Sabor je jučer, u utorak 20. ožujka, kroz punu proceduru (osim još i glasanja) propustio konačne prijedloge izmjena i dopuna dva temeljna obrambena zakona – Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH. Ta puna procedura uključivala je dva odbora – onaj za zakonodavstvo i onaj za obranu, te raspravu na plenarnoj sjednici, i ukupno je trajala nepuna 4 sata. Razlog ovakvoj hitnoj te skraćenoj proceduri nije samo u kroničnoj nezainteresiranosti i neupućenosti uvaženih saborskih zastupnika u pitanja obrane i oružanih snaga, već i u namjeri da se što je moguće više saborskih tema riješi do kraja ovoga tjedna, budući su zastupnici sljedećeg tjedna na preduskrsnom odmoru. Teško da gorak okus u ustima može isprati činjenica da je rasprava na Odboru za obranu trajala čak oko pola sata duže nego na plenarnoj sjednici Sabora, budući su obje rasprave bile jednako niske kvalitete.

Izmjene Zakona o obrani

Odbor za obranu jednoglasno je (8 prisutnih od ukupno 13 članova) prihvatio izmjene i dopune Zakona o obrani, te je s jednim glasom manje (odnosno 7, budući je jedan od članova u međuvremenu napustio sjednicu) prihvatio i izmjene i dopune Zakona o službi u OS RH. Izmjene su ispred predlagatelja branili ministar obrane Damir Krstičević, i tajnik Ministarstva Petar Barać, koji nisu propustili napomenuti da je od siječnja, kada su zakoni ušli u prvo čitanje, pa do današnje konačne varijante prijeđen široki krug rasprava i brojnih sugestija, na temelju čega su se svi dobri i korisni prijedlozi ugradili u konačne prijedloge dokumenata. Kao neke od ključnih izmjena konačnog prijedloga Zakona o obrani (u odnosu na verziju iz siječnja), ministar Krstičević izdvojio je promjene naziva – kako je već ranije najavljeno, službeni naziv i dalje ostaje „Oružane snage RH“, no zakonom se dopušta upotreba i skraćenog naziva „Hrvatska vojska“. Ministar je tu promjenu obrazložio time da je naziv „Hrvatska vojska“ jednostavno bliži i hrvatskom narodu i „pripadnicima pobjedničke Hrvatske vojske“, te da njemu osobno naziv „OS RH“ nit’ smrdi nit’ miriše. Druga promjena odnosi se na HRZ, koje će s donošenjem izmijenjenog Zakona o obrani izgubiti onaj dio o „Protuzračnoj obrani“: „PZO-a ima u sve 3 grane, i u Kopnenoj vojsci i u Mornarici. Sada s ovim dajemo naziv HRZ jer je to ustaljeno u zapadnim zemljama,“ rekao je Krstičević.

Od ostalih izmjena, spomenuta je mobilizacija Oružanih snaga, koja se do sada mogla izvoditi u ratnom stanju i stanju neposredne ugroženosti, a po novom i u slučaju katastrofa i velikih nesreća. Za predsjednika Odbora Igora Dragovana to je dobra izmjena, no ne bi trebala značiti da se time isključuje uloga civilne zaštite koja bi se, smatra Dragovan, trebala pojačano razvijati i uključivati kad god je potrebno. Na temelju iskustva iz prakse, uvodi se i da načelnik GS OS RH zbog povećanja operativnosti u zadaćama potpore civilnim institucijama ili zadaćama zaštite i spašavanja može zapovijediti i privremeno stavljanje u pripravnost dijela postrojbe ili čak cijelih OS RH. Po novom će Vlada jednom godišnje donositi odluku o prelasku državne granice radi pružanja humanitarne pomoći – time se, drži ministar Krstičević, skraćuje komplicirana procedura donošenja odluke o npr. protupožarnoj intervenciji u situacijama kada je svaka minuta dragocjena – što se uglavnom obavljalo pripremom i održavanjem telefonskih sjednica Vlade RH.

Rasprave o izmjenama Zakona o obrani ne bi ni bilo da nije bilo vanjskog člana Odbora za obranu, bivšeg ministra obrane Ante Kotromanovića. Kroz niz pitanja koja su se ticala jednako izmjena Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, Kotromanović je upozorio da se treba jako paziti s uvođenjem termina „Hrvatska vojska“ i njegovom upotrebom u službene svrhe, budući da Ustav RH prepoznaje i propisuje samo naziv „Oružane snage RH“, a zanimala ga je i terminologija za nerazvrstanu pričuvu. No najbitnija stvar na koju je Kotromanović pokušao upozoriti nalazi se u članku 8 stavku 9 budućeg izmijenjenog Zakona o obrani. U spomenutom stavku piše: „Uz dragovoljno vojno osposobljavanje mogu se provoditi i drugi programi i aktivnosti osposobljavanja kojima se razvija sigurnosna kultura te jača svijest kako je sudjelovanje u obrani pravo i obveza svakoga državljanina“ – pa je bivšeg ministra obrane zanimalo što je to „sigurnosna kultura“ (osposobljavanje za poplave, požare ili za punjenje vreća, pitao je Kotromanović), što znači da se mogu „provoditi i druge aktivnosti“, tko će i na koji način provoditi vojnu obvezu koja se po novome širi izvan konteksta Ministarstva obrane? „Pozivamo se na standarde NATO-a, al’ ovo je nestandardno“, zaključio je Kotromanović.

Pojam „sigurnosna kultura“ uveden je već i u Strategiji nacionalne sigurnosti, a i Ustav RH govori o tome da je vojna obveza i obrana RH dužnost svakog sposobnog državljanina, odgovorio je tajnik MORH-a Petar Barać, dodajući kako će se sva ta pitanja riješiti novim pravilnikom. Ante Kotromanović se u salvi pitanja odmah prebacio i na izmjene Zakona o službi u OS RH, pozdravljajući sve dobre namjere i prijedloge, no ostao je bez odgovora na dva vrlo konkretna pitanja – prvo ga je zanimalo u kolikoj su se mjeri smanjile tužbe protiv MORH-a nakon što je u njegovom mandatu došlo do ukidanja plaćanja prekovremenog rada, dežurstva i straža, a drugo – koliko će koštati ponovno plaćanje svih ovih naknada, budući da se u obrazloženju zakonskih zahvata kaže tek da su „financijska sredstva za provedbu zakona osigurana u državnom proračunu na razdjelu Ministarstva obrane“. To je formulacija koja je tijekom posljednjih godinu dana bila često u upotrebi, bez obzira radilo se o povećanju naknada za dragovoljne ročnike, o pojedinim vježbama, ili o novim misijama u Poljskoj i Litvi u sklopu NATO ojačane Prednje prisutnosti, a kojom se u praksi izbjegava navesti barem okviran iznos novaca za pojedinu aktivnost.

Izmjene Zakona o službi u OS RH

„Ovo su promjene iz baze, ovo nisu administrativne promjene, ove promjene se direktno tiču čovjeka. Čovjek je najvrijedniji dio sustava, on je taj koji radi razliku i vjerujte mi, itekako sam promišljao i vodio sam računa da je čovjek u tim promjenama“,

započeo je ministar obrane Damir Krstičević obrazlaganje izmjena Zakona o službi u OS RH. Izmjene se prije svega odnose na postupno vraćanje materijalnih prava („Trebamo plaćati rad, umjesto isključivog plaćanja dužnosti. To je taj moderan koncept moderne vojske“, rekao je Krstičević) i sigurnost vojnog poziva. To se prije svega odnosi na promjene ugovora – po novome, prvi ugovor će trajati 2 godine, a drugi – do 45 godine života vojnika. Postojeći sustav od 3 ugovora u trajanju od 4, 5 i 6 godina nije dovoljan, smatra Krstičević, za situiranje mladoga vojnika, jer vremensko ograničenje ugovora od npr. 4 godine nije dovoljno jamstvo kod banke za dobivanje kredita (ne spominjući ujedno ikakvu mogućnost državnih garancija za vojne kredite).

„Imamo ugovor sada jedan na 2 godine – to je dovoljno vrijeme da mi vidimo da li je netko za nas, s druge strane da čovjek vidi da li je on za vojsku, da li je njemu vojska prihvatljiva. I onda ugovor do 45. – pa nije do 45. stara vojska! To je da čovjek može ostati do 45. godine – uz tjelesnu spremnost, uz fizičku spremnost, ja vjerujem da je to mlada vojska“,

uvjeren je ministar obrane.

Za tjelesnu spremnost vojske pobrinut će se i vrhunski sportaši, koji po novome nemaju više dobnih granica za prijam u OS RH na neodređeno vrijeme, a trenutno su od velike važnosti kao instruktori i savjetnici, kako smatra ministar Krstičević. Trenutno u OS RH ima 31 sportaš u statusu ugovornog pričuvnika, a nedavno je na proslavi Dana sporta u OS RH načelnik GS OS RH general Mirko Šundov najavio da će se taj broj i povećati. Uz to, posebno će se stimulirati zapošljavanje doktora medicine kao deficitarnog zanimanja u OS RH, a izmjenama Zakona o službi ubrzava se i njihovo napredovanje u sustavu. „Želimo ljude približiti obitelji“, obrazložio je ministar Damir Krstičević novi operativni razmještaj OS RH, najavivši da će se ove godine vojska vratiti u Varaždin i Ploče:

„113 autobusnih linija smo imali. Nama se dnevno prevozi skoro 5-6 tisuća vojnika. To je skoro 50-ak milijuna kuna. Mi smo ove godine smanjili, zato što smo vojsku prebacili u Sinj – pokazalo se jako dobro, bili smo pravovremeni kad je trebalo pomagati oko Splita, Sinja, Drniša, itd. Stavili smo vojsku u Vukovar – velika stvar svih nas, u funkciji je sigurnosti i u funkciji pomoći lokalnom stanovništvu. I na osnovu toga smanjili smo već broj linija sa 113 na 100“.

Izmjene Zakona o službi propisuju rotaciju na dužnosti svake 4 godine samo za zapovjednike, voditelje i prve dočasnike – priznajući da po tom pitanju dosadašnji sustav nije bio provediv u praksi – a dob za prijam ljudstva produžena je na 30 godina života čime je ujednačena dob za sve, od vojnika i dragovoljnih ročnika do časnika. Tim je potezom ujedno, doduše na vrlo kratko, obrambenom sustavu nanovo otvoren i pristup ljudstvu koje je jednom davno ročno odslužilo vojnu obvezu, a sad bi možda poželjelo i radno mjesto u redovima OS RH.

Nakon što je svih 7 prisutnih članova Odbora za obranu prihvatilo izmjene Zakona o službi, oba obrambena zakona našla su se na dnevnom redu plenarne sjednice. Obrazlagatelj je ovoga puta bio državni tajnik Zdravko Jakop, koji je već na početku objasnio da se izmjene i dopune odnose na 92 od ukupno 252 članka Zakona o službi u OS RH. Pojasnio je da Zakon omogućava da se bilo kada tijekom trajanja drugog ugovora vojnik može premjestiti na rad u državno tijelo ili javnu službu, budući da postoji interes i potreba da vojnici nakon završene vojničke karijere nastave raditi u statusu ili namještenika. Predloženim izmjenama omogućuje se i novčana potpora za stanovanje DVO raspoređenog izvan mjesta prebivališta (u odnosu na dosadašnje obračunavanje naknade po premještaju iz jednog mjesta službe u drugo, čime su najviše bili zakinuti najmlađi pripadnici u prvom rasporedu).

Jakop je posebno izdvojio odredbu oko koje su se prilično lomila koplja – dodjela počasnih činova i prevođenje stožernih brigadira.

„Predloženim zakonom propisuje se da Predsjednik, to jest Predsjednica Republike Hrvatske može dodijeliti počasni čin časnika i generala Oružanih snaga hrvatskim državljanima i državljanima stranih država, za osobite zasluge stečene u Domovinskom ratu. Počasni čin daje pravo na oznake i odgovarajuće vojne počasti, bez prava na zapovijedanje i vođenje, te nema nikakve financijske učinke. Predloženim zakonom ispravlja se nepravda vezana uz status stožernih brigadira, i pravna praznina koja je učinjena u Zakonu o službi u OS RH koji je donesen 2002. godine. Tu se radi o tada aktivnim djelatnim vojnim osobama osobnog čina stožernog brigadira, a ne o pričuvnim stožernim brigadirima i onima koji su imali počasni čin. Tih tridesetak osoba ima čin stožernog brigadira koji formalno-pravno ne egzistira, te je tu problematiku potrebno urediti na način koji se predlaže. Ovo rješenje ne stvara nikakve financijske obaveze“,

ustvrdio je državni tajnik Jakop pred malobrojnom saborskom publikom.

Sabor će o konačnim izmjenama Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH glasati u petak, 23. ožujka, a u MORH-u očekuju jednoglasnu podršku ovim promjenama.