Prije desetak dana u Narodnim novinama objavljen je novi “Pravilnik o obliku i sadržaju identifikacijske vojne iskaznice” (NN 99/14, od 13. kolovoza 2014. godine), drugi takav podzakonski akt u RH tijekom posljednjih 14 godina. Nakon što je ovaj pravilnik stupio na snagu 21. kolovoza ove godine, odlučili smo na njega baciti i ponešto detaljniji pogled, imajući pri tome u vidu da se njime ne najavljuje i istodobna promjena samih vojnih iskaznica koje su trenutačno u uporabi.
Kao prvo, treba zamijetiti kako je novi Pravilnik u svojem sadržaju vrlo sličan onome s kraja ožujka 2009. godine (NN 40/09 od 1. travnja 2009. godine), koji je na snagu stupio 9. travnja 2009. godine. Dakle, nema tu ni govora o velikim izmjenama kakve su obavljene 2009. godine, kada je van snage stavljen bitno drugačiji takav pravilnik (onaj s kraja rujna 1999. godine, objavljen u NN 129/99 od 1. prosinca 1999. godine, koji je na snagu stupio danom svoje objave u Narodnim novinama). Pa ipak, uz neke i čisto formalne novosti (zamjenu administrativnog naziva “ravnatelj”, sa sadašnjim “pomoćnik ministra zadužen za…”), dio uvedenih promjena tu je i ponešto sadržajniji.
Što se mijenjalo?
Dok su sama forma “identifikacijske vojne iskaznice” i njena osnovna svrha ostale iste, ovim su Pravilnikom učinjene određene promjene (1) u krugu osoba koje su ovlaštene za dobivanje ove iskaznice, (2) u opsegu podataka koji se na iskaznicu mogu upisivati, te (3) proceduri njenoga svakodnevnom korištenju – ali i povratka, bilo (4) nakon prestanka vojne službe ili (5) kod gubitka ovog osobnog vojnog identifikacijskog dokumenta.
Kao prvo, što se tiče osoba kojima se izdaje vojna iskaznica – krug ovlaštenika proširen je i na kadete. Ujedno, uklonjeno je odvojeno spominjanje “religijskog osoblja” – što je onda provedeno i kroz čitav dokument (gdje se i na samu iskaznicu sada može upisati kao kategorija osoblja “kadet”, a više nema posebnoga spomena kategoriji “dužnost u Vojnom ordinarijatu“). Kao drugo, novim su pravilnikom uvedene i određene promjene u sadržaj podataka koje se upisuje na samu vojnu iskaznicu. S jedne je strane ojačano, te dodatno i pojašnjeno upisivanje “dodatnih stručnih osposobljavanja” za medicinsko osoblje – koje se i izričito definira kao “doktor medicine” i “medicinski tehničar” (odnosno, “dr. med.” i “med. teh.”). S druge strane, novim je aktom pomalo dotjeran i tablični popis činova, s “međunarodnim zamjenskim oznakama ranga osobnoga čina“. Dok će vrlo malo ljudi osjetiti uvođenje i na hrvatske iskaznice ranga generala i admirala s 5 zvjezdica, možda poneko ustanovi kako su izmijenjene i neke od pojedinih češćih kratkih slovnih oznaka (korigirano za rangove admiral, poručnik, vojnik – gdje su prvenstveno ukinute dosadašnje hrvatske jednoslovne oznake).
Kao treće, što se tiče redovitog korištenja vojne iskaznice, kao sredstva osobne identifikacije u obrambenome sustavu RH, uz dosadašnju ovlast Vojne policije da dobije uvid u ovaj dokument, ovim je pravilnikom dodana i jedna novina – dužnost davanja na uvid ove iskaznice na zahtjev “službenih osoba zaduženih za osiguranje vojnih lokacija i građevina“. Ovaj dodatak otvara vrata korištenju službi čuvanja prostora odvojenih od Vojne policije – što je u skladu s već više godina isticanim željama ministra obrane Kotromanovića da se ti čisti čuvarski poslovi odvoje od radnih zadataka profesionalne vojske u RH, a onda možda podvrgnu i postupku outsourcing-a.
Kao četvrto – što se tiče promjena u proceduri kod vraćanja vojne iskaznice tiče, a prilikom prestanaka službe u obrambenome sustavu – tu je pobliže određeno da se na dan prestanka vojne službe iskaznicu vraća Upravi za ljudske resurse (što je bilo definirano i prije). No, promjena je u tome da se sada to ne radi neposredno, nego se iskaznicu predaje putem “nadležnog personalnog djelatnika ustrojstvene jedinice u kojoj je bio na službi prije prestanka službe“.
Uz to, a kao peto, i možda praktično najvažnije – poprilično je izmijenjen i predviđeni načinu postupanja u slučaju gubitka vojne iskaznice. Kao prvo, tu su skraćeni rokovi – tako da se prijavu gubitka u Narodne novine mora obaviti unutar 5 dana od gubitka, a više ne 15 – kako je to bilo regulirano 2009. godine. Kao drugo, gubitak ili oštećenje iskaznice više se ne prijavljuje neposredno Upravi za ljudske resurse – nego Vojnoj policiji, koja onda prenosi tu prijavu na spomenutu nadležnu upravu MORH-a. Za one koji bi pronašli takvu izgubljenu vojnu iskaznicu – procedura je tu načelno malo olakšana. Naime, nalaznik ovaj pronađeni dokument više ne mora predavati posebno Vojnoj policiji, već je tu određena dužnost iskaznicu “odmah predati Ministarstvu obrane” – no, znači li to poštom na Krešimirac u Zagrebu, ili osobno, bilo u MORH-centralu ili neki od preostalih Područnih odjela i odsjeka za poslove obrane – to baš i nije jasno.
