Za razliku od prošle godine, kada je Javno izvješće Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) za 2018. godinu osvanulo 3. lipnja, ove je godine i taj posao okasnio, te je prenesen na ranu jesen. Pa ipak, i jučerašnja objava, baš na jednakih 43 stranice teksta kao i lani, uvelike se uklapa u standard ustanovljen proteklih godina. Otprilike devet kompletno praznih stranica, te grafički vrlo rastresit dizajn dokumenta s mnogo slika, ipak u sebi skriva i ponešto zanimljivosti – koje bi izgleda trebale obuhvatiti proteklu 2019., ali i dobar dio tekuće 2020. godine. Nažalost, time dosadašnja godišnja Javna izvješća (uz jednaki opseg i strukturu) polagano zapravo prerastaju u dvogodišnje dokumente, što stvarno ne predstavlja dobru novinu. Uz to, iako je ispravljen lanjski nedostatak proračunskog informiranja, tijekom izvještajnog razdoblja potpuno je izostala nekada redovita komunikacija SOA-e s civilnim društvom u Hrvatskoj, što je još jedna loša novina u ovome resoru. No, pogledajmo sada taj dokument i ponešto detaljnije…
Javno izvješće SOA-e za 2019./2020.
Početak Javnog izvješća sačinjavaju dvije stranice uvoda iz pera ravnatelja SOA-e Daniela Markića, koji je ustanovio da je Covid-19 utjecao na čitavu državu, ali je dao i poseban poticaj radu SOA-e, kako u pomoći radu ostalih državnih sustava, tako i na posebnoj zaštiti nacionalne sigurnosti u doba kada je pažnja većine skrenuta na pitanja krize i pandemije. Markić se tom prilikom pohvalio i s dvije posebno važne grane dostignuća SOA-e. Kao prvo, tu je sudjelovanje u osnivanju europskog Obavještajnog koledža, gdje je Republika Hrvatska prva jednogodišnja predsjedateljica ovog projekta koji obuhvaća 23 europske obavještajne zajednice. Kao drugo, tu je pojačani naglasak na cyber-prijetnje, kojima bi se trebalo bolje suprotstaviti i pomoću novoosnovanog Centra za kibernetičke tehnologije SOA-e – kojeg se ponosno predstavilo u Izraelu, na velikoj stručnoj konferenciji Cybertech Global 2020 (održanoj u Tel Avivu od 28. do 30. siječnja 2020. godine).
Nakon tog uvodnog segmenta, u dokumentu “Javno izvješće” na red dolazi 6 stranica segmenta kratko nazvanog “SOA”, koji je gotovo udvostručen prema sličnome segmentu iz lanjske godine. On započinje opisom smisla i rada Agencije, te trostrukog sustava nadzora nad njezinim radom – gdje se uz stručni, parlamentarni i građanski nadzor sada otkriva i dodatan aspekt “sudskog nadzora”, ali se ipak ne navodi ni jedan konkretniji primjer funkcioniranja ijednog od tih nadzornih sustava. Tek se općenito konstatira: “Sva tri nadzorna tijela (UVNS, Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora) su tijekom 2019. godine obavljala nadzorne aktivnosti te u niti jednom slučaju nadzorna tijela nisu utvrdila nezakonitosti u radu SOA-e“. Nakon toga, na redu je dio “SOA u brojkama” koji zapravo daje osnovne omjere rada i djelovanja sigurnosno-obavještajnoga sustava u prethodnoj godini.
Tijekom 2019. godine SOA je Predsjedniku RH, predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade RH i UVNS isporučila ukupno 440 analitičkih uradaka, što je na godišnjoj razini doduše manje nego 2016., 2017. ili 2018. godine. I dok grafičkog prikaza ovih brojeva u ovogodišnjem Javnome izvješću nema (pa smo ga mi ovdje dodali), njemu je zato dodan usporedni graf za “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te izvješća s obavještajnim podacima po godinama” – kategoriju koje nije bilo u Javnim izvješćima prethodnih godina, i koja onda pokazuje rast broja takvih skupnih uradaka, “sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te drugih izvješća s obavještajnim podacima“, te najbolje rezultate u razdoblju od 2015. do 2019 godine.
Uz to, u Javnom izvješću za lanjsku godinu navodi se i da je u 2019. bilo za 3,17 posto manje i dostava podataka i procjena drugim nadležnim tijelima (MUP-u, MVEP-u, Državnom odvjetništvu RH, USKOK-u, MORH-u, Ministarstvu gospodarstva i dr.) nego u 2018. godini – ali je porastao broj provedenih sigurnosnih provjera (za 511 ili 8,92 posto), te sigurnosnih prosudbi vezanih uz kretanje i boravak štićenih osoba te štićenih objekata (za 24 ili 4,44 posto). Ozbiljniji porast zabilježen je i po pitanju sudjelovanja SOA-e pri rješavanja statusnih pitanja stranaca i državljanstava – gdje ih je u 2019. odrađeno 9.284 više nego godinu ranije, što je porast posla od nezanemarivih 13,78 posto.
Za razliku od Javnog izvješća SOA-e za 2018. godinu, sada novost predstavlja i povratak u sadržaj barem ograničenog prikaza proračunskog stanja Sigurnosno-obavještajne agencije u 2019. godini, kao i barem nekakvih navoda o svrsi za koju se trošilo dodijeljena proračunska sredstva. SOA tako navodi da je nakon velikog porasta sredstava u 2018. godini, vidljivog zbog “knjiženja povezanog s velikim infrastrukturnim projektom” (koji god on bio), sada to izdvajanje bitno bliže onima iz ranijih godina. Oko 398 milijuna kuna u 2019. godini potrošeno je tako da “najveći udio čine izdaci za zaposlene, a potom tekući i kapitalni izdaci“. Uz to, posebno se pohvalilo i “razvoj sposobnosti SOA-e“, gdje se osobita pozornost “posvećuje financiranju projekata tehnološkog razvoja i modernizacije“. Dapače, istaknuto je kako se kvotu godišnjih ulaganja u razvoj i modernizaciju od 2012. do 2019. povećalo 6,68 puta, uz to da je gotovo polovica čitavog tog modernizacijskog ulaganja ostvarena 2018. i 2019. godine.
Sigurnosno okruženje
Čak 12 stranica (gotovo dva puta više nego u Javnom izvješću za 2018. godinu) posvećeno je sažetom opisivanju svjetskih trendova po pitanju sigurnosnih ugroza. Naglasak je stavljen na političke i gospodarske sile te blokove, gdje je posebno naglašava događanja u SAD-u i njihove trgovinske sporove s Kinom – državom koja sve više širi svoj utjecaj širom svijeta (što počinje dirati i malu Hrvatsku na marginama Europske unije). Spominje se i Rusku Federaciju, koja hibridnim djelovanjima, plasiranjem lažnih vijesti, te kibernetičkim napadima i dalje “nastoji ograničiti utjecaj NATO-a i EU, kao i njihovo daljnje širenje na jugoistok i istok Europe“. Iako je u Kini bolest Covid-19 po prvi put zabilježena 1. prosinca 2019. godine, da bi je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemijom 11. ožujka 2020. – ova je tema izazvala poseban interes SOA-e, koja napominje ovisnost Europe o zaštitnoj opremi iz Kine, kao i zabilježene informacijske igre s ciljem naglašavanja manjka solidarnosti među državama EU, te širenja sumnje u korisnost proglašenih epidemioloških mjera.
Uz to, naglašava se i sve šira te nezaobilaznija uloga interneta, kao i računalnih infrastruktura u životima svekolikih građana. No, takav je život društva i pojedinaca sve više izložen kako kibernetičkim napadima (često od zlonamjernih aktera iza kojih stoje pojedine države), tako i širenju ekstremističkih ideja i pokreta. Naglašava se da je Vijeće EU 30. srpnja 2020. donijelo uredbu kojom Europska unija po prvi put uvodi i sankcije zbog kibernetičkih napada – usmjerene prema šest pojedinaca i tri institucije iz tri države: (1) Rusije (Glavni centar za posebne tehnologije Glavne uprave GS OS Ruske Federacije – GU/GRU), (2) Kine (tvrtka Haitai Technology Development) i (3) Sjeverne Koreje (tvrtka Chosun Expo). No, EU ima i drugih problema, od kojih SOA posebno ističe BREXIT, usporeno proširenje na jugoistok kontinenta, te energetsku ovisnost o plinu – gdje onaj iz Rusije (147,4 milijardi prostornih metara u 2019. godini) sve više nadomješta LNG kojeg je od ukupno potrošenih oko 108 bcm uvozom stiglo 30 bcm iz Katar, 21 bcm iz Rusije, te 17 bcm iz SAD.
Od tzv. “Pojasa nestabilnosti” oko Europe, SOA posebno ističe sukob u Siriji, gdje je 2019. intervenirala i Turska, te Libiju – u kojoj se od svibnja 2019. godine rasplamsao rat snaga međunarodno priznate vlade u Tripoliju i Libijske nacionalne armije pod okriljem nepriznate vlade u Tobruku, koja doduše kontrolira većinu libijskog teritorija. Dok su se uz pojedine strane rasporedile pojedine države EU, Rusija, Turska i Egipat, to je područje za EU od 25. ožujka 2020. postalo poprištem pomorske operacije IRINI – u čijim aktivnostima nadzora pomorskog prometa sudjeluje i Republika Hrvatska. Dok ne čude spomeni niza klasičnih kriznih žarišta (Iran, Jemen, Afganistan i Irak), pa onda i zamrznutog sukoba u Ukrajini, zanimljivo je stavljanje naglaska i na dvije situacije iz nekoliko posljednjih tjedana – (1) masovne nemire u Bjelorusiji koji traju od kraja svibnja 2020. kao i (2) napetosti na istoku Mediterana koje su nakon početnih koraka krajem 2019. i tijekom prvim mjeseci 2020. dodatno eskalirale u srpnju i kolovozu ove godine. Te dvije situacije ukazuju da su i njima posvećeni dijelovi bili dorađivani vrlo nedavno – dodatno pomičući fokus čitavog ovog Javnog izvješća s 2019. na 2020. godinu.
U svemu ovome nije preskočen ni terorizam – prijetnja koju je posljednjih mjeseci zasjenila pandemija bolesti Covid-19, a prije toga joj je u islamističkoj varijanti zube poprilično razbilo međunarodno vojno djelovanje u Siriji i Iraku, te američko pogubljenje Abu Bakra al-Baghdadija 27. listopada 2019. godine – tako da i SOA konstatira opadanje takve opasnosti za Europu. Pa ipak, spominje se podrobnije povratak kući boraca iz redova negdašnje Islamske države, za koje SOA kaže: “Iz hrvatskog jugoistočnog susjedstva u Siriju i Irak otišlo je ukupno oko 1000 osoba, a većina njih se pridružila ISIL-u. Od tog broja poginulo je oko 25%, 30% ih se još nalazi na tom području, dok se oko 45% vratilo u matične države jugoistočne Europe“. Uz potrebu deradikalizacije takvih pojedinaca, ističe se i rizik kojeg predstavlja tranzit stranih državljana preko hrvatskog teritorija, a za koje postoje indicije da podupiru ili simpatiziraju terorističke aktivnosti, što je prema navodima SOA – dodatno izraženo u kontekstu migracijskih kretanja preko teritorija RH.
To susjedstvo RH, kojim se kreću radikalizirani pojedinci ali i migranti, nije stabilno – a u njemu pojedine države nastoje i svojim “obavještajnim te hibridnim aktivnostima” usporiti tekuće euroatlantske integracije. Iako su posljednjih godina i Crna Gora i Sjeverna Makedonija ušle u NATO, to nije riješilo njihove unutarnje probleme, od kojih SOA posebno ističe “društveni rascjep između prozapadnih suverenističkih snaga i prosrpskih snaga“. To nas pitanje sadržajno dovodi do razmatranja susjedne Srbije, izvora glavnine problema i nestabilnosti u regiji. Riječ je o državi koja “na vanjskopolitičkom i sigurnosnom planu nastoji balansirati u odnosima između Rusije i Zapada. Primjerice, kao kandidatkinja za članstvo u EU-u, Srbija i dalje ne slijedi restriktivne mjere EU-a protiv Rusije. Tijekom ove godine Srbija je značajan fokus stavila i na javno promoviranje jačanja odnosa s Kinom“. Ujedno se spominje i pojave velikosrpskog ekstremizma, koji širom regije negira kako teritorijalnu cjelovitost i suverenitet pojedinih država (kako Republike Hrvatske, tako i Crne Gore, BiH i Kosova), te priječi širenje Europske unije i NATO-a na jugoistok Europe uz isticanje privrženosti Rusiji.
Posebnu pažnju tu zaslužuje i tzv. “Balkanska ruta” – kako po pitanju kriminala, tako i migracija kao sigurnosne prijetnje. Organizirani kriminal je dobro uvezan u regiji, a posljednje vrijeme ga karakteriziraju i oružani sukobi klanova “na prostoru jugoistočnog susjedstva” Hrvatske. Osim krijumčarenja droga i oružja tim smjerom, ta ruta je i put za migrante koji idu u Europsku uniju. Njihov broj posljednjih godina opada – a u 2019. je zabilježeno ukupno 128.536 migranata – čiji broj ipak raste na “Balkanskoj ruti”, gdje je 2019. bilo detektirano preko 82.000 ilegalnih migranata (oko 46% više nego godinu ranije). Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije UN-a (International Organization for Migration – IOM), 2019. godinu je na tom smjeru populaciju zabilježenih migranata sačinjavalo njih 24% iz Pakistana, 18% iz Afganistana, 10% iz Sirije, 9% iz Maroka, 8% iz Iraka, a 31% iz ostalih država Azije i Afrike. Zanimljivo je podsjetiti da je te iste godine, kada je “Balkanskom rutom” prolazilo oko 82.000 ljudi, SOA provela oko 76.637 provjera statusnih pitanja stranaca i državljanstava – čime se obuhvatilo oko 93,46 posto migranata u prolazu, što pokazuje da ta prijetnja nije izvan kontrole kao što se to može čuti u dijelu domaće političke scene.
Stanje u Republici Hrvatskoj
Nakon toga, na ukupno 6 stranica sumirano je stanje u Republici Hrvatskoj po pitanju najbitnijih prijetnji koje je SOA identificirala u svome radu. Za početak je konstatirano: “Sigurnosna situacija u Republici Hrvatskoj je stabilna. U 2019. godini nije bilo događaja ni pojava koji bi značajnije ugrozili sigurnosne prilike u Republici Hrvatskoj. Trenutno ne postoje naznake niti vidljivi potencijali značajnije destabilizacije sigurnosnih prilika“. U takvim okolnostima, podrobnije su opisane pojedine prijetnje: (1) terorizam, (2) ekstremizam, (3) strana obavještajna djelovanja, (4) kibernetičke ugroze, (5) sigurnosni utjecaj LNG terminala, (6) utjecaj Covid-19 na gospodarsku sigurnost, (7) korupcija i gospodarski kriminal, (8) organizirani kriminal, (9) posljedice ratnih zločina, i (10) utjecaj nepovoljnih demografskih trendova.
(1) Prijetnja terorizma je za RH manje vjerojatna. SOA je tu zabilježila prvi slučaj pogibije pripadnika OS RH u Afganistanu, i istakla prijetnju regionalnih islamista, tranzita radikaliziranih pojedinaca kroz RH te regionalnih povratnika s ratišta u Siriji i Iraku. Što se takvih pojedinaca u samoj RH tiče, SOA ističe da su salafisti u samoj Hrvatskoj malobrojni, te da otvoreno ne zagovaraju nasilje. Napominju još i: “Od ukupno sedam osoba (dvojica muškaraca i pet žena) koje su otišle na područje pod kontrolom ISIL-a, a koje imaju (i) hrvatsko državljanstvo, prema raspoloživim podacima dvojica muškaraca i jedna žena su poginuli tijekom 2017. i 2018. godine u Siriji/Iraku, a ostale žene su još uvijek u civilnim kampovima pod kontrolom kurdsko-arapskih snaga u Siriji“. (2) Prema procjenama SOA-e, “ni jedna vrsta ekstremizma, neovisno o njegovoj ideološkoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi, nema pokretačku snagu niti potencijal za rušenje demokratskog ustavnog poretka, izazivanje nasilja, incidenata ili sukoba većih razmjera” – s naglaskom na navijačko nasilje, rizik jačanja antiimigracijskih skupina, te islamiste.
(3) Napomenuto je da obavještajna djelovanja prema RH dolaze s dvije načelne strane: kao prvo, od država koje s Hrvatskom imaju otvorena pitanja, ili, kao drugo, od država koje RH vide kao izazov ili suparnika temeljem članstva u euroatlantskim integracijama. Zabilježeno je i korištenje prostora RH u obavještajnom djelovanju prema trećim državama (gdje mediji spominju Rusiju i njihove kontakte s pojedincima iz Ukrajine u Hrvatskoj), te informacijska djelovanja prema RH – u kojima se “u informacijski i medijski prostor plasiraju fragmentirani podaci, lažne ili iskrivljene vijesti kojima se pokušava nametnuti viđenje nekog događaja i/ili mijenjati svijest i stavovi kod javnosti” – ne bi li se RH, EU i NATO prikazalo u negativnome svjetlu. SOA spominje da se za takva djelovanja “zloporabljuju novinski portali i medijske platforme, a ponekad čak i znanstveni instituti, koji lažnim vijestima i tendencioznim tezama trebaju dati vjerodostojnost i legitimitet“.
(4) SOA konstatira da su kibernetičke prijetnje u porastu, a i Republika Hrvatska je sve češće njihova meta (posebice kao članica NATO-a i EU-a). Riječ je tu sve učestalije o napadima koji su “temeljito planirani, napredni i ustrajni (APT – Advanced Persistent Threat)“, a usmjereni su na kritičku infrastrukturu. Napominje se da je SOA tu započela “opsežan proces prevencije i zaštite nacionalnog kibernetičkog prostora“, među ostalim i uspostavom internog Centra za kibernetičke tehnologije. Ovo tijelo bi trebalo raditi na zaštiti od pojedinačnih napada i APT kampanja “pomoću mreže senzora smještenih u tijelima koja se štite“. Takve APT napade navodno učestalo izvode “organizirane hakerske skupine koje se povezuje s obavještajnim sustavima pojedinih država“, a Hrvatska im je posljednjih godina bila metom više desetaka puta. Spomenuta mreža senzora prema SOA Centru za kibernetičke tehnologije dnevno šalje nekoliko stotina tisuća “indikativnih događaja“, a tijekom 2019. je iz toga bilo detektirano te zaustavljeno 5 “sofisticiranih državno sponzoriranih kibernetičkih APT napada“, među njima i na Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo obrane RH. Kako napominje SOA, na meti se našla i INA, a u 2020. godini takvi napadi postaju sve složeniji.
Prikaz izgleda budućeg LNG terminala na Krku
(5) Što se dekarbonizacijske politike EU tiče, kao i nadolazećih promjena u energetskom te tehnološkom sektoru, tu se SOA osvrće na budućnost – i ističe važnost LNG terminala na Krku, koji je još u izgradnji. Ovo je jedina buduća okolnost koja je obuhvaćena ovim Javnim izvješćem, a SOA ocjenjuje da će njome RH jačati svoju energetsku sigurnost, diverzificirati dobavne pravce energenata, te smanjiti svoju ranjivost na vanjske utjecaje sa svjetskih i regionalnih tržišta. (6) U sklopu zaštite osnova gospodarskog sustava RH, SOA ističe posljedice koje je pandemija bolesti Covid-19 imala na turizam i ukupno gospodarstvo. Uz to, (7) spominje se i korupciju “u javnoj upravi, državnim institucijama i tijelima te javnim tvrtkama“, koja je značajna prijetnja gospodarskom razvitku RH. Naglasak je tu na gospodarskom kriminalu koji zlorabi javne nabave, te djeluje koruptivno prema “predstavnicima vlasti na raznim razinama” – posebno u velikim infrastrukturnim projektima financiranim iz domaćih ili EU sredstava. Kao novost treba istaknuti i spomen interesa “za ulaganje kapitala nepoznatog porijekla u Republiku Hrvatsku“, kao oblika “pranja novca“, često i s međunarodnim korijenima. (8) Kako je već napomenuto, organizirani kriminal dobro prekogranično surađuje, posebno pri švercu oružja i narkotika – gdje se posebno navodi primjer zapljene kokaina na hrvatskoj jedrilici, kojeg su na Kanarskim otocima zaustavile španjolske vlasti. Ovo događanje o kojem je javnost obaviještena 12. rujna 2020. godine ujedno je i najsvježiji unos u ovom Javnom izvješću SOA-e, koje bi se ipak prvenstveno trebalo baviti prikazom stanja u lanjskoj 2019. godini. (9) SOA ističe kako se i nadalje bavi prikupljanjem podataka te dokumentacije o krivcima, žrtvama i okolnostima počinjenja ratnih zločina u Domovinskom ratu, kao i utvrđivanjem lokacija pojedinačnih i masovnih grobnica, te utvrđivanjem mjesta boravka osoba osumnjičenih za ratne zločine. Za kraj, (10) po pitanju Hrvatske SOA ističe i “nepovoljnu demografsku strukturu i trendove” koji možda nisu izravna sigurnosna prijetnja, ali će ograničiti društveni i gospodarski razvoj RH. Ovo je samo nastavak sličnih trendova koje SOA uočava i za susjednu BiH – gdje ističu da ekonomski uvjetovano iseljavanje tamošnjih Hrvata ugrožava opstanak te zajednice, a u konačnici i multietnički karakter BiH.
Punilo za kraj
Preostalih 17 stranica dokumenta, zapravo 39,5 posto čitavog Javnog izvješća bitno je manje sadržajno i zanimljivo. U njemu se prvo prikazuju teme koje je na početku istaknuo i sam ravnatelj Markić: (1) “Obavještajni koledž u Europi” i (2) nastup ravnatelja SOA na konferenciji Cybertech 2020, da bi onda ukratko bili objašnjeni pojmovi “Depfake” i “Sigurnosne provjere”, te za kraj dana kratka reklama O odabiru karijere u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji Republike Hrvatske.
Premijer Plenković na potpisivanju Pisma namjere o osnivanju Obavještajnog koledža
Kao prvo, fantastično zvuči da je baš u Zagrebu potpisano Pismo namjere o osnivanju Obavještajnog koledža u Europi, 26. veljače 2020 godine, pa je onda predloženo i da “SOA bude prva predsjedateljica Koledža u trajanju od jedne godine” da bi onda predsjedanje preuzela Italija i potom Ujedinjeno Kraljevstvo – “dok bi SOA nakon predsjedanja ostala dio ove ‘trojke’“. No, malo pažljivijim čitanjem vidi se da je tu riječ tek o još jednoj od spektakularno javno prezentiranih ideja francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koje predstavljaju francuski pogled na jačanje EU i njenih država članica. Od ukupno 30 država koje su pozvane (27 EU članica plus UK, Norveška i Švicarska), njih je 23 pristalo potpisati ponuđeno Pismo namjere (Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Mađarska, Portugal, Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Norveška, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo) na najvećem javnom događanju koje je SOA ikada organizirala (u suradnji s privremenim tajništvom Koledža u Parizu). No, ta buduća institucija neće biti operativne naravi, a neće biti ni platforma za razmjenu ikakvih sigurnosnih i obavještajnih podataka. Biti će to tek nekakva mreža, bez formiranja većih stalnih ili upravljačkih struktura – koja će organizirati seminare u državama članicama i čije će članstvo biti vezano uz EU, iako ta inicijativa nije u ikakvom sklopu EU struktura. Želja je na dugi rok postići (1) edukativnu komponentu usmjerenu prema akademskoj zajednici i sferi think-tankova, (2) poticanje javnih promišljanja i utjecaj na kreiranje europskih politika, te (3) poticanje strateškog komuniciranja o obavještajnim pitanjima prema nacionalnim donositeljima odluka i javnosti.
Kao drugo, ponovo je istaknuta tema “Centra za kibernetičke tehnologije SOA-e”, gdje je zapravo tek prenesen govor ravnatelja SOA-e Markića u Tel Avivu 29. siječnja 2020. godine. U njemu su bile spomenute sve aktualne i moderne teme – rast značaja cyber-sfere, pojmovi kao “Big Data” i “disruptivne tehnologije” (s posebnim osvrtom na “Deepfake”) – s naglaskom kako i SOA nastoji pratiti trendove. Napomenut je rad na suzbijanju tzv. “Naprednih, trajnih prijetnji”, s naglaskom na korištenje (1) kvalitetnih ljudi, (2) tehnologije, (3) mreže partnerstava, i (4) relevantnih informacija – i to sve u okviru SOA Centra za kibernetičke tehnologije. Pri tome je bila naglašena “namjera uključivanja najvažnijih nacionalnih javnih i privatnih dionika u integrirani sustav zaštite“, gdje se reklamiralo i otvorenost za suradnju “sa svim partnerima koji nam mogu pomoći“. No, teško se tu bilo oteti dojmu da je riječ tek o još jednoj optimističnoj viziji budućnosti, a ne o centru koji bi i stvarno operativno radio sve o čemu se pričalo.
Kao treće, u nastavku Javnog izvješća je na dvije strane objašnjen pojam “Deepfake”, kod kojeg se korištenjem sustava specijalizirano trenirane umjetne inteligencije obrađuje video ili audio materijale – tako da se kroz lik ili ton jedne osobe pronose izjave koje nemaju veze s originalom. Pri tome, to krivotvorenje se izvodi na način da konzumentu takvih materijala promjene ne izgledaju vidljive na prvi pogled (ili čak i detaljnijim proučavanjem) – što bi lako moglo dovesti u pitanje vjerodostojnost video i audio materijala, koja do nedavno uvelike nije bila upitna. Pri tome SOA definira i svoju buduću zadaću: “zadaća sigurnosnih sustava država bit će u iznalaženju načina prepoznavanja deepfake videa i sprječavanju njihova negativnog učinka na demokratske i sigurnosne procese“.
Kao četvrto, na dodatne dvije stranice, pri kraju Javnog izvješća SOA-e, naširoko je objašnjen pojam sigurnosnih provjera, po njihovim vrstama i svrsi, te postupak njihove provedbe i sadržaj koji čini sigurnosne zapreke za prolazak svih takvih provjera. A, kao peto, za kraj se Javno izvješće još jednom osvrnulo i na svoje vlastite kadrove. Uz isticanje kako je broj zaposlenih klasificiran, jednako kao i njihov identitet (i primanja), spomenuto je da većinu Agencije čine “službene osobe“, a “znatno manji dio čine namještenici“. Radi se tu vjerojatno i o uvodu u tvrdnju kako “Više od tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima visoko obrazovanje, a žene čine oko 40% sastava SOA-e. Djelatnici SOA-e većinom su starosti između 40 i 50 godina, a trećina djelatnika SOA-e mlađe je od 40 godina“. No, za zapošljavanje kadrova SOA ne provodi javne natječaje, a “radno iskustvo nije potrebno, ali nije ni prepreka prilikom zapošljavanja“. Kandidati za posao moraju udovoljavati općim uvjetima za rad u državnoj službi te posebnim uvjetima sigurnosno-obavještajnog posla (poput posebne zdravstvene i psihičke sposobnosti, posebnih stručnih vještina i znanja). Uz to, kandidati moraju ispunjavati i sigurnosne uvjete koji se utvrđuju postupkom sigurnosne provjere te poligrafskim provjerama. Sve to predstavlja sastavni dio praktično svih dosadašnjih Javnih izvješća SOA-e, uz ponavljanje čak i grafičke opreme razlikovanja kategorija “operativac/ka”, “analitičar/ka” i “stručnjak/inja”, koja praktično pa nije suštinski mijenjana od 2017. godine.
