Više od dva desetljeća priča se o obnovi flote HRM, a ona je borbeno manje sposobna danas nego 1994. godine. Prema onome što su poduzimale i poduzimaju poslijeratne Vlade (a zagovarali i zagovaraju njihovi ministri obrane) sve vodi svođenju mornarice na obalnu stražu. Postalo je „legendarno“ uvjeravanje ministara obrane – i nekih drugih – kako će pet obalnih ophodnih brodova značajno povećati borbene sposobnosti HRM. Naravno, ni jednim valjanim i provjerljivim argumentom to nisu mogli, niti mogu potkrijepiti. Korveta je najveći ratni brod uskih mora i upravo bi ona trebala biti kapitalni brod HRM. No, što se tiče brodova klase korveta veliki je problem njena nedefiniranost, pa se u svjetskim okvirima pod brodovima vrste korveta često klasificiraju brodovi deplasmana manjeg od 400 tona (Norveška) pa do preko 4.000 tona (Finska). O potrebnom broju brodova ovdje se neće pisati jer broj određuju zadaće i zahtjev za optimalnim ili pak prihvatljivim brojem stalno raspoloživih snaga za različite sadržaje pomorskog ratovanja. Naravno, veći dio sadržaja u uskom moru s razvedenom obalom može se riješiti manjim brodovima, te kvalitetnom infrastrukturom i snagama na obali, priobalnom kopnu, otocima i dijelovima podmorja.

Nedavno se pojavila informacija ili pak dezinformacija kako se s jednom nordijskom državom razgovara o nabavi kvazi-ratnog broda klase „OPV/korveta“. Bio bih sretniji kada bi prioritet bila korveta. Odluka o izboru kapitalnog broda – čija se pojedinačna cijena mjeri stotinama milijuna eura – usmjerit će hrvatsku pomorsku silu prema (1) ratnoj mornarici i borbenoj floti ili prema (2) obalnoj straži i težišno brodovima za paravojne i policijske zadaće. Nije teško pogoditi što je bolje za hrvatske nacionalne interese  i zaštitu naše najveće prirodne vrijednost – a to je bez sumnje Jadransko more. Glavni brod odredit će strukturu ostalih brodova, ali i kvalifikaciju brodskih posada i u cijelosti mornaričke obrambene industrije, sustava školovanja, te znanstvenog i stručnog rada u područjima ratne brodogradnje i pomorskog ratovanja. Dakle, prije konačnog izbora treba donijeti odluku kakvu pomorsku silu želimo i što će biti njene zadaće. Nužno je izbjeći neuređenost sustava i zamagljivanje konkretnih i korisnih sposobnosti kroz na prvi mah „zavodljive“ univerzalnosti i sposobnost za sve. Mornarica, uz sudjelovanje ostalih dijelova obrambenog sustava, treba i mora biti dostatna za nadzor, zaštitu i obranu hrvatskih prava i interesa na Jadranskom moru.

Brod – multipraktik

Brod koji se nazire iz nordijsko-hrvatske suradnje to ne nudi i nije ni blizu optimalnom, pa ni dobrom izboru. Opravdani oprez povećava i činjenica da takav brod još nigdje nije u uporabi pa se ne može govoriti o zrelosti projekta, a mi bi mogli biti „pokusni kunići“ ili prema sve više korištenom izrazu –  „korisne budale“. Spominje se cijena od 150-200 milijuna eura po jedinici, a ne znaju se deplasman i oprema – dok je igra s modulima zapravo igra bez granica. Jedino što intrigira su spomenute protupodmorničke i protuminske sposobnosti. Poznato je da su brodovi na tim zadaćama jako osjetljivi na napade iz zraka pa bi trebali imati vlastitu PZ/PR obranu – stalno ugrađenu ili modularnu, te druge snage koje će ih braniti. Pojednostavljeno, najprije se mora isplanirati flota u cjelini i nakon toga ići u realizaciju po dijelovima, prema dobro odvagnutim prioritetima sukladno stvarnim i predviđenim izazovima. Osobno držim kako predviđeni brod ne pripada kategoriji ratnih brodova borbene namjene. Činjenica kako bi trup i pogon bili nešto jeftiniji uz žrtvovanje brzine i standarda ratne brodogradnje ne bi bitno utjecali na ukupnu cijenu broda. U cijeni suvremenog ratnog broda klase korveta, deplasmana oko 2.000 tona, trup i pogon participiraju s ne više od 30% troška. Skoro 80% cijene možda i najbolje svjetske korvete, Sa’ar-6, čine borbeni sustavi.

Korveta kao vrsta ratnog broda je najslabije definirana i tu se može svašta „podmetnuti“. Ovo što nudi pomorska konzultantska tvrtka Salt Ship Design AS i svjetski poznati igrač u proizvodnji borbenih sustava Konsberg teško se može nazvati korvetom kao vrstom ratnog broda. To bi prije mogao biti dobro naoružani OPV, vojne ili paravojne obalne straže. Čini se kako je to u ovom trenutku, na prvu loptu, slika neprovjerene ideje i značajne zaigranosti. Ipak, treba se podsjetiti na velike probleme i velike neuspjehe u pokušajima gradnje brodova za sve – poglavito kad se nekritički ide na raznovrsnost i po potrebi naknadno instaliranje modula koji najčešće stoje uskladišteni na kopnu sa slabim održavanjem, i slabo ili nikako obučenim poslužiteljima za uporabu s brodova. Propali su mnogi takvi pokušaji, a evo nekih – danski Standfleks, američki LCS, te ruska korveta projekta 20386 „Derzky/Merkury“. Da se radi o tipičnom brodu obalne straže govori i reklamiranje malobrojne posade (od 16 do 20 članova), jer tad plovi bez modula. Taj broj posade mogao bi biti dostatan za provedbu zadaća obalne straže, a za svaki dodani borbeni modul morali bi se ukrcavati i dodatni poslužitelji. Pored problema obuke za te module ako nisu na brodu, problem je integracija istih u tehnički kompleks broda, a i posluge modula u brodsku posadu. Prema ilustraciji, brod se promatra kao matica s koje se upućuju manji sustavi, najčešće bez posade, u akciju. Možda je to prihvatljivo rješenje na većim udaljenostima od obale, ali u našim uvjetima u većini slučajeve iste zadaće je moguće riješiti s kopna i manje zahtjevnih brodova. S druge strane, koncentracija svega na jednom mjestu u slučaju gubitka takvog broda imala bi značajne, možda i katastrofalne posljedice. Za manju mornaricu s razvedenom obalom u uskom moru postoje bolja, jeftinija i daleko otpornija rješenja. Također, nije dobro služiti drugima kao pokusni poligon i uz to im plaćati (velike) troškove eksperimenta, a da ne postoji bilo kakvo jamstvo za uspjeh.

Velika cijena traži velik oprez

Talijanska (FSx309) i francuska (Gowind) ponuda korveta za Grčku

Priča kako bi upravo Hrvatska postala centar izvrsnosti te gradila i održavala te brodove za druge korisnike teško se može uzeti kao relevantna – jer jednostavno još nema niti jednog broda i nitko ne može tvrditi koliko će ih biti i hoće li ih uopće biti. Naime, u Europi u više država (Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, Nizozemska, Finska, Švedska) postoje mnogi zreli projekti pravih korveta ili OPV/korveta. Razvijaju se i neki po svemu sudeći perspektivni projekti kao što je EPC (Europska patrolna korveta). O cijenama nekih od njih može se saznati iz najnovijih isporuka različitim državama, ali i iz aktualne ponude Grčkoj mornarici od strane Francuske i Italije. Prema dostupnim podacima, francuska i talijanska ponuda Grčkoj po modelu 3+1 je oko 400 milijuna eura po brodu.

Zbog svega toga držim kako bi nakon donošenja političke odluke trebalo prvo izraditi potrebne strateške i doktrinarne dokumente – trebalo bi izraditi viziju HRM za razdoblje od 30 godina te precizni desetogodišnji flotni plan. Nažalost, flota se ne može ni početi smisleno graditi bez dugoročnog planiranja tehničke izvrsnosti i ljudskih potencijala, značajne infrastrukture u znanosti, struci i gospodarstvu. Naravno, bez osiguranih financija sve je to bez koristi i predstavlja gubljenje vremena. Od velike je važnosti izabrati kvalitetan i funkcionalan kapitalni brod, a nakon toga oko njega graditi cjelovitu i maksimalno integriranu flotu, koja mora biti kompatibilna s ostalim snagama, u prvom redu s obalnom obranom i zračnim snagama. Sve to traži da naglasak bude na ozbiljnom stručnom radu obrambenog sustava, a ne na javnom plasiranju glasina i reklama.

*gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže; vicedmiral u mirovini