Tijekom krhkog primirja SAD-a i Izraela s jedne  i Irana s druge strane, glavni tajnik NATO-a Mark Rutte sastao se američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u Bijeloj kući, pri čemu je Trump još više zaoštrio svoju retoriku prema Europi i NATO-u. Kako su izvijestili mediji, američki predsjednik bio je “apsolutno razočaran” sastankom s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom u četvrtak, 09. ožujka. Njih dvojica sastala su se u Washingtonu kako bi razgovarali o američko-izraelskom ratu protiv Irana, u kojem saveznici iz NATO-a nisu aktivno sudjelovali. “NATO nije bio tu kada nam je bio potreban, i neće biti tu ako nam ponovno bude trebao“, objavio je Trump na svojoj platformi Truth Social nakon sastanka, s Rutteom.

Prije sastanka, glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt potvrdila je da je Trump ponovno raspravljao o povlačenju iz NATO-a. O tome već smo pisali na stranicama portala Obris.org, osobito o stavu američkog predsjednika da je NATO, „ Tigar od papira“. „Mislim da je to nešto o čemu će predsjednik razgovarati za nekoliko sati s glavnim tajnikom Rutteom“, rekla je Leavitt novinarima prije sastanka čelnika. Wall Street Journal izvijestio je da Trump želi kazniti neke članice NATO-a za koje smatra da nisu bile od pomoći tijekom rata s Iranom, i to potencijalnim premještanjem američkih trupa iz njihovih zemalja.

Rutte – posipanje pepelom?

„Ovo je bio vrlo iskren, vrlo otvoren razgovor. Ali i razgovor između dva dobra prijatelja“, rekao je Rutte o sastanku održanom iza zatvorenih vrata u Bijeloj kući. Ruttea, bivšeg premijera Nizozemske, zbog njegove potpore Trumpu, kritiziraju mnogi europski čelnici, kao i dio javnosti. Otvoreno ga se proziva da se ulizuje Trumpu te da mu „drži stranu“. Poznat je po oslovljavanju američkog predsjednika „taticom“ , Rutte je spomenuo pred novinarima da je to nešto što će ga pratiti cijeli život.

Novinar CNN-a pitao je Ruttea je li mu Trump rekao da će se SAD povući iz NATO-a. On nije izravno odgovorio na pitanje, već je prenio razočaranje američkog predsjednika. „Da budem jasan, on je apsolutno razočaran mnogim saveznicima u NATO-u i razumijem što želi reći“, rekao je Rutte. „Ali istovremeno sam mogao ukazati i na činjenicu da je velika većina europskih zemalja bila od pomoći s bazama, logistikom, preletima, osiguravanjem da ispunjavaju obveze“, naglasio je Rutte. Također je ukazao na napore britanskog premijera Kiera Starmera da sazove 34 druge zemlje kako bi istražile načine za održavanje Hormuškog tjesnaca otvorenim za plovidbu.

Rutte je priznao da “neke od njih” nisu prošle test, ali je rekao da je “velika većina europskih zemalja” ipak ispunila svoje obveze prema NATO-u. “Ono što su SAD učinile s Iranom mogle su učiniti jer je toliko europskih zemalja ispunilo te obveze“, nastavio je Rutte. “Ne sve, i potpuno razumijem njegovo razočaranje zbog toga, ali to je stoga nijansirana slika.” Glasnogovornik NATO-a kasnije je na X-u rekao: “Glavni tajnik naglasio je važnost saveznika da nastave jačati kako bi ostvarili jači i pravedniji savez.”

Grenland se opet spominje

Nedavno je Trump ponovo izrazio i frustraciju zbog činjenice da SAD treba danski otok Grenland (o čemu smo također pisali), a “NATO im to odbija”, ta tema ponovo je došla u fokus odnosa SAD i Europa. Govoreći u Washingtonu nakon sastanka s Trumpom u Bijeloj kući, Rutte je naglasio da se rasprave odnose na status Grenlanda, odnosno na ograničavanje utjecaja drugih velikih sila u toj regiji. Rutte je naglasio da postoji ozbiljan rizik jačanja prisutnosti Rusije i Kine na Arktiku, što dodatno komplicira geopolitičku sliku, piše turska agencija Anadolu . „Postoji velika opasnost da će se Rusija i Kina još više uključiti u arktičke događaje. Predsjednik je u pravu kada ističe da se moramo znati braniti“, rekao je Rutte. Izjave čelnika NATO-a dolaze nakon što je danski ministar vanjskih poslova Lars Lokke Rasmussen upozorio da Trump nije odustao od svojih ambicija vezanih uz Grenland.

Dodatni Trumpov pritisak na NATO saveznike

Ako je vjerovati medijskim izviješćima, američki predsjednik Donald Trump zadužio je glavnog tajnika NATO-a da europskim saveznicima prenese “ultimatum” – zahtjev da u roku od nekoliko dana poduzmu konkretne mjere i počnu slanje ratnih brodova i naoružanja za operaciju u Hormuškom tjesnacu, piše njemački tjednik Der Spiegel pozivajući se na neimenovane izvore. Navodno, poručuje kako politička obećanja više nisu dovoljna i da očekuje konkretnu akciju Europljana u sljedećih nekoliko dana. Trumpov zahtjev zapravo predstavlja ultimatum, reklo je nekoliko europskih diplomata koji su informirani nakon sastanka glavnog tajnika NATO-a s Trumpom. I Berlin je posljednjih dana signalizirao načelnu spremnost za zajedničku misiju u tjesnacu. Također, države koje se ogluše na ovaj zahtjev ili ultimatum, više ne mogu računati na Amerikance jer ih Trump navodno namjerava povući iz baza tih država, pri čemu se posebno spominju Španjolska i Njemačka.

U svakom slučaju situacija je sve napetija i kako to obično piše na kraju epizoda neke serije …to be continuited

Aktualnim satom počela je jučer nova, 10. redu sjednica Hrvatskog sabora u ovom sazivu. Među ostalim pitanjima za članove Vlade, ministar obrane Ivan Anušić i premijer Plenković dobili su 3 pitanja – o programu temeljnog vojnog osposobljavanja, o spremnosti sustava obrane i aktualnoj sigurnosnoj situaciji, te o kineskim raketama CM-400 koje su se nedavno vidjele na borbenom zrakoplovu MiG-29 srpskog Ratnog zrakoplovstva. Ovo potonje je posebno zanimalo zastupnika Nina Raspudića, koji je od premijera tražio odgovor na pitanje je li već i ranije znao za te rakete i ako je znao – zašto nije odmah razgovarao i upozorio našim partnerima?! Premijer Andrej Plenković je u podužem odgovoru bez puno sadržaja rekao:

“Što se tiče informiranosti, ona je bila u potpunosti istovjetna svih ljudi u vrhu hrvatske države svih ljudi koji se bave sigurnošću, uključujući i Predsjednika Republike. O tome kad je to bilo – to Vam neću govoriti. Ali je sigurno bilo prije nego što su bile objavljene na Tango Sixu. Što se tiče naše komunikacije s partnerima, ona ima dvije razine: jedna je ona formalna, službena, kada je ta raketa snimljena na MiG-u 29, i nakon toga smo krenuli u službenu, formalnu komunikaciju sa partnerima u okviru NATO-a, i to kroz Sjevernoatlantsko vijeće putem naših diplomatskih predstavnika. Što se tiče neformalnih kontakata, oni su postojali i ranije, ali to u ovom trenutku nit’ je bitno hrvatskoj javnosti, a niti Vama. Ono što je važno – važno je da te igre tko je kad što rekao, koliko je bilo mjeseci je potpuno nebitno … Sve što o ovakvim stvarima znam ja – a vezano je za obranu – zna i ministar obrane. Sve što znam ja kao predsjednik Vlade zna i Predsjednik Republike. Prema tome, te sitne igrice tko je što znao – to je zabava za javnost i nekakvo politiziranje kojem u biti nema mjesta. Da je to neki problem onda bi ta tema bila otvorena na Vijeću za obranu ili Vijeću za nacionalnu sigurnost – a nije! – jer jako dobro znamo na koji način saznajemo te informacije i kada.”

Potom se i on dotaknuo sigurnosti, ali i svoje omiljene teme – kreditnog rejtinga Hrvatske:

“Što se tiče naše sigurnosti, Hrvatska ulaže u svoje obrambene sposobnosti više nego ikada. Naš je obrambeni proračun u mandatima moje 3 vlade povećan 3 puta. On je danas dosegnuo 2,1 % BDP-a – to vam je točno ono što (to sigurno zna gospodin Lalovac) … ako vam je kreditni rejting na razini investicijskog, i to na razini A ili A- onda su sredstva koja plaćate za međunarodna zaduženja, tj. kamate na njih, 1,5% BDP-a, a ne 3,5% BDP-a. Zemlja kojoj ostane 2% BDP-a zato što odgovorno upravlja javnim financijama ostvaruje gospodarski rast i ima snage financirati obranu sa puno više sredstava nego ranije. Zato jesmo raspravljali i o ulaganjima u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, protuzračnu obranu, snaženje naše Kopnene vojske, jednako tako snaženje Hrvatske ratne mornarice, povećanje materijalnih prava hrvatskih vojnika, prisutnost Hrvatske vojske u dijelovima Hrvatske iz kojih je bila povučena, i ono što je najbitnije – sa ovim sjajnim projektom temeljnog vojnog osposobljavanja – čestitam ministru Anušiću i svim kolegama u MORH-u koji su to proveli, kao i ministru Božinoviću za onaj dio koji se odnosi na služenje u Civilnoj zaštiti ili pak oni koji to žele uraditi kao civilni rok – mislim da stvaramo pretpostavke za jačanje, i to kadrovsko jačanje, dugoročno, Hrvatske vojske u bitno izmijenjenim sigurnosnim okolnostima. 2008., kada je Hrvatski sabor suspendirao tadašnji vojni rok, mi smo taman u Bukureštu dobili pozitivnu odluku za članstvo u NATO-u – to je vjerojatno bio signal, uz enorman broj priziva savjesti, da se takva odluka donese.

Danas su okolnosti drukčije, i hrvatska Vlada, i Ministarstvo obrane, a i svi drugi koji su involvirani,  ponašaju se sukladno okolnostima u kojima smo danas. Mislim da vodimo odgovornu politiku i zajedno s partnerima čuvamo hrvatsku sigurnost. Naoružanje koje mi nabavljamo ima obrambeni karakter. Hrvatska nema ambicije prema bilo čijem teritoriju, ali ima zadaću i odgovornost za njene obrambene sposobnosti i snagu Hrvatske vojske, policije i svih drugih sastavnica domovinske sigurnosti, bude takva da zna odgovoriti na sve eventualne ugroze.”

Ministar obrane Ivan Anušić odgovarao je na pitanja zastupnica Marijane Petir i Sanje Bježančević. Na pitanje o temeljnom vojnom osposobljavanju istaknuo je snažan interes mladih čime je izuzetno zadovoljan: “Mladi razumiju, hoće i žele služiti svojoj Domovini”. Dodao je da se druge države suočavaju s političkim i općim poteškoćama u privlačenju mladih na ovakav oblik osposobljavanja, dok je u Hrvatskoj situacija bitno drukčija. Projekt je pripremljen u vrlo kratkom roku, uz uspostavu svih potrebnih zakonskih i organizacijskih okvira, te se Hrvatska po tome ističe među državama članicama NATO-a i Europske unije, moguće čak i kao jedinstven primjer, zadovoljno je zaključio Anušić.

Što se pak drugog pitanja tiče, Anušić je istaknuo da se pitanja nacionalne sigurnosti razmatraju sustavno i institucionalno, kroz nadležne državne institucije, u suradnji s Hrvatskim saborom te u okviru sustava domovinske sigurnosti.

“Ono što je ključno jest da je Hrvatska započela povijesni proces modernizacije Oružanih snaga Republike Hrvatske – prvi takve vrste i takvog razmjera. Taj proces bit će dovršen do 2030. godine, kada će Oružane snage biti potpuno suvremeno opremljene i spremne za sve izazove”,

poručio je Anušić, dodavši da su OS RH već danas visoko spremne i osposobljene za izvršavanje svih svojih zadaća: “Hrvatska je sigurna i hrvatski narod je siguran, a tako će ostati i u budućnosti”.

Kao prvo, treba konstatirati da je utorak, 31. ožujka, ujedno 32. dan intervencije SAD-a i Izraela u Iranu. Iako na temu rata u Iranu još od 19. ožujka nije bilo konferencije za medije u Pentagonu, kao ni izvješća iz američkog Centralnog zapovjedništva još od 10. ožujka – iz službenih izvora čuju se tek općeniti navodi o uspjesima “vojne operacije“. CENTCOM izvješće za 28. ožujka (koje je danas kao aktualno ponovila i glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt) spominje preko 11.000 borbenih letova i preko 11.000 pogođenih ciljeva, te više od 150 oštećenih ili potopljenih iranskih ratnih brodova (uključujući 92 posto njihovih najvećih plovila).

Stabiliziran broj iranskih napada

Doduše, Donald Trump je još u petak, 27. ožujka, spomenuo uništenje 97 posto iranskih lansera raketa, napomenuvši da na američkim listama ostaje još točno 3.554 cilja za pogoditi, dok je 30. ožujka za medij FT, mimo svoje administracije, ustvrdio kako su SAD do tada gađale ukupno 13.000 pojedinačnih ciljeva. Ujedno je potvrdio i priče o kombiniranom napadu iranskih dronova te raketa na američki nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln (baš kako su to Iranci višekratno tvrdili, zadnje 25. ožujka) – no, bezuspješno, budući su obrambeni sustavi borbene skupine ispravno odreagirali na kombinaciju napadnih sredstava. Ujedno, nastavljeni su i iranski odgovori po neprijateljima i njihovim saveznicima – gdje se od početka intervencije do 29. ožujka bilježilo njihovo lansiranje barem 1419 raznih raketa (od toga njih oko 300 prema Izraelu te 1.119 prema zemljama Zaljeva) i barem 4.342 drona (oko 550 prema Izraelu i 3.792 prema zemljama Zaljeva). Pri tome se u zadnjih tjedan dana broj lansiranih dronova od preko 70 dnevno do 29. ožujka stabilizirao na oko 63 dnevno, dok se bilježio polagani porast broja dnevnih lansiranja raznih raketa, s oko 28 prema 40 dnevno – uz navode određenog povećanja stope prolaznosti kroz protuzračnu obranu (posebno u Izraelu, gdje su razni navodi spominjali prolazak između 54 do 80 posto iranskih raketa, pa onda i odgovarajuća bilježenja sve težih šteta).

U ovom kontekstu treba spomenuti i uspješan iranski napad na strateški bitnu zračnu bazu ‘Princ Sultan‘ u Saudijskoj Arabiji u petak, 27. ožujka, kada je oštećen niz američkih zračnih tankera KC-135 (baš kao i ranije, sredinom ožujka), a uništen je i barem jedan leteći radar AWACS, Boeing E-3 Sentry. Iako ovi incidenti pokazuju kako protuzračna obrana ove baze izgleda periodično bilježi proboje iranskih raketa i dronova, čini se da njezina blizina bojištu u Iranu ipak nastavlja diktirati neprekidno korištenje te tamošnje baziranje velikog broja letjelica (sada, izgleda, ipak parkiranih više raspršeno).

Potrošeno više od 30 milijardi dolara u mjesec dana

Što se žrtava tiče, u Iranu bilježe barem 1.900 mrtvih (od toga preko 200 djece), u Libanonu se spominje preko 1.200 mrtvih (barem 124 djece) i preko 3.200 ranjenih, dok Izrael broji više od 20 mrtvih te preko 6.000 ranjenih, a za SAD se čulo o 13 mrtvih i nekoliko stotina ranjenih vojnika. Sve su to rezultati “vojne operacije” koja je, prema pojedinim procjenama, do sada SAD koštala preko 27 milijardi USD (od toga oko 10 milijardi za razne zračne udare, 10 milijardi za razna protuzračna sredstva, barem 4 milijarde u uništenoj opremi te 3 milijarde potrošenih krstarećih raketa Tomahawk), dok se izraelske troškove za prvih 20 dana rata u tamošnjim medijima procjenjivalo na oko 6,4 milijarde USD, uz daljnji intenzivni rast troškova – kako u borbenoj zoni oko Irana, tako i po pitanju aktualnog izraelskog upada u južni dio Libanona.

Objave po ritmu tržišta

Kretanje cijena Brent nafte do ponedjeljka 30. ožujka rano ujutro

Kao drugo, već se više tjedana može uočiti kako Trump sve svoje objave o ratu u Iranu zapravo tempira po radnom ritmu svjetskih tržišta, posebno po pitanju nafte. Nakon njegove objave primirja tik pred otvaranje tržišta u ponedjeljak, 23. ožujka, cijene sirove nafte naglo su pale – cijena barela nafte WTI tog je dana, od oko 99 USD, pala na minimalno 85,7 USD, dok je nafta Brent s oko 113 USD pala na 96,9 USD. No, tu se radilo samo o odgodi američkih napada na iranske elektrane i strujnu infrastrukturu (prema ultimatumu Trumpa od 48 sati, objavljenom 22. ožujka) – a čitavog se prošlog tjedna, iz dana u dan, nastavilo izvođenje američkih udara po raznoj iranskoj vojnoj infrastrukturi, baš kao i izraelskih napada na razne druge ciljeve.

Iako je Trump tih dana pričao o prigodnom iranskom poklonu iznimne vrijednosti (od osam i onda još dva broda kroz Hormuz, koje nitko nije posebno registrirao u stvarnosti) – čitavo je to vrijeme Hormuški tjesnac ostao praktično zatvoren. Temeljem te činjenice idućih se dana mogao bilježiti i ustrajan rast cijena nafte – bez obzira na Trumpove, skoro pa svakodnevne, priče o pobjedi, uspješnim razaranjima i uspješnim pregovorima – gdje su cijene nafte tjedan završile praktično pa na razinama kao i krajem ranijeg tjedna, prije Trumpovih priča o primirju i pregovorima (u petak, 27. ožujka, barel WTI završio je na 101,79 USD, a barel nafte Brent oko 116,39 USD).

Trumpove poruke

U svjetlu takve višednevne propasti bajki o pregovorima, ne čudi onda ni pokušaj Trumpa da u četvrtak, 26. ožujka, famoznu “odgodu uništenja energetskih postrojenja” produži na još deset dana – s točnim navodom isteka na Uskrsni ponedjeljak, 6. travnja, u 8 navečer po američkom istočnom vremenu. Ujedno, dok je Trump tvrdio kako tu odgodu donosi na iranski zahtjev, ove su tvrdnje opovrgnuli ne samo Iranci nego i posrednici iz Pakistana, koji su proteklog tjedna, izgleda, uspostavili nekakav mirovni proces između Irana i SAD-a. Nažalost, baš kako nije “radila” odgoda do petka, 27. ožujka, tako, izgleda, nije “radila” ni spomenuta dodatna odgoda famoznih američkih napada na iransku energetsku infrastrukturu do iza Uskrsa.

Valjda suočen s daljnjim rastom cijena nafte i ustrajnim nastavkom blokade Hormuza, oko 7:30 ujutro po američkom istočnom vremenu u ponedjeljak, 30. ožujka, opet je osvanula objava Trumpa na njegovoj društvenoj mreži Truth Social – u kojoj on prvo govori o nastavku pregovora (koje sada vodi s “NOVIM, I VIŠE RAZUMNIM, REŽIMOM”). No usprkos “sjajnom napretku“, ako “iz bilo kojeg razloga uskoro ne bude sporazuma, a vjerojatno će biti” – i ako “Hormuški tjesnac ne bude momentalno ‘otvoren za poslovanje’ – mi ćemo okončati naš predivni ‘boravak’ u Iranu uz razaranje, kompletno brisanje svih njihovih elektrana, izvora nafte i otoka Harg (a moguće i svih desalinizacijskih pogona!), koje namjerno do sada još nismo ‘dirali’“. Dakle, opet se tu pojačano prijeti masivnim uništavanjima iranske civilne infrastrukture (što je ratni zločin), ali ovoga puta bez izričitog navoda rokova (valjda do iza Uskrsa), i to ne samo radi (1) navodnih pregovora nego i (2) vezano uz hitno otvaranje Hormuškog tjesnaca – iako je, prema nekim medijima, itekako upitna njegova volja za provedbom duže operacije otvaranja ovog međunarodnog plovnog puta.

Tržište prestaje pratiti Trumpa

Efekti ove objave u praksi su pokazali da tržišta kao da više i ne slušaju Trumpa previše – jer se rast cijena nastavio polagano i ustrajno, bez posebnih skokova kakve su nekad izazivale njegove spektakularne javne objave. To se vidjelo već do kraja radnoga dana u ponedjeljak, 30. ožujka, kada se na burzama nastavio kontinuirani rast cijena nafte (nafta WTI je prešla 105 USD za barel, dok je nafta Brent na momente opet prelazila 116 USD i završila na oko 114,3 USD za barel). Naravno, ostaje za vidjeti hoće li to skoro pa ignoriranje Trumpa od strane međunarodnih tržišta, koja su, izgleda, fiksirana na Hormuz, sada izazvati i kakve posebne posljedice temeljem povrijeđenog ponosa ignorirane veličine iz Washingtona.

Odmah nakon prve američke objave o pregovorima, u ponedjeljak, 23. ožujka, krenula su nagađanja s kim točno u Iranu Sjedinjene Države razgovaraju. Iako se to zapravo i nije saznalo – nagađanja su stala na tamošnjem ministru vanjskih poslova Abasu Aragčiju ili na iranskom predsjedniku parlamenta Muhamadu Bageru Galibafu. Ovo zapravo predstavlja i napredak, budući se u prvo vrijeme dovodilo u pitanje postoje li spomenuti pregovori uopće ili to samo Trump izmišlja za smirivanje tržišta – da bi u utorak, 24. ožujka, Pakistan objavio svoju ulogu posrednika u ovom procesu. Kako izgleda, Sjedinjene Države su prema Iranu otposlale neku verziju lanjskog plana od 15 točaka, a Iranci, koji samo priznaju da im SAD šalju poruke, navodno su odgovorili vlastitim popisom od pet točaka. Kako se moglo čuti, oba su popisa zapravo maksimalistička, pa je onda i teško vjerovati u izjave Trumpa od večeri 29. ožujka – da je Iran prihvatio većinu zahtjeva, dok se SAD spremaju dodati još koji u hodu. Ipak, u korist ozbiljnosti pakistanskog posredovanja govorile su objave pakistanskog ministra vanjskih poslova Ishaqa Dara od nedjelje, 29. ožujka, o iranskom dopuštanju da 20 “nagradnih” brodova pod pakistanskom zastavom prođe Hormuz, po dva dnevno (što je Trump odmah idućeg dana proglasio dodatnim iranskim dankom) – tako i tijekom nedjelje, 29. ožujka, održan sastanak ministara vanjskih poslova Saudijske Arabije, Egipta i Turske u Islamabadu, gdje se podržala regionalna deeskalacija rata pod pakistanskim posredovanjem.

Iran odbija američke zahtjeve

Optimizam tu ipak prigušuju izjave iz Irana, koji priznaje tek kontakte, ali ne i pregovore, odbija američkih 15 točaka kao metodu diplomatskog postizanja svega što nije išlo vojnim sredstvima – te spominje manjak povjerenja u SAD, kao državu koja svaki put kad započne pregovore s Iranom taj postupak odmah iskoristi kao pokriće za iznenadni napad. Pritom Trump početkom ovog tjedna i nadalje nastoji govoriti o pregovorima – indirektnim, ali navodno i nekakvim direktnim – a, doduše, u istom navratu spominje i kako je uspješno obavljena promjena režima u Iranu (ne jednom nego odmah tri puta, gdje su prva i druga garnitura navodno mrtve, i sad je na vlasti neka nježna i podatna treća ekipa).

Konačno, tu nije do kraja nestao ni spomen pitanja iranskog nuklearnog naoružanja, kao ultimativnog zahtjeva i majke svih preduvjeta. Za to vrijeme, uz spomen iranskog nuklearnog programa, američki ministar vanjskih poslova Marco Rubio ipak je ponešto praktičniji. Naime, u svojim izjavama od ponedjeljka, 30. ožujka, on je uz brojne načelne ciljeve rata definirao i četiri točke koje su po njemu bitne za SAD (uništenje iranskog ratnog zrakoplovstva, koje se ostvaruje, i uništenje ratne mornarice, kao većinom ostvareno), ili su blizu ostvarenja (bitno smanjenje broja iranskih lansera raketa, što je prema Rubiju na putu, te planirano uništavanje tvornica koje proizvode te problematične iranske rakete, ali i dronove – koji su aktualno isplivali kao poseban borbeni izazov). Sve bi to trebalo biti gotovo “u tjednima, a ne mjesecima“, dok bi se nekako paralelno rješavalo i pitanje Hormuškog tjesnaca (nad kojim SAD, navodno, ipak ne pomišljaju na predaju suvereniteta isključivo u iranske ruke). Jednako tako, za SAD je neprihvatljiva i uspostava kontrole hutista nad tjesnacem Bab al-Mandeb na drugoj strani Arapskog poluotoka – gdje se ta frakcija u Jemenu u subotu, 28. ožujka, raketnim napadom uključila u iranske napade na Izrael, ali još oklijeva po pitanju napada na velike međunarodne tankere koji iz Crvenog mora zadnjih dana intenzivno prevoze naftu iz alternativnog saudijskog “Naftovoda istok–zapad” prema svjetskim tržištima.

Potencijalno širenje intervencije

USS Gerald R. Ford pred Splitom

Nažalost, i aktualni ciklus razgovora/pregovora ili čega već lako bi mogao biti tek uvod u širenje intervencije SAD-a i Izraela u Iranu. Naime, dok razgovori navodno traju, u zonu Bliskog istoka aktivno se prebacuju dodatne američke vojne snage. S istoka se dopremaju marinci – njihova 31. ekspedicijska skupina oko desantnog nosača USS Tripoli (s pomoćnim brodovima USS New Orleans i USS San Diego) stigla je u područje operacija najkasnije u petak, 27. ožujka, dok je pristizanje 11. ekspedicijske skupine oko desantnog nosača USS Boxer (s pomoćnim brodovima USS Portland i USS Comstock) započelo njihovim odlaskom s američke Zapadne obale 19. ožujka, s očekivanim pristizanjem u zonu operacija do polovice travnja. Do tada bi nedaleko od Irana možda mogla osvanuti i borbena skupina zasnovana oko nuklearnog nosača USS George H. W. Bush (CVN-77), koja se sprema isploviti s istočne obale SAD-a, ne bi li kod Irana pojačala nosač USS Abraham Lincoln (CVN-72) nakon iznenadnog odlaska USS Gerald R. Forda (CVN-78) – koji se, nakon sudjelovanja u prvim tjednima intervencije pred Izraelom i u Crvenom moru, ipak vratio u Mediteran i sada je u Hrvatskoj (gdje možda nastavlja popravke započete na brodu, a onda nastavljene na Kreti).

Uz sve to, moraju se spomenuti i dodatni potezi koje se počelo uočavati tijekom zadnjih desetak dana. Kao prvo, bilo je tu riječi o prebacivanju bliže Iranu dijelova 82. zračno-desantne divizije (zapovjedni dio i elementi njihove 1. brigade, možda kao uvod u pristizanje čitave te brigade). Kao drugo, treba spomenuti i prebacivanje raznorodnih specijalnih postrojbi iz čitavog vojnog sustava SAD-a prema Bliskome istoku, gdje je više desetaka teretnih letova u Izraelu (zrakoplovna baza Ovda) i Jordanu (zrakoplovna baza ‘King Abdullah II‘) navodno okupilo više stotina američkih specijalaca. Kao treće, čulo se i o dopremi specijaliziranog američkog ljudstva za popravljanje oštećenih zrakoplovnih pista, što zapovjedništvu također dodaje neke pojedine operativne mogućnosti. Sve to zajedno dovodi broj neposredno borbeno rasporedivog američkog ljudstva na oko 10.000, što je sjajno za izvođenje raznih prepada ili iznenadnih akcija manje okupacije, ali ipak teško da je dovoljno za veća zauzimanja ili dulja držanja teritorija pod aktivnom vatrom raznih još nepokorenih kopnenih snaga Irana.

Hormuški tjesnac kao kritična točka

Treba naglasiti kako Iran nadalje širi mehanizam povremenog propuštanja po desetak vlastitih ili prijateljskih plovila dnevno kroz tjesnac Hormuz, dok oko 97 posto tamošnjeg standardnog međunarodnog prometa i nadalje stoji (dok traju izuzetno žestoke akcije ometanja tamošnje satelitske navigacije). Osim za naftu i plin, to je posebno bitno za oko 200 velikih tankova ukapljenog helija na -269 stupnjeva Celzijusa, koji u transportnoj konfiguraciji mogu izdržati do 48 dana transporta bez posebnog hlađenja. Dobar dio tog roka već je istekao bez da se tu vrijednu robu pokrenulo van Perzijskog zaljeva – još malo i helij će u njima krenuti vrijeti i sigurnosni ventili će ga ispustiti u zrak (ili prema posebnom postrojenju za ponovno ukapljivanje, kakvog nema većina teretnih luka). A to je tek jedan od tamošnjih neobičnih problema o kojem malo tko vodi računa. Jednako je tako i po pitanju svjetske opskrbe naftom, o kojoj mnogi zgroženo govore u javnosti, ali to za sada tržišta ne prate konkretnom eksplozijom cijena. Iako se već čulo o ograničavanju dnevne prodaje goriva u nama susjednoj Sloveniji, većina raznih mjera štednje za sada kao da uglavnom dolazi s Dalekog istoka.

Zemlje uvode posebne mjere, prijete nestašice diljem svijeta

Tako su Filipini, Pakistan i Šri Lanka uveli četverodnevni radni tjedan, te, baš kao i Vijetnam, Bangladeš i Tajland, potiču rad od kuće, zatvaraju pojedine tipove javnih institucija i ograničavaju kupovinu goriva te korištenje klimatizacijskih uređaja u državnim prostorima. Kenija i Egipat uveli su racioniranje struje i goriva (u Egiptu i putem općeg zatvaranja dućana i restorana u 21 sat), dok je Kina za početak tek ograničila izvoz svih derivata koji bi mogli biti posebno deficitarni. No, to su tek vijesti iz krajeva (Daleki istok, istočna Afrika i dijelovi Bliskog istoka) koje će prave nestašice energenata iz Perzijskog zaljeva početi pogađati od sredine ovog tjedna, nakon što tamošnjim kupcima pristignu zadnje pošiljke nafte, plina ili prerađevina koje su još prošle kroz Hormuz prije zatvaranja.

Slične bi nestašice Europu počele primjetnije pogađati nakon 10. travnja, Sjevernu Ameriku nakon 15. travnja, a Australiju i Novi Zeland nakon 20. travnja – tako da se pravi energetski učinak intervencije u Iranu (uz time vezana poskupljenja) tek treba postupno očekivati u tjednima koji dolaze. Nažalost, ti se rokovi možda i dodatno skrate ako iz pogona ispadnu pojedini bitni naftovodi koji su ponešto nafte mogli prebaciti izvan zone Zaljeva mimo Hormuškog tjesnaca. Riječ je tu prvenstveno o već spomenutom saudijskom “Naftovodu istok–zapad” ili “Petroline”, maksimalnog kapaciteta do 7 milijuna barela, što teče od naftnih polja Abqaiq nedaleko od Bahreina i Katara, zapadno do terminala Yanbu na Crvenom moru – te još i “Abu Dhabi naftovodu za sirovu naftu” (ADCOP), poznatom i kao naftovod “Habshan–Fujairah”, koji do maksimalno 1,8 milijuna barela dnevno može prebaciti iz naftnih polja Ujedinjenih Arapskih Emirata u Perzijskom zaljevu prema kompleksu luke Fujairah u Omanskom zaljevu, oko 150 km južno od Hormuza. Dok je spomenuta trasa kroz Saudijsku Arabiju, usprkos pojedinačnim iranskim napadima, načelno dobra i prohodna, sasvim bi drugačija situacija od ponedjeljka, 30. ožujka, mogla biti sa spomenutom poveznicom u Emiratima, budući se tijekom dana moglo vidjeti satelitske snimke požara na pojedinim pumpnim stanicama ovog sustava, čija je uporabivost sad pod znakom pitanja.

Problemi su puno veći

Napomenimo kako je to samo dio širih problema, budući da su se u 32 dana dosadašnje intervencije SAD-a i Izraela u Iranu već mogla bilježiti ukupna načelna poskupljenja loživog ulja za 77 posto, europskog plina za 71 posto, helija oko 70 posto, nafte Brent za 58 posto, nafte WTI za 51 posto, uree za 48 posto, dizelskog goriva za 44 posto, sumpora za 43 posto, benzina za 42 posto, amonijaka za 29 posto – i sve su to vrijednosti u dnevnim kretanjima prema gore, ne samo do neposrednog otvaranja masovnog međunarodnog transporta kroz Hormuz (milom ili silom), već i nešto duže – sve do bitno sporijeg stabiliziranja opskrbnih lanaca za svaki pojedinačni deficitarni proizvod.

Naravno, ako u nadolazeće vrijeme sukob u Iranu dalje eskalira, sve će te cijene i dodatno skakati, ovisno o tijeku operacija i raznim štetama koje bi dodatno mogle pogoditi pojedine od raznolikih industrijskih postrojenja širom zemalja Perzijskog zaljeva i šireg susjedstva. Sve to dobro ilustrira i osjećaje koji su u srijedu, 25. ožujka, potaknuli španjolskog premijera Pedro Sanchez na izjavu: “Nije pošteno da netko vatrom potpali svijet, a mi ostali onda moramo gutati pepela“, prije nego što je u ponedjeljak, 30. ožujka, onda i dodatno zabranio korištenje španjolskog zračnog prostora te vojnih baza za sve američke vojne letjelice umiješane u tijek rata u Iranu.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 31. ožujka 2026. pod nazivom “Oko 10.000 Amerikanaca je na Bliskom istoku. Ta brojka dovoljno govori o Trumpovim planovima” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/blokada-hormuza-rast-cijena-trzista-ignoriraju-trumpa-rat-u-iranu-15694467

U Njemačkoj je 1. siječnja 2026. stupio na snagu novi Zakon o vojnoj službi, čime je označena prekretnica u njemačkoj obrambenoj politici. Kako navodi portal Deusche Welle, ponovno se uvodi vojna evidencija, a mladići rođeni 2008. godine ili kasnije bit će podvrgnuti obveznim pregledima za regrutaciju. Dodatna regulativa stupit će na snagu tek kasnije. Međutim, jedna druga promjena koja je već stupila na snagu  uglavnom je prošla nezapaženo. Posljedice ove izmjene Zakona o vojnoj službi potencijalno pogađaju velik broj muškaraca rođenih između 1981. i 2009. godine, tvrdi DW, a mogla bi i zanimati i naše državljane s njemačko-hrvatskim državljanstvom. Naime, u njemačkom  Zakonu o vojnoj službi stoji: „Muške osobe nakon navršenih 17 godina moraju dobiti odobrenje nadležnog regrutnog centra Bundeswehra ako žele napustiti Njemačku na razdoblje dulje od tri mjeseca.“ Bez obzira na to planiraju li semestar studija ili posao u inozemstvu ili putovanje oko svijeta, obvezan je prethodni odlazak u nadležni regrutni centar njemačkih Oružanih snaga.

Frankfurter Rundschau je o tome prvi izvijestio na Veliki petak, 3. travnja, a potom su uslijedili brojni drugi mediji. DW ističe kako se digla „velika prašina tijekom uskrsnih blagdana u Njemačkoj“. O ovoj se temi žestoko raspravljalo i na društvenim mrežama. Kako će se točno ova odredba provoditi u praksi nije jasno, osobito zato što većina muškaraca mlađih od 45 godina vjerojatno nije bila upoznata s ovim propisom.

.

U međuvremenu je glasnogovornik Ministarstva obrane za agenciju DPA izjavio da se teži pojednostavljenom postupku dobivanja dozvole za napuštanje zemlje: „Administrativnim propisima razjasnit ćemo da se dozvola smatra izdanom sve dok je vojna služba dobrovoljna.“ Međutim, ti propisi još nisu doneseni. Stoga i dalje vrijedi trenutačno pravilo, barem teoretski, da se „dozvola mora dobiti od nadležnog centra Bundeswehra“ ako netko želi napustiti Njemačku na duže od tri mjeseca. Glasnogovornik Ministarstva još je jednom naglasio: „Budući da se vojna služba prema važećem zakonu temelji isključivo na dobrovoljnom sudjelovanju, takve se dozvole u pravilu moraju izdavati.“

Tako primjerice Desirée Becker i stranke Ljevice napominje da „činjenica da čl. 3. Zakona o vojnoj službi sada izaziva toliku uzbunu prije svega pokazuje koliko je ovaj zakon loše sastavljen.“ Izrazila je iznenađenje „što se zakon sada retroaktivno razjašnjava. Upravo kod tako dalekosežnih zahvata jasan i pravno ispravan okvir trebao je biti na snazi od samog početka“. Stručnjak za ustavno pravo Volker Boehme‑Neßler ovu mjeru smatra „nerazmjernim zadiranjem u temeljna prava“. Njegov argument je da takva odredba ima smisla samo ako zaista postoji vojna obveza. „Dok je vojna obveza postojala, pravilo je služilo tome da nitko ne bi mogao izbjeći služenje vojnog roka“, kaže Boehme‑Neßler. Danas je, međutim, situacija drukčija: „Mi zapravo više nemamo pravu vojnu obvezu, nego neku vrstu ‘dobrovoljne vojne obveze’”. Prema njegovu mišljenju, iza ove mjere stoje dva razloga. S jedne strane, država želi radi boljeg planiranja znati tko iole duže boravi u inozemstvu kako bi u slučaju potrebe mogla računati na potencijalne regrute. S druge strane, ova odredba trebala bi poslati jasan signal. „Želi se pokazati: ozbiljno nam je stalo do Bundeswehra. Vijci se zatežu“, kaže Boehme‑Neßler.

Koliko je ovo pitanje uznemirilo njemačku javnost, najbolje pokazuje jučerašnji uzmak Ministarstva obrane. Naime, njemački ministar obrane Boris Pistorius je jučer, u utorak 07. travnja, rekao da je pravilo o obaveznom prijavljivanju muškaraca između 17 i 45 godina vojnim vlastima za odlazak u inozemstvo pogrešno protumačeno, te da će još ovog tjedna biti unesene dopune tog dijela zakona. „Trenutačno se za muškarce na mijenja ništa, svi smiju napustiti zemlju i za to ne trebaju dozvolu“, naglasio je Pistorius, najavivši pritom da će još ovog tjedna biti dopunjena ova stavka novog Zakona o vojnoj obvezi koja bi isključila obvezu prijave za one koji se ne odluče za obvezu služenja vojnog roka. „Nova vojna obveza se temelji na dobrovoljnoj bazi. Nitko neće biti unovačen protiv svoje volje“, rekao je Pistorius.

*Photo: Bundeswehr, B.Pistorius/Facebook

Koliko su dronovi-presretači važni, najbolje se pokazalo zadnjih mjesec dana na Bliskom istoku kada se od Ukrajine, koja ih koristi i proizvodi već duže vrijeme, tražilo da zemljama Perzijskog zaljeva pomogne u presretanju i obaranju iranskih dronova Shahed. Zato ne čudi ulazak naše tvrtke Orqa, renomiranog osječkog proizvođača FPV-dronova, i u područje proizvodnje presretača (“interceptora”). Kako je danas priopćeno, Orqa iz Osijeka i ukrajinska tvrtka General Cherry (jedan od najvećih ukrajinskih proizvođača FPV dronova) potpisale su sporazum o strateškoj suradnji na razvoju besposadnih zračnih sustava, tzv. presretača dronova. Partnerstvo će se, kako se navodi, usredotočiti na razvoj i proizvodnju “interceptor” dronova, komponenti i drugih besposadnih zračnih sustava. Istovremeno se radi na uspostavi zajedničkih proizvodnih pogona u Hrvatskoj i u Ukrajini, a vrlo brzo se očekuju prvi proizvodi.

Srđan Kovačević (Orqa) i Jaroslav Grišin (General Cherry)

“Ovo partnerstvo počiva na inovativnom modelu zajedničke proizvodnje koji nam omogućuje da dokazano operativno znanje i iskustvo tvrtke General Cherry spojimo s našom tehnologijom te po prvi put izvan Ukrajine ponudimo sposobnosti učinkovite zračne zaštite protiv modernih besposadnih prijetnji. Riječ je o važnom iskoraku kojim visokoučinkovite sustave stavljamo u službu sigurnosti svih naših saveznika”,

izjavio je suosnivač i izvršni direktor Orqe Srđan Kovačević.

“Pokrećemo značajno i obećavajuće partnerstvo s tvrtkom koja donosi više od desetljeća iskustva i vodeću ekspertizu u industriji bespilotnih letjelica. Naš zajednički cilj je pomoći u izgradnji nove arhitekture europske i globalne sigurnosti uz pomoć jedinstvenog ratnog iskustva Ukrajine i tehnološke stručnosti Orqe”,

rekao je suosnivač tvrtke General Cherry Jaroslav Grišin.

Ova suradnja omogućiti će NATO saveznicama izravnu nabavu najnaprednijih “interceptor” dronova kroz neovisan i pouzdan europski lanac opskrbe. Mogućnost obrambenih snaga savezničkih zemalja da se opskrbe vrhunskim tehnološkim rješenjima izravno će ojačati otpornost NATO-a te pridonijeti sigurnost europskog neba, bez iscrpljivanja ukrajinskih resursa, kaže se u priopćenju.

Photo: General Cherry

Ukrajinski portal Militarny, pozivajući se na General Cherry, piše da hrvatsko-ukrajinski partneri imaju za cilj potpuno lokalizirati proizvodnju kako bi se uklonila ovisnost o stranim dijelovima.

“U sklopu programa ‘Build in Ukraine’ planiraju izgraditi podzemni pogon za proizvodnju elektronike i perifernih komponenti za dronove. Rad na uspostavljanju zajedničkih proizvodnih pogona već je započeo. U početku će proizvodnja letnih modula i komunikacijskih sustava biti lokalizirana u Ukrajini, s planovima za kasnije proširenje na proizvodnju svih vrsta komponenti za bespilotne letjelice. Osim ukrajinske lokacije, tvrtke pokreću serijsku proizvodnju u Hrvatskoj. Tamo će razvijati napredne tehnologije kombinirajući tehničku stručnost ORQA-e s jedinstvenim borbenim iskustvom ukrajinskog proizvođača,”

javlja Militarny. „Spremni smo isporučiti komponente svim našim partnerima u Ukrajini. To je zajednički glavni cilj – eliminirati kineske komponente“, rekli su iz General Cherryja u komentaru za Militarnyi. Također napominju da ne očekuju značajan porast troškova proizvoda zbog promjene dobavljača. Po njihovom mišljenju, tehnološka neovisnost je nužan korak koji cijela industrija mora poduzeti kako bi osigurala dugoročnu sigurnosnu stabilnost. Kako je tvrtka General Cherry zaključila u objavi na društvenim mrežama, “istovremeno se bavimo širim problemom – Europi još uvijek nedostaju učinkovita, skalabilna rješenja za borbu protiv dronova. (…) Ovo je također korak prema jačem europskom sigurnosnom okviru – otpornijem, spremnijem i manje ovisnom.”

Ministar obrane Ivan Anušić danas je bio u posjetu tvrtki RIZ Profesionalna elektronika, gdje su mu predstavljeni prošireni proizvodni pogoni i kapaciteti za daljnji razvoj TAKRAD radio sustava, a razgovaralo se i o budućoj suradnji RIZ-a i MORH-a. Pritom su naglašena nova tehnološka rješenja iz domene dizajniranja radio-komunikacijskih sustava koja se razvijaju i proizvode u Hrvatskoj, navodi se u priopćenju Ministarstva obrane.

Uz potporu i organizaciju Ministarstva obrane i Hrvatske gospodarske komore, provedena je evaluacija RIZ Profesionalne elektronike u kategoriji djelatnosti “proizvodnje i usluge elektronike, ICT i digitalne tehnologije” čime je potvrđena prepoznatljivost te tvrtke u okviru nacionalne obrambene industrije.

“U obilasku tvrtke RIZ Profesionalna elektronika danas sam se još jednom uvjerio u snagu, kvalitetu i inovativnost rješenja te tvrtke čija je tradicija desetljećima duga budući da je sljednica dijela tvrtke RIZ koja je proizvodila namjensku vojnu i drugu komunikacijsku opremu. Ministarstvo obrane i Vlada posebno vode računa o domaćoj industriji jer razvijene i snažne tvrtke s područja obrane znače i veću neovisnost o stranim dobavnim lancima, ali i veću sigurnost posebno u nestabilnim geopolitičkim i sigurnosnim uvjetima,”

poručio je ministar Anušić. Ulaganje u sigurnost, ističe Anušić, ujedno je i ulaganje u domaće tvrtke, odnosno u hrvatsko gospodarstvo.

Direktor RIZ Profesionalne elektronike Ivan Baketa istaknuo je daljnja ulaganja tvrtke u razvoj i inovacije:

“Ostvarena je dugogodišnja suradnja s Ministarstvom obrane, izgrađeno je povjerenje u proizvode i usluge hrvatskih tvrtki, kao što je to primjer i RIZ Profesionalne elektronike. Ponosni smo što razvijamo rješenja temeljena na vlastitom znanju i tehnologiji. Nastavljamo ulagati u razvoj i inovacije kako bismo dodatno unaprijedili sposobnosti naših komunikacijskih sustava i pridonijeli modernizaciji Oružanih snaga RH.”

TAKRAD radio sustav, baziran na SDR tehnologiji, testiran je kao novi proizvod hrvatske obrambene industrije na vježbi “Velebit 18” u listopadu 2018. godine. Nakon dodatnog rada na TAKRAD-u i usporedbi sa sličnim radio-komunikacijskim usporedbama, 2023. je došlo do prve isporuke ovog sustava Oružanim snagama RH, uz najavu sklapanja višegodišnjeg okvirnog sporazuma za nabavu radio-uređaja. Time bi se tijekom ove godine trebao ispuniti i NATO Cilj sposobnosti – opremanje brigade srednjeg pješaštva komunikacijskom i informacijskom opremom i sustavima, odnosno opremanje vojnika radio-uređajem koji će mu, osim kvalitetne komunikacije, omogućiti i prijenos podataka o bojištu.

*Photo: I.Anušić/Facebook

U Zagrebu je nedavno održan jedan od ključnih sastanaka međunarodnog konzorcija u okviru projekta LODESTAR II, financiranog sredstvima Europskog obrambenog fonda (EDF). Riječ je o projektu usmjerenom na razvoj naprednih tehnoloških rješenja za povećanje situacijske svjesnosti i operativne učinkovitosti vojnika na terenu, a među partnerima sudjeluje i hrvatski Alfatec Group. Iako je Alfatec tek u prosincu prošle godine postao član ovog međunarodnog konzorcija, sastanak održan u Zagrebu dodatno potvrđuje sve vidljiviju ulogu Hrvatske u europskim obrambenim i tehnološkim projektima.

Projekt LODESTAR II razvija i testira napredne prototipove koji integriraju umjetnu inteligenciju i proširenu stvarnost u operativne vojne sustave, s ciljem ubrzavanja donošenja odluka, povećanja sigurnosti i bolje koordinacije na terenu. U tom kontekstu, proširena stvarnost (AR) ne koristi se kao vizualni dodatak, već kao ključni alat za prikaz relevantnih informacija u stvarnom vremenu – od položaja vlastitih i savezničkih snaga, preko identifikacije prijetnji, do navigacijskih i taktičkih podataka koji se projiciraju izravno u vidno polje vojnika, bez potrebe za odvajanjem pogleda s okoline, stoji u priopćenju Alfatec Grupe. Takav pristup omogućuje da vojnik u svakom trenutku ima pristup kontekstualnim informacijama koje su ranije bile dostupne tek kroz odvojene sustave ili komunikacijske kanale, čime se značajno smanjuje vrijeme reakcije i povećava preciznost djelovanja i sam fokus vojnika na okruženje. Sustav koji nastaje kroz projekt pritom nije jedan uređaj, već integrirana tehnološka platforma koja povezuje više komponenti – od AR vizualnih i audio sustava u tzv. “head” zoni, preko hardverskih procesorskih i komunikacijskih jedinica u “torso” zoni, do naprednih senzora i optičkih rješenja u “weapon” zoni, uz povezivanje s besposadnim i vanjskim sustavima koji dodatno proširuju operativnu sliku na terenu. Upravo u toj integraciji leži ključna vrijednost projekta – povezivanje različitih izvora podataka i tehnologija u jedinstveni sustav koji omogućuje brže i preciznije reakcije u stvarnim operativnim uvjetima. Projekt ima za cilj postići visoku razinu tehnološke spremnosti (Technology Readiness Level – TRL 7) dok je trenutačno na razini TRL 5, što znači da će rješenje biti razvijeno do kraja realizacije projekta (2028. godina).

Osim Alfatec Grupe, u konzorciju za razvoj projekta LODESTAR II sudjeluju i tvrtke Embedded (Nizozemska), Nexvision (Francuska), ADOS Tech (Litva), E&Q Engineering (Španjolska), Pole CM (Belgija) i Teleplan Globe (Norveška).

Fokus Alfateca je na povezivanju kompleksnih sustava u funkcionalnu cjelinu – od prikupljanja i analize podataka do njihove primjene u operativnom kontekstu.

„Sudjelovanje u projektu LODESTAR II nastavak je našeg dugogodišnjeg rada na razvoju sustava koji omogućuju donošenje odluka temeljenih na podacima. U ovom slučaju, riječ je o okruženju u kojem brzina i točnost informacija imaju izravan utjecaj na operativnu učinkovitost, Što dodatno naglašava važnost korištenja umjetne inteligencije koja doprinosi razvitku cijelog sustava i njegovoj integraciji“,

izjavio je Marko Kornfeld, direktor Alfatec Grupe.

*Photo: Alfatec Grupa

Američki predsjednik Donald Trump sve više gubi potporu u svijetu, ali i u samim SAD za svoje poteze i rat na Bliskom istoku. U trenucima frustracije sve više prijeti američkim izlaskom iz NATO saveza. Od kritika i suzdržanosti, odbijanja podrške ratu u Iranu te zabrane preleta američkim zrakoplovimaa i korištenja europskih baza, europski čelnici svaki dan  „dižu tlak“ američkom predsjedniku Trumpu tijekom vojne intervencije u Iranu.

Trump NATO smatra „tigrom od papira“

U nedavnoj izjavi za britanski Telegraph otvoreno je izrazio nezadovoljstvo odbijanjem saveznika da ga podrže u ratu protiv Irana. O tome, a i padu povjerenja Europe u SAD već smo pisali na stranicama portala Obris.org. Naime, očito je kako je narušeno povjerenje Europljana u njega, a time i u SAD, što je dodatno pojačano nakon što je Trump u četvrtak, 2. travnja, ponovio da NATO nije bio uz SAD kada je zatražena pomoć za otvaranje prometa kroz Hormuški tjesnac. Dodao je da Washington ionako neće trebati Savez u budućnosti, nazvavši NATO „tigrom od papira“, dodavši da to zna on, a “zna i Vladimir Putin”.

“Potrošili smo milijarde dolara na NATO. Nismo ga ni trebali, ali iskreno, pitao sam Savez za pomoć da vidim što će učiniti. Raznijeli smo Iran i zadnje što mi je trebalo je da nam taj tigar od papira stane na put. Nazvao sam Francusku, Macrona, prema kojem se supruga ponaša izuzetno loše. Rekao sam mu: ‘Emmanuel, voljeli bismo imati pomoć u Zaljevu, ako biste odmah mogli poslati brodove’. Rekao mi je da ne mogu to učiniti, da mogu doći tek kada rat završi. Rekao sam mu da je tada nepotrebno. Mnogi su ponudili pomoć nakon što rat bude dobiven. I tako sam doznao istinu o NATO-u”,

rekao je Donald Trump.

Reakcije europskih čelnika

Na ponašanje i izjave američkog predsjednika reagirali su brojni europski čelnici. Tako je finski predsjednik Alexander Stubb  objavio da su nužni konstruktivan razgovor i razmjena ideja o NATO-u, Ukrajini i Iranu. “Problemi su tu da se rješavaju, pragmatično“, napisao je Alexander Stubb u objavi na društvenim mrežama. ‘Europskiji’ NATO bit će i na dnevnom redu godišnjeg summita NATO-a u Ankari 7. i 8. srpnja, priopćeno je iz ureda predsjednika Finske.

Poljski premijer Donald Tusk oštro je reagirao na najnovije izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa o NATO-u, Rusiji i ratu u Ukrajini, poručivši da takva politika ide izravno na ruku Kremlju.

“Prijetnja raspadom NATO-a, popuštanje sankcija Rusiji, velika energetska kriza u Europi, zaustavljanje pomoći Ukrajini i blokada zajma za Kijev od strane Orbána – sve to izgleda kao plan iz snova Vladimira Putina”,

smatra Tusk. I on, ali i drugi regionalni čelnici upozoravaju da bi takav pristup mogao ojačati poziciju ruskog predsjednika Vladimira Putina. Čini se da su Poljaci najglasniji i najjasniji u izražavanju stavova. Tako je i poljski ministar obrane Wladyslaw Kosiniak-Kamysz jasno poručio: “Nema NATO-a bez SAD-a i u našem je interesu da prevlada mir. Ali isto tako nema ni američke moći bez NATO-a.” Naglasio je da održavanje čvrstih veza s Washingtonom ostaje ključno za sigurnost Poljske. “Moramo se oduprijeti emocionalnim napetostima koje proizlaze iz izjava koje su jedan dan ovakve, a već sutra mogu biti drugačije.”

“NATO je paraliziran – ne mogu se čak ni sastanci održavati“, rekao je jedan europski diplomat, koji je kao i drugi sugovornici zatražio anonimnost kako bi mogao slobodno govoriti za potal Politico. “Prilično je jasno da se NATO već raspada“, izjavio je jedan dužnosnik EU, dodajući da Europa mora hitno ojačati vlastitu obranu: “Ne možemo čekati da potpuno umre.” Ova otvorena procjena, koja proizlazi iz razgovora Politica s 24 ministra, dužnosnika i diplomata, zorno oslikava promjenu u poslijeratnom svjetskom poretku. Posljednjih dana Trumpova administracija gurnula je vojni savez u vjerojatno najdublju krizu u njegovoj 77-godišnjoj povijesti. Predsjednik i njegov tim obećali su da će preispitati članstvo SAD-a u NATO-u nakon završetka rata u Iranu, kao osvetu za odluku europskih saveznika da se ne pridruže sukobu.

Europa se ujedinjuje u odnosu na SAD

Donald Trump i Alexander Stubb – partneri u golfu, ali ne i u NATO-u

Politico doznaje da se prošlog tjedna u Helsinkiju deset europskih čelnika sastalo na privatnoj večeri bez svojih dužnosnika i pomoćnika u intimnom okruženju Mannerheim muzeja, doma finskog vođe iz Drugog svjetskog rata, Gustafa Mannerheima. Tamo su, navodno, čelnici zemalja poput Ujedinjenog Kraljevstva, Švedske, Finske i Norveške vodili iskrenu raspravu o teškom stanju transatlantskog saveza. Svi su se složili da je Trumpov niz uvreda putem društvenih mreža loš i da se pogoršava. Ipak, odlučili su da ne mogu pristati na zahtjeve američkog predsjednika da se pridruže borbama protiv Irana. “Svi želimo da rat završi, no nismo na istoj valnoj dužini sa SAD“, rekao je jedan dužnosnik upoznat s raspravama. Trump želi pomoć NATO-a, ali čelnici se opiru jer “većina Europljana nije bila unaprijed obaviještena, a Zaljev nema nikakve veze s NATO-om“. Za Europu, ova kriza ima ujedinjujući učinak, ocjenjuje se u analizi Politica. Trump je “uništio” transatlantski odnos i “ujedinio” Europu u protivljenju ovom ratu, rekao je jedan diplomat EU. Drugi visoki europski vladin dužnosnik izjavio je da se Amerikanci sada moraju sami nositi s posljedicama svoje pogreške u napadu na Iran.

I američki senatori protiv izlaska iz NATO-a

Kritike i negativni stavovi američkog predsjednika prema NATO-u nailaze i na kritike u samoj Americi.  U četvrtak, 2. travnja američki senatori Jeanne Shaheen (D-NH), članica Odbora za vanjske odnose Senata, i Thom Tillis (R-NC), supredsjedatelji Senatske skupine promatrača NATO-a, objavili su sljedeću izjavu o prijetnjama predsjednika Trumpa o povlačenju iz NATO-a:

Marco Rubio danas prijeti izlaskom SAD iz NATO-a, a prije 3 godine mislio je sasvim suprotno

„NATO je najjači i najuspješniji vojni savez u povijesti. Promiče ekonomsku stabilnost i štiti naše najvažnije trgovinske odnose. Ključni je multiplikator snage u sve opasnijem svijetu. Naši saveznici, iz godine u godinu, odlučno su se angažirali suočeni s rastućim prijetnjama i složili su se potrošiti pet posto BDP-a na obranu kako bi ojačali raspodjelu tereta. Naši građani znaju da NATO čini Amerikance sigurnijima i prosperitetnijima, zbog čega je naklonost NATO-a među američkom javnošću stalno iznad 60 posto. NATO je stajao uz Ameriku kada smo bili napadnuti i priskočio nam je u pomoć nakon napada 11. rujna. Njihovi vojnici borili su se i umirali uz naše trupe u Afganistanu. Svaki predsjednik koji razmatra pokušaj povlačenja iz NATO-a ne samo da ispunjava najveće snove Vladimira Putina i Xi Jinpinga, već bi i potkopavao vlastite nacionalne sigurnosne interese Amerike.

Budimo jasni, Kongres neće dopustiti Sjedinjenim Državama da se povuku iz NATO-a. Dvostranački zakon koji je sastavio tadašnji senator Rubio, a koji je usvojen, sprječava bilo kojeg predsjednika da to jednostrano učini. Umjesto toga, zakon jasno navodi da samo Kongres može ovlastiti predsjednika da povuče SAD iz NATO-a. To se neće dogoditi. Kongres i američki narod znaju da smo jači kada stojimo uz svoje saveznike. To je osnovna činjenica koju ignoriramo samo na vlastitu štetu“,

objavili su u četvrtak 2. travnja američki senatori.

Vojska Sjeverne Makedonije prolazi kroz intenzivnu modernizaciju, među kojima značajno mjesto zauzima opremanje američkim oklopnim vozilima tipa Stryker koji su nedavno predani njihovim Oružanima snagama Točnije, prošli tjedan (u srijedu, 25. ožujka) u vojarni “Strašo Pindžur” u Petrovcu promovirano je novopristiglih 17 lakih oklopnih vozila tipa “STRYKER”, od planiranih 42, kupljenih od SAD-a u procesu modernizacije i opremanja makedonske vojske.

Ova vozila predstavljena su javnosti u nazočnosti premijera Hristijana Mickoskog, ministra obrane Vlade Misajlovskog, potpredsjednika vlade i ministra prometa i veza Aleksandra Nikolovskog, načelnika Glavnog stožera general-bojnika Saška Lafčiskog i vršiteljice dužnosti šefa misije američkog veleposlanstva Nicole Varns, priopćilo je Ministarstvo obrane Sjeverne Makedonije. Na događaju je premijer Mickoski naglasio da se ulaganja u obranu i vojsku nastavljaju te da će oklopna vozila “STRYKER” značajno ojačati kapacitete makedonske vojske.

„To nam puno znači, poboljšava operativnost, praktično povećava mobilnost same Vojske i na taj način postajemo konkurentniji u usporedbi s drugim vojskama. Mi kao Vlada nastavit ćemo ulagati u našu makedonsku vojsku i u budućnosti“,

rekao je premijer Mickoski.

Ministar obrane Misajlovski rekao je da je ovo jedan od najvećih projekata Ministarstva obrane te da modernizacija vojske nastavlja snažnim tempom jer je više od 32% obrambenog proračuna planirano za modernizaciju.

„Kao što vidite, iza mene je već stiglo 17 vozila. Ostala bi trebala stići do sredine ljeta, ali nastavit ćemo sa svime što je dio naše modernizacije“,

rekao je ministar. Dodao je da su zahvaljujući izvrsnoj suradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama danas ponovno stavljena u pogon neka od vozila koja su u prošlosti bila van upotrebe te je naglasio da dolazi još mnogo projekata sa Sjedinjenim Državama, koji uključuju dodatno naoružanje, dodatnu opremu, dronove, opremu za specijalne jedinice, za modernu i opremljenu vojsku.

Inače, Sjeverna Makedonija preuzela je ranije i 29 oklopnih taktičkih vozila JLTV američke proizvodnje čime makedonska vojska ima ukupno 67 vozila ovog tipa. Makedonska vojska prolazi proces prelaska s istočne na zapadnu, odnosno američku opremu pri čemu je nabavka novih oklopnih taktičkih vozila jedan od najuspješnijih projekata.

Projekt Stryker, o kojem smo više puta pisali na stranicama portala Obris.org – među ostalim i kada je bila aktivna ponuda SAD-a za opremanje OS RH tim vozilima, razvio je General Dynamics Land Systems (GDLS) u kasnim 90-ima. Njegov cilj bio je stvoriti jedinstvenu oklopnu platformu na kotačima i obitelj borbenih i pomoćnih vozila na temelju nje. Nova platforma temeljila se na postojećem oklopnom vozilu LAV III, koje je prethodno razvijeno za Kanadu na temelju švicarskog oklopnog transportera Piranha. Do ranih 2000-ih, nekoliko verzija Strykera je testirano i preporučeno za korištenje u američkoj vojsci. U razdoblju 2000.-2001. Pentagon je naručio proizvodnju oko 4.5 tisuća oklopnih vozila različitih verzija. Za kopnene snage nabavljeni su oklopni transporteri M1126, borbena vozila pješaštva M1296, izvidnička vozila M1127, vozila za vatrenu potporu M1128 i dr. Vozila Stryker koristi i više raznih država, a borbeno djeluju i u ratu u Ukrajini.

*Photo: Ministarstvo obrane Sjeverne Makedonije

Nakon godina pauze, danas su konačno održane sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu. Kako je bilo i najavljeno, izjava za medije nije bilo, a Ured predsjednika RH oglasio se priopćenjem koje prenosimo u cijelosti:

“U srijedu, 1. travnja 2026. godine u Banskim dvorima održane su sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu, koje su zajednički sazvali predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović te predsjednik Vlade Andrej Plenković.
Na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost raspravljalo se o aktualnim sigurnosnim pitanjima – o posljedicama rata na Bliskom istoku, utjecaju na cijene energenata te o drugim pitanjima od značaja za nacionalnu sigurnost. Na sjednici su usvojene Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija za 2026. godinu, u skladu sa Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, te je odobrena uspostava suradnje sigurnosno-obavještajnih agencija s inozemnim službama, u skladu s utvrđenim potrebama.
Na sjednici Vijeća za obranu raspravljalo se o jačanju obrambenih sposobnosti Republike Hrvatske, s naglaskom na projekte opremanja i modernizacije Hrvatske vojske.”

S potpuno istim priopćenjem oglasila se i Vlada RH.

*Photo: UPRH/Marko Beljan