Kako se primiče rok za zaprimanje ponuda za nabavu borbenih aviona za Hrvatsku, sve je veća neizvjesnost tko će i što ponuditi. Entuzijasti velike nade polažu na potencijalnu francusku ponudu rabljenih lovaca Rafale, posebno kada trenutne vijesti iz Grčke govore da Francuzi zaista razmišljaju o rješavanju dijela te borbene flote. Navodno je opet u ozbiljnoj igri i Izrael, sa svojim F-16 Barak, za kojeg su navodno ovoga puta uspjeli ishoditi određenu američku podršku. No i 2017./2018. se tvrdilo da će se srediti sva otvorena pitanja sa SAD-om, te da će Izrael ishodovati američki blagoslov za prodaju Baraka Hrvatskoj, što se – kako svi znamo – nije dogodilo.
Kako je nedavno izjavio novi ministar obrane Mario Banožić, tri su modela ponuda za borbene avione. Prvi je – nabava potpuno novih aviona, gdje se računa na SAD i Švedsku. Drugi je – nabava polovnih europskih lovaca, prvenstveno spominjući dvomotorce, talijanske Eurofightere i francuski Rafale. Treći model je nabava rabljenih F-16 od jedne od dosadašnjih država korisnika – Norveške, Izraela i Grčke. No u ovoj trećoj kategoriji pomalo neočekivano se pojavio i još jedan novi/stari ponuđač.
Naime, kako portal Obris.org ekskluzivno saznaje, krajem lipnja na nekoliko adresa hrvatskih državnih institucija, uključujući i adresu predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, stigla je ponuda američke tvrtke ProAeronautics (ili samo ProAero). Radi se o tvrtki koju su osnovali i vode američki vojni veterani, a bavi se raznih zrakoplovnim i logističkim uslugama te podršci klijentima iz javnog i komercijalnog sektora. U svojoj ponudi, koju su na stol dobili i premijer Plenković i predsjednik Milanović, ProAeronautics nudi 12 komada rabljenih F-16, od toga 10 jednosjeda Blok 20 i dva dvosjeda Blok 15, koje su podobni za daljnju modernizaciju na Blok 50. Uz ovu osnovnu ponudu, nude se i potencijalni dodatni paketi letjelica i opreme – točnije, unutar godinu dana od prve isporuke dostupno je još i 16 borbenih aviona F-16, i to 14 jednosjeda Blok 20, te 2 dvosjeda Blok 15, koji također mogu biti modernizirani i na razinu Bloka 50. Uz to su potencijalno dostupna još i dodatna 4 F-16B, ovisno o hrvatskim potrebama – no ova 4 rabljena lovaca trenutno nisu uključena ni u jedan od ova dva ponudbena kompleta.
Uglavnom, radi se o ponudi ukupnog paketa i specijalizirane opreme koja maksimalno obuhvaća: (1) 30 borbenih aviona F-16 A/B (26 aviona model A i 4 model B) Blok 15/20, s ugrađenim motorima F100-PW-22E (Increased Performance Engines – IPE) i radarima APG-66-G2(V). Od toga je na njih 29 izveden M3 Mid-Life Upgrade (MLU); (2) paket rezervnih dijelova; (3) 30 nosača za naoružanje LAU-129/A (Common Rail Launchers), (4) 30 AN/APX-113 sustava za identifikaciju prijatelj-neprijatelj (Advanced Identification Friend or Foe – AIFF) bez Mode IV sposobnosti, te na kraju (5) 30 topova M61 Vulkan 20mm.
Ponuđena cijena za ove letjelice – podložna daljnjim pregovorima – iznosi 11,5 do 14 milijuna USD po avionu F-16A, te 12,5 do 15 milijuna USD po avionu F-16B. Ukupno bi to značilo da bi eskadrila od 12 rabljenih F-16 koštala između 140 i 170 milijuna USD, dok bi cijena za kupovinu takvih 30 lovaca bila između 399 i 424 milijuna USD. Nastavno na ovu osnovnu ponudu, ProAeronautics nudi i razgovore o kupovini dodatne opreme kao što su ciljnički podvjesni kontejneri, sustav za izbacivanje mamaca, sustavi za elektroničko ratovanje i elektroničke protumjere, radijski sustavi, GPS sustavi, podvjesni izvidnički kontejneri, i slično. U tu cijenu nije uračunat trošak modernizacije tih letjelica na razinu Blok 50, i to je nešto što bi trebalo dodatno ispregovarati.
Cijena ovakvog ProAeronautics-ovog paketa je time za same letjelice povoljnija od grčke ponude o kojoj se pričalo 2018. godine (ukupno oko 180 milijuna USD za same aparate), i njihova je ponuda podobna za uključivanje u program Foreign Military Sales (FMS), koji može dodatno uključivati zemaljsku opremu, obuku, modernizaciju letjelica i osiguravanje njihove održivosti – o čemu također treba dodatno pregovarati. Iako se tu suštinski radi o privatnoj ponudi, ona može uz određeni dodatni trošak (unutar spomenutog cjenovnog raspona) biti provedena i na način “Government-to-Government”, što je do sada bilo isticano kao hrvatski uvjet za provedbu ovakve nabave. Kao partneri za sve spomenute dodatne razgovore – pod okriljem “Government-to-Government” poslovnog modela sa SAD – u obzir opet dolaze bilo privatne tvrtke (npr. Lockheed Martin), ili pojedine države koje su već korisnici ovakve opreme (poput samih SAD, Poljske, Rumunjske, itd.). Uglavnom, temeljem ovakve ponude tvrtka ProAeronautics očekuje hrvatsko Pismo potvrde interesa (Letter of Intent – LOI), kojim bi se utvrdili detalji posla. S druge strane, u slučaju uvrštavanja ovakvog odnosa u “Government-to-Government” model, od Hrvatske bi se očekivalo Pismo zahtjeva (Letter of Request – LOR) koje bi dodatno navelo ProAeronautics Inc. kao željenog prodavača – što je dio nabavnog sustava koji je Hrvatskoj dobro poznat u okvirima obrambenog poslovanja sa SAD-om.
Zašto je ovo bitno?
Iako nije dvojbeno da za dugoročno osiguravanje sposobnosti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na polju nadzvučnih višenamjenskih borbenih aviona optimalno rješenje predstavlja kupovina novih letjelica izravno od proizvođača – to je definitivno skuplji pristup. S druge strane, ako se gledaju rabljene letjelice, pa se pritom fokus još stavlja i na opremu originalnim podrijetlom iz SAD-a (kao što su u nekoliko navrata ponovili aktualni predsjednik RH Zoran Milanović i bivši ministar obrane, a sada savjetnik premijera Damir Krstičević) onda je najprirodnije takve američke letjelice kupiti iz samih Sjedinjenih Američkih Država, posebno u situaciji kada se takva kupovina, makar i od privatnika, provodi pod okriljem Vlade SAD-a (po sustavu “G-to-G”). Time u startu nestaju problemi usklađivanja opreme s partnerima iz SAD, nema dodatnih troškova prijevoza letjelica u SAD za potrebe certificiranja i modernizacije, a olakšana je i obuka osoblja te uvođenje opreme u operativnu uporabu s osloncem na partnere.
Ministar obrane Banožić sastao se danas s veleposlanikom SAD-a Kohorstom (Photo: F. Klen)
Budući da su glavni i osnovni hrvatski strateški partner na polju obrane Sjedinjene Američke Države, takvom usklađenom kupovinom i potom modernizacijom aviona F-16 na razinu Blok 50/52 održava se i kompatibilnost hrvatske opreme s onim što Oružane snage SAD-a danas svakodnevno koriste na operativnoj razini. Time se onda otvara i mogućnost daljnje specijalizirane savezničke pomoći, donacija u opremi i uslugama, te ugovorom uređenog zahvata u zalihe rezervnih dijelova Ratnog zrakoplovstva SAD za potrebe uspostave i održavanja ovakve specifične i skupe zrakoplovne sposobnosti u Hrvatskoj. Svi ovi navedeni elementi čine ponudu američke tvrtke ProAeronautics Inc. zanimljivim primjerom ispunjavanja dva u posljednje vrijeme učestalo spominjana kriterija – (1) pribavljanje američke opreme baš od SAD-a (umjesto iz treće ruke preko posrednika kao što su Grčka, Izrael, ili bilo koja druga zemlja korisnica F-16), te (2) priuštivost čitavog posla, što je nezanemarivo u ova krizna vremena.
