno-pomorska oblast preimenovana u ratnu mornaricu. Pojmovno razjašnjenje zahtijeva posebnu raspravu, i to mnogih.

Sam naslov upućuje na traženje odgovora na pitanje: Kako se organizirati i kako braniti naše more, a time i našu obalu? Svakako treba imati na umu da naša obala i primorje može biti u danim okolnostima više ugroženo s kopna nego s mora, poglavito južno od Neretve i naročito Dubrovačko primorje.

Nismo sami i dobro je znati kako se taj problem rješava u svijetu. Kako bih potkrijepio svoje promišljanje, referirat ću se na članak objavljen u Canadian Naval Review, gospodina J.Matthew Gillis, zamjenika direktora DALHOUSIE UNIVERSITY-a, Centra za međunarodne političke studije. U navedenom članku, nakon razmatranja kako sto država štiti svoje interese na moru, navedeni autor tvrdi da u svijetu postoje tri načina. U njima se jasno vide odnosi između mornarice i obalne straže, dva pomorska servisa koja međusobno surađuju u ostvarenju državnog interesa prvog reda – a to je obrana mora i obale.

Raščlamba za obuhvaćenih 100 država prikazana je u tablici br. 1. Kao što je vidljivo, najviše je država koje su podijelile odgovornost između mornarice i obalne straže i to na način:

1. Odgovornost je na obalnoj straži (9/100);
2. Odgovornost je podijeljena između mornarice i obalne straže (73/100);
3. Odgovornost je na mornarici (28/100).

Jasno da je mornarica uvijek vojna, a obalna straža može biti civilna (2), paravojna (58) i vojna (12). Svakako, značajna je razlika u moći, a time i u cijeni koštanja po jednom pripadniku. Jedan pripadnik Kanadske obalne straže košta 62.000 USD, a Američke – 180.000 USD. Prema ovoj studiji Hrvatska je među zemljama koje u stvarnosti prema opće usvojenim kriterijima nemaju obalnu stražu, iako je po zakonu (de jure) ima.

Najmanje je država koje su odgovornost za more prepustile isključivo obalnoj straže (9/100). Ukupno 28 od 100 navedenih zemalja nema obalnu stražu i glavna briga o moru prepuštena je i u miru i u ratu mornarici, dok je najčešća organizacija s podijeljenom odgovornosti (73/100). Kako je to u EU, na Mediteranu, Europi i u NATO zemljama prikazano je u tablici broj 2.

Zanimljivo je vidjeti kako je to uređeno u obrađenih sto zemalja u korelaciji s površinom. brojem stanovnika i dohotku po glavi stanovnika, što pokazuje tablica broj 3.

Koji je model najbolji teško je reći, jer svaka zemlja misli da je upravo njen model baš za nju najprikladniji. Uvjeren sam kako bi u nekim zemljama svaki model bio dobar, a u nekima, nažalost, nema dobrog modela.

Mi smo se svojevremeno zalagali za “norveški model“, ali oni koji su ga trebali poduprijeti nisu znali što je to, pa su „ne znajući što rade“ spriječili njegovu implementaciju u obrambeno-sigurnosni i općenito društveni sustav Republike Hrvatske. Opet se pokazalo kako najveću štetu mogu učiniti oni koji nešto rade, a ne znaju što rade. Nije se čuditi – to smo ipak mi, gdje često pozicija i moć odlučivanja nisu u suglasju s kompetencijama.

Naime, “norveški model” promatra ratnu mornaricu (The Navy) i obalnu stražu (The Coast Guard) kao grane pomorskih snaga (The Naval Forces). Za mornaricu (The Navy) često se upotrebljava pojam flota (The Fleet). Organizacija Norveških pomorskih snaga prikazana je na shemi broj 1:

Na shemi broj. 2 jasno su prikazana područja djelovanja mornarice i obalne straže, te njihovo preklapanje.

Upravo to preklapanje daje velike mogućnosti učinkovitog dimenzioniranja mornarice i obalne straže, te traženje čvršće poveznice kroz kategoriju brodova koji u miru obavljaju zadaće obalne straže, a u ratu zadaće ratne mornarice. Svakako, to bi bili brodovi skuplji od namjenskih brodova za obalnu stražu, ali istovremeno puno jeftiniji od „pravih“ ratnih brodova. Istovremeno, zbog unaprijed odrađenih priprema mogli bi se u kratkom vremenu prevesti u ratne brodove i ojačati borbenu flotu.

Na moru su glavni sadržaji oružane borbe površinska djelovanja (protu-brodska, protu-kopnena te protuzrakoplovna i proturaketna) i djelovanja s površine (protupodmornička i protu-minska). Nositelj ovih sposobnosti su površinske pomorske snage, te mješovite snage organizirane kao snage obalne obrane. U našim uvjetima i jedne i druge trebaju biti sposobne djelovati na moru, prema moru ali i prema kopnu poglavito južno od Neretve. Kao jedno od glavnih oružja nameću se brodski i obalni raketni sustavi. HRM još uvijek čuva te važne sposobnost, ali kako protječe vrijeme one neminovno slabe u odnosu na zenit koji je postignut u Domovinskom ratu i demonstriran na vježbi „POSEJDON 94“. Nedavnim uspješnim gađanjem nakon više od 21 godine mornarica je to i pokazala.

Ipak ne treba podleći samozadovoljstvu. To je samo mali korak i dobar poticaj da se ulože napori za očuvanje protu-brodskih raketnih sposobnosti i dostigne potrebna razina tehničkih, taktičkih i organizacijskih znanja i sposobnosti. Svakako bilo bi nužno iskoračiti i u područje visokih tehnologija. Bez obzira na starost sustava to je zasigurno još uvijek najnapredniji borbeni sustav s kojim raspolažu Oružane snage Republike Hrvatske. Treba se bojati naglog i jednostranog opredjeljenja u ovom slučaju za mobilne obalne lansere (MOL) s raketama RBS-15B, što bi zbog niže cijene moglo dovesti do urušavanja temelja na kojima počiva svaka mornarica, a to su pomorske snage. Takve sugestije nedavno su se pojavile i na portalu Obris.org.

Temelj svake mornarice su plovne snage, a upravo (ono što plovi) znači flota. Pomorske snage su manevarske i s njima se može ostvariti težište, a u hrvatskom slučaju to olakšava i višestruko multiplicira konfiguracija obale i u cijelosti litoralnog prostora. Ne treba smetnuti s uma kako se priprema povratak torpeda s velikim dosegom i topničkog naoružanja s vođenim i samonavođenim projektilima. To nikako ne znači zanemarivanje suvremene obalne obrane s raketnim borbenim sustavima. Također treba znati da raketa RBS-15B nije raketa obala-more i da bi gađanje s njom iz dubine kopna bilo problematično, pa je njena uporaba ograničena na obalni rub. Kad počne njena stabilizacija, parametar visine trebala bi biti zauzet iznad mora. Prirodno, položaji MOL-a očekuju se na otocima i blizu obalnog ruba na obali ispred koje nema otoka. U takvim prilikama bi ovi sustavi mogli bi biti jako izloženi djelovanju iz zraka.

Izgradnja pomorskih snaga

Nameće se potreba izgradnje raznovrsnog sustava obrane mora i obale s pomorskim snagama kao glavnim nositeljem. Pomorske snage svakako trebaju biti konfigurirane prema najmanje dva kriterija, i to: prema (1) potrebama i (2) mogućnostima – što se može promatrati kroz razne vrste snaga.

(1) Površinske pomorske snage sa sposobnostima protu-brodske borbe i djelovanjima protiv kopna s jakom protuzrakoplovnom i proturaketnom obranom moraju biti sposobne za zajedničko djelovanje sa snagama obalne obrane, zrakoplovnim i kopnenim snagama, ali i pružiti protu-brodsku, protuzrakoplovnu i proturaketnu obranu važnim objektima infrastrukture, te održavati pozitivnu kontrolu mora.  Držim kako bi upravo slijedeća generacija površinskih ratnih brodova HRM trebala biti višenamjenska i multifunkcionalna. Dobar primjer takve multifunkcionalnosti su i protupodmorničke sposobnosti, kakve se zahvaljujući tehnološko-tehničkom napretku u brodogradnji ugrađuju na multifunkcionalne površinske brodove. Pri tome, protupodmorničke snage ujedno su i vrlo važne u otežavanju podmorničkog polaganja mina (koje je zamislivo kao svojevrsna diverzija u kontekstu svih obala Jadrana u rukama NATO saveza), pa su one time posredno i svojevrsne protu-minske snage.

Interesantna je definicija korvete kao najvećeg broda zatvorenih (uskih) mora i fregate kao najmanjeg broda otvorenih mora. Ratni brodovi su skupi, ali su i vrijedni jer čuvaju najveći gospodarski resurs hrvatskog naroda. Mnogi graditelji brodova su toga svjesni, pa su za mornarice s malim proračunima osmislili brod koji se po mogućnostima smješta između OPV (Offshore Patroli Vessel) i korvete. Za njega se ustalio naziv NOPV (Navy OPV – Mornarički OPV), i predstavljen je na konferenciji u Rio de Janeiro, 21. – 22. svibnja 2012. godine.

Ova klasa brodova je nadomjestak za nekadašnje lake ili pomoćne korvete. Brodovi s navedenim karakteristikama mogu se graditi kao višenamjenski brodovi, a eventualno povećane potreba za protu-brodskim sposobnostima namaknuti gradnjom manjih i jeftinih brodova (MPB ili FAMPB). To bi svakako u jednom dijelu mogli biti neki brodovi iz obalne straže.

(2) Slijedeće prema potrebama bile bi podmorničke snage. One su svakako mjera prestiža i uvažavanja svake flote. Ipak treba biti svjestan kako ih u ovim prilikama Hrvatska nije u mogućnosti priuštiti  svojoj floti. Manji je problem što nemamo novac, a veći je na žalost nemar i „suicid“ koji smo počinili glede ljudskog faktora te tehnološkog razvoja i očuvanja brodograđevnih sposobnosti. A bilo je tu kvalitetnih ponuda iz jedne zemlje, tradicionalnog prijatelja RH.

(3) Važna sastavnica su i protuminske snage. Uvjeren sam kako u razumnom vremenu masovno minsko ratovanje na Jadranskom moru nije vjerojatno. Međutim, to su korisni brodovi, poglavito ako mogu kvalitetno obavljati funkciju ophodnih brodova, a neki rabljeni mogli bi nam biti dostupni. Ako je o tome već donesena odluka, onda treba pozdraviti stav mornarice da to ne budu samo PMB (protuminski brodovi), već da imaju i izvrsne ophodne sposobnosti.

(4) Ne manje važna je kategorija brodova za potporu (opskrba, prijevoz, desant, održavanja, zbrinjavanje, itd.). I oni se moraju definirati prema načinu, i posebno prostoru uporabe prvenstveno pomorskih snaga. U svijetu izvrstan primjer kvalitetnog komponiranja borbenih brodova (fregata) i logističko-borbenih (na bazi fregate) nudi danska mornarica.

(5) Specijalne pomorske snage moraju biti vrhunski osposobljene i uvježbane za prvenstveno obavještajno i diverzantsko djelovanje u zoni odgovornosti pomorskih snaga.

Pomorskim snagama (mornarici i obalnoj straži) neophodna je i (6) pomorska (mornarička) zračna komponenta – neovisno od toga da li je u njihovom sastavu ili namjenska snaga u administrativnom sastavu zrakoplovstva.

Vizija organizacije snaga

Mornaricu (flotu)  i obalnu stražu treba gledati kao stablo s dvije grane. Na obje grane raste voće, ali nije nužno iste vrste. Kako po osobnom mišljenju vidim optimalnu organizaciju pomorskih snaga Republike Hrvatske (Hrvatsku flotu) prikazano je na shemi broj 3.

Slična organizacija bi se trebala primijeniti i za cjelovit obrambeno-sigurnosni sustav. Čini mi se primjerenim oružane snage koncipirati s pet grana i jedinstvenim stožerom obrane. Te grane bi bile vojska, mornarica, zračne snage, oružništvo i obalna straža. Oružništvo i obalna straža bi se u vrijeme mira administrativno i upravno podredili Ministarstvu nacionalne/domovinske sigurnosti (zaštite), a u ratu bi se vratili pod Ministarstvo obrane i to: oružništvo kao dio kopnenih snaga, a obalna straža u dijelu ili u cijelosti kao dio pomorskih snaga. Na ovaj bi način prestala potreba za posebnim graničnim policijskim snagama i na kopnu i na moru, jer bi te poslove radili oružništvo i obalna straža.

Uvjeren sam kako bi ovakvo rješenje (naravno ako se ne igra s figama u džepu) bilo učinkovitije, te da se ne bi ugrozilo na moru neprikosnoveno mjesto Hrvatske ratne mornarice. Razvoj, opremanje i operativni troškovi oružništva i obalne straže ne bi teretili obrambeni proračun, a mornarica bi se bez rasipanja resursa mogla baviti upravo s onim što je njen posao, a to su sadržaji oružane borbe i priprema za vođenje rata na moru.

Svakako u ovom slučaju bi bilo nužno na najvišoj razini (od Ustava pa na niže) odrediti odgovornost i djelokrug rada Ministarstva obrane i Ministarstva nacionalne/domovinske sigurnosti (zaštite), te njihov međusobni odnos (shema broj 4). I svakako, najvažnije je urediti jasnu nadležnost Predsjednika (Predsjednice) i Vlade. Ne može se i ne smije se tu prepisati američki model, u prvom redu jer se ne radi o istom političkom sustavu. Problemi kojih nema u SAD kod nas mogu biti jako značajni. Držim kako bi Ministarstvo nacionalne/domovinske sigurnosti trebalo nastati dogradnjom i redefiniranjem Ministarstva unutarnjih poslova. Ako bi se upustili u ove promjene onda tu ima potrebe i za širenje obujma posla i odgovornosti i za Ministarstvo pravosuđa.

Zaključak

Uvažavajući položaj Republike Hrvatske i posebno njenog primorja kao geostrateške poveznice Mediterana sa srednjom i jugoistočnom Europom, blizinu važnih područja svjetskih previranja, nestabilnog okruženja i novog preslagivanja  snaga u Sredozemlju, nužno ju je osnažiti na moru. Pomorske snage moraju dobiti sredstva za ubrzani i značajni razvoj i iskorak prema mornarici koja će biti u stanju pratiti promjene i biti jamac s pokrićem u zaštititi hrvatskih nacionalnih i interese EU na Jadranu. Dugoročni cilj treba biti: izgradnja male obalne mornarice (pomorskih snaga) s cjelovitim spektrom djelovanja – sposobne zaštititi i obraniti nacionalne interese na moru (teritorijalno more i gospodarski pojas), te biti snažna potpora kopnenoj vojsci s mogućnošću djelovanja po kopnenim ciljevima.

Nacionalna flota (mornarica i obalna straža) mora biti u stanju zaštititi i obraniti hrvatsko more u ratu, ali i nadzirati i zaštititi interese Republike Hrvatske na moru u miru. Neovisno koji će način brige za more biti usvojen, svi brodovi pomorskih snaga trebaju imati ograničene policijske ovlasti od obalnog ruba pa dok sežu hrvatska suverena prava i jurisdikcija. Ako se Republika Hrvatska opredijeli za najrasprostranjeniji način (podjela odgovornosti između mornarice i obalne straže), brodovi obalne straže trebaju imati široke policijske ovlasti. Također, dio brodova obalne straže neovisno je li brod ratni ili državni – ne trgovački u vladinoj službi (javni) – trebaju biti predviđeni za preobrazbu u brodove za vođenje ratnih borbenih djelovanja.

 

* Gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže Republike Hrvatske; viceadmiral u mirovini